Zločin bez kazne (1)

dracena RSS / 21.09.2008. u 22:22

Autor teksta:Ipsi

James-im-Gefaengnis-von-Sile.jpg"Neka mi samo niko ne kaže za nekog: nevin je. Samo to ne. Jer ovde nema nevinih. Niko ovde nije slučajno. Je li prešao prag ove Avlije, nije on nevin. Skrivio je nešto pa makar i u snu. Ako ništa drugo, majka mu je kad ga je nosila pomislila nešto rdjavo. Svaki dabogme, kaže da nije kriv, ali za toliko godina koliko sam ovde, ja još nisam našao da je neko bez razloga i bez neke krivice doveden. Ko ovde dodje taj je kriv,ili se makar očešao o krivca."
I. Andrić, Prokleta Avlija

Za prvi masakr nad civilima u Bosni i Hercegovini još uvjek nije odgovarao niko i pored brojnih dokumentovanih izvještaja i još uvjek živih svjedoka.

Zločin u Sijekovcu kod Bosanskog Broda prvi je masakr većih razmjera na teritoriji Bosne i Hercegovine. Izveden je, kombinovanom akcijom regularnih postrojbi hrvatske vojske, domaćih Hrvata i Muslimana i crnokošuljaša Ante Prakčina, 26.03.1992 godine.

Zločin u Sijekovcu
250px-BH_municipality_location_Bosanski_Brod.svg.png

Nakon tog dogadjaja selo Sijekovac je posjetila državna delegacija, u čijem sastavu su bili članovi Predsjednistva Republike BH: Biljana Plavšić, Fikret Abdić i Franjo Boras. O tom zločinu postoji video-zapis koji je javno emitovala Radio-televizija Sarajevo.

Ovim činom i okupacijom ove opštine od strane Vojske Republike Hrvatske ostvaren je cilj tadašnjeg hrvatskog rukovodstva, rasterećen je front u Hrvatskoj, Bosna i Hercegovina je uvučena u rat.

Srpsko stanovništvo i "nepodobni" Hrvati i Muslimani, njih oko 2000, koje nije uspjelo da izbjegne iz samog grada i okolnih sela pozatvarano je u logore u Bosanskom Brodu kojih je po do sada utvrdjenim činjenicama bilo deset. Logoraši su odvodjeni u velikim grupama i u logore u Republici Hrvatskoj, uglavnom u tranzitni logor zv. kafana "Brdak", u Slavonskom Brodu, odakle su deportovani u logore, a najvećim dijelom, u logore u opštini Orašje (logor u gradu i u Donjoj Mahali), kao i u druge logore, medju kojima je i jedan broj privatnih zatvora.

Potresne prizore hrvatsko-muslimanskih zločina emitovao je i prvi program Britanske televizije.
Iz masovnih grobnica do sada je ekshuminirano 368 tijela, 263 su identifikovana.

Računa se da je broj žrtava oko 1000, a mnogi leševi su pobacani u rijeku Savu.
Najnovije otkriće samo potvrdjuje monstruoznost okupacione vlasti.

Na osnovu dojave Nijaza Čauševića, bivšeg vodje interventnog voda koji je harao po bosanskobrodskoj opštini, otkriven je zločin nad 51 civilom. Medju njima je bilo i 19 romske djece, a svi su bili izbjeglice iz istočne Bosne. Njihov autobus presrele su hrvatsko-muslimanske jedinice i likvidirale ih, a po svjedočenju nekih pripadnika HOS-a svima su im povadjeni vitalni organi.

Okupacija ove opštine završena je 04. oktobra 1992 godine kada je VRS oslobodila ovu teritoriju.
Dokaz da se radilo o okupaciji dao je i sam Franjo Tudjman, rekavši:

"Hrvatska vojska je branila bosansku Posavinu. Lično sam izdao naredjenje da se pošto-poto brani Bosanski Brod ali i borci i stanovništvo toga kraja, pobjegli su sa bojišta. Bosanski Brod branile su 101. i 108. hrvatska brigada i dijelovi 3 pješadiske brigade."- u Zagrebu pred novinarima 01.12.1995. godine.

I pored neoborivih dokaza u vidu pronadjene dokumentacije, izjava svjedoka, preživjelih logorša i uvjeravanja bivše tužiteljke Haškog Tribunala g. Del Ponte da će razmotriti mogućnosti za podizanje optužnice, do danas niko nije procesuiran. Na zaprepašćenje javnosti u RS, Haški tribunal je kompletnu dokumentaciju koja mu je dostavljena proslijedio sudu u Sarajevu i proglasio ga nadležnim za ovaj slučaj. Bilo je to 2004. godine, a do danas se ništa nije desilo.

Zlikovci i dalje mirno žive u Hrvatskoj, Federaciji BH i USA.

Čime opravdati činjenicu da žrtve u ovoj opštini čekaju 16 godina na istinu o svom stradanju i na sudsku kaznu za njihove mučitelje i dželate?


Svjedočenja žena zatvorenih 1992. godine u logorima u Bosanskom Brodu:

268/98-8, Srpkinja, iz Bosanskog Broda, 47 godina:

"U Bosanskom Brodu živim od 1971. godine. Sa mužem sam sagradila porodičnu kuću i rodila četvoro djece. Muž mi je poginuo 1981. godine, pa sam kao samohrana majka ostala da podižem svoju djecu. Pred ovaj rat radila sam u državnom preduzeću u Bosanskom Brodu.

Dana 24.06.1992. godine došla su mi na posao dvojica nepoznatih lica. Jedan je bio uniformisan - vojni policajac, a drugi kao civil. Odveli su me u logor "stadion" u Bosanskom Brodu. Uveli su me u jednu sobu u kojoj sam zatekla 268/99-5, Srpkinju iz Bosanskog Broda, 54 godine, i njenu jetrvu S.C.

Drugi dan me vode gore na sprat na ispitivanje. Bilo ih je šest policajaca, a medju njima i dvije žene. I one su bile u uniformama, uglavnom mladje osobe. Ispitivali su me uobičajnim pitanjima, najviše u vezi sa mojom porodicom. Nakon ispitivanja su me vratili u sobu u kojoj sam bila sa drugim ženama zatočena. Isti dan u sobu su upala tri policajca sa Mandom Djakovićem. Medju njima je bio i Anto Štuc zvani Britva. Pita me za sina. Kažem mu da radi u Našicama. Manda ide gore da provjeri moj iskaz. Kada se Manda vratila, rekla je da je moj iskaz tačan i otišli su. Drugu noć opet dolazi Manda Djaković sa grupom zločinaca. Otključala je vrata (ona je bila upravnik ženskog logora), a vojnici su nas prisilili da podjemo sa njima na liniju. Izvode nas iz logora i u noći u grupama vode na tri strane.

Mene predaju jednom bojovniku iz rova. Uzeo je auto i odvezao me nedaleko od linije. Pošto mu je žena bila, kako on kaže, Srpkinja, tu noć sam, u odnosu na druge logorašice, poštedjena zlostavljanja. Vratio me je u logor, u kome su već bile 268/99-5, Srpskinja iz Bosanskog Broda, 54 godine i S. Gledam ih i na njima se prepoznaju tragovi silovanja. Deluju zaplašeno. Po nogama im se vide modrice. Manda nas zaključava. Sutradan naveče, opet nas izvode na silovanje. Taj put nada mnom je silovanje izvršilo jedno lice koje nisam poznavala. Poslije toga izvode nas svako veče, a silovanje vrše nad jednom žrtvom po više zločinaca. Od silovatelja jedino sam poznavala Brekalo Gorana. Po godinama starosti mogla bih mu biti majka. U sobi u kojoj smo bile zatočene bilo je preko deset žena.

Medju nama su bile: 286/99-9, Srpkinja iz Bosanskog Broda, 71 godina; 268/99-6 Muslimanka iz Kobasa, opština Srbac, 54 godine; M.N. iz Tuleka, G. iz Polja opština Derventa, M.L i druge.

Medju zločincima koji su držali zatočene žene za potrebe seksualnog iživljavanja hrvatske vojske bili su: Anto Štuc, Drago Lepan zvani Faro i drugi. I ovi zločinci su vršili silovanja.

Nad žrtvama se u toku noći iživljavalo po deset zločinaca. Ovog oblika zlostavljanja nisu bile poštedjene ni starije žene. Silovali su jednu djevojku pred ocem i majkom. Tu su silovali i Katu-Hrvaticu iz Modriče.
Nagonili su nas na razne perverzne radnje, kako su govorili:

"Hajte da nam malo pušite". Udju u sobu i svaki zločinac bira žrtvu koju će odvesti na silovanje. Vodili su nas zajedno i po tri žene u istu sobu. U sobi čeka copor zločinaca; dok nas jedan siluje, drugi gledaju i čekaju da dodju na red. Cijelo vrijeme mog boravka u logoru nisu prestajali sa silovanjem. Nakon mog izlaska iz logora, u logoru su ostale: 268/99-9, Srpkinja iz Bosanskog Broda, 71 godina., 268/99-6, Muslimanka iz Kobasa, 54 godine, G.K. i druge.

Tog dana u našu sobu je ušao Zdenko Milak i rekao da se spremim. Po mene je došla moja kći. Kući me je dovezao Jožić Lukica iz Koraća."

286/99-9, Srpkinja, iz Bosanskog Broda, 71 godina:

"U Bosanskom Brodu ja i moja porodica živimo od marta 1950. godine. Sa mužem A. stekla sam troje djece. Pred ovaj rat kao penzioner, živjela sam sama u svojoj porodičnoj kući. U ovom ratu doživjela sam sudbinu svog oca. I on je bio u hrvatskom logoru za vrijeme Pavelićeve NDH-a. Bio je strašno mučen, ali je imao sreću da preživi taj rat. Bio je prinudjen od ustaša i katoličkih sveštenika da se prekrsti u katoličku vjeru.

U ovom ratu, u svojoj 64. godini, odvedena sam iz svoje kuće u hrvatski logor za Srbe na stadionu. To su učinile moje prve komšije. Bio je to 29. juna 1992. godine.  U moju kuću upali su naoružani neki Ivica (visok, crn, ružan) i moj komšija Jakov Antolović (on je bio u civilu). Ime ovog drugog zločinca pomenula sam jer su ga tim imenom zvali u logoru. Djelovao je poremećeno. U logoru su me uveli u kancelariju Indire Vrbanjac, koja me ispitivala, uglavnom o ličnim podacima. Rekla sam joj sve sto me pitala o mojoj porodici. Rekla mi je da poznaje mog sina i ćerku. Nakon ispitivanja odvode me u drugu kancelariju. Tu me sačekuje jedno civilno lice. Po govoru bih rekla da je iz Hrvatske. Uzima mi ličnu kartu i cijepa je. Pita me šta mi je u torbi. Kažem: Lijekovi. Pogledao je i torbu mi nije uzeo. Nakon toga me odvode u sobu gdje su bile zatočene: 268/99-5, Srpkinja iz Bosanskog Broda, 54 godine i S.C. One su bile jetrve. Njih sam poznavala. Tu zatičem i druge žene: 268/99-5. iz Sanskog Broda, 47 godina, R.I. (75 godina) iz Sirovine, opština Derventa i G.V. Njih sam upoznala u logoru. Isti dan oko 13 časova doveli su i 268/99-6, muslimanku iz Kobasa, 54 godine. Kasno poslije podne izvode 268/99-5, S.C. i mene i vode u Slavonski Brod, u selo Bukovlje-Republika Hrvatska. Vozio nas je neki Marko (krupan, visok, crvenog velikog nosa, mislim da je iz Kobasa). Imao je oko 30-35 godina i u putu mi je govorio takve brutalne riječi da sam se zaprepastila. Izmedju ostalog, psuje mi četničku majku, a za moju djecu kaze: "Kada si ih kotila, što ih nisi podavila" Uvode nas u neku vikendicu. Marko sa jos jednim zločincem 268/99-5 i S.C. odvede na sprat vikendice, a ja ostajem u prizemlju sa jednim naoružanim hrvatskim policajcem. Na sebi je imao crnu košulju. Takve košulje su nosili za vrijeme Pavelićeve NDH-a tzv. "crnokošuljaši".

Nakon jedan sat sišli su dole u prizemlje vikendice. Tada sam prepoznala zločinca koji je bio sa Markom, jer je on pocijepao moju ličnu kartu, kada sam dovedena u logor. Kada je sišao, rekao mi je: "Vi ćete, bako, u razmjenu" Nakon obavljenog zadatka vraćaju nas u logor na Stadion. 268/99-5 i S.C. vraćaju medju druge zatočenice, a mene su zadržali na spratu. Tu su bili Indira i Kurdija Mladen. Mladen kaže Indiri čija sam ja majka i da moram ići u razmjenu. Nakon toga su otišli, a iz Mladenove kancelarije izašao je jedan civil i odveo me u prizemlje, u sobu 2x2 m. Na podu prostorije bilo je mnogo razbijenog stakla. Pita me gdje su mi sinovi, i ko je Vuk sa Vučijaka. Skinuo mi je naočare i stavio ih na radijator. Počeo je da me snažno šamara. Kaže mi: "Sve ćeš ti priznati, zaklaću te ovim staklom". Nakon šamaranja vodi me medju zatočenice. Tu zatičem M.N. iz Bosanskog Broda. M. plače. Izadjem u kupatilo da saperem krv sa lica. Naveče prozivaju 268/99-6, muslimanku iz Kobasa. Odlazi gore na sprat. Čujemo je kako vrišti. Vratili su je nakon nekoliko sati svu otečenu i krvavu. Oduzeli su joj zlatninu koju je imala na sebi. Prilikom vraćanja u sobu Pavić iz Vrela snazno je udara čizmom u glavu i kaze: "Ovakve kurve mi ubijamo". Nakon toga odvode M.N. Čujemo njen jauk. I nju su zadržali 1,5-2 časa. I ona se vratila sva krvava. Glava joj rasječena. Ruke i tabani krvavi od rezova noža.

Svakodnevno dolaze zločinci i odvode žrtve na silovanje. One se vraćaju uplakane i raščupane.

Lepan Drago me maltretira. Psuje mi majku četničku i kaže kako su moji sinovi veliki komunisti. Ja mu odgovaram da su moji sinovi intelegtualci i da ne pucaju na ljude. Nermin- vojni policajac iz Bosanskog Broda, pokazuje mi očima da ćutim i zove ga da idu.

Nakon njihovog odlaska dolazi Anto Štuc zvani Britva, i on me maltretira. Kaže mi kako će moju kćer (udata za Hrvata) dovesti ovdje i zaklati, a meni ispaliti u usta pet metaka. Kada sam 19. avgusta otjerana u logor u "Tulek", tamo sam zatekla svoju kćer, sto znači da je ovaj zločinac pokrivao sve logore za Srbe.

Nakon odlaska Ante Štuca u sobu ulazi Dalibor zvani Taib (majka mu Srpkinja). U ruci drži bateriju i vodi me u kupatilo. U kupatilu strašan prizor. Njih trojica zločinaca u stojećem stavu siluju K., 268/99-6, muslimanku iz Kobasa, i M. Naredjuju mi da se svučem. Molim ga da to ne čini i kažem mu: "Pusti me Dalibore, ja sam stara, mogu ti baka biti" Naredjuje mi da kleknem. Kaže mi: "Zapovjednik hoće da te vidi" Taj zapovjednik-zločinac, sjeda na korito kupatila i tjera me da mu sisam polni organ. I dok nas oni siluju po kupatilu hoda Pavić iz Vrela (25-30 godina), u jednom momentu me snažno udara tvrdim predmetom preko ledja. Vrisnula sam, bol je bio užasan. U tom momentu u kupatilo ulazi Manda Djaković, dežurni policajac, i kaže: "Paviću, jel ti dosta orgijanja" Nakon izvršenog zadatka izlaze. Povraćam. Druge žene se peru. Plačemo, a onda tješimo jedna drugu. Silovanja je vršio i Čuma Damir, Lepan Tadija-bratić Drage Lepana. Nakon 15 dana mog boravka u ovom paklu dovode M., njenu majku i oca iz Modriče, a zatim Katu. Hrvatica udata za Srbina, i R.M. I njih siluju. M. je imala 18 godina. Doveli su je iz Odžaka sa izbijenim zubima sa desne strane i gornje i donje vilice. Djevojka se dugo opirala hrvatskim zločincima prilikom silovanja. Toliko su je batinali da su je fizički polomili. U ovom logoru nju je često silovao Jožić Luka zvani Lukica, iz sela Koraće, što je učinio i sa drugim ženama. Slušamo jauke žena u hodniku. Čujemo kako moli da je pusti. Govori mu: "Majka vam mogu biti" M. place, kaže nam: "To je moja majka".

U drugom kupatilu, i po danu i po noći, tuku muškarce. Njihovi jauci su nepodnošljivi. Posebno se noću čuju urlici: udri ga u glavu, drži ga za vrat, udri ga nogom po mudima i sl. Jednog su novinara (tako su ga oslovljavali) tukli dva dana. Ne vjerujem da je taj čovjek preživjeo.

Tada su u našu sobu doveli Vladu Babića, sina Uroša (24), iz sela Gornjih Štrbaca, opstina Prnjavor. Bio je zarobljen u Begulcima. U našu sobu ga je doveo Miljak Zdeno. Kada ga je vezao za tuš, kaže nam: "Tamo ga tuče ko god hoće, ubice ga". Ovaj mladić je bio sav krvav, paljen po tijelu, po glavi je imao čvoruge, bio je sav isprebijan i iznemogao. Najveći mučitelji bili su Anto Štuc, Drago Lepan, Tadija Lepan, Damir Čuma, Pavić iz Vrela, Ivica (pretpostavljam da je to Čelebija Stipo, koji je posebno tukao starca Peru Trifunovića, oko 70 godina). Kada se od batinjanja logoraša umore, ovi krvnici zovu jedan drugog: "Hajde, nastavi ti, da ih sve pobijemo maku im j.... četničku".

Lepan Tadija i Damir Čuma tuku jednog logoraša. Dok jedan naredjuje logorašu da bježi drugi viče stoj. Nakon toga se začuo pucanj. Poslije tri sata dodošao je drugi krvnik i viče. "Ko je to napravio? Kada ste ubili što niste sklonili".

Jedan dan moj komšija, čuvar logora, razbio je vrata naše sobe. Pitam ga što razbija vrata, a on kaže: "Da se izvrši dezinfekcija" Potom nas odvode u Kajak klub, da bi nas prikrili od predstavnika Medjunarodnog Crvenog krsta. Tamo molim Dragu Lepana da me pusti u razmjenu, a on će meni: "Neće moći, komšinice, ti ćeš Savom za Beograd".

U Kajak klubu su nas čuvali Nermin iz Koliba i  Željko Katanić iz Bosanskog Broda. Tu su nas držali oko tri noći i za to vrijeme nas niko nije mučio.

Dok smo bili na Stadionu, dolazio je Jakub, mesar iz Broda, i donosio nam šampon da se možemo okupati. Tada sam rekla 286/99-6, Muslimanki iz Kobanja, kako je on dobar čovjek, a ona meni kaže: "Kako može biti dobar kada me je silovao". Tu je bio i M.S. iz Sijekovca (bio policajac). Kradom nam ubacivao hljeb. Jednom je donio i hrenovki i nekoliko sapuna. Kaže nam: "Gra`b te, bog zna kad ćete opet dobiti, jedite, a ostalo sakrijte".

Želim da kažem i sljedeće. Eriz (Mate) Ilija, rodjen je 1928. godine u Sijekovcu, inače novčano moćan, pred ovaj rat naoružavao je sav propalitet i ološ po Tuleku i Krićanovu, i to nije činio slučajno. Za vrijeme drugog svjetskog rata, iako mlad, bio je ustaša. Zarobljen je u Slavoniji. Tada su ustaše masovno bježale od kazne za počinjene stravične zločine nad srpskim narodom. Tada je bio mlad pa su mu zločini oprošteni. Naoružao je: Balzer J. Miljenka, zatim sinove Kljajić Marije, Slavka i Marijana, drogeraša Ključević (Marka) Damira i ostale. Svi su oni vršili silovanja i druge zločine po naredjenju svog poslodavca Ilije. Inače, dvoličnost ovog čovjeka ogleda se u tome što je neiskreno prilazio ljudima, ispoljavajući lažno sažaljenje za njihove patnje i navodnu spremnost da im pomogne. Bio je predsjenik HDZ-a u MZ Tulek, a neiskrenim prilaženjem ljudima htjeo je da zamaskira zlo koje im je pripremio. Slušala ga K..S. kada je naredjivao pomenutim zločincima, treba silovati žensko sve što je srpsko od 7 godina pa nadalje. Lično sam gledala kada mu svako jutro u 6..00 časova dolaze njegovi podanici da prime zapovjest šta treba taj dan da urade. Moram da kažem i to da su na drugoj strani njegova djeca, osim ćerki i zeta, bili za svaku pohvalu.

Jurišić Zvonko, inače Brodjanin, rodjen 1931. godine, i njegov sin Mato, takodje su bili jedni od zapovjednika i naredjivali koga treba u logor otjerati, a koga ubiti. On je uzeo iz logora u Tuleku veliku sliku Ante Pavelića, koju je platio markama.

Iz logora sam izašla 25. avgusta 1992. godine. Razmjena je izvršena u Dragaliću."

(nastavice se)

(Ovaj tekst je objavljen i na Ipsijevom blogu)

 

 Dracenine "Mrvice"



Komentari (52)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

margos margos 22:28 21.09.2008

Dragi brate blizanče,

Protiv svoje odluke, da ne pročitavši - komentarišem, moram.
Naime, dovoljan mi je bio citat iz ''Proklete avlije'' koji znam napamet, i često se njime rukovodim u komentarisanju naših političkih i ratnih zbivanja.

To sam ti morala odmah reći, pa odoh da proživljavam tvoj tekst . a ne samo da čitam.
ipsi ipsi 22:37 21.09.2008

Re: Dragi brate blizanče,

Samo njim se treba rukovoditi, ako nas istina zanima, draga moja SB.
margos margos 22:57 21.09.2008

Re: Dragi brate blizanče,

Pročitala.:(((
Sve vreme mi je u glavi jedno kratko svedočenje koje sam pročitala na blogu pre dva meseca - koje me porazilo, jer su okolo bila politikantska, salonska prenemaganja, a čovek reče šta je preživeo, i to, u kratkim crtama, kao da ne bi da nas opterećuje. Odmah sam požurila da mu napišem privatnu poruku, a onda blenula u otvorenu stranicu, ne znajući šta da napišem. Napisah nešto... odgovorio mi je... Hvala mu. Znam da i ovo čita.

Hvala i tebi. I Draceni. Posebno vam hvala na dostojanstvu kojim štitite sve žrtve.
ipsi ipsi 23:03 21.09.2008

Re: Dragi brate blizanče,

Hvala tebi draga Margos sto citas, sto te dotice, sto razdvajas politikanstvo i salonska prenemaganja od sirove realnosti.

U perfidnosti ratova zrtve su najskromnije tako da apsolutno razumijem tog covjeka cija te ispovjest porazila.


margos margos 09:55 22.09.2008

.......

Nadam se da će mi oprostiti što ga pominjem. Potresem se svaki put kad pomislim. A zgrozim kad vidim kako mnogi ljudi ne shvataju da su pored nas na blogu (i u životu) ljudi koji su mnogo propatili - pa se njihove reči ne uzimaju za ozbiljno, ali se zato neki nadobudni dušebrižnik citira i promoviše kao vlasnik istine.

Čitajući ispovest 286/99-9, Srpkinja, iz Bosanskog Broda, 71 godina nisam mogla da ne mislim na moju majku. Na koga li su ti zlotvori mislili, ako su imali čime misliti?


Edit: Budući da ne uspevam da linkujem samo komentar koji želim, linkova ću čitavu stranicu. Komentar na koji se odnosi gornji link (neuspeli) je drugi na ovoj stranici.
ipsi ipsi 19:47 22.09.2008

Re: .......

Draga SB, taj komentar sam procitao kada je napisan. Siguran sam da se ne ljuti, nema razloga. To je to.

O osobi na cijem blogu je ovaj odgovor napisan ne bih....
margos margos 19:57 22.09.2008

Re: .......

Znam da si ti pročitao. I nekolicina. Ja sam ga pročitala slučajno, jer izbegavam takve autore i blogove.
A onda me je potpuno porazilo - Njegovo iskustvo, odsustvo odgovora i zaključan blog za dalje komentare.
Zato Tebi i Draceni, ponovo, hvala.
ipsi ipsi 20:22 22.09.2008

Re: .......

Draga Margos, ja se jos uvjek nadam da ce istinska ljudska pobjediti interes i profit...znam da je iluzorno, ali ne mogu da se prepustim beznadju...onda bi oni pobjedili, a ja vjerujem u snagu iskrenosti i argumenata.
trener92 trener92 02:24 22.09.2008

zli "ljudi"

A piše im u Kuranu:" Ako budete činili dobro,činićete ga za sebe; ako budete činili zlo, činićete ga sebi",

Posle svega pročitanog, zamislim se da li se mogu nazvati "ljudima" oni koji mogu ovako nešto da urade, ne mislim samo na ovaj tekst, nego i na tekstove koje je dracena imala snage da postavi. I pitam se, po ko zna koji put zašto?
Zlikovci i dalje mirno žive u Hrvatskoj, Federaciji BH i USA.
Zlikovci bez ljudskosti ,savesti,stida.srama,ne razlikuju se od njih ni oni koji ne čine ništa da ih privedu da odgovaraju, za zlodela nad žrtvama koje su ostavili za sobom,da bar na neki način pravda, ljudska ,ako je uopšte ima, bude zadovoljena.
" Zli su ljudi oni koji ne znaju za ljubav i zato ne znaju ni za stid. Ti imaju snage da traže ljubav jer je ne trebaju, imaju hrabrosti da je nude , jer nemaju šta da daju"
dracena dracena 07:59 22.09.2008

Re: zli "ljudi"

I Kuran i Biblija i sve ostale mudre knjige uče čoveka ljubavi i dobroti. Ali zlikovci ne čitaju svete knjige, ne veruju u njihovu mudrost ni u Boga. Zatrpavaju planetu zlom i mržnjom, a onda se vajkaju kako ovaj svet ništa ne valja, kako su svi ljudi zli i tako pravdaju zlodela koja su počinili i koja će tek počiniti. Imaju oni i drugih opravdanja: visoki istorijski i dnevni politički ciljevi njihove nacije, države... Ali kad čovek pročita samo jedno ovakvo svedočenje, svi njihovi razlozi padaju u vodu, vredjaju nas i čine još nesrećnijim.

Ako je negde izreka "Ćutanje je odobravanje" primenjiva, onda je to u slučaju zločina. Svako prećutkivanje prošlih zločina znači postavljanje scene za buduće, možda još strašnije.
Jelica Greganović Jelica Greganović 08:54 22.09.2008

Re: zli "ljudi"

i bog.

Sila boga ne moli.
jeremija92 jeremija92 07:15 22.09.2008

Potresno

Potresna svedočenja, zaista.
Zaboraviti nevine žrtve ne bi bilo ni hrišćanski ni ljudski.
Ipsi, dracenino i tvoje nastojanje da potsetie na zločine nad Srbima, je svakako za poštovanja.
constrictoria92 constrictoria92 07:54 22.09.2008

Jako...

Jos sinoc sam procitala text, ali nisam imala snage da napisem bilo sta...
Znam da su se ovi zlocini desavali, ali...
Nazvati te zveri "ljudima" je pogresno. Pustiti ih da se svrckaju po svojim atarima (kao da nista nije bilo) je jos pogresnije...
O zlocinima nad Srbima treba pisati i pricati, da bi i oni koji ne znaju za njih spoznali i DruguStranuIstine i shvatili da je i nas narod stradao (mozda i vise, nego drugi narodi zaracenih strana)...
MilutinM MilutinM 08:21 22.09.2008

Komentar

I ja sam pročitao tekst sinoć i nisam imao snage da napišem ništa. Jedva sam zaspao. Podsetih se jutros, i opet mi je zlo.

Strašno. Ne zna čovek kao da reaguje. Bespomoćnost.
dracena dracena 08:31 22.09.2008

Re: Komentar

Sinoć sam tekst čitala pažljivo, pripremajući ga za objavljivanje, potpuno se usredsredila na slova i reči tražeći greške. I sinoć mi je bilo strašno teško. Ali jutros se provalio čir. Još u polusnu briznula sam u plač, pre nego što sam i bila svesna zašto. Ne mogu da prestanem, evo već satima.
Jelica Greganović Jelica Greganović 08:58 22.09.2008

Re: Komentar

Nikola Knežević Nikola Knežević 09:06 22.09.2008

Hvala autoru teksta,

na ovim svedočanstvima. Jedini način da se zločini ne zaborave je da se o njima govori, jer onaj koji zaboravlja svoju prošlost dužan je da je ponovo proživljava.
Alek-Niš Alek-Niš 12:19 22.09.2008

Pozdrav...

Dracena,Vama i Ipsiju ,pozdrav i preporuka.
dracena dracena 15:18 22.09.2008

Re: Pozdrav...

Hvala, Alek na pozdravima, preporuci i što si redovan posetilac.
vracarac92 vracarac92 13:46 22.09.2008

ipsi...

...hvala!
alselone alselone 15:42 22.09.2008

cosak evolucije

jako potresno, dobro sam se potrudio da procitam do kraja.

Pozdrav i podrska Dracena i Ipsi. Hvala vam sto ovo radite.
mikimedic mikimedic 19:06 22.09.2008

Samo preporuka

i nista vise.
ipsi ipsi 19:43 22.09.2008

Hvala vam

Oprostite, ali nisam bio u mogucnosti da vam svakome pojedinacno odgovorim.

Necu to ni sada uraditi, samo cu vam se zahvaliti na komentarima dostojnim ovakve teme.

Znate, vi mozda niste ni svjesni, ali vasi komentari su za nekoga nesto veliko....godinama o ovim zrtvama niko ne prica...a nevina zrtva je zrtva, ona nema naciju, ona je gubitnik u svakom slucaju.

Dugo sam razmisljao da li uopste da zapocnem sa serijom blogova koje cu objaviti, iz straha od komentara....ne od onoga sta ce neko meni reci/napisati...ne bih sebi oprostio da zarad mog pisanja o njima neko ih, makar i komentarom, povrjedi! Znam koliko je trebalo snage da o ovome uopste progovore, a da ne pricam o onom sto su prozivjeli.

Hvala vam najiskrenije!



mariopan mariopan 20:14 22.09.2008

Re: Hvala vam

Ne znam sta da napisem.
Zaista ne znam.
Toliko zla, to nisam verovala da postorji na svetu.

Gde je kazna za zlocince navedene imenom i prezimenom? Da li oni mirno zive negde i ne sanjaju krike svojih zrtava? Da li svojoj deci sa ponosom pricaju kako su silovali i ubijali nemocne i stare i mlade, svoje komsije i njihovu decu?
Boze vidis li ti ovo?
ipsi ipsi 20:36 22.09.2008

Re: Hvala vam

Draga Mariopan, sva ta pitanja postavljaju zrtve ovog i mnogo drugih zlocina vec dugo....godinama...

Nemam odgovor, znam da sam beskrajno zahvalan Dracani sto mi je ustupila mjesto i povjerenje da ovo napisem.

Kao sto mnogi naglasise u svojim komentarima, neka su makar spomenuti, neka se ne zaborave...jer, skoro da su poceli stid da osjecaju sto su zrtve bili...
mariopan mariopan 21:02 22.09.2008

Re: Hvala vam

ipsi
Draga Mariopan, sva ta pitanja postavljaju zrtve ovog i mnogo drugih zlocina vec dugo....godinama...

Nemam odgovor, znam da sam beskrajno zahvalan Dracani sto mi je ustupila mjesto i povjerenje da ovo napisem.

Kao sto mnogi naglasise u svojim komentarima, neka su makar spomenuti, neka se ne zaborave...jer, skoro da su poceli stid da osjecaju sto su zrtve bili...

Umesto da se stidi zlocinac?
Da li smo dotle stigli?
Sudovi cekaju da pomru zrtve ili zlocinci pa ce onda da sude....mozda?
Ili cekaju da svi sve zaboravimo?
Da li mogu zrtve da zaborave ovo?
Ne verujem.
Ako zaboravimo onda smo i mi pocinili zlocin...zlocin zaborava i sve ce se ponoviti. Kad ce biti kraj? Mislim da bi sudjenje SVIM zlocincima svima nama donelo olaksanje, pa zasto onda ne sude ti sudovi?Koga stite? Zlocince? Kome prave stetu? Celom svom narodu, koji god bio.

U svim ovim spiskovima zrtava samo jedno se i trazi, to je PRAVDA koja nije dostupna za ove zrtve kao i za mnoge druge o cijem stradanju se sramno cuti vec nepodnosljiov dugo. Dosta tog sramnog cutanja, sve zrtve zasluzuju nase postovanje i PRAVDU, one ne traze nista drugo.
ipsi ipsi 21:14 22.09.2008

Re: Hvala vam

Upravo tako, one ne traze nista drugo, zato i rekoh da sam zahvalan Dracani sto mi je omogucila da pisem i sto i sama pise. Neka se ne zaboravi, nema se prava na zaborav, zrtava radi.
trener92 trener92 01:49 23.09.2008

Re: Hvala vam

Oprostite, ali nisam bio u mogucnosti da vam svakome pojedinacno odgovorim.


Dovoljno je što si napisao, hvala tebi i draceni

dunjica dunjica 20:06 22.09.2008

Svjedočanstva, također

ipsi ipsi 20:19 22.09.2008

Re: Svjedočanstva, također

Poznata su mi ova svjedocanstva, hvala svakako.
chao_li chao_li 20:48 22.09.2008

zasto ?


Na ovaj blog svracam od skora...povremeno. Vidim mahom sve intelektualci, humanisti, borci za ljudska prava, prava zivotinja...Lepo je to... i pohvalno. Ipak , nesto mi nije jasno, covek je human, pravedan, posten ili nije, ne moze biti drugacije. Kako je onda moguce nad jednom zrtvom plakati, a nad drugom, istom takvom, ostati ravnodusan?

Ipak, zelim da verujem da gospoda blogeri suosecaju i sa srpskim zrtvama... a zasto se onda ne oglasavaju?

dracena, Ipsi HVALA
ipsi ipsi 20:57 22.09.2008

Re: zasto ?

Chao Li, ali svi su tu....oni iskreni....ljudi. Neki i nisu, dovoljno je da su procitali, nema svako potrebu da ostavi komentar, a nekada isti nije ni potreban.

U svakom slucaju ja sam siguran da su svi iskreni ljudi tu.

Hvala ti
mara92 mara92 21:33 22.09.2008

...

Шта да напишем? Ево, стоји отворена страница и зурим у њу пола сата.
Не знам да ли бих имала снаге да овим људима погледам у очи. Шта бих им рекла?
...
Злочини - неописиви, незамисливи, бестијални, а починила их људска рука дојучерашњих комшија, суграђана.
Злочини које је неко преживљавао сваки дан, сваки сат и сваки минут...и преживео. Дивим се жртвама које су преживеле. Дивим им се и због тога што су смогли снаге да испричају, посведоче о паклу који су прошли.
...
Каже се да је правда спора, али достижна. Надам се да ће и ови случајеви бити процесуирани, пред Хашким, сарајевским Кантоналним судом или где већ. Једино тако ови људи могу да добију макар зрно утехе.
ipsi ipsi 21:46 22.09.2008

Re: ...

Hvala na komentaru Maro.

Ovim ljudima bi svakako mogla pogledati u oci, cak i kada skrivaju pogled jer se stide onoga sto im je ucinjeno, oni pogled traze.

Sasvim si u pravu kada kazes da im se divis sto su smogli snage da posvedoce, mnogima je to mnogo teze palo od pakla kroz koji su prosli.

Sto se tice pravde....nisam siguran, napisah u uvodnom postu kakvo je stanje...a ovim ljudima je utjeha i kada ih neko saslusa.

Da li ce njihove krvnike stici ruka pravde....iskreno, kao covjek od krvi i mesa, zelim im sve najgore.
milosib92 milosib92 21:41 22.09.2008

Hvala

na sprečavanju zaborava. Od zaglušujuće buke sa svih strana na Srbe zločince gotovo se zaboraviše Srbi žrtve.
ipsi ipsi 21:53 22.09.2008

Re: Hvala

Nema zaborava, Milose, ne smije ga biti.
loader loader 23:44 22.09.2008

Mučnina, i pravda na dugom štapu

Teško je ovaj tekst uopšte i čitati, a nekmoli zamisliti kako su se zaista osećale žrtve u logorima!

Zašto se ovim (i drugim sličnim) zločincima, sramoti ljudske rase, ne sudi? Zašto se postupa skoro kao da se ništa nije ni desilo?

Zato što su zločinci bili pripadnici vojnih formacija koje su se tokom ratnih 90-tih godina nalazile na strani koja je iz rata izašla kao pobednik. Zajedno sa svojim moćnim saveznicima. Srbi su taj rat, izveden u nekoliko epizoda, do potpunosti izgubili. To je, najgrublje rečeno, glavni uzrok često mlake ili nikakve reakcije na Hrvatske i Muslimanske zločine. Može se o ovome pisati i pisati, ali uzrok je taj.

Naravno, to ne znači da se sa činjenicom da smo (mi Srbi) u ratu poražena strana sada treba miriti. I malodušno prepustiti stvar zaboravu. Ne, radi žrtava, radi principa, mora se uporno insistirati na sprovođenju pravde, tj. na procesuiranju zločina bez obzira koja strana ih je počinila. Biće to težak i mučan posao, ali je sasvim sigurno da mora uroditi opipljivim plodom i da vreme radi za one koji pravdu zahtevaju. Takođe, bez obzira na revolt zbog nesprovođenja pravde, važno je da to ne bude praćeno pojačanim antihaškim stavom (koji donosi nevolju nama a ne Hagu) ili onim čuvenim manirom da ako se ne sudi pojedincima na njihovoj strani, onda ne treba suditi ni pojedincima na našoj strani. Već smo se uverili da u takvoj igri, kao daleko slabiji, mi obavezno gubimo. Uostalom, takav, inatni manir je doveo do rata koji je Srbima ponajmanje odgovarao. Takav, inatni i kratkovidi manir je doveo do rata u kome su gore opisane žrtve (i mnoge druge) na razne načine stradale. Da nije bilo rata, ne bi bilo prilike za zverinje da se iživljava. Naš jedini preostali, objektivni adut (pošto smo sve ostale adute sami potrošili) jesu pravo i pravda. Na tome treba insistirati sve dok postoje zločinci koji negde slobodno šetaju.


ipsi ipsi 00:01 23.09.2008

Re: Mučnina, i pravda na dugom štapu

Slazem se sa Vama, skoro u svemu. Jedino sto ne smatram da smo bas sve izgubili i da je samo nas inat doveo do rata.

Ja apsolutno nisam antihaski lobista, vjerujem u adute koje ste i sami naveli i siguran sam da cemo s njima u ruci ipak na kraju izvojevati (oprostite na ovoj rijeci, nemam trenutno bolju) pravdu za ove mucenike i za sve nas.

Rekoh u uvodnom tekstu da je kompletna dokumentacija predana Haskom tribunalu, ne odustajemo od toga da oni i vode postuak protiv zlocinaca.

Hvala vam na komentaru.
loader loader 00:24 23.09.2008

Re: Mučnina, i pravda na dugom štapu

ipsi:
"Jedino sto ne smatram da smo bas sve izgubili i da je samo nas inat doveo do rata."
Da doradimo. Tačno je da nije samo naš inat postojao. U tom pogledu, ni malo nisu neviniji ni ovi drugi. Ali, nisu oni morali da budu u savezu sa velikim zapadnim silama. Zašto to nismo bili mi, srpska strana? E, pa... Krajem 80-tih smo odlučili da "renoviramo" marksističku oligarhiju nazvavši je nacionalističkom. Ta dekadentna tvorevina se okrenula istočnoj varijanti, valjda očekujući da u Rusiji komunizam preživi. Motiv je, naravno, da se zadrži enormna ekonomska moć pojedinaca, marksista, budućih ratnih profitera i tajkuna. Ta ideološka nakaza, naravno, nije imala sluha za vreme koje je nailazilo, za talas koji je već bio počeo da zapljuskuje Srbiju (ili, ako neko više voli) srpske etničke prostore. Grabež marksista-kapitalista maskirana je inatom, tj. slobodarskim srpskim manirom. Svi su se polako prestrojili protiv nas. I oni sitniji, i oni krupniji. Naša hladnokrvna braća su shvatila ono što mi nismo - da uz pomoć saveznika mogu da dobiju više nego što su u prvi čas verovali da stvarno mogu dobiti. Tako je naš gromoglasni inat (koji sve vreme zapravo maskira otimačinu društvenog kapitala), utro put svim budućim dešavanjima, od 1991, do današnjih dana. Još se nije završilo. Mi naravno nismo jedini inatni u celoj toj tragičnoj igri, ali smo najodgovorniji jer je od nas najviše zavisilo. Svi su prvo u nas gledali (te, 89 godine). A kad smo se odlučili za nemenjanje, i uz to za pljačku, označeni smo kao krivci. Tu opštu ocenu zapadnih krugova mnogi su ratni zločinci - zverinje u ljudskom obliku - shvatili kao dodatnu moralnu dozvolu za svoje buduće postupke, kojima je često veoma teško naći adekvatan pridev!
ipsi ipsi 00:33 23.09.2008

Re: Mučnina, i pravda na dugom štapu

Ja se mogu samo apsolutno sloziti sa ovim sto ste napisali, ali plasim se da cemo onda blog koji se bavi zrtvama, podsjecanjem na njih i trazenjem pravde za iste, pretvoriti u politikanstvo.

Nemoj me, ne mogu da persiram na blogu, pogresno shvatiti...nemam nista protiv diskusije koju si pokrenuo, ali ne zelim to ovdje...jednostavo, izazvace nepotrebne komentare i onda ce zrtve opet postati nebitne.
dracena dracena 09:23 23.09.2008

Re: Mučnina, i pravda na dugom štapu

Mislim da su ove varvarske balkanske ratove izgubili gradjani svih strana i da ćemo tek za nekoliko godina shvatiti koliko smo svi mnogo izgubili, a dobili jedno veliko, ružno, otrovno ništa upakovano u šarene laže. Niko nije pobednik. Samo neki to već odavno znaju, a neke tek čeka bolno otrežnjenje.
loader loader 16:17 23.09.2008

Re: Mučnina, i pravda na dugom štapu

Ja se mogu samo apsolutno sloziti sa ovim sto ste napisali, ali plasim se da cemo onda blog koji se bavi zrtvama, podsjecanjem na njih i trazenjem pravde za iste, pretvoriti u politikanstvo.
Poštujem taj stav. No, koliko je važno ne zaboraviti žrtve, toliko je važno izbiti iz ruku oružje kratkovidosti koje stvara ili može stvoriti nove žrtve...
loader loader 16:27 23.09.2008

Re: Mučnina, i pravda na dugom štapu

nemam nista protiv diskusije koju si pokrenuo, ali ne zelim to ovdje...jednostavo, izazvace nepotrebne komentare i onda ce zrtve opet postati nebitne.
Osim toga, počinioci zločina nisu samo zločinci (koji su u ovom slučaju imenovani), već pre svega oni koji su proizvodili ambijent idealan za vršenje zločina. Takođe, nisu nevini ni oni koji su '89-'90 po trgovima radosno klicali da se krene u obračun...! A ovi nesrećnici, koji su silovali, samo su izvršioci u jednoj od etapa našeg dugog ratovanja.

Dakle, sa jedne strane ne smemo dozvoliti da se opet načini ambijent podesan za stvaranje žrtava kakve su u blogu opisane, dok sa druge strane ne sme da se odustaje od pomena samih zločina koji su se već desili i stalnog traženja pravde za žrtve.
mariopan mariopan 16:47 23.09.2008

Re: Mučnina, i pravda na dugom štapu

dracena
Mislim da su ove varvarske balkanske ratove izgubili gradjani svih strana i da ćemo tek za nekoliko godina shvatiti koliko smo svi mnogo izgubili, a dobili jedno veliko, ružno, otrovno ništa upakovano u šarene laže. Niko nije pobednik. Samo neki to već odavno znaju, a neke tek čeka bolno otrežnjenje.

Neke neotreznjene izgubih a smatrala sam ih prijateljima (ovde na blogu) , samo zato sto ne znaju i nece da znaju i za ovo, Zato ti hvala sto pises, neki ce se dobri ljudi malo trgnuti, videti da je sve ovo istina, nadam se iz sredina gde zlocinci zive, gde je zlocin pocinjen, prevladace stid u ljudima i jednog dana ce se suditi, nadam se, a zrtve ce najzad moci da dignu glavu.

Ovi blogovi ne bave se pripisivanjem krivice celim narodima i politikom vec zrtvama koje niko ne pominje i za cije stradanje niko nije odgovarao. Toga treba da se stide svi civilizovani ljudi na planeti. To je cilj ovoh podsecanja.

Bas ja sam u nekoliko navrata, onako ljuta na taj Hag pisala da vise nikoga tamo ne treba da saljemo, ali nikada nisam napisala niti pomislila da zlocince treba da ostavimo na slobodi i bez kazne. Za njih se moze sasvim dobro naci mesto i u domacim sudovima i nasim zatvorima, tamo im je i mesto. Takvo sta moglo je da zadesi i ove zlocince, i to je ocekivano kao pravda za zrtve....ali se to nije desilo.

Svako medjublogersko ubedjivanje da o ovim zrtvama ne treba da pisemo meni se cini licemerno. Treba da pisemo. Sve zrtve su za mene jednako vazne, sve treba da ih pomenemo, samo tako cemo ocistiti put da normalni ljudi pocnu da komuniciraju o svemu pa i o ovome.A to je pravi put ka nekom medjusobnom uvazavanju i toleranciji, mozda i oprostaju kada prodje dovoljno vremena.
dracena dracena 17:51 23.09.2008

Re: Mučnina, i pravda na dugom štapu

loader

Osim toga, počinioci zločina nisu samo zločinci (koji su u ovom slučaju imenovani), već pre svega oni koji su proizvodili ambijent idealan za vršenje zločina. Takođe, nisu nevini ni oni koji su '89-'90 po trgovima radosno klicali da se krene u obračun...! A ovi nesrećnici, koji su silovali, samo su izvršioci u jednoj od etapa našeg dugog ratovanja.

Dakle, sa jedne strane ne smemo dozvoliti da se opet načini ambijent podesan za stvaranje žrtava kakve su u blogu opisane, dok sa druge strane ne sme da se odustaje od pomena samih zločina koji su se već desili i stalnog traženja pravde za žrtve.

O čemu ti pišeš, Loader? Opet još malo o odgovornosti Srbije za rat? Ili mi se samo učinilo? Zar nisi našao ni jedan drugi blog za tu temu, nego si došao ovde da troluješ?

Da li ti shvataš da si upravo opravdao zločine, amnestirao "nesrećnike-zločince" i, po milionifi put ovde, njihovu direktnu i ličnu krivicu podmetnuo gradjanima i žrtvama?
crossover crossover 02:57 23.09.2008

Ipsi & Dracena

Velika preporuka i podrška.
dracena dracena 09:24 23.09.2008

Re: Ipsi & Dracena

Hvala, Crossover. Dobrodošao.
mungos92 mungos92 05:25 23.09.2008

Stvarno mi nije jasno...

... cemu toliko buke & dreke, Draco? Pa tu su u pitanju samo Srbalji.... Cek jos malo vremena da prodje, pa cemo poverovati da se taj zlocin nikada & nigde nije desio.

Mungos, The Zacudjen
dracena dracena 09:31 23.09.2008

Re: Stvarno mi nije jasno...

Neće niko poverovati, kao što niko nije poverovao da se nije desio čitav niz zločina pre ovih.
Samo se očekuje da se i o ovim zločinima ćuti kao i o onim ranijim.
Nema toga na planeti koji bi mogao baš toliko da ćuti.
virgo intelecta virgo intelecta 16:46 23.09.2008

Odmah

sam prosledila lmejl i sve linkove mom skolskom drugu u SAD. On ce vec da zna sta da uradi. Dok su nas ''milosrdno'' zasipali bombama on je javno odbio da plati porez jer mu bombarduju zemlju u kojoj je rodjen. Na konferencijama za stampu mrtav hladan je rekao svojoj koleginici Hrvatici da laze u prevodu, pise za nekoliko srpskih sajtova sa nama ostalima iz dijaspore. Tako da znam da ce i o ovme da povede borbu, kao sto je radio i pre da se cuje glas srpske strane.
Ja cu ovamo dole u Australiji takodje da objavim isto. Nadam se da ce i ostali da urade , sta ko i koliko moze, da se ovako nesto cuje.
Da makar nas ovde zanima, ako vec stoka politicka nema vremena i poziva na zaboravljanje. E pa ne moze ovo da bude - sta je bilo bilo je, pa gledamo da se razumemo, a proslost je proslost.
o licnim razmisljanjima ne mogu sada - samo znam da bi i nas dopala ista sudbina da smo ostali tamo gde je moja majka nekada poducavala kao Srpkinja muslimansku decu. No smo na vreme otisli.
Iako bih nekako da svome sinu jednom pokazem sve to, nakon ovoga sam sigurna da nece da mi padne na um. Izvinjavam se ako neko misli da sam ostrascena - ne nisam. Dobro znam da je bilo identicno i sa druge strane - i potpuno isto osecam kada ''njihove'' zene govore o srpskim ''ratnicima'' i njihovoj hrabrosti.
Ipsi i Dracena oboma hvala!
mariopan mariopan 16:53 23.09.2008

Re: Odmah

Virgo Intelekta hvala ti na tome.
dracena dracena 17:55 23.09.2008

Re: Odmah

Hvala tebi, V.I.

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana