DANAS JE PRVI DAN OSTATKA MOG ŽIVOTA

matityahu RSS / 20.09.2008. u 11:14

Suncokret je i ovo
Suncokret je i ovo

Suncokret
Suncokret
RAZMISLI DA LI ŽELIŠ PREŽIVETI ILI PROŽIVETI TVOJ ŽIVOT 

Ako prođemo kroz jedno groblje vidimo da tu leže stotine i hiljade pokopanih ljudi koji su svi imali mnogo toga da urade, koji su bili zauzeti, što više zauzeti to veći nadgrobni spomenik – a sada to nema nikakve veze. Mrtvi su. Da li je svet stao? 

Uopšte ne. Suprotno. Sve ide brže i brže otkada su umrli. Na kraju krajeva uopšte nije važno kako nas drugi vide i šta mi mislimo da smo uradili. Sve je prolazno. Koliko njih je napustilo ono što su zaista želeli težeći da budu „normalni“ iako su želeli sasvim druge stvari.? 

Interesantno je spoznati da li si živeo/la tvoj život kako si želeo/la? Da li je ovo tvoj život? Mnogi ljudi žive život poznatih, slavni su, imaju materijalnog uspeha, a opet nisu uspeli da žive životom koji su želeli već su se oduvek kretali napred na osnovu očekivanja, uticaja i želja drugih ljudi oko njih, porodice, prijatelja, okoline. Mi možemo živet ali životom bez sadržaja. 

Danas možeš stvoriti bogatiji život. Nije potrebno ništa drastično uraditi. Kreni od toga time što ćeš razmisliti o tome šta ti u stvari radiš, čime se baviš. To zvuči jednostavno. Većina ljudi na svetu neće sebi postaviti ovo pitanje tokom sledeće godine, ili decenije. 

Zatim možeš da upitaš samog sebe zašto svet izgleda ovako kako izgleda. Ljudi ne razmišljaju. Egzistiraju i reaguju nakratko umesto da da pokušaju da vode svoj život na taj načina da ima sadržaja i s nadom da učine da svet bude bolji za sve nas. 

Živimo dan za danom, sat za satom, ali smo više putnici jednog broda, a ne krmanoši svog života. Ne geldamo u budućnost, a već je Lenjin rekao da smo mi proizvod okoline. Pogledaj svoju okolinu i pogledaj šta radiš u stvari. 

Hajdemo dalje onda. Uradi jedan domaći zadatak. Kao u školi. Pogledajmo kako nam je u budućnosti. Napiši svoju čitulju. Jednostavno je. Sumiraj život u nekoj svojoj 70-oj godini. 

Kada je pisanje gotovo pogledaj i razmisli da li je „normalni“ život zaista imao da ti ponudi toliko, da li sve bilo vredno toga. Da li je zaista to bio tvoj život koji si želeo/la. Ako nije, onda je vreme da razmisliš kako ćeš i šta uraditi s vremenom koje je preostalo. 

Amerika je u Iraku, ljudi ginu, ali koliko je života propalo zahvaljujući reči „normalan život“? Dok se borimo da svima ugodimo ostaju nam praznine u našim životima. Hajka na nas da budemo „kao sav ostai svet“ je uništila više života nego oružje i vreme je da odbijemo da budemo žrtve. 

Tek kada se suočimo sa sopstvenom smrtnošću shvatimo koliko je važno da nam bude lepo u ćivotu i da proživimo sa životnom radošću.  Prestani da razmišljaš radnoj knjižici i stažu, o penziji na koju ne možeš da utičeš. Kaži nekom da ga voliš. Izvedi samog sebe na ručak. Počasti samog sebe jednom čašom vina ili piva. Iznenadi samog sebe nečim lepim. Ne budi toliko „normalan/na“. Ništa od toga na kraju ne dobiješ.

Ne zaboravi da je danas prvi dan ostatka tvog života.

Atačmenti



Komentari (1)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

miniko63 miniko63 13:47 20.09.2008

NEIZBEŽNOST TRENUTKA I PROLAZNOST VREMENA

Mislim da je proslo 30 godina od tada. Sedeli smo u skolskom dvorištu gimnazije, u koju smo se tek upisali, gledali u predivan prizor oblaka, svetlosti i najdivnijih boja na nebu. Rekao si hajde da nekako nazovemo ovaj trenutak. Ja sam rekla"Neižbeznost trenutka" ti si dodao "I prolaznost vremena. To su trenuci, rečenice, koje nikad ne zaboravis...ma koliko vremena proslo i ma šta se dogodilo.
Eto mislim da smo sve rekli sve obuhvatili. Do dana danajšnjeg nisam nasla istinitiju i celovitiju recenicu, poruku misao. Tvoj blog me podsetio na ovu nasu epizodu. Posle 30 godina, naisao si ovaj text a poruka je ista. Volela bih da sam imala vise takvih trenutaka i rečenica kojih se secam.

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana