...priča o verovanju, "različitosti " ili ...da li imamo nešto zajedničko....
".Interesovanje za mitologiju u našem vremenu javilo se zbog osećaja da je čovek nauke i tehnologije izgubio svoj put i da put ka istini vodi ka području mita. Mitovi koji pripadaju kulturama koje se veoma razlikuju od naše, začuđujuće su bliski našim životima i tiču se našeg položaja u svetu.
Poslednjih stotinak godina postepeno je raslo zanimanje za mitologiju,a podsticalo ga je shvatanje da mitovi nisu detinjaste priče ili puko prednaučno objašnjenje sveta, već ozbiljni uvidi u stvarnost. Mitovi postoje u svim društvima, kako u sadašnjim tako i u prošlim.Oni su deo ustrojstva ljudskog života te izražavaju verovanja, oblikuju ponašanja i opravdavaju institucije, običaje i vrednosti.Zato nije moguće shvatiti ljudska bića bez razumevanja njihovih mitova.To se odražava u širokom rasponu,pa su to područja koje proučavaju antropologija, arheologija,komparativna religija i istorija religije, jezik i književnost.
Mitovi su slikovita predanja o prirodi,istoriji I sudbini sveta,bogova, čoveka I društva, i treba ih shvatiti kao vredne ozbiljnog pristupa,( naravno imajući u vidu mitove određenog religijskog ili kulturnog područja u odnosu na društvenu i istorijsku pozadinu iz koje su ti mitovi nastali), s obzirom na to šta oni znače ljudima koji u njih veruju i što su predanja o temeljnim pitanjima života.Jedna od štetnosti preživele prezrive upotrebe reči mit, prema kojoj ona označava neozbiljno predanje ili predstavlja pogrešne ideje, je i implikacija da je mit bezvredan. Stvarnost je, međutim, obrnuta. Upravo stvari koje ljudi smatraju važnim nalaze svoje mesto u njihovoj mitologiji.
Istovremeno, nemoguće je predvideti nestvarno značenje koje se pripisuje mitologiji.
Opšta , gruba definicija mita je da je priča o bogovima. Druga šira, određuje mit kao sveto pripovedanjet o izvanrednim poduhvatima bogova i nadljudskih bića. Ti mitovi su pripovedanja,priče , a ne istorija i mada se događaji koje opisuju nisu stvarno dogodili, oni mogu sadržati istinu različitijeg i dubljeg znaćenja.
Malo ljudi još veruje naprimer, da je ljudski rod nastao od Adama i Eve, prvog čoveka i žene koji su živeli u Edenskom vrtu, a zavela ih je varljiva zmija.Pripovedanje se uopšteno smatra izmišljenim, ali bremenitim značenjem.Ne smatra se istinom kao nekad, već pesnički istinitom.Ona govori nešto duboko o ljudskom položaju, nešto što se ni na koji drugi način ne može iskazati.Upravo to razlikuje pripovedanje od mnoštva izmošljotina i ovlašćuje je da se zove mitom.
Religijski mit je način prenošenja svete istine,ali svi mitovi nisu religijski.Neki su pre svega društveni i istorijski, a u njima bogovi mogu biti od manjeg značaja ili nikakvog.Takvi mitovi objašnjavaju istoriju i načela zajednice, institucije,običaja ili društvenog razvoja.Pripovedajući o ljudima,na primer, mit jača njihov osećaj uzajamne odgovornosti i svrsishodnosti, njihov ponos i veru u sebe. Recimo, Rimljani su većinu svojuh religijskih mitova preuzeli od Grka. Njihovi mitovi su se mahom odnosili na istoriju Rima: kako je utemeljen grad,kako je savladao pogibeljne opasnosti i postao moćnim,koje su vrline razvili stari Rimljani, a na koje bi se trebalo ugledati.Mada se možda temelji na stvarnim događajima, mit te vrste je pre moralno pripovedanje, nego verodostojni istorijski zapis. Pripovedanje mitova je starije umeće od istorijskih zapisa, a vrednost mita ne zavisi o njegovoj istorijskoj verodostojnosti.Definicija mita kao predanja nije dovoljna , jer većina mitova uopšte nisu predanja.Mitologija nekih društvenih zajednica pripisuje različita područja interesa raznim bogovima i boginjama.Jedno božanstvo nadzire zemljoradnju,drugo rat,treće more itd. Pored toga,mitom se takođe nazivaju religijska i svetovna predanja kojasnažno utiču na odnos prema životu, a čija je verodostojnost pod znakom pitanja. Primer je ideja o paklu. Danas mnogi hrišćani smatraju mitom tradicionalnu hrišćansku ideju o paklu kao o stvarnom mestu,o nekoj vrsti koncentracionog logora s ognjem i mukama negde u dubinama zemlje.Istina koju sadrži mit je drugačijeg značenja: ljudsko biće koje odbaci boga mora neizbežno da podnese bol zbog tog odricanja.U tom smislu ideja o paklu u hrišćanstvu i drugim religijama shvatamo mitom.
Mit je predanje ili predaja koja teži da ostavi i kao svetinja čuva temeljnu istinu o svetu i životu, istinu koja se u sredini u kojoj je mit nastao smatra neprikosnovenom, ali koja nije istorijska ili naučna. Naučno je neodrživ biblijski prikaz Božijeg stvaranja sveta za sedam dana, kao ni indijska,tibetanska, kineska ui grčka predanja o postanku sveta iz jajeta, ali time pravo značenje mita nije narušeno niti je njegova verodostojvost nužnu razorena. U praksi, međutim, s obzirom da su mitovi utkani u strukturu društva koje ih generalno drži doslovno istinitima, nova otkrića,stanovišta i načini života obično ih stavljaju pod znakom pitanja.
Kad stari mitovi nestanu, rađa se potreba za novim. Mitovi cvetaju,venu i umiru, ali se rađaju novi, stari ponovo oživljavaju, a u vreme epohalnih promena i mešanja kultura,javljaju se hibridni oblici, nastali spajanjem starih i novih.Mitovi nisu svojstveni samo neobrazovanim ili primitivnim ljudima ili društvima daleke prošlosti.Složena savremena društva imaju takođe svoje mitove. Mit o napretku,na primer, duboko je delovao na odnose i politički razvoj savremenog zapada.I levi i desni politički pokreti crpili su snagu iz uverenja da nastavljaju nezaustavljuvi tok napretka,pa su preobrazili drevni mit o zlatnom dobu prošlosti u novi mit o utopijskoj budućnosti.Čini se da ni jedni društvo nije postojalo bez mitova, jer oni izražavaju njegovo viđenje sopstvene prošlisti, sadašnjosti i budućnosti.
Postoji bezbroj načina tumačenja mitova, ali pristupi se uglavnom, mogu podeliti na funkcionalni,simbolički i strukturalni.Svaki pristup omogućava sjajnu i zadivljujuću analizu pojedinačnih mitova i mitoloških celina, ali je generalno sporno da li nudi,sam po sebi,zadovoljavajuće objašnjenje mitologije.Ustvari, kategorije nisu jasno razdvojene pa se zato sve navedene metode interpretacije često međusobno prepliću.
Funkcionalistčki pristup zastupa mišljenje da mitovi opravdavaju društvene činjenice. Primer, jedna grupa ljudi od davnina živi od ribolova.Oni imaju mit o natprirodnom bićukoje je njihove pretke u davna vremena načilo kako da love ribu.Predanje objašnjava kako je došlo do toga da su postali ribari, opravdava njihov način života i ozakonjuje njihove tradicionalne ribarske tehnike i verovanja i običaje u vezi s tim. Ono im ,takođe, pruža uverenje da svojim načinom života partipiciraju u načinu života svojih predaka. Mnogi mitovi na sličan način potvrđuju postojanje društvenih grupa,institucija,obreda,društvenih razlika,zakone i običaje,moralna pravila, vrednosti i ideje.Mitovi širom sveta objašnjavaju i propisuju rodbinska pravila i svadbene običaje,tehnike lova,zemljoradnju ,umetnost i ratovanja,načine prinošenja žrtve,položaj kraljeva i gospodara,potčinjenost žena i mnoštvi drugih vidova društvene strukture.Značajna je njihova moralna funkcija,jer određuju šta je prihvatljivo , šta neprihvatljivo ponašanje.Neki od njih su nepisana pravila kojima se potvrđuje pravo ljudi na svoje zemljište.Neki služe političkim ciljevima vladajućeg poretka, aristokratiji ili sveštenstvu, kao što je to bio slučaj u Egiptu,Rimu i Japanu, kod Asteka u Meksiku i Inka u Peruu. Ti mitovi potvrđuju trenutno stanje stvari.Čini se da u ljudskoj prirodi postoji duboka potreba za autoritetom takve vrste, autoritetom koji nadilazi ljudsko dokazivanje, a primeri se ne ograničavaju samo na plemenske zajednice. U Engleskoj i Francuskoj u 17. veku, vrhovna moć kraljeva opravdavala se verovanjem da ih je Bog postavio da vladaju- politička teorija utemeljena na mitološkij tradiciji. Suprotno tome,pojava demokratije, opravdala se mitom o društvenomdogovoru. U nacističkoj Nemačkoj, programi nasilne ekspanzije i neobuzdana rasna mržnja delom su se opravdavali oživljavanjem drevne germanske mitologije.Japanski imperijalizam pre 1945.godine postupao je na sličan način, oživljavajući mitove koji nnameću nacionalizam,militarizam i veru u božansku vlast države.
Mitovi su neretko usko povezani s obredima, ali nije generalno prihvaćeno mišljenje da svi mitovi
potiču obreda.Propovedanje o
Prometeju, koji je prevario
Zevsa
pri prinošenju prve žrtve u mesu, daje za pravo uobičajenom grčkom obredu da se meso žrtvovane životinje ne spaljuje,i tako prinosi bogovima,već ga vernici jedu.Generalno obred ponavlja i obnavlja mit da bi ga prinačio i okorisrtio sa svim blagotvornim posledicama po ljudska bića.
U Siriji su se prilikom obreda kazivala i očigledno prikazivala, predanja o pobedama boga plodnosti Baala nad neprijateljima, s namerom da na Zemlji potvrde odgovarajuću pobedu plodnosti nad neplodnosti.itovi se koriste zajedno s obredima radi približavanjima izvorima snage i sticanja inače nedostupnog iskustva, jer učesniciu obredu učesvuju u ponovnom stvaranju mita.Oni se izdvajaju iz ovog sveta i vremena da bi se poistovetili sa mitskim osobama,bogovima i precima.Dramatične primere nalazimo u Voodoo ceremonijama i obredima australijskih urođenika.
Neki mitovi nadilaze obrede i običaje da bi se suočili s pitanjima i teškoćama ljudskog života uopšte.Oni objašnjavaju kako je postao svet,,poreklo ljudskog roda,životinja i biljaka, poreklo polova,kako je čovek došao do vatre,kako je osnovana društvena zajednica,kako su nastali rad,starost,bolesti poslednji neprijatelj, smrt. Tu mitovi ponovo objašnjavaju i istovremeno opravdavaju trenutno stanje stvari,svet kakav jeste. Njihova praktična funkcija nije toliko u u zadovoljenju znatiželje.koliko u ublažavanju nesreće, boli i patnji slikovitim i zadovoljavajućim objašnjenjem sveta i čovekovog položaja. Smeštene u razumljiv okvir, životne nedaće postaju ,ako ne dobrodošle a ono lako podnošljive.Ostaje otvoreno pitanje da li funkcionalistički pristup pruža zadovoljavajuće tumačenje uticaja mitova na ljudski um i nekih njihovih značenja.
Za Simbolički pristup ,mitologija je način mišljenja i pesnički način komunikacije, a značenje se traži ispod površine mita. U predanjima o postanku sveta iz jajeta,ne primer, jaje nije zamišljeno kao stvarno.Kosmičko jaje je snažan simbol života postavljen, u sklopu neke celine, kao što stvarno jaje štiti i hrani život koji se nalazi u njemu. Slično tome , kad egipatski mit govori da je bog prve ljude napravio od gline na grnčarskom kolu, glina koja se oblikuje na grnčarskom kolu simbol je čovekovog odnosa naspram božanskog i njegove povezanosti sa zemljom na kojoj živi i kojoj se, na kraju,vraća njegovo telo.
Mnogi mitovi imaju značenje snova. Njima se kreću čudna, izobličena bića, čudovišta i krstaši.Životinje hodaju i govore kao ljudi,ljudi i životinje se spajaju, menjaju izgled i poseduju magičnu snagu. Žene se oplođuju i deca rađaju neprirodnim putem. Tu su mračne i uznemirujuće pobude na ocoubistvo,bratoubistvo, hanibalizam,kastriranje, silovanje i ubistvo, koji se često ne osuđuju.Naši zakoni vremena, prirode i društva tu nisu primenjivi, što je i razumljivo pošto mitovi govore o svetu pre nego što se uspostavio sadašnji poredak stvari.
Mitovi te vrste, pružili su građu Frojdovoj i Jungovoj teoriji i razvili verovanje da su mitovi proizvod nesvesnog uma i skrivene iskonske ljudske prirode.
Frojd je mišljenja da su mitovi i snovi projekcije osujećenih želja koje svesni um potiskuje ,pa na površinu dolaze u izobličenom vidu.
Jung ih je posmatrao kao proizvode "kolektivno nesvesnog" u kome učestvuju sva ljudska bića, a stvorilo ga je iskustvo praistorijskog čoveka te sadrži "arhitipove" ili temeljne obrasce ideja, koje se javljaju u mitovima,snovima,simbolima ,umetnosti i svim drugim oblicima izražavanja.
" Fojdovske" i "jungovske" interpretacije su često kritikovane da su previše pojednostavljene, da složene pojave nasilno podvode pod jednostavne, unapred zamišljene obrasce. Njihov još temeljniji nedostatak je u tome što razumu nema dostupnog načina da se ukaže na njihovu pogrešnost.S obzirom da imamo pristup samo svesnom snu, stanovišta o nesvesnom nije moguće ni dokazati ni negirati.Zato preovladav tendencija da se na ovaj način ne tumače.Takve interpretacije se pre shvataju kao filozofski izraz ili pogled ili kao ostvarenja ,kao kao što su umetnost i književnost uopšte, koja su sklona povezivanju svesnih i nesvesnih elemenata, društvenih i sombolinkih značenja. Njihovo značenje može nadilaziti njihovu neposrednu funkcionalnu primerenost u sopstvenoj sredini, posebno kada reaguju na pritiske i tegobe koje tište ljude.
Frojdova teorija , ipak , je uticala na Strukturalnu mitologiju, koja je novijeg datuma.Strukturalistički pristup razlaže mit na njegove sastavne delove,, na događeje i motive, i razmatra kako se međusobno odnose ti elementi, u želji da razotkrije temeljnu strukturu , kao presek geoloških slojeva ispod površine Zemlje.Značenje mita se ne istražuje u pripovedanju kao celini, nego u rasporedu temeljnih slojeva.
Strukturalističke interpretacije su krajnje složene i nije ih moguće ukratko izložiti, ali može se reći da je strukturalni obrazac mita uzajamno delovanje suprotnosti.Neprimer, sadašnje stanje stvari je u suprotnosti sa stanjem stvari u "početku".Danas vlada čovek, nekada je vladala žena. Ili, savremena rodbinska i bračna pravila razvila su se iz vremena kada je rodoskrvnuće između roditelja i dece, ili braće i sestara, bilo uobičajeno. Ili. Nekad su životinje jele kuvano meso, a čovek jeo presno, umesto da bude obrnuto.
Glavni predstavnik strukturalne mitologije,francuski antropolog Claude Lévi-Strauss, smatra mitove strukturama suprotnosti ,kao što su priroda i kultura (sirovo i kuvano), muško i žensko, red i nered. Sa tog stanovišta, mitovi u prikrivenom obliku iznose protivrečnosti svojstvene životu s kojimase svesni um nerado suočava. Mitsko mišljenje kreće se od svesti o protivrečnostima ka njihovom razrešenju, a pripovedanja o haotičnom stanju stvari u mitskom svetu pokušavaju da posreduju između suprotnosti i daih prevaziđu. Istinska funkcija mitaje da postavi "logičan model koji može na nadvlada protivrečnosti", što je ,dodaje Claude Lévi-Strauss, nemoguće postići kada je protivrečnost realna.
Mitovi ne odražavaju samo čovekovo životno iskustvo, nego ga,isto tako ,obrazuju, jer ljudi prirodno tumače ono što im se događa u svetlu sopstvenog preovlađujećeg odnosa prema realnosti, a to međutim uključuje njihovu mitologiju.
Jedan od razloga da se mitologiji pristupa ozbiljno je taj ,da društvo ne možemo razumeti odvojeno od njegovih mitova.
Drugi je svetlost kojom mitovi obasjavaju ne samo duhovni život drugih ljudi, nego i naš sopstveni.
Ako je mitologija način mišljenja zajednički svim ljudima, onda je njeno proučavanje ,proučavanje nas samih.
Sličnosti i poređenja između mitova različitih društava, od kojih nije sve moguće odmah ili u celini objasniti uticajem jedne kulture na drugu, ukazuje na to da sadrže zajednički obrazac mišljenja. Isovremeno, uz poređenja postoje i brojne značajne razlike, ali se isti obrasci pojavljuju dovoljno često da bi pokazali kako ljudi pokušavaju da daju slične odgovore na temeljna pitanja.
Zajednički element u mitovima veoma udaljenih naroda je osećanje da se živi u svetu u kojem vladaju tajanstvene, neljudske sile, bogovi i duhovi i nadljudska bića.
Druga zajednička osobina je usredsređenost na nevolje čovekovog položaja, na nepravednost života i opasnosti koje on sadrži.
Slični motivi i obrasci pojavljuju se u mitovima o poreklu sveta; prvo su postojali tama i haos, bez svetlosti,Sunca;Meseca i zvezda;Kosmičko jaje;stvaranje iz raskomadanog tela božijeg ili nekog čudovišta;odvajanje Zemlje od Neba koji su u poćetku bili jedinstveni;nastajaanje reda iz haosa;oblikovanje čoveka od zemlje,ilovače ili blata ili njegovo pojavljivanje iz zemlje.
Isto tako , mitovi veoma često pružaju slične odgovore na pitanje zašto moramo umreti.Smrt se na svetu pojavljuje kao posledica greške koju je napravilo ljudsko biće ili ponekad bog, ili božiji izaslanik.U vezi pitanja smrtnosti i besmrtnosti često se pominje Mesec koji "umire" i "uskrsava" n Nebu i zmija koja se obnavlja svlačeći svoju košuljicu.
Često se pojavljuju teme o velikim katastrofama u prošlosti, velikim potopima,posle kojih se u svetu ponovo uspostavlja red ili se ponovo izgrađuje.Druga kataklizma će se dogoditi u budućnosti, koja će uništiti sadšnji svet o čemu, naprimer, govore hinduski,zoroasterski,hrićanski,skandinavski i meksički mitovi.Pojam Majke zemlje je uveliko rasprostranjen, kao što su teme međusobne zavisnosti i neprijateljstvava između žene i muškarca , ljudskog roda i životinja, pa i među članovima porodice. Ili neprimer, u mitovima mnogih društvenih zajednica nalazimo shvatanje poretka,ravnoteže kosmičkih sila i kojima zavise život i sigurnost sveta i čoveka.
Mitovi nisu samo objektivno zanimljivi zbog onoga što otkrivaju o ljudskoj psihologiji i kulturi, nego i zbog sebe, zbog pesničke istine koja razlikuje velike mitove, kao i velika književna dela, od puke fikcije"
"Richard Cavendish"