Turska je četvrti član veoma eksluzivnog kluba zemalja koje su zabranjivale (i/ili povremeno zabranjuju) YouTube. Ostala tri su Kina, Pakistan i Tajland (sve slobodoljubac do slobodoljupca). No, ta grupica je samo ortodoksnije krilo kluba čiji članovi su Severna Koreja, Saudijska Arabija, UAE, Iran i mnoge druge zemlje koje pokušavaju da cenzurišu internet (ali to čine diskretnije).
Krajem avgusta dnevnik Zaman je objavio da je (u tom momentu) 853 sajta zabranjeno u Turskoj. To je više od 100% povećanja broja od sredine aprila kada ih je bilo "svega" 423. Poslednji high profile slučaj se desio skoro. Radi se o zabrani sajta Ričarda Dokinsa, po tužbi privatnog lica (vratiću se na taj slučaj kasnije u tekstu).
Malo istorije
Prvi zakon o internetu u je predložila vlada Bulenta Edževita u proleće 2001. Tada sam radio u jednom web studiju i sećam se kako su se gazde, da prostite, saseravale od pomisli da taj predlog zakona prođe. Naime, predlog je oslikavao predlagačevo (vladino) apsolutno nepoznavanje fenomena zvanog internet. Tako se, između ostalog, predlagalo da država izdaje dozvolu za svaki sajt, a vlasnici bi bili dužni da svaki update dostave nadležnim organima u 2 (dva) primerka(!?). Dva primerka čega? Kako? Ništa nije bilo jasno iz tog predloga.
Zakon je prošao (što govori mnogo o sastavu tadašnjeg parlamenta) ali je predsednik odbio da ga potpiše. Veliki kamen sa srca je pao svim web profesionalcima, a vlada je pala sledeće godine.
Važeći zakon o internetu je donet maja 2007. [I] taj zakon je sklepan na brzinu bez dubljeg promišljanja posledica. Zakonom se predviđa devet osnova za zabranu. Dečja pornografija i vređanje Ataturka su dve od njih. Međutim, po meni, problem nije toliko u osnovama za zabranu koliko u lakoći procesa zabrane. Naime, po važećem zakonu svaki građanin i/ili javni tužilac može na bilo kom sudu pokrenuti proces koji će dovesti do zabrane sajta, a da vlasnici sajta uopšte nemaju šansu da se brane ili skinu "inkriminisani" sadržaj pre zabrane. Osim toga, nije zakon o objavljivanju na internetu jedini po kome sajt može biti zabranjen, u aprilu od pomenutih 423 sajta, 321 je bio zabranjen na osnovu tog zakona, a 102 po nekim drugim.
Mnogi ovde su svesni da su stvari postavljene naglavačke i da je zabrana koja bi trebala da bude zadnje sredstvo stavljena na prvo. Sredinom juna turk.internet.com je sponzorisao sastanak na kome se raspravljalo o cenzuri interneta. Na planini Bolu (za to doba godine, veoma prijatnoj turističkoj destinaciji) sastali su se predstavnici ministarstva pravde, advokatske komore, telekomunikacijskih organizacija i raznih NVO.
Jedan od predloga sa tog sastanka je bio da ministarstvo pravde oformi ili odredi sudove koji mogu doneti odluku o zabrani sajtova. Podsećam, sada svaki sud može doneti takvu odluku i nije retkost da jedan sud odbije zahtev, a da ga onda tužilac preseli u drugi koji ga prihvati. Drugi predlog, vredan pomena, je da provajderi blokiraju IP adrese sa "inkriminisanim" sadržajem, a ne cele sajtove (što je delimicno u primeni, slucaj Wordpress.com-a npr). Za sada stvari stoje kao da se taj sastanak nije ni desio.
U avgustu, na inicijativu bloga elmaaltshift.com pokrenuta je akcija protiv zabrane sajtova. Akciji se pridružilo preko 400 sajtova od kojih su neki na vrhu popularnosti. Jednog dana ti sajtovi su se "samozabranili" postavljajuci imitaciju obaveštenja koje vas ošamari kad nagazite na zabranjeni sajt (vidi sliku).
YouTube
Naravno, najviše problema ima sa YouTube-om, pre svega (zvanično objašnjenje) zbog toga što uglavnom Grci, a ni Jermeni nisu za podcenjivanje, kače na isti sadržaje uvredljive za Ataturka. Turski javni tužioci traže od YouTube-a da, pod jedan, obrišu sve sadržaje uvredljive za Ataturka. Pod dva, otvore predstavničku kancelariju u Turskoj, te stoga postanu platiše turskog poreza i obavezni da poštuju zakone Turske, a time (nadaju se tužioci) bi oni mogli da zabranjuju pomenute sadržaje worldwide.
Mogu samo da zamislim kako na to gledaju zvaničnici iz YouTube-a. Kompanija je ljubazno odgovorila da nema blagu nameru da otvara podružnicu u Turskoj. Da kompanija nije osnovana u istoj te ne podleže njenim zakonima, a što se tiče brisanja sadržaja ne mogu izaći Turskoj u susret (ranije jesu u nekoliko navrata) jer to bi omogucilo lavinu takvih zahteva iz slobodoljubivih Pakistana i Tajlanda itd.
Do sada je bilo više zabrana YouTube-a, ali nijedna nije trajala duže od, koliko se sećam, šest nedelja. Sada je YouTube (zvanično) van domašaja turskih internet korisnika od sredine maja, znaci 4 i po meseca. Doduše, sa pauzom od nekoliko sati.
Dnevnik Star je 18. juna objavio da je zabrana YouTube-a podignuta. No, kad sam tog jutra pokušao da proverim tu vest poznati beli ekran sa crvenim tekstom "Ovaj sajt je zabranjen odlukom suda..." me je ošamario po ko zna koji put. Posle zvanja tehničke podrške mog provajdera i slanja mejla Star novinama nije bilo jasno da li je vest tačna ili ne. Star mi je odgovorio posle par sati mejlom koji je zapravo bio uputstvo kako da se stigne do YouTube-a menjajuci proxy settings kompjutera. Hej, a ja mislio da zabrana podignuta!
Dan kasnije se sve razjasnilo. Naime, ni Star ni ostali nisu lagali. Zabrana je zaista bila podignuta u večernjim časovima u utorak, da bi oko 10 ujutro u sredu ponovo bila uspostavljena. Razlog, uobičajen, sadržaji na YouTube-u koji vređaju oca nacije.
Slucaj Dokins
Građanin Adnan Oktar a..k.a Adnan hodža, takođe poznat pod spisateljskim pseudonimom Harun Jahja (Harun Yahya), je ovog septembra dobio još jednu u nizu njegovih "pobeda" protiv internet sajtova koji mu se ne dopadaju, uspevši da ubedi Istanbulski krivični sud mira (?) [Istanbul Criminal Court of Peace] da zabrani pristup sajtu Ričarda Dokinsa. Naime, građanin Oktar se smrtno uvredio kada je Dokins prokomentarisao njegovu knjigu Atlas Kreacionizma, koju Mr Adnan nesebično deli po svetu, rečima da nema reči koje bi pomirile sjajnu i bogatu produkciju te knjige sa njenim besmislenim sadržajem. Sud je uvažio njegovu uvređenost.
"I am at a loss to reconcile the expensive and glossy production values of this book with the breathtaking inanity of the content."
Od momenta zabrane u Turskoj Dokinsov sajt je kao badge of honour okacio banner "Banned in Turkey" (vidi sliku).
