A u Srbiji nema ništa novo. Vlada se komisijama, izveštajima i diskusijama. Niste razumeli ? Kao i u komunizmu, uvek kada treba da se donese neka nepopularna odluka koja može da izazove „potres" ili kada nešto treba da se „gurne pod tepih" vlast oformi komisiju koja će da ISPITA, PRIPREMI i naravno DOSTAVI nešto. Rad komisije se lako zloupotrebi, a i sva odgovornost koju bi vlast trebalo da preuzme lako se prebaci na komisiju. Kada je takva komisija preterano smešna, onda se šturo saopšti da će „diskusija/razgovori na tu temu biti nastavljeni". Tako smo prošle nedelje imali prilike da svaki dan slušamo izjave raznih ministara iz Vlade Srbije u vezi „jednostrane primene Sporazume o stabilizaciji i asocijaciji". Štaviše, najava „razgovora na ovu temu koji se nastavljaju" bila je jedan od produkata poslednje sednice Vlade. U saopštenju piše „S obzirom na značaj ovog pitanja, dogovoreno je da se u narednom periodu pokrenu intenzivniji razgovori na tu temu". Ozbiljni ljudi ne guraju „značajne" stvari za kasnije nego odmah odlučuju o njima. Očigledno da nemamo ozbiljne ljude u Vladi. Jedan od tih neozbiljnih ljudi je u obliku „prvog čoveka MUP-a" konačno dostavio „izveštaj o neredima na mitingu SRS". Danas smo saznali da je izveštaj „stigao" u Skupštinu. To me je podsetilo na Predsednika Tadića koji je takođe „stigao". Šta u izveštaju piše , očigledno je manje bitno. Saznali smo par detalja u vestima, ali bez one suštine - ko je kažnjen, kako je kažnjen, da li će neko odgovarati pred sudom, kao i da li smrt Panića ima veze sa tzv. „intervencijom" policije. Aman ljudi, da bi zaposleni na nekom mestu primio platu nije dovoljno da u svoju kancelariju STIGNE, nego da u njoj nešto i URADI!
Neki će reći da je to zato što SPS vodi taj resor. A evo šta rade ostali iz „predsednikove ekipe" (DS). Dušan Spasojević, nekadašnji savetnik Predsednika, a sadašnji državni sekretar u Ministarstvu odbrane se juče istakao u „Politici". Naime, on je govorio o situaciji na jugu Srbije (ne Kosovo, nego Preševo, Bujanovac i Medveđa). Rekao je da je stanje stabilno, što nije previše sporno. Međutim, tom prigodom je rekao i štošta drugo. Povodom najave predstavnika albanske zajednice da neće učestvovati u radu Koordinacionog tela ukoliko ostane na snazi odluka da se VIŠE ne priznaju diplome sa Kosova koje imaju pečat UNMIK-a, gospodin sekretar nam je rekao da (Vlada Srbije, prim. GM) „ne pristaje na ucene". Pošto sam u periodu kada je odluka o priznavanju diploma bio veoma često u Preševu/Bujanovcu, tvrdim da je to bio jedan od najznačajnijih i najboljih poteza koje je tadašnja (Đinđićeva) vlast učinila za Preševsku dolinu. Iznenadna odluka da se sada diplome ne priznaju iako imaju pečat UNMIK-a, veoma je čudna iako se Srbija trenutno na Kosovu kune u UNMIK,a ne priznaje EULEX. U istom intervju, državni sekretar Spasojević je pored obrazovanja koje nije njegov resor, zašao i resor ekonomije. On je naime objasnio da će završetak vojne baze „Cepotina" (još jedan Skadar na Bojani, gradi se godinama, ali se stalno o njemu priča zbog „opasnosti sa Kosova") uticati na dolazak investitora jer je završetak baze „garancija za sigurnost njihovih ulaganja na jugu centralne Srbije". Pored toga, on na komentar da Albanci bazu smatraju nepotrebnom, odgovara da „nekoliko desetina Albanaca radi na izgradnji baze" i za njih kaže da su zaposleni u „lokalnim građevinskim preduzećima". Ovim se valjda želi reći da ne samo da Albanci nisu protiv baze, nego i da Srbi nemogu biti spokojni jer Albanci neće raditi ništa više od „građevinskih poslova".
Veliki broj ljudi koji su poznavaoci lika i dela pomenutog ministra su mi govorili da je on „veoma OK" i da razume suštinu ljudskih/manjinskih prava. Očigledno da ni on, ni ministar Obradović ne poznaju osnovne međunarodne standarde, ali i član 20 Ustava Srbije u kome jasno piše: „Dostignuti nivo ljudskih i manjinskih prava ne može se smanjivati."