Pinčuk i Frančuk kupili Herstovo Zlatno tele

flipper58 RSS / 01.10.2008. u 00:51

pinchuk_soros_franchuk.jpgS leva na desno: Pinčuk - najbogatiji čovek Ukraine, Soros - naš stari znanac,i Jelena Frančuk

ćerka Leonida Kučme - bivšeg predsednika Ukraine i Pinčukova žena.

Pinčukova fondacija: http://pinchukfund.org/en/

Frančukina fondacija: http://www.antiaids.org/en

713643.jpgZlatno tele i Damjan Herst



Komentari (8)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

morgenstern morgenstern 17:45 01.10.2008

Skupo

Zlatno tele mi se jako sviđa, voleo bih da mogu da priuštim tako nešto.



A da li znate kako je na kraju prošao sa Sotheby's? Ja nisam ispratio do kraja. Još sam načuo da pored tog presedana (zaobilaženja galerista i direktna prodaja dela na aukciji) planira da otvori svoj prodajni prostor (ili čak mini aukcijsku kuču) i to - pored samog Sothebyja!

Čuju se i mnoga osporavanja cele te YBA generacije, kao umetost-iz-zabave, umetnost-sprdnja. prevrednovanu od strane monopolističkih galerista... Ili tako nešto, ne sečam se baš najbolje. Hmm...
flipper58 flipper58 00:12 02.10.2008

Re: Skupo

Rusi, Ukrajinci i Arapi kupuju za svoje nove muzeje i kolekcije. Potrosili su 220 miliona dolara. Banke i investicije propadaju i valjda je potrebno uloziti svoj novac u nesto. S druge strane ljudi ce dolaziti u te nove muzeje u Dubaiju ili Dohi da bi videli preparirane zivotinje koje kostaju toliko mnogo.

Ceo "slucaj" te generacije je interesantan fenomenom. Ne mogu da razmisljam o celoj toj pojavi u kontektstu umetnosti. Da budem iskren, u svemu tome vidim dekadenciju.

Ne vidim nikakvu vrednost u tim ljudima - ni umetnicima ni kupcima. Čini mi se da je svaki od njih došao do svog položaja i uloge u svetu umetnosti kroz puku slučajnost. Možda je to bogohulno rečeno. Možda su zaslužili sve to, ali ja ne mogu da to dokučim.

Odlazio sam u Sattchijevu boundary road galeriju kasnih 80tih godina. I sve to sto je on izlagao - uglacani stainless steel zecevi i košarkaske lopte me nije doticalo. To i nije bila umetnost za one koji su odgajani u nekakvom kultu obozavanja umetnika i umetnicke lepote. To je uvek samo bilo za kolekcionare-investitore. I kao biznismen uspeo je da napravi bubble ili mehur koji kao da neprekidno raste. Kasnije su drugi usli u igru. Videli su da biznis stima. I evo sad Arapi i Rusi zele da se ukljuce u igru.

Steta sto Herstove životinje u formalinu nemaju neki samodestruktivni mehanizam jer kad bi iscureo formalin ništa nebi ostalo. To bi bio dobar kraj za taj mehur.

Herst je upao Sattchijevu masinu, i sve sto uradi prolazi. Kad je postigao uspeh otvorio je restoran koji se zvao Farmacija. Ljudi su dolazili i jelu u farmaceutskom ambijentu, itd... On, Murakami, i ostali rade jednu dobru stvar a to je sto zaposljavaju veliki broj ljudi. Oko njih je stvorena citava mikroekonomija, kao sto i od Mocartovog ili Betovenovog rada zivi industrija vec vekovima. Ali Mocartov genije nije iste vrste kao Herstov genije. Mislim da je Herst samo sticaj okolnosti - sa dobrim dosetkama.

Raduje me da ste prvi posetilac ovog bloga.

morgenstern morgenstern 15:58 04.10.2008

Re: Skupo

Pa da, mogu da se složim sa nekim vašim opaskama. Pogotovu one o odnosu galerista - kolekcionar. I taj monopol velikih galerista na određivanje onoga "što vredi" u umetnosti danas, sezonski, kao faishon svet. I još to da taj diktat je najviše na snazi u anglo-američkom svetu uz veliki uticaj japanskih "investitora".

Ipak, Hirstova dela mi nekako imaju težinu, ili sam dobro zavaran korišćenjem smrtnosti kao teme.

A i nije li tržište umetnina gotovo uvek bilo takvo da su oni koji imaju novac, pozicije i moć odlučivali o ukusu. I nije li uvek umetnička produkcija sadržala 90% đubreta (neko je rekao da je 90% svega đubre).

