Umetnost

O svetoj zemlji i aždahama

jeremija92 RSS / 14.09.2008. u 12:21

Moj prijatelj Majkl, rođen je i živi u SAD, predaje istoriju evropske književnosti na uglednom Univerzitetu Viskonsin. On nikad nije bio u Srbiji, otadžbini svojih predaka, ne govori srpski jezik, ali psuje isključivo na srpskom. Majkl srpske psovke, vešto i na pravom mestu, ubacuje u čist književni engleski, kojim se isključivo izražava čak i u svakodnevnoj konverzaciji. Njegovi prijatelji naučili su sve srpske psovke, čak i one koje nemaju svoj pandam u engleskom jeziku, kao naprimer: «Jebem ti oca kroz oca».

Kad sam ga jednom pitao, kako to da je od svih reči materinjeg jezika, naučio samo psovke i ni jednu drugu reč, objasnio je da srpski nije jezik njegove majke, koja je bila Nemica, već jezik njegovog pokojnog oca i dede. Ta dvojica, dok je on bio dete, retko su međusobno razgovarali, a kad jesu, sem pokojeg veznika, izgovarali su samo psovke i to uvek vrlo glasno - svađali su se.

Pored psovki na srpskom, Majkl je imao još jednu neobičnu osobinu, čudniju od prve. Majkl je često prekidao svoje sagovornike sa «znam šta si hteo da kažeš» i pogađao najčešće potpuno tačno misao koju je sagovornik nameravao da iznese, a zatim sipao svoje argumente, kao odgovor na sagovornikove. Oni koji ga nisu dobro poznavali ostajali su bez teksta. Razgovor sa Majklom uvek je bio samo monolog, a njegovi sagovornici su se brzo pretvarali u pasivne, ali vrlo pažljive slušaoce, jer Majkl je pored svojih iznosio i njihove stavove.

Sećam se kad je Majkl na drugoj godini studija, na početku predavanja poznate profesorke sa Hajdelberga, koja je kao gost predavač govorila o romantizmu u nemačkoj književnosti, prvi put javno i pred punim amfiteatrom demonstrirao tu svoju neobičnu veštinu. Nemica strogog lica je počela:

- Dok Engleska gomila zlato i začine iz svojih kolonija, a u Francuskoj bukti revolucija..., jedan student iz pretposlednjeg reda je ustao i rekao:

- Profesorka, znam šta ste hteli da kažete.

Profesorka sa Hajdelberga, je prvi put gostovala u Americi i verovatno je slušala o liberalnim odnosima i opuštenoj atmosferi na američkim fakultetima, pa je ljubazno odgovorila studentu:

- Samo izvolite kolega, recite.

- Hteli ste da kažete da dok Engleska gomila zlato i začine, a u Francuskoj bukti revolucija, Nemačka spava.

Izgleda da je Majkl izgovorio baš ono što je profesorka mislila da kaže, jer je iznenađena na trenutak zastala, a to je bilo dovoljno Majklu da nastavi:

- ... ali u uspavanoj Nemačkoj svoje najlepše romantične snove sanjaju Gete, Šiler i Hajne. I ne samo njih trojica već i danas manje poznati Hofman, Handenberg, Rihter, Brentano i Klajst.

Sigurno i uveljivo Majkl je nastavio sa tezama i antitezama, prešao je na analizu pojedinih dela, ukazivao na sličnosti i razlike u stilu i tematici. Profesorka je uspevala da izgovori samo «Naturlich, aber...» ili «Ja, ja... aber..» i već prilično zbunjena nije ni primetila da govori svojim nemačkim jezikom, koji je retko ko od studenata razumeo, dok je Majkl govorio svojim gotovo oksfordski čistim engleskim.

U amfiteatru je vladala potpuna tišina, svi studenti su se okrenuli i sa divljenjem gledali svog kolegu. Kad je Majkl izneo tezu da je bajkovitost i mističnost u delima nemačkih romantičara bio svojevrstan beg ili otpor hladnoj, ozbiljnoj i odgovornoj filozofskoj misli intelektualnih očeva nemačke nacije Kanta, Fihtea i Hegela, prema Majklu su se okrenuli i prisutni domaći profesori iz prvog reda. Da bi svima olakšao, Majkl je sišao sa svog mesta u pretposlednjem redu velikog amfiteatra, stao pored profesorke i nastavio sa svojim izlaganjem, a zatim na čistom nemačkom, kao da smo u Hajdelbergu, a ne u Njujorku, odrecitovao Brentanovu pesmu Lorelaj. Ipak,vrhunac je bio kad se Majkl pri kraju časa obratio strogoj Nemici sa čuvenog Hajdelberga rečima:

- Ili ste vi možda mislili nešto drugo da kažete, gospođo profesorka?

Tako sam upoznao Majkla.

*

Kuća u Grinfildu, predgrađu Milvokija, pred kojom se taksi zaustavio, imala je visoke bedeme i prostrano dvorište. Bila je ogromna, baš kakva priliči gorostasu kakav je i njen vlasnik, moj prijatel, Majkl.

- Kuću sam nasledio, a sagradili su je moj otac i deda. Građena je od 1930. do 1935. godine, govori mi Majkl dok ulazimo.

- Zar nije prevelika za jednog samca? pitam zanajući da je njegov brak vrlo kratko trajao. Oženio se mlad pod pritiskom dede i oca da bi što pre bogatoj porodici obezbedio naslednike. Dvojica njegovih stričeva poginuli su u Normandiji. Njegov deda Vukobrat i pored velike žalosti, nije mogao oprostiti sinovima što, kad im je već bilo suđeno da poginu, nisu stigli do Srbije i kosti ostave u toj svetoj zemlji. Vukobrat Stanković, američki dobrovoljac u Prvom svetskom ratu, uspeo je da stigne do Srbije i tamo ostavi svoju levu nogu. Sve mi je to ranije pričao Majkl, ali nisam znao da je njegova porodica, sudeći po velelepnoj kući, toliko bogata. To sam ga i pitao.

- Prvo da se smestiš i osvežiš. Ima vremena za razgovor, odgovorio je i pokazao mi sobu.

Nešto kasnije vodi me iza kuće gde se prostire veliki voćnjak u kome su sva stabla iste, meni nepoznate vrste.

- Koje su ti to voćke? pitam.

- O njima i hoću da ti pričam, odgovara Majkl i odmah nastavlja.

- Moj deda Vukobrat je sa svojom ženom Milosavom iz Srbije iselio u Ameriku 1913.godine. Taman što su se skućili, on se kao dobrovljac, sa pvim formiranim dobrovoljačkim pukom, vratio u Srbiju da ratuje. Iz američkog puka, na svoj zahtev, prešao je u francusku diviziju, koja je bila stacionirana kod Soluna i u sastavu srpskih snaga učestvovala u proboju Solunskog fronta. U svetoj srpskoj zemlji, kako je govorio, ostavio je svoju levu nogu, ali je onako ranjen u Ameriku doneo naramak sadnica svete srpske voćke, pazeći ih na brodu više nego svoju ranu. To što gledaš su svete srpske voćke, a zovu se šljive.

Kad je počela prohibicija Vukobrat je imao čitavu šumu šljiva. Počeo je da peče rakiju šljivovicu, koja je bila ukusnija i jača od svakog viskija. Šljivovicu je pekao na kazanu koji Stankovići čuvaju kao relikviju.

Odlazimo u zgradu na kraju voćnjaka,koju Majkl zove pecara. Pokazuje mi čudnu i veliku napravu koja me podseća na prototip Vatovog parnog kotla.kazan_za_rakia.jpg

Majkl nastavlja:

- Vukobrat je tajno pekao rakiju od svojih svetih šljiva, a njegov sin Radovan, moj otac, tu svetu rakiju tajno prodavao barovima u Milvokiju i Čikagu. Za dolare od rakije Vukobrat je kupovao zemlju i na njoj odmah sadio šljive, ali ne u Srbiji već u okolini Milvokija. Kad je kriza prošla, a prohibicija ukinuta, vrednost kupljenog zemljišta je višestruko porasla, umesto šljivika na Vukobratovom zemljištu nikli su novi kvartovi, a Vukobrat je bio vlasnik i renterijer trećine izgrađenih zgrada na svojim bivšim šljivicima. Posle toga nikad i niko nije smeo Vukobratu da protivreči kad on izjavi da je srpska zemlja sveta zemlja, da je srpska šljiva sveta voćka, a da je srpska šljivovica sveto piće. E sad ćeš ti da okusiš tu srpsku svetinju.

Iz jednog bureta u nizu istih, Majkl toči žutu tečnost u dve omanje flaše čudnog oblika, za koje kaže da se zovu čokanji, a zatim izlazimo ispred pecare i sedamo na klupu. Nazdravljamo i pijemo svaki iz svog čokanja.

- Deda ti je bio u pravu, bar što se tiče rakije, pravi nektar - piće bogova, kažem posle dobrog gutljaja.

- Vukobrat je pred smrt svu svoju imovinu i ušteđevinu, a bilo je podosta i jedne i druge, zaveštao svom sinu Radovanu, uz jedan jedini uslov: Radovan mora da održava bar jedan voćnjak sa svetom šljivom, svake jeseni mora da ispeče bar jedan kazan svete rakije, a novopečenom rakijom iz čokanja na Zadušnice mora zaliti Vukobratov grob. U testamentu je Vukobrat srpskim jezikom i svojom rukom dopisao doslovce:

«primetim li ja vukobrat da me moj sin radovan na zadušnice drugom rakijom poji a ne šljivovicom iz mog šljivika i od moje svete šljive donete sa svete srpske zemlje a dok ja blažen ovde počivam ustaću iz groba i napiću mu se krvi a ako ne ustanem ovlašćujem advokata stanivukovića a koji je ovo moje zaveštanje i sastavio da mom sinu radovanu oduzme svu imovinu i ušteđevinu a koju sam mu zaveštao i u moje ime pokloni srpkoj crkvi u milvokiju.»

Moj otac Radovan je ispoštovao zaveštanje i zbog straha od povampirenog Vukobrata, ali i zbog advokata Stanivukovića, koji je bio opak Srbin taman koliko i Vukobrat.

Kad je osetio da mu se bliži kraj, Radovan je skoro doslovce prepisao Vukobratov testament, samo što je zamenio imena, umesto Radovan napisao je Majkl, a Radovan stavio pored Vukobrat. Ubacio je doduše znakove interpukcije i velika slova. U njegovom testamentu piše:

«Primetim li ja Radovan, ili otac mi Vukobrat, da nas dvojicu moj sin Majkl na Zadušnice drugom rakijom poji, a ne Šljivovicom iz našeg Šljivika i od naše Svete Šljive donete sa Svete nam srpske zemlje, a dok nas dvojica blaženi ovde počivamo, ustaće iz groba uvek poštovani i voljeni otac mi Vukobrat i napiće mu se krvi. A ako Vukobrat ne ustane, ovlaščujem Advokatsku kancelariju Stanivuković&sin da mom sinu Majklu oduzme zemljište, stambene i poslovne zgrade i ostalu pokretnu i nepokretnu imovinu, kao i silnu dolarsku ušteđevinu, koje sam mu ja Radovan zaveštao, i u moje i Vukobratovo ime, sve prenese u vlašnistvo Srpskoj pravoslavnoj crkvi u Milvokiju.»

Sada ja na Zadušnice zalivam oba groba svetom šljivovicom.

- Plašiš li se ti da će neko od njih dvojice ustati, ako im se tvoja rakija ne svidi?

- Plašim se advokata Pitera, unuka onog prvog Stanivukovića, luđi je Srbin i od oca i od dede. Svake jeseni kontroliše rod u mom voćnjaku, procenjuje ima li za jedan kazan, a kad se peče rakija, sedi kraj kazana i degustira. Ne bih da mi se po kući muvaju popovi, pa gledam da održavam šljivik i pečem dobru rakiju.

*

Iste večeri Majkl Stanković i ja smo sedeli u bašti restorana u predgrađu Milvokija i nastavili razgovor o Srbima,Tesli, velikom enigmama i misterijama, mistici, mitovima, kabali, okultizmu i ezoteriji.

Majkl je zastupao tezu da Amerika, sem veštica iz Salema, nema velikih legendi, mitova, pa ni mitskih junaka, te da je zbog toga njena književnost i kultura takva kava je - siromašna i sakata.

- U američkoj literaturi samo je Edgar Alan Po pisao bajkovito, a i on je mistiku crpio iz svog alkoholičarskog ludila, a ne iz američkih predanja. Kad su u Holivudu hteli snimiti dobar horor film, iz Poljske su pozvali Romana Polanskog. Tako su nastali «Bal vampira» i «Rozmarina beba», jedini filmovi vredni pažnje u tom žanru od tolike američke hiperprodukcije. Amerikanci su odbacili ili zaboravili mitologiju zemalja iz kojih potiču, a zatim su od jednog miša napravili svoj novi mit, kojeg je doduše Volt Dizni lepo nacrtao, ali kako da miš bude mit jednom tako velikom narodu? Ili patak? sipao je Majk argumente pred mene, a viski samo u svoju čašu.

- A Indijanci i njihovi vračevi, a vudu magija? pokušao sam da mu se suprotstavim.

- Ne spominji mi Indijance. Njih ste uglavnom pobili, a ono malo što je preostalo saterali u rezervate, i njih i njhove vračeve i njihovog boga Velikog Manitua. Uzeli ste samo njihova lovišta i teritoriju, a ne predanja i mitove. Nemoj slučajno da mi pominješ crnce. Njih ste kao zveri lovili po Africi i okovane dovodili da vam robuju i to zato što od Indijanaca niste mogli napraviti robove. Bili su isuviše samosvojni i ponosni da bi vas služili, pa su se rađe odlučili za svoja Večna Lovišta. Bili su u pravu i ja im na tome čestitam, jer bolje je ponosno umreti, nego vama Amerikancima robovati, žestio se Majkl, sve više i više, dok je u boci viskija bilo sve manje i manje.

- Majkl, ali i ti si Amerikanac. Ovde si rođen, imaš američko državljanstvo i pasoš, pokušao sam ponovo.

- To je tačno, ali moja porodica je sa sobom donela svoje junake i

svoje svece iz Srbije, SvetiDjordje.jpg a za njima su odmah došle

i naše veštice witch.jpg i naši vampiri. Night_by_Vampir.jpg

Prvi su tu da im se molimo, a drugi da ih se plašimo. Prvi nas štite od drugih. Zato sam ja više Srbin, nego Amerikanac. Naši mitski junaci megdan dele sa aždahama i zmajevima kojima iz očiju modar plamen bije, a iz nozdrva ljuta vatra seva. Mi Srbi našoj deci kažemo: «Takvi budite kad odrastete, odvažni i hrabri». A šta vi Amerikanci kažete svojoj deci: «Budite kao onaj miš i jurite mačke». Izem ti takav narod.

- A koliko si ih ti Majkl pobio? pitao sam ozbiljno.

- Koga koliko sam pobio?

- Mislim aždaha i zmajeva, koliko si ti lično pobio?

- Pobio bi ja njih sve, ali vi ih nemate, a mačke da jurim neću.

Obojica smo se grohotom smejali, sve dok kelner nije poslužio večeru. Večera je prekinula našu raspravu, ali samo privremeno.

- Znaš li ti zašto ja predajem evropsku, a ne američku književnost?

Pitanje je bilo čisto retoričko i Majkl je odmah sam i odgovorio, istovremeno sipajući vino, ovoga puta i u moju i u svoju čašu.

- Zato što iz američke književnosti i nema šta da se predaje na ozbiljnom fakultetu.

- A Fokner, Vulf, Belou, Miler, Ficdžerald, Dos Pasos, Melvil, Hemigvej? pokušao sam da branim čast američke književnosti.

- Svi koje si pobrojao, zajedno sa onima koje si zaboravio, mogu da stanu u jedan semestar, a fakultet traje četiri godine. A i kava su im dela? Melvil juri kita, onaj Hemigvejev starac Santjago peca li peca, a kad konačno nešto upeca, to mu pobegne. Kako da o takvim delima govori jedan profesor, koji drži do sebe i svojih studenata? To je literatura za kurs ribolovaca i to početnika, a ne za ozbiljan fakultet. A znaš li zašto Amerika nema velike pisce?

Nisam znao, ali nisam ni stigao da odgovorim da ne znam, jer je Majkl odmah nastavio.

- Zato što ste za jedino božanstvo proglasili dolar i čitav život samo skupljate ikone tog božanstva. Materijalno se bogatite, a duhovno siromašite. Takvima onda ne trebaju pisci, već računovođe i advokati. A i o čemu bi pisali? Drugačije je u Evropi, naročito kod nas Srba i naše braće Rusa. Svaki Rus ili Srbin, u svojoj svesti, a naročito podsvesti, nosi tajnovite naslage predanja iz nacionalne istorije, porodične i lične prošlosti. Dovoljno je da i prosečan pisac samo malo zagrebe po tim naslagama i lako napiše «Zločin i kaznu» ili «Anu Karenjinu, poentirao je Majkl i uživao u svojim argumentima i vinu.

- Ako je to tako Majkl, hajde da zagrebemo po tvojoj, ili još bolje, po prošlosti tvoje porodice. Ja sam pisac - ispričaj mi neku tajnu, pa da dobijem Pulicera.

- Jebo vas Pulicer. Na njega neću da trošim reči, ako si spreman za Nobela, onda može, odgovorio je u svom stilu Majkl Stanković, a ja sam mislio da će i ovo biti isto kao sa aždahama i zmajevima.

Nije bilo isto. Majkl mi je ispričao čudnu priču koja se u njihovoj porodici, kao porodično predanje, prenosila s kolena na koleno.

On je pričao i tom pričom potvrdio deo svojih argumenata. Ja sam ga slušao širom otvorenih očiju i bilo mi je žao što nisam Tolstoj ili Dostojevski, jer da jesam američka književnost bi dobila svoje prvo veliko delo.



Komentari (68)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

Super prica, Jeremija

I ja se ponosim svojom malom kolekcijom likova nalik Majklu Stankovicu. Moracu sve da ih popisem zajedno sa njihovim pricama.
jeremija92 jeremija92 12:41 14.09.2008

Re: Super prica, Jeremija

Hvala, Ana WithAFamilyNameTooHardToPron.
Znam da ih ima. Priča i jeste posvećena svim generacijama iseljenika iz Srbije. Svima vama.
pozz.
Budimac Budimac 13:00 14.09.2008

Sjajno!

Preporuka ko kuća Stankovića!
jeremija92 jeremija92 13:42 14.09.2008

Re: Sjajno!

Nije samo do priče.
Možda je malo i do tvoje nostalgije.
Svesne ili podsvesne.
Hvala, i želim ti da u belom svetu uspeš i budeš srećan.
U međuvremenu, nadam se, i mi ovde ćemo se popraviti.:))
pozz.
Budimac Budimac 14:27 14.09.2008

Re: Sjajno!

Možda je malo i do tvoje nostalgije.
Svesne ili podsvesne.

Nije moja nostalgija tako velika koliko je ova priča odlična.
U međuvremenu, nadam se, i mi ovde ćemo se popraviti.:))

U to nimalo ne sumnjam, naprotiv :)
constrictoria92 constrictoria92 13:10 14.09.2008

Jeremija,

ostavio si me bez daha.

Procitala sam prvo pricu o tvom drugu, a potom i "greh Gospodje Emilije".

Posle svakog tvog texta duhovno sam bogatija...

Hvala ti sto pises blog.
jeremija92 jeremija92 13:46 14.09.2008

Re: Jeremija,

Mislim, da ipak ne zaslužujem tolike pohvale.
Ali, kao i svakom uhu, tako i mom, prijaju.:)))

pozz.
MightyNora MightyNora 13:12 14.09.2008

...Dakle...

... ispašće da smo se dogovorili da piskaramo o rakiji gosn Jeremija, ali mi je baš drago. Sinhronicitet danas samo vrca.

Pozdrav Stankovićima od Majtija i Svete Radže.

Preporuka velika ko taj kazan.
Unfuckable Unfuckable 13:18 14.09.2008

Re: ...Dakle...

Tajna Manastirske Rakije na tapetu danas ; )))))
odličan tekst, Majkl je zanimljiv Lik
jeremija92 jeremija92 13:49 14.09.2008

Re: ...Dakle...

MightyNora
... ispašće da smo se dogovorili da piskaramo o rakiji gosn Jeremija, ali mi je baš drago. Sinhronicitet danas samo vrca.

Pozdrav Stankovićima od Majtija i Svete Radže.

Preporuka velika ko taj kazan.


Vreme je šljiva, a Srbija je, kao što se sećaš, sva među šljivama.:))

PS: u našim tekstovima ima i razlike.:)
Tvoj deda peče lozovaču, da on nije bio poreklom iz susedne nam ekološke države CG?
jeremija92 jeremija92 13:53 14.09.2008

Re: ...Dakle...

Unfuckable
Tajna Manastirske Rakije na tapetu danas ; )))))
odličan tekst, Majkl je zanimljiv Lik


Geni, unf, sa jedne strane, a sa druge, agensi socijalizacije u US. Iz toga mora izaći nešto jako zanimljivo.:)))
MightyNora MightyNora 14:01 14.09.2008

Re: ...Dakle...

jeremija92


Vreme je šljiva, a Srbija je, kao što se sećaš, sva među šljivama.:))

PS: u našim tekstovima ima i razlike.:)
Tvoj deda peče lozovaču, da on nije bio poreklom iz susedne nam ekološke države CG?


Hehe, ima razlike, ali je tematika slična =)

Nije, iz Pomoravlja je, Velikog Pomoravlja =)
Черевићан Черевићан 13:58 14.09.2008

ој ракијо раако . . ал те волем јаако

на мојој сремачкој грани стабла породичног сви одреда су били сисаџије ракијине ,сем стрица николе, тај је воло да лаже приповедајући на којег се изгледа изметох јер нија никакав алкохол не конзумирам те уприповеткама лажући, тако да детаљно састав Вам читајући разочарано закључих да му ама баш ништа небих додао, додуше ни одузо,( кад би ме питали, мисим) из чега следи логична порукаВам г Јеремија . . БРАВО !. него утисакми,иду Ваши састави добрим путем . . .. Баш.
jeremija92 jeremija92 14:51 14.09.2008

Re: ој ракијо раако . . ал те волем јаако

g. čer, Srbi u Srbiji pekući šljivovicu postaju pijanice.
Srbi, u Americi, radeći isto postaju bogati kao Vukobrat.
Naravoučenije bi bilo da nije problem ni u Šljivovici, a ni u Srbima, već u okruženju.:))

PS: a da Vi probate, g. Čer, koje stablo šljive da zasadite na Malti, pa da na šljivku navučete Maltežane.
Ko zna, možda ćete tako više zaraditi, nego gradeći im drumove?
Kad je mogao Vukobrat...
Черевићан Черевићан 15:28 14.09.2008

сугестија

нелоша г Јеремија али слаба би вајда била од трудноће садње шљива сем да уз које стабло ненавучем неку малтежанку, мисим .кхм. верујете, ја намалти за више од деценије сем усвињених енглеских тоуриста пијанца видео нисам.религиозни пре свега малтези јавно алкохол не конзумирају ( по кућама њиховим у кое залазим такођер нисам уочио) тако да би у лагање у шљивозасаде било ко бројање папирнатог новца на ветруштини маестраловој. шљиве пак ко плода у дисконтима, зеленим пијацама те оним камиончићима који зелениш по сокацима нуде током целе године ко шодера исцелог света пристижу, а цене багателне притом.

ипак ћу се држати путоградње, пардонирам.
Anjale Anjale 14:20 14.09.2008

Bravo!

E, Jeremija...
Ja tamani reših da malo apstiniram sa Blogom, i posvetim se "izradi domaćih zadataka", kada ti izbaciš fantastičnu priču.

I to ne jednu, nego dve!

Ne zna se koja je bolja

Pozdrav


P.S.
Teško miša isterati iz rupe:)). Ne onog američkog miša iz priče, več ovog malog, domaće proizvodnje:))
jeremija92 jeremija92 14:53 14.09.2008

Re: Bravo!

Žao mi je zbog neurađenih domaćih zadataka, ali mi je drago da ti se priče sviđaju.:))
Hvala x2
ivana23 ivana23 14:36 14.09.2008

Emilija

jeremija92 jeremija92 14:56 14.09.2008

Re: Emilija

Jedna od najlepših ilustracija Emilije, a imaš li koju i za Vukobrata?:)))
ivana23 ivana23 16:21 14.09.2008

Vukobrat

jeremija92 jeremija92 17:02 14.09.2008

Re: Vukobrat

ivana23

Pravi je, nema šta.:))
MilutinM MilutinM 15:08 14.09.2008

Majstore

Svaka čast. Vrlo lep tekst.


jeremija92 jeremija92 15:11 14.09.2008

Re: Majstore

Milutine, tražio sam sliku lepog šljivika za islustraciju uz tekst priče. Ni jedna slika mi se nije svidela.
Tražio sam baš takvu kao ovaj tvoj šljivik.
hvala ti.
MilutinM MilutinM 15:15 14.09.2008

Re: Majstore

Ova je nov, ovogodišnja, dok su šljive tek počele da rumene.

Ovu dole je čak moja koleginica Belgijanka držala na desktopu


jeremija92 jeremija92 15:17 14.09.2008

Re: Majstore

Baš tako mnogi zamišljaju raj.:))
ivana23 ivana23 16:09 14.09.2008

Re: Majstore

ivana23 ivana23 16:45 14.09.2008

Re: Majstore

radojicic92 radojicic92 16:50 14.09.2008

Re: Majstore

evo jos jednog od pre par godina sa ekipom

preporuka Jeremija
jeremija92 jeremija92 17:20 14.09.2008

Re: Majstore

radojicic92
evo jos jednog od pre par godina sa ekipom

preporuka Jeremija


Pastorala.:))
Ninoslav Randjelovic Ninoslav Randjelovic 18:45 14.09.2008

Re: Majstore

sa ekipom

Jel' ova treca s desna (sa dva monokla) cerka od ove iza nje ?
vishnja92 vishnja92 16:07 15.09.2008

Re: Majstore

Jel' ova treca s desna (sa dva monokla) cerka od ove iza nje ?

:)))) Ninoslav donosi radost sa sobom, gde god se pojavi :))))
radojicic92 radojicic92 14:35 16.09.2008

Re: Majstore

Ninoslav Randjelovic
sa ekipom

Jel' ova treca s desna (sa dva monokla) cerka od ove iza nje ?


Nije, cerka od te desno je ova mala sasvim levo sa cvikerima. Ove dve sto pitas su shurnjaje
jeremija92 jeremija92 20:35 16.09.2008

Re: Majstore

radojicic92
Ninoslav Randjelovic
sa ekipom

Jel' ova treca s desna (sa dva monokla) cerka od ove iza nje ?


Nije, cerka od te desno je ova mala sasvim levo sa cvikerima. Ove dve sto pitas su shurnjaje

E, dobro radojicicu92, te si nam rekao, jer ja taj genetski rebus rešavam već drugi dan bezuspešno.)
Ninoslav Randjelovic Ninoslav Randjelovic 11:52 17.09.2008

Re: Majstore

Da, a ja sam bio sasvim ubedjen da su te dve desno majka i cerka, a za tu malu levo nisam ni pomisljao da im moze biti kakav direktan rod ! Indirektan, mozda....
yanjing yanjing 15:19 14.09.2008

Lepe price

i u to ime živeli!;-)
jeremija92 jeremija92 15:30 14.09.2008

Re: Lepe price



Nešto će preteći i za izvoz u Kanadu, USA...
Ajnur Ibran Ajnur Ibran 15:44 14.09.2008

Re: Lepe price

Zaista, lepa prica, kao što su sve tvoje priče.
Ponavljam se, a šta drugo da kažem kad uvek tako pomislim.
Možda: imam i ja oko 20-tak stabala šljive, je li je to dovoljno da se dobije dovoljno plodova, da mogu peći rakiju?
Stvarno se ne razumem, dobro rađaju, grane se podupirati moraju... I sva šljiva propadne, ne znam šta bi s njom...
jeremija92 jeremija92 15:57 14.09.2008

Re: Lepe price

Evo kako to radi izvesni Vojkan iz okoline Valjeva:

"Kad šljiva sazri, pripremim ražanj, dvaest gajbi piva, kad se moba okupi, pozovem trubače. Tresemo šljive, a ono malo u vrhu što preostane odpadne samo kad trubači zatrube "Mesečinu" i "Kalašnjikov". Šljive u burad. Pečenje se pojede, a pivo popije. Čekam dok komina sazri, pa istu mobu i trubače pozovem ponovo. I tako svake godine."

Nadam se da ti je jasno.:))
jeremija92 jeremija92 16:09 14.09.2008

Re: Lepe price

U međuvremenu, dok ne naučiš da pečeš rakiju, može ti posližiti sledeća pesma:

ГРЛОМ У ПОЛИМЉЕ

Гори јесен, капљу шљиве
у првоток љут,
а ми грлом у Полимље
- нанио нас пут.

Три смо ноћи и три дана
текли као Лим
од казана до казана
- упоредо с њим.

Пјевала нам дању јесен
озлаћена сва,
а чувао ноћу мјесец
(или, можда, два?)

И данас бих тамо био
крај казана ког
да нас није разјурио
љубоморни Бог.

Гори јесен, тече шљива
у првоток љут ...
Тешко ли је из Полимља
низ тријезан пут.
vito nikolic
ivana23 ivana23 16:32 14.09.2008

Re: Lepe price

Ajnur Ibran
Zaista, lepa prica, kao što su sve tvoje priče.Ponavljam se, a šta drugo da kažem kad uvek tako pomislim.Možda: imam i ja oko 20-tak stabala šljive, je li je to dovoljno da se dobije dovoljno plodova, da mogu peći rakiju?Stvarno se ne razumem, dobro rađaju, grane se podupirati moraju... I sva šljiva propadne, ne znam šta bi s njom...


Moze da se pravi i pekmez, kompot, da se suse... deo stavis u zamrzivac za zimu (kolaci, knedle...).
Koja je sorta sljiva? I od toga zavisi sta s' njima.
MilutinM MilutinM 16:51 14.09.2008

Re: Lepe price

ne znam šta bi s njom...

Samo ti pozovi - doći će par nas da jedne godine odradimo proces, pa ti posle sam ))
Ajnur Ibran Ajnur Ibran 18:18 14.09.2008

Re: Lepe price

Jasno Jeremija! Hvala za pesmu, odlicna je, i govori upravo o onom sto sam i slusao u pricama, koje se desavaju oko kazana... Zagolicalo me ovo sve sad... Ali, znajuci moje prijatelje... Ako se odlucim, moracu platiti jedna kola hitne pomoci da dezuraju ispred... Samo... A ko ce da pomogne likovima iz hitne...
Ajnur Ibran Ajnur Ibran 18:32 14.09.2008

Re: Lepe price

Moze da se pravi i pekmez, kompot, da se suse... deo stavis u zamrzivac za zimu (kolaci, knedle...).
Koja je sorta sljiva? I od toga zavisi sta s' njima.


Nekad je majka pravila pekmez od njih, ali par tegli, ostalo smo delili po susedstvu, medjutim, posto su sljive na vikendici, i ne idemo tamo cesto, 95% tih sljiva propadne svake godine...
Ne znam koja je sorta, znam samo da ih je otac nekad zasadio (on zna sve o njima) kao i jos 26 razlicitih vrsta voca... Po dva stabla. Jedino sljiva i visanja ima preko 20 stabala. On i brine o njima.
On je takodje ponosan sto je sve na tom "imanju" prirodno, pa tako i te sljive koje ni ne stiti nikakvim hemikalijama, okreci im samo stablo, onako po starinski i to je sve.
Radjaju "kao lude", neka sitna sorta je u pitanju...
Ajnur Ibran Ajnur Ibran 18:40 14.09.2008

Re: Lepe price

Samo ti pozovi - doći će par nas da jedne godine odradimo proces, pa ti posle sam ))


Milutine, obecajem! To bi moglo da se organizuje.
Sljive su na 4 km od Platiceva, odnosno petnaestak od Rume. Tako da, sledece godine gotovo sigurno!
Ponukan ovim Jeremijinim postom, cuh se malocas sa ocem, jer secam se on se stalno zalio kako je steta sto toliko sljiva propada, eto on je mislio kad ih je sadio drugacije...
jeremija92 jeremija92 18:48 14.09.2008

Re: Lepe price

Ajnur Ibran
Samo ti pozovi - doći će par nas da jedne godine odradimo proces, pa ti posle sam ))


Milutine, obecajem! To bi moglo da se organizuje.
Sljive su na 4 km od Platiceva, odnosno petnaestak od Rume. Tako da, sledece godine gotovo sigurno!
Ponukan ovim Jeremijinim postom, cuh se malocas sa ocem, jer secam se on se stalno zalio kako je steta sto toliko sljiva propada, eto on je mislio kad ih je sadio drugacije...


U paravu ti je otac što se žali.
On ih sadio, on uzgajao, a vidi sad nema ko da ih kupi.
E, Ajnure, Ajnure..:))

MilutinM MilutinM 18:49 14.09.2008

Re: Lepe price

Dogovoreno. Ja sam do sada uglavnom pekao lozu i jabuku, ali znam tehnilogiju a imam jaku ekipu koja peče na hektolitre šljive u okolini Mladenovca ))
ivana23 ivana23 19:00 14.09.2008

Re: Lepe price

Ajnur Ibran
Samo ti pozovi - doći će par nas da jedne godine odradimo proces, pa ti posle sam ))Milutine, obecajem! To bi moglo da se organizuje. Sljive su na 4 km od Platiceva, odnosno petnaestak od Rume. Tako da, sledece godine gotovo sigurno!Ponukan ovim Jeremijinim postom, cuh se malocas sa ocem, jer secam se on se stalno zalio kako je steta sto toliko sljiva propada, eto on je mislio kad ih je sadio drugacije...


Posto se pomalo razumem u problematiku, jer je moj svekar posadio svojevremeno preko 800 (!) stabala, a sad moj muz i njegovi brat i sestra nemaju mogucnosti da sve to "savladaju" onda se nadje neko (kako se u njihovom kraju kaze) - na po pola.
Nadjes nekoga ko je spreman da skuplja i pomogne oko pecenja, a dobijenu rakiju podelite prema dogovoru.

jeremija92 jeremija92 19:17 14.09.2008

Re: Lepe price

ivana23

Nadjes nekoga ko je spreman da skuplja i pomogne oko pecenja, a dobijenu rakiju podelite prema dogovoru.


Meni je puno lepši sam čin pečenja rakije.
Moj tast kad peče rakiju okupi sinove, ćerku, snaje, unučad, prijatelje... tri-četiri dan druženja i veselja, a rakiju niko i ne proba.
ivana23
Ajnur Ibran


jer je moj svekar posadio svojevremeno preko 800 (!) stabala,


Tvoj svekar, skoro ko i Vukobrat. Svaka mu čast.:))
ivana23 ivana23 19:54 14.09.2008

Re: Lepe price

jeremija92

.Meni je puno lepši sam čin pečenja rakije. Moj tast kad peče rakiju okupi sinove, ćerku, snaje, unučad, prijatelje... tri-četiri dan druženja i veselja, a rakiju niko i ne proba.


E, kad bi moglo to da se podesi da imaju svi u isto vreme mogucnost da sve obaveze napuste/odloze da bi taj posao odradili... To na ovaj broj stabala nikako nije 3-4 dana. Uzged, treba prepeci i onu od prosle sezone. Traje to i po 15-20 dana kad dobro rodi.
A gde je priprema drva, pa prethodno skupljanje sljiva... e moj druze, nije on razmisljao u ona vremena kad je sadio.
Unucad, raspon godina od 30 do 18 (sedmoro) ni da pogledaju sljivik, a kamoli da ih interesuje rakija.

jeremija92 jeremija92 20:03 14.09.2008

Re: Lepe price

Sve razumem, ali nekako ipak više cenim one koji su voćnjake sadili, od ovih koji nemaju vremena da plodove beru i sakupljaju.
ivana23 ivana23 20:17 14.09.2008

Re: Lepe price

jeremija92
Sve razumem, ali nekako ipak više cenim one koji su voćnjake sadili, od ovih koji nemaju vremena da plodove beru i sakupljaju.


Verujem da prve vise cenis, al' moras i ove druge da razumes. Danas se dobije odmor kada i koliko ti firma odredi u odredjenom terminu.

Verujem da znas kako je sa sljivama. Pocnu da se sakupljaju vec polovinom avgusta i to traje 2-3 nedelje, svakodnevno.. a onda se otresa. U kacama stoji u zavisnosti od vremenskih uslova dok ne prevri komina. A tek zatim dolazi do destilacije (pecenja). A onda se prece i meka od prosle godine...

Trebalo bi imati bar dva meseca odmora da to postignes.
jeremija92 jeremija92 21:18 14.09.2008

Re: Lepe price

da, u pravu si. ja sam učestvovao samo u lepšem delu čitavog ciklusa.
NNN NNN 19:09 15.09.2008

Re: Lepe price

Sljive su na 4 km od Platiceva, odnosno petnaestak od Rume.
Ajnure, ja tamo imam rođenu tetku (i teču i sestru) tako da mi sad sve to izgleda "vrlo izvodljivo".
virgo intelecta virgo intelecta 16:13 14.09.2008

Taman sam

mislila da odem u krevet (bas je rano) a vidi i citaj ovu uzivanciju. Sad moram i da odem da prspartam po knjizevnosti pride.
Oh kakva je ovo kasnonocna uzivancija. Cekam jope' neku pricu.
jeremija92 jeremija92 16:25 14.09.2008

Re: Taman sam

U Srbiji je nedeljno popodne, kišovito.
Baš zbog te kiše, nedeljna popodneva mogu biti pomalo duga i isprazna.
Na to sam računao, kad sam postirao priču.
Moram da priznam, da nisam imao u vidu vas sa drugih kontinenata.
Nažalost, mi u Srbiji još uvek razmišljamo lokalno.:))
milosib92 milosib92 19:57 14.09.2008

Moram

još jednom da pročitam. Ostao sam bez teksta.

Preporuka.
jeremija92 jeremija92 21:36 14.09.2008

Re: Moram

Ostao bez teksta, kao da polemišeš sa nekim poput Majkla?:))
Hvala.
ipsi ipsi 20:35 14.09.2008

Naklon

do zemlje i tebi kako si prepricao i Majklu koji je pricao, a pogotovo onome kako osjeca!!))
jeremija92 jeremija92 21:31 14.09.2008

Re: Naklon

I Majkl bi odgovorio naklonom na tvoj naklon, pa moram i ja.:)

Majkl je, verujem da se to vidi, moje viđenje Srbina treće generacije u Americi. On Ameriku poznaje iznutra, tamo je rođen i on i njegov otac. Zna njene prednosti, ali i njene mane. On jeste Amerikanac, ali šapat iz dubine svesti govori mu da je i Srbin. Taj šapat postaje glasan kad popije koju više. Moguće da ga grize i savest što ne zna jezik svojih predaka i ko zna šta sve još.

Knjiga, u kojoj je Majkl, jedan od epizodnih likova, nekako je dospela u SAD. Jedan osamdesetogodišnji Amerikanac, poreklom Srbin koji jedva govori srpski jezik, pozvao me telefonom i rekao mi da je u Mjaklu prepoznao sebe.
To mi je do sada najveći kompliment od kada pišem.
Zato sam lik Majkla doradio i napisao ovu priču.
Eto.
crossover crossover 21:13 14.09.2008

Priče kraj kazana

Moram da priznam, da na ovakvim mestima, uglavnom ne očekujem mnogo više od neobavezne zabave. Veoma mi je drago što sam se debelo prevario. Od sada, redovni čitalac.
jeremija92 jeremija92 21:34 14.09.2008

Re: Priče kraj kazana

Hvala.
Oduvek su se kraj kazana pričale lepe priče.
Danas, kad ne sedimo oko kazana, možemo da ih pričamo na blogu.:)
sentinel26 sentinel26 14:53 16.09.2008

Pisati ili ... ?

Mister Jeremija,
htjedoh napisat naki komentar na priču, e mi se ista dopada, no se sjetih da niko od mojih predaka nije učestvova u ubistvu aždahe, a ni u potjerama za njome, pa se nekako osjećam ..., da kogodj šta ne zamjeri.

Budte mi lepo pozdravleni.
jeremija92 jeremija92 20:32 16.09.2008

Re: Pisati ili ... ?

sentinel26 , ako nisu predci, mogu potomci, a ako nema aždaha, ima mačaka.:))
pozz. i hvala na javljanju.
sentinel26 sentinel26 21:12 16.09.2008

Re: Pisati ili ... ?

jeremija92
sentinel26 , ako nisu predci, mogu potomci, a ako nema aždaha, ima mačaka.:))
pozz. i hvala na javljanju.

Ja nemam ništa protiv mačaka.
Priče oko kazana su mi nekada mnogo ličile na lovačke. Ne znadem ove novokomponovane je su li.
Preko 30 godina nijesam stao ni prošao pored kazana s rakijom.
Poz.

jeremija92 jeremija92 22:09 16.09.2008

Re: Pisati ili ... ?

sentinel26

Ja nemam ništa protiv mačaka.

Naravno, ni ja. Pokušao sam da se našalim u kontekstu prič o Majklu.

sentinel26

Priče oko kazana su mi nekada mnogo ličile na lovačke. Ne znadem ove novokomponovane je su li.
Preko 30 godina nijesam stao ni prošao pored kazana s rakijom.
Poz.


Kad se dugo sedi i priča, naročito oko kazana, mora se ponešto uveličati, nadodati, pa i slagati.
Novokomponovane priče, verujem, i ne nastaju oko kazana, već na drugim mestima.
Ne znam, ni ja dugo nisam ni video kazan.
Jelica Greganović Jelica Greganović 10:52 17.09.2008

Jeremija,

da l' su te šljive bile (i jesu) Ranke?
Inače, Petar Kočić ima dobre priče pričane oko kazana...a tvoju priču, samo kraću, sam pročitala kao komentar, ne sećam se više na kom blogu, sećam se da mi se i tada dopala.
Što se tiče književne kritike, potpuno se slažem sa Majklom.
jeremija92 jeremija92 12:56 17.09.2008

Re: Jeremija,

Šljiva je bila požegača, stara sorta iz stare Srbije.:)
Delove teksta jesam koristio ranije kao komentare. Sećanje te dobro služi.
Inače, priča o Majklu je objavljena i u junskom broju Književnih novina.
Hvala Jelice i doviđenja do sledećeg kazana ili dočitanja na nekom sledećem blogu.))

Jelica Greganović Jelica Greganović 13:04 17.09.2008

Pozdrav, Jeremija :)

Čitamo se.

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana