Ovo vreme mi upropasti vikend. Mislio sam da malo ošišam travnjak, malo da čeprkam po ružičnjaku, da sedim pod lozom, gustiram malo belo, presečeno (špricer - prim. prev.), sladim se grozdovima tamjanike iznad moje glave... Ništa od toga. Od subote ujutro kiša, kiša, pa opet kiša, a Celzijusovih stepeni ukupno 10. Sedim u sobi i prebiram po TV kanalima. Mrka kapa. Od duga vremena uzeh da sređujem skromnu biblioteku. Naletim na Platona. 'ajde, reko', da malo prelistam, tek da mi prođe vreme. I naletim na sledeće:
- Nije li muzika, Glaukone, osnova vaspitanja zato što ritam i harmonija najdublje prodiru u unutrašnjost duše i najviše je obuzimaju, unoseći u nju plemenitost i otmenost, ali samo kada je muzičko obrazovanje dobro vođeno, jer u protivnom neće imati takve efekte? A ovo opet zbog toga što će mladi čovek, koji je u muzici valjano obrazovan, moći najlakše da zapazi sve ono što je nepotpuno i nesavršeno u delima prirode i radinosti. Takav će čovek imati najživlji osećaj nepotpunosti tih dela i opravdano će biti njima nezadovoljan, dok će se, naprotiv, pohvalno postavljati prema lepim delima, nalaziće u njima zadovoljstvo, ugrađivaće ih u svoju dušu kao njenu najbolju hranu, pa će tako postati ujedno lep i dobar. S druge strane, on će opravdano prezirati stvari koje su ružne, mrzeće ih još kao dete i pre nego što bude sposoban da to samom sebi razjasni, a kad to postigne, radovaće se svojoj sličnosti s lepim delima koju je valjanim muzičkim vaspitanjem u najvećoj meri postigao.
- I meni se čini - reče on - da takvi ciljevi čine vaspitanje u muzici opravdanim.
- Tako je - rekoh ja......
Platon "Država", Knjiga treća, XII, 401d-402b.
Eh,Platone, moj Platone! Kada bi kojim čudom oživeo, pa malo poslušao Zvezde Granda, šta bi pomislio o muzičkom životu Srbije? Užasnuo bi se, verovatno, i bezglavo pobegao nazad odakle si došao, misleći da si nekom greškom zabasao u sam pakao.