G-din Oktar je bio neuspešan u pokušaju da zabrani Dokinskovu knjigu. Inače u maju ove godine Adnan Oktar zajedno sa 17 drugih članova njegove organizacije je osuđen na tri godine zatvora zbog... pa... vidite sami (nadam se da ce Wikipedia "preživeti" gnev tog zilota). U Oktarove ranije "uspehe" se može ubrojati prošlogodišnja zabrana čitavog bloga Wordpress.com koja više nije na snazi, ali je članak koji govori o toj zabrani (sa sve pismom Mr Adnanovih advokata i komentarima) i dalje nedostupan (normalnim putem), kao i zabrana sub-domein-a Google groups od aprila ove godine.
Važna molba: S obzirom da narečeni ima svoje (izdavačke) pipke po celom svetu, pa i u Srbiji, molim vas da u komentarima zadržite svoje najgore mišljenje (koje delim sa vama) o ovoj personi. Naime, ne bih želeo da mi b92 ili blog b92 budu dostupni isključivo preko 3rd party proxy sajtova (preko njih je log in nemoguć).
Pozadina
Oni koji čitaju redovno moje tekstove o Turskoj i komentare poput ovog se mogu zapitati kako je moguće da pišem o olakšanju što se tiče slobode govora, okupljanja i štampe, od dolaska ove vlade (2002), kada se eto cenzura interneta ubrzava. Odgovor je jednostavan. Vlada sa tim nema veze, a ako bi se usudila da stavi primedbu na rad pravosuđa digla bi se prašina do neba i "sekularisti" bi osuli novu porciju drvlja i kamenja na istu. Jedina njena krivica je prilično loš zakon o objavljivanju na internetu, ali ponavljam on nije jedina osnova po kojoj se zabrane donose.
Ovaj nagli skok u broju zabranjenih sajtova ne mogu da vidim drugačije nego kao posledicu pravosudnog puča o kome sam pisao (Turska za pocetnike [2] 5 pasusa ispod slike), odnosno, kao pravosuđe van (ikakve) (samo)kontrole (berserk je izraz koji mi dolazi kad mislim na engleskom). Pri tome svemu nadasve "sekularno" pravosuđe se neće libiti da usvoji "argumente" islamističkog zilota (po sistemu "neprijatelj mog neprijatelja je moj prijatelj"). U krajnjoj liniji sve se to kasnije može iskoristiti protiv vlade, ako nikako drugačije ono žaljenjem na loš image Turske u "ostatku sveta".
Cela stvar me podseća na situaciju sa vladinim usporavanjem pregovora sa EU. Naime, činjenica je da su usporili odkad je počela politička kriza (više od godinu i po dana). Da bi se krenulo napred u pregovorima trebalo bi pružiti neke ustupke glede Kipra (otvaranje turskih luka za kiparske brodove npr.). Vlada je za, opozicija grčevito protiv i preti novom krizom ako se vlada usudi na taj potez. Za armiju se ne treba pitati na čijoj je strani, dovoljno je znati da je dan nakon otvaranja jednog prelaza izmedu grčkog i turskog dela Kipra, šef generalštaba nenajavljeno otišao u (zvaničnu) posetu predsedniku turskog dela Kipra. Dovoljno?
U subotu su nam bili prijatelji, tipični predstavnici te "sekularne" Turske koja je apsolutno anti-protivna svemu što vlada kaže i/ili radi. Kad su se oni "požalili" na usporavanje europskih integracija samo što nisam pao sa stolice. No, to je perfektna ilustracija jedne od mnogih kvaka 22 koje ova vlada mora da rešava.
Besmisao
Svaki korisnik interneta u Turskoj, pod uslovom da ne živi pod kamenom (a pod kamenom teško da ima pristup internetu) zna kako da pristupi zabranjenom sajtu. Sajtova preko kojih je to moguće uraditi ima tušta i tma. Ja najčešce korisitm https://browseunblocked.com/ ili https://gtfomy.biz/ koji potiču od ko zna gde u svetu. Međutim, isto tako ima turskih sajtova koji rade posao (čak imaju shortcut ka YouTube-u) kao što su http://ktunnel.com/ i rival mu http://vtunnel.com/. Prema alexa.com-u ktunnel je na 37. mestu najposećenijih sajtova u Turskoj, a vtunnel kaska za njim i na 41. je mestu. Pored zabrane YouTube, takođe prema alexa.com, je na 17. mestu po popularnosti u Turskoj.
E sad, O.K, dostupno je, ali šta to u praksi znači za mene, recimo, ovde na blogu? Ako neko, objavi samo link za klip na YouTube-u onda je to za mene pesma samo desno (us)kliknem (s ljubavlju, naravno) na link i Copy link location. Zatim otvorim jedan od gorepomenutih sajtova i pejstujem link. Očas posla. Međutim, ako neko embeduje YouTube klip onda je malo komplikovanije. Hajlajtujem taj deo strane opet desni klik ali sada biram View Selection Source, u tom novom prozoru nađem ime YouTube klipa, kopiram ga, nazad na browser i na jedan od tih proxy sajtova, pa na YouTube, pa pejstujem ime klipa (imena su kao što znate tipa o97fQmNIkXM, ovo je Balaševicev "Aco Braco", koji Gordana(c) voli da kači okolo :). Priznaćete i nije neka zabava, mislim cela ta procedura.
--------------------------------------
Beleške na margini
Sticajem okolnosti kao freelancer u Istanbulu sam odradio jednu tezgu od tri poslića za izdavačku imperiju građanina Oktara. Javio sam se na jedan oglas u kome su tražili Fleš (action-script) programere. Tek kad sam stigao na sastanak sam ukapirao o kome se radi (naravno g-dina Oktara nisam video lično, samo njegovu sitnu boraniju). Pare su mi bile preko potrebne (bio sam bez posla), te sam prihvatio da za njih odradim jednu fleš prezentaciju, jednu fleš igricu (stupidna je do bola) i jedan fleš intro za neki brodogradilišni sajt (sajt je verovatno odavno mrtav). To veče kad sam se vracao sa sastanka postigao sam apsolutni rekord u dužini vožnje - 20 km za 3,5 sata, verovali ili ne (bilo je skoro "Kome se žuri nek ide peške", Ko to tamo peva). Naime, sneg (koji se btw topio) je totalno blokirao saobraćaj preko mosta na Bosforu (inace komada 2, uska grla istanbulskog saobraćaja), tako da mi je trebalo više od pola sata samo da se uključim u kolonu na autoputu za most nekih 10 km od istog.
Pare su mi bile isplaćene mnooogo kasnije po obavljenom i predatom poslu. Tek pošto im je Fu poslala mejl u kome je citirala jednu Muhamedovu izreku, nešto na liniji "plati radnike pre nego što im se znoj od posla osuši sa čela". Sledećeg dana jedan je došao doneo pare i tortu u znak izvinjenja, a saradnja je na obostrano zadovoljstvo (moje sigurno) prekinuta.
***
Interesantan podatak
Preme polugodišnjem XForce izveštaju (pdf fajl 3.37 Mb) Turska je na drugom mestu po slanju spama. Čitavih 8% svetskog e-mejl đubreta se šalje odavde. Prva je Rusija sa 11,6%, a SAD zaslužuje bronzu sa 7,1%. Za ostale vidi sliku. XForce je IBM-ov Internet Security Systems research and development team.
***
Disclaimer: Kao što sam to jednom već napisao u nekom od tekstova o Turskoj, osećam se malo glupo "braneći" vladu koja mi u suštinskim stvarima nije bliska (konzervativna iliti desna za moj ukus), ali čiji rad sam osetio (pa i na svojoj koži) kao bitno poboljšanje u odnosu na prethodnu. Međutim, još mi je gluplje da bez reči posmatram kako (do 2002. vladajuća) ultra-nacionalistička "elita" svim sredstvima pokušava da poništi rezultate, kako izbora tako i rada te vlade. Ovo manijakalno zabranjivanje sajtova spada u to drugo.