O promašenom životu

Filip Mladenović RSS / 10.09.2008. u 22:46

 

Ove nedelje mnogo sam razmišljao o svom životu i došao do zaključka da sam ga – promašio. Svaki dan posle istorijskog 5. oktobra 2000. uveravao me, bolje reći ubedjivao me je da mi je život promašen. Dugačka je lista razloga za promašeni život, pa da podjem redom: Nikada u svom životu nisam bio glavni momak u svojoj ulici ili kraju, niti je u štampi ili preko televizije uz moje ime i prezime osvanulo i ono čuveno »žestoki momak«. Nikada u životu nisam bio nikakav biznismen, a kamoli »kontroverzni biznismen«. Umesto sticanjem novca, bavio sam se sticanjem znanja. Nikada u životu nisam osnovao nijednu OF ŠOR kompaniju, bilo na Kipru, bilo na Kajmanskim ili Sejšelskim ostrvima. Nikada nisam izazvao nijedan rat, pokolj, logor ili progon civila. Nikada nisam osnovao nijednu stranku, pokret ili neki komitet.Nikada nisam bio na promocijama knjiga Mirjane Marković, a kamoli učestvovao na njima.Nikada se nisam družio sa braćom Karić, Miškovićem, Željkom Mitrovićem ili nekim drugim Miloševićevim tajkunom. Nikada nisam sedeo na onom čuvenom kanabeu kod Slobe. Nikada nisam učestvovao u nekoj od emisija TV PINK ili BK televizije. Nikada nisam bio ni u jednom Upravnom odboru, počasnoj delegaciji ili radnom telu. Nikada nisam bio optužen pred Medjunarodnim sudom za ratne zločine u Hagu. Nikada nisam osnovao nijednu diskoteku ili zabavni park formata jednog BAMBILENDA! Nikada Crkva nije stalu u odbranu mene ili moje porodice, iako smo tokom Miloševićeve strahovlade bili izloženi pretnjama, dok nas danas muči materijalna oskudica zbog bednih plata i honorara. Nikada mi niko nije poklonio automobili ili stan, i to zato što mi je otac optužen za ratne zločine. Moj otac je bio kelner, umeo je sa svim nacijama, verama i rasama. Nikada nisam uzeo nijednu proviziju ili mito za dobro obavljen posao. Nikada nisam menjao stranke ili partije, niti sam bio u rukovodstvu bilo koje. Nisam bio na mitinzima na Ušću i na Gazimestanu. Nikada nisam video Arkana ili Legiju uživo, a kamoli se družio sa njima. Nikada nisam bio u Šilerovoj u Zemunu, ali mi je Šiler omiljeni književnik, koga rado čitam, kao i Šekspira. Nikada nisam bio doušnik, tj. saradnik tajne policije. Ne idem na golf, na tenis ili mali fudbal i košarku, a još manje u elitne restorane. Nisam akademik, niti ću to ikada postati. Nisam savetnik, niti želim to da budem. Nisam ambasador ili ataše za štampu. Nisam veliki Srbin. Ne volim da psujem. Ne volim da budem navijač. Ne volim da nosim zlato oko vrata. Ne volim hipermarkete i lance robnih kuća, a pogotovo ne one velike korpe za robu. Ne gledam mnogo televiziju! Kakav promašen život!?                                                                    



Komentari (0)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana