Ja ne volim da budem u društvu osobe sa kojom ne mogu da jedem za istim stolom.
Manje je od malog a veće od najvećeg. Ispod kapaka sakriveno. U mašti nacrtano i na platnu tmine skrojeno. Tišinom oblikovano. Mirisom ustalasano. Nemirom protkano i sačinjeno. U smiraju sanjano. Kao najlepši san zaslađeno. Kao sumrak neuhvatljivo.
Trenutak.
Ponekad se u snu probudite. Ne mislim onako - probudite iz sna. Probudite se u snu. Unutar njega. Postane Vam san duži. Razvuče se kao žvaka. Poprimi oblik. Dobije boju i zvuk. I dalje je san, ali više nije isti. Na trenutak Vam se učini da je sve realno koliko i na javi. Uglavnom prethodi vizuelna barijera koja mora da se probije. Oči peku, ali imate prenos uživo iz Vašeg sna, pa zar ne bi trebalo malo i da se priviknu? Makar za početak. Pošto u jednom trenutku više ne gledate očima. Gledate kroz san. Postanete svesni u snu, snakaotakvog.
E, o tom trenutku pričam, kada pričam o snovima. San je odlučio da se podeli sa Vama i odlučio je to da Vam kaže. Na sav glas. Uz fanfare i vatromet. I vojnu muziku. Koračnicu. Marš Valkira dok Pachabelovi topovi pucaju u daljini.
I tada krene ubrzanje filma a da niko u publici nema pojma.
Imao sam, od kada sam bio mali, teoriju da je vreme kao i sve ostalo na svetu perfektno do određene granice. Postoji granica koja, kada se pređe, i vreme počne da zamuckuje. Da bi smo mogli da ustoličimo tu stvar, morali smo da joj damo ime. Taj trenutak kada vreme izgubi ritam i Vi uspete da ga prestignete. Deja-vu. Znate, svako ima svoje vreme. Moj minut nije isti kao i Vaš. Doživljaj vremena je takođe izrazito subjektivan. Tako da, kada uletite koji trenutak ispred svog vremena, sve Vam se čini poznato. Već viđeno, jer vreme kasni. Vrlet u prostoru u koji ste stali i ispred svog vremena ste. Doslovce.
I traje samo trenutak. Kao i san.
Nekada proživite san na javi. A da i ne znate. Postoji recept koji je potreban da bi se san otelotvorio. I vrlo je sličan krađi trešnji. Imate sve sastojke i ne može da ne uspe.
• Mora da bude neplanirano.
• Skriveno od očiju drugih.
• Ponekad mirno, ponekad proždrljivo.
• ...Tiho ili sa bukom - po želji dodati jednu punu supenu kašiku zvukova.
• Ali mljackanje obavezno.
• Držati na tihoj vatri dok ne sazre, nikako prerano, kad prezre samo ako oboje žele.
• Oblizivanje.
• Poneku pojesti i sa crvom i sa košticom.
• Neke uopšte ne dirati.
• Nikada ih ne treba pojesti sve do kraja, ostaviti nešto i za drugi put...
Postoji jedan preduslov. Krađa trešnji zahteva nekog. Jer Trenutak postane Večnost samo kada ga podelite sa nekim.
Kada ste šta poslednji put podelili sa nekim pa makar i na trenutak? Ali onako, stvarno, po pola...