U UK i vecini zapadnih zemalja je u toku recesija. Stezu se kaisevi cak i oko najdebljih strukova, pocevsi od manje prodaje alkoholnih pica po barovima i skromnijeg prometa po restoranima, pa do sve tezeg dobijanja stambenog kredita. Ali, tu nije kraj.
UK se ponosi besplatnom zdravstvenom zastitom za sve svoje gradjane zvanom NHS (National Healthcare System). Nesto kao Srbijica, samo skuplje i, usudjujem se da kazem, kao lekar i pacijent oba sistema, efikasnije. “Koliko?”, pitate se vi.
Svako jutro mi Pazljivi Muz uz kafu servira SKY dorucak. Od pre 2 nedelje sastavni deo programa je brojac koji stoji u dnu ekrana, tamo gde su nekad isle vesti o bombardovanju Beograda, New Yorka i sl, i prikazuje, real time, koliko je novca potroseno na NHS te nedelje. Jutros je cifra bila na skoro osamsto miliona funti. Od ponedeljka. Ne znam na koji nacin ovaj brojac radi i kako je tu utracunata aktivnost moje malekosti, ali cifra je zaista impresivna. Moja slobodna procena je da ce nedeljni racun biti oko miljardu funti. Pre nego sto se brojac ukljuci, ide spica gde devojcica tuznih ociju sedeci u invalidskim kolicima kaze: ”Ja imam rak, a lekovi su mnogo skupi.” Onda doazi baka koja kaze: “Ako mi ne transplantiraju srce, umrecu.”. Zatim zena koja stoji ispred inkubatora govori: ”Zelim da moje dete zivi!”
Specijalna tema danasnjeg dana je bila koliko novca drzava trosi na zdravstvenu zastitu stanaca koji cak ni ne govore engleski, tako da povrh medicinskog tretmana zahtevaju jos i usluge prevodioca. Pricu je pratilo interaktivno glasanje na temu: „Da li drzava treba da finansira lecenje stranaca?“ Devedeset dva posto gledalaca je glasalo za NE. Ovo mi je bilo posebno zanimljivo. Sta to znaci stranac? Ja sam stranac. Pazljivi i ja uredno izdvajamo velike pare za zdravstvenu zastitu. To sto smo stranci drzava nam jos masno naplacuje kroz: osiguranje za kola, skolarine, verifikacije diploma i zvanicnih dokumenata, aplikacije za radne dozvole, boravak i sta sve ne.
Ja zaradjujem tako sto, izmedju ostalog, 1 od 8 dana radim na prijemu gde vecina ljudi dolazi zato sto se svesno upropastava – narkomani i alkoholicari koji zive od socijalne pomoci koju trose na drogu i alkohol, pa dolaze, bar jednom u mesec dana, da ih ja lecim kako bih zaradila svoju platu od koje finansiram drzavni aparat i njihovu socijanu pomoc. Skoro da zvuci kao perpetuum mobile (da nije administrativnih troskova).
Neki od gnevnih predstavnika gradjanstva se nasao jos da kaze kako se doktori igraju Boga tako sto odlucuju ko ce da dobije skupoceni tretman, a ko nije vredan lecenja. Jednostavne poruke sa emotivnim nabojem su najbolje oruzje za manipulaciju javnnoscu.
Moja prognoza je da ova perfidna kampanja vodi uvodjenju prakse da pacijenti sami „dodaju“ sredstva za skupe procedure i lekove. Sto bi rekao jedan od menadzera NHSa, gost jucerasnjeg jutarnjeg programa, preuzimanje dela odgovornosti za svoje zdravlje. Ovaj gospodin visokog ranga se tu poigrao sa onima kod kojih banalne reklame ne pale. Vrlo profesionalno je ciljao na mene. Podrzavam preuzimanje licne odgovornosti za sopstveno zdravlje! Ne nuzno finansijske.
Gledajte, dame i gospodo iz srpske Vlade, i ucite se kako se igra Boga!