Ove rasprave me jako zanimaju, ali osećam ipak svoju nekompetentnost i nedostatak dubljeg obrazovanja po pitanju scene, te ne bih voleo nikakve "cementirane" zaključke da donosim. Vaš odgovor sadrži jedan od legitimnih i u underground krugovima raširenih pogleda da današnji art-svet. Meni jako blizak.

Ali vaša rečenica "(...) za one koji su odgajani u nekakvom kultu obozavanja umetnika i umetnicke lepote." me nekako tera da ipak budem pažljiv da se ipak ne radi o nekom resantimanu starije geneacije ili ljudi čiji je ukus formiran u bitno drugačijim okolnostim, a bez potrebne otvorenosti za nešto drugo, drugačije. Nekako često slušamo o "kraju" ili o lošem stanju te u slikarstvu, pa u muzici, filmu, etc. A ipak nepogrešivo znamo da kad je dobra stvar tu, ma kroz koju formu nastala - osetimo je - i prepoznamo da je to kvalitet. I tako uvek iznova.
flipper58 flipper58 21:49 04.10.2008

Skupo

U mletačkoj Duždevoj palati postoji kolekcija Bošovih apokaliptičnih slika.

U Firenci postoji kolekcija skulptura predvođena Mikelanđelovim Davidom.

Koja vam se više sviđa i zašto?

Pošto sam na obe kolekcije naišao bih ikakvih predrasuda, očekivanja i sasvim slučajno, mogu vam opisati moju spontanu reakciju. Kolekcija Bošovih slika me je oduševila. Rekla mi je nešto Mlecima i o njihovom viđenju evropske civilizacije tog doba. Radovao sam se što sam te slike tamo pronašao.

Firentinska kolekcija mi je ličila na nečiju kolekciju uvećanih porcelanskih dekorativnih predmeta. Njihova fizička veličina najviše određuje njihovu "vrednost". Osećao sam se razočaran kad sam konačno video te slavne predmete.

Obe kolekcije poseduju nesumljivu zanatsku vrednost koja je sasvim sporedna u Hirstovim predmetima. Znači možemo govoriti samo o konceptualnim i"socijalnim" nivoima u savremenoj umetnosti.

Pitam se šta će ljudi misliti kada posle pet vekova dođu u Sačijevu galeriju i vide Hirstove balzamovane životinje ili lobanju oblepljenu skupocenim dijamantima. Da li će im to išta reći o ljudima 20tog veka, ili će im više govoriti o nekom kolekcionaru koji je bio tako vispren da stvori tu kolelkciju?

Tek što se Hirstova aukcija stoleća završila, u londonskim novinama se pojavio Marc Quinn sa svojom zlatnom skulpturom Kate Moss u joga pozi. Inače oni su veoma prisutni u londonskim medijima kroz svoje predmete ili kao "celebrities". To je medij u kojem su oni prisutni kao javne ličnosti, to postižu preko svojih publicista ili PR menadžera koji od toga žive. Od njihovog prisustva u javnosti zavisi cena njihovih predmeta. Znači to jeste propagandna mašina koja ima za cilj da oblikuje javno mnenje, itd.

Skulpture po idejama (fotografijama) Marc Quinn-a proizvode radionice u Italiji.
Zamisli ovo u zlatu.

Ova glava je od umetnikove krvi - on je stvarno požrtvovan, grubo receno: daće i svoju krv za slavu i novac.


Šta su Herstu i Quinnu zajednički motivi? Trudnice, fetusi, životinje. Marc Quinn svakih nekolik godina napravi svoj autoportret u vidu glave od njegove zaleđene krvi. Prvu glavu je istopila Sačijeva žena jer jer isključila frižider da ga opere. Svi ti motivi su su jasni svakome. Svako može na njih nadodati svoju dimenziju. Ali sa druge strane, Bosch ne pokušava da impresionira, već prikazuje veliki broj IDEJA u svakoj slici, on daje jednu moguću interpretaciju sveta. Čovek stvara kompleksne ideje i to je ono što ga izdvaja od životinja.

Sve ovo u savremenoj umetnosti kao fenomen je interesantno, i treba se diviti time ljudima kao veštim manipulatorima, biznismenima - tu se u stvari nalazi njihove ideje. Mislim da ono o čemu stvarno treba da razmišljamo je - kakva je to civilizacija koja je dovela do ovog stanja. Kakvi su ti ljudi koji imaju moć i vlast da obliku svetske muzejske postavke u Rusiji, Ukraini, i Emiratima?

Ono što sam zapamtio o Herstu je sledeće. Kao student bio je ponosan na veličinu svog polnog organa, na žurkama ga je vadio i pokazivao. Treba znati , da se engleskoj mnogo pije i da se uzimaju i narkotici. To je jednostavno zabava, u takvim situacijama ljudi se zezaju, smeju i pričaju gluposti kao i svuda. Mnogi od njih to više ne rade, jer organizam ne izdržava. Tracy Emmin koja je napravila šator sa imenima svih ljudi sa kojima je spavala i koja je izložila svoj krevet sa kondomom (u Sačijevoj kolekciji), danas više ne pije i angažovana je kao društveni radnik. Znači ne osuđujem takva mladalačka ponašanja. Ali želim da vam predočim da Herst nije dubok mislilac. On se hvata za klišeje. Pametan je da upotrebi kliše ali ne da razvije ideje.

On i jeste izabradan da postane slavan, jer nema dubokih ideja. Anglo-saksonski svet nije intelektualan svet, oni ne žele da puno razmišljaju a vole zabavu. Ako bi Hirst bio suviše meditativan ili moralan on bi odbio mnoge ljude od sebe. Zato su me i oduševili Mleci, umeli su da cene duboke kompleksne i mnoge ideje Jeronim Boša.

Herst je neutralan, on ne satanizuje stvarnost - ovo je njegova prednost jer mnogo umetnika odlazi u satanizam - mislim na Psychic TV i slično. Postoje mnogi umetnici koji se bave slikanjem ili skulpturom. Marina Abramovitch se bavi idejama i ona je vodeći svetski umetnik u tom domenu. Nisam protiv novih formi. Znači u krajnoj analizi, Hirst, Quinn, i Sattchi čine za mene ipak negativan fenomen srodan ovim bankarima koji rade radi novca.

morgenstern morgenstern 22:18 04.10.2008

Re: Skupo

Vole bih da vidim Vaš blog kako prerasta u ovakvo pisanje, pored dosadašnjeg uglavom copy/paste (mada zanimljivog) izbora.

Takođe bih voleo da "čujem" još nečije "poglede" na YBA pa i širu savremenu umetnost.
flipper58 flipper58 14:10 05.10.2008

Re: Skupo

Danke. Uz potsticajne sagovornike moze se i to desiti.
morgenstern morgenstern 00:44 05.10.2008

The Mona Lisa Cruse

The Mona Lisa Cruse — u BBC Channel 4 produkciji.

Tu su još i The Stuckists kao možda najglasniji u kritici spoja savremene konceptuale i finasijsko-medijskih mogula.

Naravno, postoje i brojni branioci Hirsta koji optužuju ostale koji "ne shvataju" njegovu umetnost, da su jednostavno pogrešili vreme i da umetnost jeste marketing još od pojave Warhola. Kao primer navode da upravo ovakve rasprave ne bi bile ni pokrenute da nije skupih i senzacionalnih aukcija "koje su umetnost po sebi" dela pomenutiog Hirsta. I da to što se pripisuje dobrom delu njegovih radova — a tiče se manjkavosti ideja, značenja i smisla — upravo korespondira sa tim kojoj se ciljnoj grupi kupaca obraća. Dakle, ogoljeno, to bi zvučalo kao "prodajem glupima foru, jako skupo, i to je art".

Negde sam i pročitao komentar-preporuku da bi bilo dobro videti ultimativno delo Damien Hirsta — uramljena apokalipsa. Ili bar hedge-fund menadžer u formaldehidu.

Ja bih u svakom slučaju voleo da imam ili bar vidim Zlatno tele.
flipper58 flipper58 14:31 05.10.2008

Re: The Mona Lisa Cruse

Ja bih u svakom slučaju voleo da imam ili bar vidim Zlatno tele.


Posedovati stvari nije ni malo naivna stvar. Ono što posedujete će uticati na vašu ličnost. Dovoljno je što posedujemo narav i ideje koje nam se vrzmaju u glavi. Nekada su ljudi mogli da drže u svojim kućama preparirane životinje, i to je odgovaralo njihovom senzibilitetu. Danas smo se pomakli "napred" postali smo generalno osetljiviji - barem mislim na one koji misle o predmetima koji ih okružuju, i sve više ljudi nema stomak za meso i preparirane životinje.

Zamislite da u sredini vaše dnevne sobe stoji "Zlatno tele" za koje ste platili 11.2 miliona funti. Morali bi ste da mu se "klanjate" svaki dan. Jer to bi verovatno bio vaš najdragoceniji posed. A biblijska priča o zlatnom teletu jeste priča o tome kako se jevrejsko pučanstvo klanjalo zlatnom teletu dok je Mojsije sa govorio lično sa pravim, NEVIDLJIVIM BOGOM.

Znači to i jeste poruka Hirstova - eto dajem mu jednu preporuku za to.

Da li Pinčuk i Frančuk znaju šta rade? Kako se oni danas osećaju sa svojim mrtvim Zlatnim teletom? Sve to me asocira na poslednji film Eyes Wide Shut, Stanlej Kjubrika.

Ja ipak žudim da imam živo telence negde na nekom parčetu zemlje. (Ne mislim na svoj stomak, u ovom slučaju.)

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana