Život

Sinovi pobednika i sinovi poraženih

jeremija92 RSS / 25.09.2008. u 00:22

 

               Generacije rođene u Srbiji od početka tridesetih do kraja pedesetih godina XX veka su deca pobednika – Srbija je u II svetskom ratu, kao što znamo, bila na pobedničkoj strani.

               Krajem istog veka, sinovi pobednika postali su poraženi očevi. Srbija je, kao što smo videli, poražena u svim ratovima - kako u onima koje jeste vodila, tako i u onima u kojima nije učestvovala. I ne samo u ratovima - katastrofalne poraze doživeli smo u privrednoj, političkoj i gotovo svim bitnim sferama života.

               Da li to znači da pobednici prave kilave sinove?

               Sa sigurnošću se može tvrditi da nije reč o genetici.

               Ako nije genetika u pitanju, zašto su onda sinovi pobednika doživeli tolike poraze? 

               Strašni bradati i tebi nepoznat čovek, oružan do zuba, kaljav do očiju, banuo je iznenada u kuću, preplašio te na smrt svojim nepoznatim mirisom i obeležio ti mater pre no što si stigao da izađeš iz sobe i da shvatiš da ti je to otac.I to isto desilo se u svim domovima pobednika. Držali su oni odtada i još drže čvrsto svoje žene, svoje konje i svoju moć. A svoju decu, tebe i tvoje pokoljenje, držaće u svojoj senci i na uzdi sve dok ne počnete brojati sede.

                Sinovi pobednika kasnije sazrevaju, jer očevi pobednici, ne napuštaju ključne položaje u porodici, privredi i politici, sve dok i de facto, biološki ne nestanu. Time se prirodna smena generacija pomera i stvaraju uslovi za produženi generacijski edipalni kompleks. Izgleda da se upravo to desilo sinovima pobednika. 

               U skaladu sa kriterijumom pobeda - poraz, deca rođena u Srbiji od kraja sedamdesetih godina prošlog veka deca su poraženih.

               Kakva njih budućnost čeka?

               Ali, sada pogledaj malo u onaj drugi neprijateljski mundir, u dvorište poražene države. Tamo su se očevi vratili pokunjeni kao paščad, potučeni do nogu. Vojska poraženih očeva zapljusnula je bedom celu njihovu zemlju. I šta se desilo? Njihovi sinovi, a tvoji vršnjaci, koji nisu nosili oružje, nisu poneli ni krivicu za izgubljeni rat. Nisu imali nikakvih grehova na duši, nikakvih brana pred sobom, nikakvih očeva na vratu da ih jašu.

               Za razliku od dece pobednika, deca poraženih, brže sazrevaju, jer se generacijski sukob rešava u njihovu korist. Znatno mlađi preuzimaju odgovornost i ključne pozicije u društvu. Moguće da poratna Nemačka, između ostalog, i tome duguje svoj veliki uspon.

              Nikom ne treba verovati na reč, pa ni citiranom piscu (M. Pavić, Poslednja ljubav u Carigradau). Tim pre što ovde nije reč o rezultatima longitudinalnog socijalno-psihološkog istraživanja. Ipak, ima tu nešto.

              Lepo je verovati da će naši sinovi i kćeri biti uspešniji od nas, njihovih roditelja. Da će biti pobednici, ali ne u nekom narednom ratu, već u borbi za bogatiju i srećniju Srbiju.

              Čini se da mlađe generacije u Srbiji još uvek ne ispoljavaju dovoljno želje i spremnosti da svoju borbu započnu.

              Vreme je da se povuku sa borbrnih položaja na tribinama stadiona, iz bašta kafića i noćnih disko-klubova i zauzmu one položaje koji ih  do pobede mogu dovesti - u učionicama, amfiteatrima, proizvodnim halama, naučnim institutima, a potom i ključne položaje u privredi i državi.

              Niko umesto njih njihove pobede ne može izboriti, pogotovo ne njihovi poraženi očevi, a poraza je bilo i previše. 



Komentari (54)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

nsarski nsarski 03:16 25.09.2008

********

Lepo je verovati da će naši sinovi i kćeri biti uspešniji od nas, njihovih roditelja. Da će biti pobednici, ali ne u nekom narednom ratu, već u borbi za bogatiju i srećniju Srbiju.


Hm, ima i drugacijih misljenja. Sveta Lukic, na primer, u "Vodenim Cvetovima" kaze da je svaka treca generacija u Srbiji degenerisana.
Nisam siguran da ovakve metafore mogu da se tako pausalno kidnapuju i generalizuju na celokupnu populaciju. Recimo, kazes

Generacije rođene u Srbiji od početka tridesetih do kraja pedesetih godina XX veka su deca pobednika – Srbija je u II svetskom ratu, kao što znamo, bila na pobedničkoj strani.
Prvo, deca rodjena u to vreme, ili bilo koje drugo, nisu deca Srbije vec deca svojih roditelja. A ti roditelji su bili na raznim stranama, pa su jedni bili pobednici, a drugi porazeni.
Ali, kao sto kazes, lepo je verovati:)
constrictoria92 constrictoria92 07:40 25.09.2008

Re: ********

Ali, kao sto kazes, lepo je verovati:)


Bas tako...
jeremija92 jeremija92 08:01 25.09.2008

Re: ********

nsarski
Lepo je verovati da će naši sinovi i kćeri biti uspešniji od nas, njihovih roditelja. Da će biti pobednici, ali ne u nekom narednom ratu, već u borbi za bogatiju i srećniju Srbiju.


Hm, ima i drugacijih misljenja. Sveta Lukic, na primer, u "Vodenim Cvetovima" kaze da je svaka treca generacija u Srbiji degenerisana.

Ima, svakako kad govorimo o književnosti. I drugi veliki srpski pisci su pokušavali da daju svoje odgovore na opštu srpsku nesreću s kraja XX veka.

Mora se pomenuti i Slobodan Selenić i njegov nedovršeni romana "Malajsko ludilo".
Malajsko ludilo je stanje u kome čovek pomahnita i ubija sve oko sebe a kada se osvesti ne seća se da je to učinio. Sindrom koji se javlja samo u Indoneziji a koji je Seleniću poslužio kao metafora kroz koju pokušava da suočavanjem daleke i bliske prošlosti objasni uzroke balkanske nesreće.




nsarski

Generacije rođene u Srbiji od početka tridesetih do kraja pedesetih godina XX veka su deca pobednika – Srbija je u II svetskom ratu, kao što znamo, bila na pobedničkoj strani.
Prvo, deca rodjena u to vreme, ili bilo koje drugo, nisu deca Srbije vec deca svojih roditelja. A ti roditelji su bili na raznim stranama, pa su jedni bili pobednici, a drugi porazeni.
Ali, kao sto kazes, lepo je verovati:)



Većina onih koji su do kraja ostali na poraženoj strani ili su poginuli ili su otišli u emigraciju.
Deca roditelja četnika u porodici su imali sve navedene "prednosti" poraženih - težak život, ali verovatno ne i autoritarnu "pobedničku" vaspitnu strategiju. Nisu mogli u državnu službu, što se za njihov razvoj kasnije pokazalo kao prednost. Deo njih su poznati umetnici, pisci.. .Bar jednog svi znamao.:)
Deca poraženih u emigraciji bila su u boljoj poziciji i od vršnjaka dece pobednika i dece poraženih u Srbiji.

Slažem se da su gneralizacije i simplifikacije opasne, ali... mislim da tu ipak ima nešto. Samo bi trebalo istražiti i dokazati.:)



jeremija92 jeremija92 08:20 25.09.2008

Re: ********

constrictoria92
Ali, kao sto kazes, lepo je verovati:)


Bas tako...


To i radimo. Dok smo mladi (pubertet, adolescencija) uglavnom želimo da budemo drugačiji, uspešniji... od svojih roditelja.
Kad postanemo roditelji želimo da naša deca budu uspešnija, srećnija od nas, njihovih roditelja.

Međutim, i van tog konteksta, siguran sam da će mlade generacije, o kojima je reč u ovom tekstu, biti uspešnije od svojih roditelja, na generalnom planu razvoja srpskog društva
Jer, gori ne mogu biti.:)))
bik_koji_sedi bik_koji_sedi 08:11 25.09.2008

...

"Тешко онима чији очеви добију рат - свет никада неће бити њихов"
jeremija92 jeremija92 08:34 25.09.2008

Re: ...

Kratko i jasno, a verovatno i tačno.
bojan ljubomir jugovic bojan ljubomir jugovic 09:24 25.09.2008

Re: ...

"Тешко онима чији очеви добију рат - свет никада неће бити њихов"


misa pavic

jeremija92 jeremija92 11:09 25.09.2008

Re: ...

bojan ljubomir jugovic
"Тешко онима чији очеви добију рат - свет никада неће бити њихов"misa pavic

Koji god da je Pavić, misao mu je dobra, pogotovo kad je reč o patrijarhalnoj sredini.:))

bojan ljubomir jugovic, drago mi je što ste sa nama.
pozz.
Unfuckable Unfuckable 08:20 25.09.2008

imam mali problem

s logikom, ne prvi put, naravno ; ))))))
radi se o tome da - ako prihvatim tezu da sam poražen.....prihvatam i tezu da sam ratovao.
A - nisam
jeremija92 jeremija92 08:31 25.09.2008

Re: imam mali problem

Unfuckable
s logikom, ne prvi put, naravno ; ))))))
radi se o tome da - ako prihvatim tezu da sam poražen.....prihvatam i tezu da sam ratovao.
A - nisam


Unf, nije reč o pojedincima. O srpskom društvu je reč.
Nisi ti ratovao, nisu ni mnogi drugi, mislim de facto. Mnogi su, doduše, tvrdili, a i danas tvrde, da ni Srbija nije ratovala.
Neki su tvrdili da smo pobedili NATO.
Većina ipak zna da smo kao društvo doživili poraz. I ne samo jedan. I ne samo u ratovima.
Posledice svih naših poraza se iskustveno mogu registrovati, ne moramo ih doakzivati.
Unfuckable Unfuckable 08:45 25.09.2008

Re: imam mali problem

pa u tome i jeste catch - ja se osećam kao onaj vezni igrač koji je pretrčao svojih 15km, napravio 20 pametnih faulova, dodao svojih 20 pasova u dubinu - ali mu je ekipa pukla.
Malo mi jeste muka zbog ekipe, ali ja mogu mirno da spavam.
I da razmišljam o nekom - individualnom sportu ; ))))))
mungos92 mungos92 09:01 25.09.2008

Re: imam mali problem

Unfuckable
pa u tome i jeste catch - ja se osećam kao onaj vezni igrač koji je pretrčao svojih 15km, napravio 20 pametnih faulova, dodao svojih 20 pasova u dubinu - ali mu je ekipa pukla.
Malo mi jeste muka zbog ekipe, ali ja mogu mirno da spavam.
I da razmišljam o nekom - individualnom sportu ; ))))))


Dobro je, Bro', sada znam da nisam usamljen slucaj!

Pobeda ma kakva je, uvek donosi malo vise samopouzdanja, osecaja opste sigurnosti, ponosa, snage i malo se onda pobednik razmazi, opusti".... A onda ga iznenada neprijatelj "uhvati na legalu". I to bi bilo neko opste pravilo, sta god da je u pitanju - sport ili svakodnevni zivot.

Medjutim, NAMA, The Jugovicima se desilo nesto malo konjplikovanije od ovoga gore navedenog: bili smo izlozeni svojevrsnom zaludjivanju, retrogradnom brainwashing(ton)u, te, kada nam je dogorela ona cuvena sto "nikome do jutra ne gori", nismo stigli ni da se osvastimo sta se desava, a vec smo popili nokaut. I to je to!

Mungos, The Sin Pobednika
jeremija92 jeremija92 09:04 25.09.2008

Re: imam mali problem

Unf, zamislimo ovakav dijalog oca i sina ( pubertetlije rođenog 1996.g.) na primer:

"Ćale, objasni mi kako ste uspeli sve da upropastite?"
"Na šta misliš sine, budi konkretniji?"
"Matori, ne pravi se Toša. Znaš ti na šta mislim. Mislim na sve. Svet o nama misli sve najgore, najteže živimo, ne možemo nigde u inostranstvo. Drugi, koji su bili gori, sad su mnogo bolji. Oćeš da ti crtam. Sve ste sjebali. Sve!"
"Nije tata, sine, političari su, tvoj tata nikad nije glasao za onog Miloševića, svako veče smo zviždali , udarali u šerpe, lonce... "
"Oćeš da kažeš da je za sve kriv jedan čovek? Jedan jedini, a vas toliko? Što ga niste smakli, zatvorili, ubili... bilo šta. A vi zviždali, udarali i u šerpe, kažeš? Matori, nemoj da mi pričaš bajke. Nisam više mali."

Meni u ovakvom dijalogu, otac ne deluje uverljivo.
A tebi, unf?


jeremija92 jeremija92 09:11 25.09.2008

Re: imam mali problem

mungos92


Mungos, The Sin Pobednika


Vidim, sine pobednika, da si ti to shvatio pre Pavića.:))
Svaka čast.
radojicic92 radojicic92 09:11 25.09.2008

Re: imam mali problem

I da razmišljam o nekom - individualnom sportu ; ))))))


de si bre Unf:)))



mungos92 mungos92 09:12 25.09.2008

Re: imam mali problem

jeremija92
Neki su tvrdili da smo pobedili NATO.


Naravno da smo: sacuvali smo zivog Milosevica.:)))

Kao i sve, pobeda ima dva ugla gledanja, kao i dve vremenske distance! Tako, npr moze da se desi i da bas nismo pobedili u i i II WW, jerbo nam je izginulo vise od 10% Srbalja & Pobratima, a materijalna dobra su manje vise sravnjena. Dalje, koju godinu kasnije, trcali smo kod istog Svabe da radimo uglavnom jednostavnije poslove (citaj: da mu gradimo zemlju! tug. Mung.), a onda on opet kod nas dolazi kao "Baja"....:(

Mungos, The Porazeni Pobednik
Unfuckable Unfuckable 09:12 25.09.2008

Re: imam mali problem

moj odgovor bi bio : "Kafa se kuva kad voda provri" - bez pretenzija da je to najpametnije moguće.....
ili, klinca bih pitao : "A, što se ti, majkoviću, nisi rodio - kasnije (ranije) ????"
to bi bio vrh
jeremija92 jeremija92 09:13 25.09.2008

Re: imam mali problem

radojicic92
I da razmišljam o nekom - individualnom sportu ; ))))))


de si bre Unf:)))

Rođeni pobednik, od oca, dede i pradede.. također pobednika.:))




jeremija92 jeremija92 09:17 25.09.2008

Re: imam mali problem

mungos92
jeremija92
Neki su tvrdili da smo pobedili NATO.


Naravno da smo: sacuvali smo zivog Milosevica.:)))

Kao i sve, pobeda ima dva ugla gledanja, kao dve vremenske distance! Tako, npr moze da se desi i da bas nismo pobedili u i i II WW, jerbo nam je izginulo vise od 10% Srbalja & Pobratima, a materijalna dobra su manje vise sravnjena. Dalje, koju godinu kasnije, trcali smo kod istog Svabe da radimo uglavnom jednostavnije poslove (citaj: da mu gradimo zemlju! tug. Mung.), a onda on opet kod nas dolazi kao "Baja"....:(

Mungos, The Porazeni Pobednik

Radi se o pobedničko sindromu onih koji misle da su pobedili. Čak i kad smo do nogu poraženi, mi tvrdimo da smo pobednici.
Eventualnao, se žalimo na sudiju u fudbalu , na svetsku zaveru ili na kršenje međunarodnog prava.:))
jeremija92 jeremija92 09:18 25.09.2008

Re: imam mali problem

Unfuckable
moj odgovor bi bio : "Kafa se kuva kad voda provri" - bez pretenzija da je to najpametnije moguće.....
ili, klinca bih pitao : "A, što se ti, majkoviću, nisi rodio - kasnije (ranije) ????"
to bi bio vrh

Mislim, da je ovaj odgovor u vidu pitanja daleko jači.:)))
Dr M Dr M 10:12 25.09.2008

Re: imam mali problem

radi se o tome da - ako prihvatim tezu da sam poražen.....prihvatam i tezu da sam ratovao.
A - nisam


TU je apsurd!

Oni koji nisu ratovali(vecina) su, tako ispada, uvek porazeni.
Uvek praceni podozrenjem da nisu NASI nego NJIHOVI.
Bez snabdevanja u Diplomatskom magacinu, bez olaksanog prohoda uz pomoc Kadrovske komisije, ali i bez spasonosnih paketa iz inostranstva i nade da ce da se vrate NASI i da razjure OVE.

Dokle tako?

Dok ne usvojimo gradjanske principe-vise savesti nego ambicije, vise rada nego "snalazljivosti", vise zakonitosti nego naklonosti.
Unfuckable Unfuckable 10:15 25.09.2008

Re: imam mali problem

nije tu apsurd, ali se nazire : kompletan apsurd je kada mi posle svega toga neko neprekidno defecira po glavi da sam KRIV ....
jeremija92 jeremija92 11:06 25.09.2008

Re: imam mali problem

Unfuckable
nije tu apsurd, ali se nazire : kompletan apsurd je kada mi posle svega toga neko neprekidno defecira po glavi da sam KRIV ....

Za sve te neke, je lako, ali mnogo složenije je ako te tvoja rođna deca za to okrive.
Svakako, ne tebe lično, već čitavu generaciju očeva.

Znaš koji bi odgovor mogao biti:
"Ćuti sine, da smo pobedili, ti bi sad bio sin pobednika. A to bi za tebe bilo mnogo gore."
Ako ne razume, neka čita Pavića.:)))
jeremija92 jeremija92 11:18 25.09.2008

Re: imam mali problem

Dr M
radi se o tome da - ako prihvatim tezu da sam poražen.....prihvatam i tezu da sam ratovao.A - nisamTU je apsurd!Oni koji nisu ratovali(vecina) su, tako ispada, uvek porazeni.Uvek praceni podozrenjem da nisu NASI nego NJIHOVI.Bez snabdevanja u Diplomatskom magacinu, bez olaksanog prohoda uz pomoc Kadrovske komisije, ali i bez spasonosnih paketa iz inostranstva i nade da ce da se vrate NASI i da razjure OVE.Dokle tako?Dok ne usvojimo gradjanske principe-vise savesti nego ambicije, vise rada nego "snalazljivosti", vise zakonitosti nego naklonosti.


Države započinju, vode, gube i dobijaju ratove.
O tom pitanju odluke donosi državni vrh, koji je u današnje vreme najčešće biran demokratski.
Da li je i nije deo stanovnika neposreno učestvovao u ratu i da li je ili nije birao državni vrh koji je ratove vodio i izgubio, na generalnom nivou, nije od značaja. Na pojedinačnom, psihološkom, jeste.
Učestvovali ili ne, svi građani Srbije su gubitnici.
I svi su na neki način odgovorni. Kažem odgovorni, ne krivi.
radojicic92 radojicic92 09:23 25.09.2008

...

dvorište poražene države


to je u nasem slucaju malo teze Jeremija jer nam se drzave svaki cas menjaju i drugacije zovu. Ne zna se vise ni ko je odakle, ni s kim ni zasto. Ispade da je Unf ipak u pravu

jedva nadjoh Pekica, ovo on o gradovima i kucama, al' dodje na isto

Gradovi su dušu dali za gradjanske ratove, kao da su pravljeni da se na ulicama koljemo: poslovni centar sa trgovinama i nadleštvima, pa zaštitni pojas gradjanskih domova. A onda radnički kvartovi, ali i oni su opkoljeni gospodskim letnjikovcima, iza kojih opet vrebaju seljaci. U tim koncentričnim krugovima živi se jedan drugome iza ledja, red po red smenjuju se bogatstvo i nemaština, red gospode – red fukare, pa opet red gospode i u nedogled tako, kao godovi u drvetu, kao kriške zatrovanog voća.
jeremija92 jeremija92 09:30 25.09.2008

Re: ...

U pravu je Pekić. Gradovi su El Dorado, za Šestu ličku, npr.

Ali, i lepa sela, lepo gore.
sarajevo1968 sarajevo1968 09:41 25.09.2008

Re: ...



Ali, i lepa sela, lepo gore.

Upravu si Kapetane,kako mogu da pale na ovoj vrućini?
Zato i jesu tako pravljena.
dragan7557 dragan7557 12:45 27.09.2008

Re: ...

U pravu je Pekić. Gradovi su El Dorado, za Šestu ličku, npr.

Odavno prekrštena u Prvu Dedinjsku. Od ofanzivne je pretvorena u defanzivnu Spec.Motorizovanu Brđansku Brigadu za zaštitu i očuvanje države, narodne demokratije i poretka.
dragan7557
jeremija92 jeremija92 13:01 27.09.2008

Re: ...

Gardijska brigada?
Черевићан Черевићан 09:28 25.09.2008

чијси Ти?

од историје се неможе побећи поготову од историје локалитета србије па стога све је присутније размишљање код младих да ће могућег животног прогреса имати онај ко се прогласи сам за својега претка (тешколиму) повредивши притом националну традициу али и ослободивши се притом предрасуда генецких ,које, јасно се показује, воде назадовању свеукупном .питање традиције и будућности треба јасно издиференцирати јер заједно , у србији, тешко могу . е сад модела за прогрес ние да нема но се мислим да небуде ко у брадатом вицу о мушком . . . . да се у пуном џакупи чака , qрац набаса
jeremija92 jeremija92 09:33 25.09.2008

Re: чијси Ти?

Slažem se g. Čer, od istorije se ne može pobeći.
Ali, izgleda da gore prolaze sinovi onih čiji su očevi u bližoj istoriji bili pobednici.:))
Ninoslav Randjelovic Ninoslav Randjelovic 10:20 25.09.2008

Eto, a moja porodica....

Moj pradeda Jovan je u prvim godinama proslog veka isao peske u Rusiju i nazad. Vratio se sa sabljom koju je dobio na poklon (navodno od ruskog cara) i sa njom su ga i sahranili. Nije se mesao u srpske sukobe tog vremena. Pustio je duge nokte i njima svirao deci u dvoristu, a deca su ga obozavala. Nije voleo da radi.
Moj deda nije ratovao. Bio je miran i tih i mnogo je radio. Uglavnom je cutao.
Moj otac je bio dezerter (pobegao je iz partizana i posle rata bio u zatvoru, ali je kasnije oslobodjen zbog prethodnih zasluga u ratu). Duze je u penziji nego sto je radio. Trenutno je aktivista LDP-a (bio je svojevremeno clan SPO-a i DS-a)...Non-stop je odlicno raspolozen.
Ja nisam nikad ratovao ili se bavio politikom, mnogo radim, ne cutim, odlicno sam raspolozen, vole me deca...
Eto, kod nas nema ni pobednika ni porazenih...., a Srbi smo.
jeremija92 jeremija92 11:01 25.09.2008

Re: Eto, a moja porodica....

Moogli bi se složiti da su Ranđelovići izuzeci.

Međutim, činjenica da je tata bio dezerter iz partizana, nekako ukazuje da bi ti Ninoslave, mogao spadati i u grupu sinova poraženih.
Da ti se otac vratio iz rata kao slavom ovenčani i odlikovanjima okićeni komandant, druga bi to priča bila.:))
poz.
Ninoslav Randjelovic Ninoslav Randjelovic 11:33 25.09.2008

Re: Eto, a moja porodica....

Međutim, činjenica da je tata bio dezerter iz partizana, nekako ukazuje da bi ti Ninoslave, mogao spadati i u grupu sinova poraženih.

Onda to objasnjava cinjenicu da (mozda) imam sina na Kubi, koji je visok dva metra i pobednik je.
jeremija92 jeremija92 11:39 25.09.2008

Re: Eto, a moja porodica....

Ako ga imaš, to je to. Garant.:))
ivana23 ivana23 11:38 25.09.2008

Borislav Pekić

Posle svakog rata dolazi po jedna izgubljena generacija, kao otrovno cveće sa đubrišta. Ona koja sledi je izgubljenija od one koja prethodi. U čemu je njen cilj? Da na svom revoltu odgaja nov rat.
jeremija92 jeremija92 11:43 25.09.2008

Re: Borislav Pekić

U Srbiji, u poslednjih dvestotine godina, nije bilo ni jedne generacije koja nije bar jednom ratovala.
Nekima je to uspevalo i više puta.
Pekić govori istinu.
vladimir petrovic vladimir petrovic 11:54 25.09.2008

Isto

Pobednik, porazeni - zar to nije isto?
jeremija92 jeremija92 17:12 25.09.2008

Re: Isto

G. petroviću, u teorijsko - filozofskoj ravni moglo bi se naći argumenata da su pobeda i poraz isto.
Međutim, u konkretnom vremenu i prostoru, a pogotovo u realnim životima ljudi, svakako da nije isto.
To najbolje znaju izbegli posle Oluje, a i mnogi drugi.

Nisam siguran u kojoj ravni razgovaramo.
Jaril Jaril 20:28 25.09.2008

Re: Isto

To najbolje znaju izbegli posle Oluje, a i mnogi drugi.

Nisam siguran u kojoj ravni razgovaramo.


У овој равни ратовања, ја се пре слажем са Владимиром, уз моју допуну да су у рату сви поражени. То што се неки после рата натрипују да су мање поражени, па се уздигну као победници, то је само уобразиља. Оног момента када рат почне, све стране у њему су изгубиле.
jeremija92 jeremija92 21:01 25.09.2008

Re: Isto

Jarile, nije sporno da je rat poraz za sve učesnike. Ipak, na kraju rata jedna je strana poražena više. Tako je bilo od Mojsijevog vremena, pa do danas.

"I izađe pred nas Sion i sav narod njegov na boj u Jasu.
I dade nam ga Gospod Bog naš i ubismo ga sa sinovima njegovijem i svim narodom njegovijem.
I uzesmo sve gradove njegove i pobismo ljude po svijem tijem gradovima, i žene i decu, ne ostavismo živa ni jednoga"
(Peta knjiga Mijsijeva, gl.2/32,33,34.)

Gradovi i žrtve samo menjaju imena. Nekad je to Beograd, nekad, Hirošima, Drezden, Knin, Vukovar....

vladimir petrovic vladimir petrovic 09:05 26.09.2008

Re: Isto

Jeremija
G. petroviću, u teorijsko - filozofskoj ravni moglo bi se naći argumenata da su pobeda i poraz isto.
Međutim, u konkretnom vremenu i prostoru, a pogotovo u realnim životima ljudi, svakako da nije isto.
To najbolje znaju izbegli posle Oluje, a i mnogi drugi.
Nisam siguran u kojoj ravni razgovaramo.


Hm. Rekavsi "Pobednik, porazeni - zar to nije isto"" nisam izneo nesto originalno, zna se da su se time bavili mnogi filozofi, ali ja nisam hteo da elaboriram.
Jeremija
Generacije rođene u Srbiji od početka tridesetih do kraja pedesetih godina XX veka su deca pobednika – Srbija je u II svetskom ratu, kao što znamo, bila na pobedničkoj strani.
Krajem istog veka, sinovi pobednika postali su poraženi očevi. Srbija je, kao što smo videli, poražena u svim ratovima - kako u onima koje jeste vodila, tako i u onima u kojima nije učestvovala. I ne samo u ratovima - katastrofalne poraze doživeli smo u privrednoj, političkoj i gotovo svim bitnim sferama života.

O ovome bi se moglo dugo diskutovati, ali ja opet ne vidim drugi zakljucak nego da se sve svodi na isto, da smo zapravo svi gubitnici, na bilo kojoj strani da se nadjemo.
Drugo, generalno govoreci, ja ne volim (i tesko mi je) da stvari postavljamo na nivo nacije (jednom se bude na pobednickoj strani, drugi put smo porazeni, na kraju se svede da je najbolje bilo ne ratovati, te da nema pobednika ni gubitnika); vise volim kada to cinimo na nivou pojedinca. S tim u vezi, umnogome je tacno ono sto ti postavljas
Da li to znači da pobednici prave kilave sinove?

O tome je pisano u knjigama, na nivou pojedinca, da cesto veliki ljudi imaju sinove debile, odnosno da degeneracija dolazi ako ne u prvom a ono vec u drugom ili trecem kolenu. Setimo se Manovih "Budenbrokova", pa Getea koji je imao nikakvog sina, te mnogo istorijskih vladara, koji su imali rdjave sinove, te je brzo propadalo ono sto su veliki ocevi (cesto bezakonjem i terorom) pravili... To je, izgleda, neminovnost.

Ti pominjes zrtve "Oluje". Meni je zao ako cu delovati nehumano, ali mene mnoge velike nesrece, kako prirodne (zemljotresi, poplave) tako i one koje covek u bezumlju izaziva, a daleko su od mene, obicno ne doticu previse, iako mi je zao sto se dogadjaju. Nazalost, nisam od onih koji "pate i saosecaju sa svima, znanima i neznanima" na ovome svetu. Jesam li bezdusan?
I cesto sam sklon da poverujem da je tacna ona narodna "da se nikad ne zna zasto je neki neuspeh (ili poraz) dobar". Hriscanski receno, mozda Bog ljude stavlja u iskusenje...
Drugim recima, ja ne donosim denificije onoga sto se zbivalo Srbima u devedesetim godinama, ponajmanje smatram da je Srbija "gubila ratove koje nije vodila", niti razmisljam u tom pravcu, jer ne volim ratove "ni one koji se vode ni one koji se ne vode". To sto se dogodilo dogodilo se, ali ne vidim ni da neko treba da misli da smo bili gubitnici ni da smo bili pobednici... Ne bih bio srecniji ni da je "Srbija izasla kao pobednik u tim ratovima koje nije vodila". Ne ponovilo se. Gledajmo napred. Licno, vise me brine sto u ovih desetak godina, od pocetka ovog veka, nismo na opstem planu napretka ucinili u Srbiji nesto vise... a magli smo (bez obzira na ono sto se desavalo u prethodnoj dekadi).
Ok, razumem tvoju nameru da treba razmisljati o onome sto nam se dogadjalo, ali bolje je da gledamo unapred.
jeremija92 jeremija92 09:33 26.09.2008

Re: Isto

Genijalnost je retka i skokovita pojava, poetski rečeno - božji dar. Nauka ne zna zašto su recimo u porodiciam Teslinih ili Ajnšajnovih baš Nikola, odnosno Albert, bili genijalni.
Odgovori na ta pitanja postoje, samo što ih mi još uvek ne znamo. Za sada znamo da nije reč samo o izuzetnoj inteligenciji, već o čudnom i idealnom sklopu crta ličnosti, koje zajedno sa visokim IQ daju genijalan rezultat.
Deca genijalnih ljudi su najčešće normalna deca. Genijalnost nije nasledna.

Pišući o deci pobednika i deci poraženih, težište sam stavio na uslove odrastanja i društvene okolnosti koje deca nasleđuju.

Poruka mog posta je trebala da bude da bez obzira na sve poraze svojih roditelja, sve ne samo u ratovima, deca u Srbiji imaju šanse. Čak možda i veće šanse od dece pobednika.

Oko pitanja rata lako se možemo složiti. Rat jeste veliko zlo za sve učesnike. Voleti rat mogu samo bolesni ljudi, a započinjati ga zli političari.
Primer Oluje i Knina sam naveo jer je svež. Mogao sam da navedem Hirošimu, Nagasaki, Drezden, Vukovar, Medački džep, mnoga mesta u Vijetnamu, Palestini, Iraku....
Za žrtve koje su stradale u tim mestima irelevantno je ko je pobednik, a ko poražen.

I na kraju, nedostatak bilo kave emapatije za patnje drugih može biti ozbiljan problem, nadam se da to, ipak, nije slučaj sa tobom.
pozz.
vladimir petrovic vladimir petrovic 09:40 26.09.2008

Re: Isto


Jeremija
... I na kraju, nedostatak bilo kave emapatije za patnje drugih može biti ozbiljan problem, nadam se da to, ipak, nije slučaj sa tobom.


Moracu da pocnem da lecim moje srce od kamena... Moze li se kamen leciti i izleciti?
jeremija92 jeremija92 09:43 26.09.2008

Re: Isto

"Udar nađe iskru u kamenu..."
vladimir petrovic vladimir petrovic 14:34 26.09.2008

Re: Isto

Jeremija
"Udar nađe iskru u kamenu..."


Hvala na mudrim recima utehe, Jeremija, brate moj. A ja se cesto osecam kao jedan junak Miodraga Bulatovica koji ima "SLEDJENO SRCE, A UZAVRELE MISLI". Pitam se: moze li se tako ziveti? I nemam odgovora, ali nastavljam da zivim i radim.
omega68 omega68 21:44 25.09.2008

?

Imaju Crnogorci neku pricu( ako je tacna ) o tome sta je bilo kad je umro sin Marku Miljanovu.Neka baba je umesto saucesca, rekla - nek je sa srecom.Svi su cekali sta ce da kaze Marko, a on je rekao da zna sta to znaci i zahvalio se babi.Naime, verovatno da sin nikad ne bi dostigao slavu oca, pa je bolje za njega da ne doceka tu sramotu!
Moguce je da je teza zaista tacna
jeremija92 jeremija92 22:25 25.09.2008

Re: ?

Omega68, teza da sinovi poraženih imaju veće šanse od sinova pobednika, bar kad je reč o patrijarhalnim sredinama kakva je donedavno, a jednim delom i danas Srbija, zaslužuje da bude hipoteza u jednom ozbiljnom sociološkom istraživanju.
Nije samo Broz bio doživotni predsednik, mnogi su bili doživotni ministri, upravnici, urednici, direktori i tako sve do dna piramide vlasti.
marco_de.manccini marco_de.manccini 04:53 26.09.2008

Re: ?

Nije samo Broz bio doživotni predsednik, mnogi su bili doživotni ministri, upravnici, urednici, direktori i tako sve do dna piramide vlasti.


ovo je veoma tachno (ako se za ishta mozhe reci da je veoma tachno).

nezamenljivi i nepogreshivi olako ne prepushtaju nishta drugome.
jeremija92 jeremija92 08:19 26.09.2008

Re: ?

marco_de.manccini, kraljevi i carevi su vlast prepoštali svojim sinovima ili ređe kćerima, prinčevima i princezama.
Komunisti su srušili kraljeve i careve, ali svoju vlast nisu prepuštali nikome, čak ni svojoj deci, (izuzetak je S. Koreja), a kamoli drugima.:)
ipsi ipsi 22:48 25.09.2008

Sjecam se

Sjecam se mojih rasprava sa ocem, strasnih lomova prouzrokovanih bas ovim o cemu pises.

Ja sam od one generacije na kojoj se slomilo, sedamdeset i neke, a on cetrdeset i neka.

Kako sam ja njemu mogao da oprostim sve one price o lijepom zivotu koji je imao kada sam sopstvenu mladost provodio u rovu?

I danas se s vremena na vrijeme pocapamo, ali uglavnom tu nema vise sta da se kaze.

I tako i svi moji prijatelji ....smatramo da smo djeca nasih djedova, a ne nasih oceva, a to oceve valjda mnogo pogadja.

Ali, dao si me sada u brigu, jer ja smatram da smo mi na neki nacin ipak pobjedili, ali da to moze da bude samo prednost za nasu djecu)

A znas zasto? Pa eto, ja mislim da se preko moje generacije prelomilo da pocistimo one mrtvace pometene pod tepihe zarad navodnog bratsva i jedinsta...i ok je, ja nikada necu oprostiti i zaboraviti onima koji mi u rovu preko puta bise, nece ni oni meni vjerovatno, ali djeca nam vise nece imati priliku preko nisana da se gledaju jer ce biti u odvojenim drzavama, realni zivot ce ih sve vise ciniti strancima, koji mogu a i ne moraju da se postuju, ali nece se zbog toga ni mnogo sekirati.

Mozda je to naivno razmisljanje, ali ja sam nekako ubjedjen da njima moze samo bolje da bude i da ce svakako biti bolji ljudi. Naravno, bice tu i propaliteta, bogatih i siromasnih, uspjesnih i manje uspjesnih, skolovanih i nepismenih, ali toga ima i u svakoj drugoj zemlji. I da, meni se mnogo dopada nacin na koji razmislja vecina novih klinaca, pogotovo onih rodjenih od devedesete pa nadalje. Naravno da govorim o licnom iskustvu i ono je vrlo pozitivno.

jeremija92 jeremija92 08:02 26.09.2008

Re: Sjecam se

ipsi
Sjecam se mojih rasprava sa ocem, strasnih lomova prouzrokovanih bas ovim o cemu pises.

Ja sam od one generacije na kojoj se slomilo, sedamdeset i neke, a on cetrdeset i neka.

Kako sam ja njemu mogao da oprostim sve one price o lijepom zivotu koji je imao kada sam sopstvenu mladost provodio u rovu?

I danas se s vremena na vrijeme pocapamo, ali uglavnom tu nema vise sta da se kaze.

I tako i svi moji prijatelji ....smatramo da smo djeca nasih djedova, a ne nasih oceva, a to oceve valjda mnogo pogadja.



ipsi, kažeš da se na tvojoj generaciji slomilo?
Jeste, u paravu si - slomilo se. Ali lomilo se i slomilo i na generaciji tvog oca, a i na generaciji tvog dede.
Moj deda je živeo u četiri države, a da se pritom nije ni maknuo iz svoje kuće u kojoj je rođen i u kojoj je umro -KundK monarhija, Kraljevina Jugoslavija (sa podvarijantama u nazivu), NDH, SFRJ (sa podvarijantama u nazivu), a da je poživeo još koju godinu mogao je doterati do šest država (RSK, RH). Ni jedna od tih država nije nastala ili nestala bez lomova i to velikih i krvavih. Otac mi je relativno mlad umro, pa je u istoj kući doterao samo do tri države.
Ubeđen sam da ni jedan od njih nije želeo te lomove.
Treba li ja da ih krivim što mi nisu obezbedili stabilnu državu i miran život?
ipsi

A znas zasto? Pa eto, ja mislim da se preko moje generacije prelomilo da pocistimo one mrtvace pometene pod tepihe zarad navodnog bratsva i jedinsta...i ok je, ja nikada necu oprostiti i zaboraviti onima koji mi u rovu preko puta bise, nece ni oni meni vjerovatno, ali djeca nam vise nece imati priliku preko nisana da se gledaju jer ce biti u odvojenim drzavama, realni zivot ce ih sve vise ciniti strancima, koji mogu a i ne moraju da se postuju, ali nece se zbog toga ni mnogo sekirati.

Mozda je to naivno razmisljanje, ali ja sam nekako ubjedjen da njima moze samo bolje da bude i da ce svakako biti bolji ljudi. Naravno, bice tu i propaliteta, bogatih i siromasnih, uspjesnih i manje uspjesnih, skolovanih i nepismenih, ali toga ima i u svakoj drugoj zemlji. I da, meni se mnogo dopada nacin na koji razmislja vecina novih klinaca, pogotovo onih rodjenih od devedesete pa nadalje. Naravno da govorim o licnom iskustvu i ono je vrlo pozitivno.

Čišćenje mrtvaca ispod starog tepiha, nažalost, je obuhvatilo i sklanjanje novih mrtvaca ispod novih tepiha. I njih će jednog dana neko želeti da čisti.
Izgleda da tome neće biti kraja, ukoliko se ne opametimo i mi i oni sa kojima se već dugo gledamo preko nišana.
Granice država nikad nisu bile garancija mira. One kao da postoje da bi ih vojske prelazile.
I ja se nadam da naša deca pametnije razmišljaju od nas i da se neće međusobno tući, a ni ratovati sa komšijama.
Ako u tome uspiju, to neće biti zasluga njihovih očeva, već njihov uspeh.
poz.
marco_de.manccini marco_de.manccini 03:34 27.09.2008

prever o pobednicima

Buket

Shta ce ti devojchice
To tek ubrano cvece
Shta ce ti devojko
To cvece shto sahne
Shta ce ti lepa zheno
To cvece shto kopni
Shta ce ti starice
To uvelo cvece

Chekam pobednika
jeremija92 jeremija92 13:03 27.09.2008

Re: prever o pobednicima

Kad ga dočeka i kad dobiju sina, maličak će da se zlopati.:))

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana