Često idem u Poljsku, znam poljski i jidiš jezik, fotografišem groblja, radim genealogiju, kopam po arhivama, pijem Ziwiec.
Lublin, svskog 16. marta biva grad izdvojen od svih ostalih. U pređašnjem jevrejskom delu grada, uveče u 6, pogase se sva svetla na dva sata. Hiljade stanovnika Lublina je u mraku, i sa svećama u rukama se upute na potpuno mračni glavni trg geta, u tišini. Jedan od organizatora, Witold Dabrowski, zajedno sa volonterima deli liste sa imenima i adresama Jevreja, ubijenih stanovnika grada. Posle toga danima se šalju i stižu razlednice, dopisne karte sa uvenulim cvetovima i pisma upućena „komšijama kojih više nema“. I kod nas na Balkanu ima mnogo "komšija kojih više nema", kako od četrdesetih tako i od devedesetih godina.