Na raznim mestima u raznim trenucima sam vec pisala o 4 osnovna eticka principa koja lekari primenjuju u praksi. Krugolina kaze da nikad nije previse, pa evo, jos jednom cu.
1 AUTONOMIJA je pravo svakog coveka da donosi odluke o svom zivotu, ako ima kapacitet da odlucuje. Kapacitet podrazumeva da je sposoban da primi, razume, zadrzi i obradi informaciju, da na osnovu nje donese odluku koju moze da saopsti. U praksi se cesto desava da covek izgubi kapacitet za donosenje odluka (npr., zbog bolova, lekova, zbog nepoznate sredine i straha, etc). U takvim slucajevima ova odluka se ili donosi u napred, ili se, ako je to moguce, odlaze do boljeg trenutka. Ako bolesnik zbog trajne bolesti ili hendikepa nije sposoban da donosi odluke, onda on ima zakonskog staratelja koji ovakve odluke donosi u ime pacijenta. Zanimljivo je da odluka moze da bude nelogicna za lekara, ali to ne znaci da lekar ne treba da je ispostuje. Ako situacija zahteva hitnu intervenciju, a pristanak nije moguc (bolesnik nepoznatog identiteta u komi nakon saobracajne nesrece) odluku o operaciji donose lekari primenjujuci svoju zakonsku duznost da postupaju u najboljem interesu pacijenta.
2 BENEFICENCE - obaveza lekara da ucini sve da pomogne pacijentu. Ovaj princip moze biti problem u situacijama u kojima pacijent npr. pokusa samoubistvo, lekar zeli da ga zadrzi u bolnici, ali pacijent zeli da na licnu odgovornost ode kuci. U praksi sam se X puta nasla u okolnostima ove vrste gde sam morala na sve moguce nacine da ubedjujem ljude da njihova odluka nije razumna, posezuci za sredstvma kao sto su secanje na njihovu decu koja ce ostati bez roditelja, neprijatnost takve vrste smrti i sl. Ponekad se desava da demagogija ne pali. Onda na scenu stupa psihijatar koji ustanovljava da pacijent zbog psihijatrijskog poremecaja nije u stanju da postupa u svom najboljem interesu i po odredjenim tackama zakona ga proglasava nesposobnim za odlucivanje. U tom slucaju se pacijenti ne drogiraju, vezuju , zakljucavaju , ni bilo sta slicno, vec pored njih konstantno sedi jedan profesionalni "ubedjivac" koji koristi svoje kompetencije.
3 NON-MALEFICENCE - ili primum non nocere. Lekar nikada ne sme naskoditi pacijentu. U praksi su ceste kontroverze oko ovog principa. Evo prostog primera. Covek koji umire od zacepljenja glavne arterije noge ce sigurno umreti ako mu se noga ne amputira, ali ima mnogo drugih zdravstvenih problema zbog kojih amputacija ima potencijalnu smrtnost od npr 80%. U tom slucaju se sve informacije prenose pacijentu koji ima kapacitet da odluci i on donosi odluku. Ako je slucaj hitan, a pacijent bez svesti, lekari imaju obavezu da operisu, osim ako bi operacija dovela do jos losijeg kvaliteta zivota postoperativno. U takvim okoolnostima, lekar uvek trazi misljenje svojih kolega.
4 ZAKON nas uci da je interes drustva iznad interesa pojedinca. Ova odrednica je u direktnoj koliziji sa autonomijom. Dacu vam primer. U bolnici u kojoj sam ranije radila je zbog minorne povrede noge na prijem dosao pijan pilot. Kroz razgovor sa pacijentom je postalo jasno da on ima nameru da vozi avion odredjene kompanije na odredjenoj liniji 2 sata kasnije i potencijalno ugrozi bezbednost putnika. Obaveza lekara je cuvanje lekarske tajne. U konkretnom slucaju, lekar je pozvao instituciju koja ga osigurava i koja ga je svetovala da pozove aerodrom u Manchesteru i obezbedi minimum bezbednosnih informacija. Rekao je da pilot Te I Te Kompanije koji leti za To I To Mesto nije u stanju da upravlja avionom i da ne moze da da bilo kakve detaljnije informacije. Sluzbenik aerodroma je informaciju prosledio nadleznima koji su identifikovali piota i sprecili ga da poleti.
Rado cu odgovarati na vasa pitanja u vezi sa temom. Izvolite.