Zašto volim Djavola, a On mene više ne?

ulven RSS / 26.09.2008. u 19:16

Uvek sam se pitao zašto nema mesta na ovom svetu poput mene i meni sličnih, a nije baš da nas ima puno. Ja ih znam svega par. Oni ni sami ne žele da znaju za sebe. Imate one koji veruju u Boga, one koji kao veruju u Boga, a ne veruju ni u šta, Oni koji se kao lože na objektivizam pa se deru naokolo da su ateisti, onda oni koji su sektaši, fundamentalisti (raznih vrsta i podvrsta) i šta sve ne. Uglavnom o tome ne pričam, jer ne mislim da tu ima šta da se i kaže. Eto, ja verujem u Djavola. Duboko , istinski i predano.

Ne, nisam član lokalnih satanista što kolju kokoške po receptu sa interneta, niti uživam u nekim orgijama o kojem je radna klasa čitala bez daha po „Večernjim novostima" negde sredinom devedesetih, u eri serbskog neosatanizma. Ukratko, ja samo verujem u Djavola i to je sve, jel imam pravo da se izjasnim kao takav kad me budu pitali ili ću morati da to krijem, jer će misliti da sam član neke sekte?

Nije to nikakav Djavo iz Biblije i ostalog lakog štiva, ali ga zovem Djavolom, zato što ontološki spada u tu „kategoriju". Djavo nema nameru da neko shvati njegovu suštinu, zato je izmislio jezike i rečnike, podele, ratove, da bi ljudi bili u sve većoj zabludi, jer ipak je on Gospodar laži, kako ga njegovi najbolji poznavaoci i neprijatelji označavaju. Ali, da li je? U suštini većina i veruje u Djavola, mnogo više što on veruje u njih, samo to maskira pričom o Bogu i Ateizmu. Lično nemam nameru da lažem sebe, znam šta mi prija;)

Sećam se da sam prvi put neke stvari shvatio još u ranoj adolescenciji- način na koji sam naučio da manipulišem istim pomogao mi je uvidim da neke stvari nisu kako bi trebalo. Nego kakve su?

Kad se desio onaj studentski protest 96, ja sam išao zabave radi, ali nisam uopšte verovao u to, kad sam rekao da mislim da je to sve sranje i da od toga nema ništa, na mene su moje kolege osule drvljem i kamenjem kako sam ja za diktaturu i šta sve ne. Nije im ni palo na pamet da mene briga za Čiču kao što me briga za protest. On je propao, kao što sam im i rekao. Posle su me izbegavali. Hvala im na tome. Šta želim ovim reći? Ima i nas koji smo nezainteresovani i baš nas briga, koji ne hukćemo i ne pukćemo pa nam samo ušići bride, kako je ovde sve nepravda ili kako je sve demokratija. Ukratko ne izokrećemo čarapu svakih pet minuta. Najgore je da ti i takvi u suštini manje veruju u to što kažu, nego ja u mog Djavola. Djavo kaže: Ne zauzimaj strane, već stoj sa strane . Smej se kako gore u vatri i prave budale od sebe, stalno iščekujući da će privući pažnju, kao prostitutka na ladnoću. Neću pričati o politici, baš me briga i svet da se sruši, to je njegov problem. Baš me briga za prava onih ili ovih, nek me samo ne smaraju. Baš me briga ko je predsednik. Nikad u životu nisam glasao, tako da biračka komisija misli da sam izmišljena ličnost. Briga me da teatrališem i pretim po blogu zbog mrtvih političara, a koje su do juče pljuvali. Briga me da li će sutra biti inflacija, ionako je uvek bilo čemerno, zašto ne bi bilo i sutra, nije da nam nije potrebno, smrt od gladi je stvar od religijskog značaja, pročišćava um i telo u potpunosti. Zašto oni koji su odvojeni od sveta najviše ispaštaju? Hm, pitaćemo mudrace, njih ima na svakom uglu kao špijuna u bivšoj DRN.

M.v.H-U je jednom rekla dok smo se šetali uz Špre, da treba uzeti po jednog Turčina gastosa, ubiti ga, preparirati i okačiti u svakoj nemačkoj kući kao primer, ako ljudi nemaju para za prepariranu životinju. Ako se ova ideja izvede krajnje temeljno, Nemačka će postati najveći turski zoološki vrt na svetu. Neki bi se složili sa njom, većina ne, ali poenta nije ni bila u genocidu, vec u ideji izmedju redova. Mislim, kad već jedan izvestan novinar iz ugledne evropske novine (Špigl) može javno da pita koga biste ubili bez straha od otkrića? Onda može i ona da kaže nešto tako. Ima pravo, demokratsko. Demokratsko je društo u kome postoje i nacisti i ultraliberali. Ova zemlja ima samo čudovišta od papira. Ali baš me bre pa briga.

Ma, briga me za Turke, napaćenu emigrantsku i ostalu nejač. Bilo me briga za aparthejd isto koliko i za Srebrenicu. Ne mrzim ja nikoga, ali me niko i ne zanima. Uopšte nemam nameru da se kreveljim kao neke" lepotice" , koje su nažvrljale neku knjigu zaradile pare, a kojima samo praziluk viri iz dupeta, novinarčiće kojima su puna usta evropskih vrednosti, a ja jedini ne znam šta su. To je zato što ne glasam, pa me Bog? kažnjava. Ako je tako otići ću u crkvu, moja porodica je dala para za niz,što krase ovaj ružni i tužni Sivograd, tako da se mogu osetiti kao kod svoje kuće. Ja sa Bogom nisam u zavadi, ali ja ipak volim samo Njega.

Ali on mene više ne voli. On voli posne ženturače ružnih lica koje laju da bi lajale, neandertalce koji mi palamude o politici dok mi mašu prstom ispred oka. Treptaj oka i ostaju bez istog:) Djavo zna ko mu je veran, ali njega ti ne zanimaju. Njemu treba vojska. Vojska lažljivaca, napuvanih, skorojevića i modernih snobova, paora i političara u cipelama i opancima, jeftinih žena koje hoće da misle, al to rade samo krpicama i skupim magazinima koji im vire iz tašne da bi druge žene crkle od muke, poštenim sinovima i ćerkama koji se otkidaju od promiskuiteta za male pare , pa sve to prodaju kao „pad moralnih vrednosti", vaspitačica iz vrtića koje bi sve uradile da „napudriraju" nozdrvu. Pa kad me moj Šejtan više ne voli, što me onda ne pusti da lutam dalje? A, ne. Ja nisam vojnik, ja samo sedim sa strane dok vojske prolaze, pa nek prolaze njihova stvar. Dao mi je da budem slučajan prolaznik, kad vojnikom neću biti.

Djavo mi je dao nešto, vreme je i ja da dam nešto. Daću nego šta ću, ali mi je stalo da mu vojsku mučim malo, sve heroje našeg vremena. Ne verujem u heroje i antiheroje. Ne verujem u nihilizam, anarhizam i ostasle izme jer ja necu da se deklarisem kao takav i ovakav jer ja u to ne verujem, a kamoli da pravim razne političke klubove u kojima se skupljaju poštanske markice i polovni dildoi. Baš me briga ko je pevao u Grandu i da li su ministri pametni. Ne koristim engleski non stop da bih pokazao kako sam moderan. Albanskom ništa ne fali, al ga ne znam. Duga je lista, al život je kratak, stoga Djavole daj mi bar jedan batak i da se ja tužan i od sveta smoren, okrepim i nastavim u novu noć i novi dan.

Za sve one koji sebe i druge lažu, Djavo uvek dodje po svoje, kad tad. Ljubite ga vi, kad mene više neće. Idem dalje da nadjem deo svoje sreće.

Djavo neznog srca
Djavo neznog srca

Atačmenti

  • sp.jpg / 4.6 / KB image/pjpeg


Komentari (0)

Bloger je isključio mogućnost postavljanja komentara za ovaj tekst

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana