Moje prvo putovanje u Rusiju

sentinel26 RSS / 06.10.2008. u 22:11

 

U doba igradnje socijalizma i proleterskog internacionalizma i radničkog samoupravljanja u SFRJ radio sam posao za koji sam se i spremao, imao platu oko 1.300 DEM ( približno: 664,€ ) a to je bio i prosjek kolektiva.

Dojče marke,USA dolare ili švicarske franke kupite na ulici odnesete u banku, odleže koji dan, potom podignete sa potvrdom, uzmete čuveni crveni pasoš (najskuplji na crnoj svijetskoj berzi) u ruke pa na put gdje te noge odnesu.

Moje poznanstvo sa jednim od ljudi u JAT-u me je nagradilo i osudilo da organizujem jedno turističko (i šoping bogami) putovanje u bracku “majčicu Rusiju” za moj tadašnji kolektiv.

Rusiju i danas jedni zovu “bracka” a drugi “majčica”, mada meni nije jasno kako vam neko može istovremeno biti i brat i majka. Izgleda da to na brdovitom Balkanu može.

Kao to je bio jedini razlog zašto baš ja, a imali smo sindikalca ljubi ga majka (o.o.j. i ko ga dovede u kolektiv).

Ranije sam se čudio zašto direktori uvijek kolektivu podmetnu nekog svog (obično smetenog) kandidata za sindikalca i uvijek bude izabran baš taj.

Sindikat je tada inače bio prirepak, tj. deveta rupa na partijskoj svirali pa se nijesu morali bojati istoga.

Saznao sam vrlo brzo, razlog je bio koristoljublje, uvijek su mogli ( pa i morali ponekad) da se umiješaju u njihov (sindikalni) “posao”.

Stigli mi tako u Lenjingrad (St.Peterburg) pa u divan hotel “Pribaltiskaja” u to vrijeme jedan od najljepših u Evropi, gradili ga Finci rekoše.

Nijesu mogle sve turističke agencije da dobiju smeštaj u tom hotelu.

Gospoda domaći “vodiči” (tu-raje) nam napravili program. Prije podne obilazak velikih privrednih preduzeća (simbola njhihove “petoljetke”) a poslije podne muzeji i kulturno istorijski spomenici i crkve.

Meni se ne ide u te firme, pa iskoristim priliku za vrijeme popodnevne posjete Ermitažu da upitam jednog od njihovih ljudi da li ja smijem da dolazim sam uz druge (tudje) grupe kod njih, ja sam kao naki umjetnik (trt na kvadrat) rekoh i ne želim da idem po fabrikama “priznadoh” iskreno u 4 oka.

Čovjek se oduševio tim mojim “priznanjem”, pa reče da on ne smije da mi daje takvu dozvolu ali da me oni neće ni izbaciti van, pa za ostalo da se snadjem sam.

Sjutradan sam vodičkinji rekao da sam bolestan i da ne mogu ići s njima na lomatanje po fabričkim halama.

Bila je to moja prva pobjeda nad njihovim sistemom.

Poslije pobjede dodje i po neki poraz. Moji kolege saznavši za moju egzibiciju požele da u Lenjingradu ostanu dan duže a da skrate boravak u Moskvi. Ja oštro protiv. Cure (vodičkinje) staviše kontrapredlog na glasanje, prodadoše mi štos iz samoupravljanja i ja izgubih . Ništa što sam bio formalni šef parade.

Razlog mojeg protivljenja nije bio duži boravak nego nastavak putovanja. U njihovoj varijanti mi ne idemo za Moskvu avionom (plan) nego vozom “Krasnaja strela” i to spavaćim kolima. Ja nijesam volio vozove. Taj voz nije stajao nigde usput, a 700 Km je prelazio za tačno 6 časova.

Svoju tugu zbog voza, zajedno sa kolegom i drugom (inače rodjenim Sarajlijom) sam nadoknadio tako što smo sprovodnicu voza dovukli u naš kupe. Pijanka i igranka do zore i u cijelom vagonu niko nije mogao da spava cijele noći.

Bila je to moja osveta.

U Moskvu stižemo u sv.nedjelju u jedan dobar hotel ali niže kategorije od “Pribaltiskaje”. Dobijamo dvije “nove” ruske vodičkinje, obje se zvale Tanja, jedna mršava kao manekenka a druga dobro popunjena. Ovu drugu smo zvali Tanja a onu prvu Tanja Tanja sa akcentom na prvoj riječi.

Obje su rekoše maltene zaljubljene u Jugoslaviju, svi osim mene oduševljeni. Ja sam znao da će ta ljubav da košta, ali protiv ljubavi se nije moguće boriti pa sam odustao.

Dok smo čekali popunjavanje papira na recepciji, Tanje nam priopćiše da moraju da nas razdvoje u dvije grupe, navodno je njima tako prijavljeno. Prva, veća grupa (32) ostaje u tom hotelu a ostatak ide u drugi hotel udaljen oko 250 metara.

Ponuda i nije izgledala tako strašno i taman se one spremaju da mi ponovo prodaju štos iz samoupravljanja, naš prevodilac mi šapnu da će oni koji odu u drugi hotel morati da dolaze u ovaj prvi na hranu.

Slijedi naš brzomjetni dogovor da on spriječi novu lekciju iz samoupravljanja i saopštava grupi da imamo “opasnih” problema i da narednih 30 minuta ništa ne govore, da ćute i izvršavaju komande vodje puta (tj.moje malenkosti) i bez postavljanja bilo kakvih pitanja a da će detalje saznati za vrijeme doručka.

Puče samoupravljanje i nastade vojničko komandovanje.

Moja malenkost saopštava na engleskom da njihovog vodiča-prevodioca na s/h jezik ništa ne razumije i zahtijeva da ona govori isključivo na ruskom a da naš prevodilac prevodi. Cilj operacije dobitak na vremenu.

Atmosfera smrtno ozbiljna a i ja umijem da se namrštim kao Crni vrh, otvaram aktovku, vadim papire iz Yu, mašem njima, nudim im cedulje sa brojevima telefona predstavništva JAT-a u Moskvi, (za njihovu turističku agenciju neću da čujem), kao i telephone Yu-ambasade.

Niti predstavništvo ni ambasada nijesu radilji (nedjelja) a ni brojevi telefona nijesu bili tačni (nijesam ih ni imao).

Onda se okrećem prevodiocu i oštro (on se jedva uzdržava da pukne od smjeha i da upropasti situaciju) da doslovce prevede:

- Hoću smesta vezu sa ambasadom !

- Saopšti ovijema da mi nijesmo iz ovih njihovih prirepaka iz Varšavskog pakta i da ovakve gluposti nećemo trpjeti.

- Kolegama komandujem da se poredjaju i sjednu na svoje torbe (svi su prepanuto poslušali).

Na pomen Varšavskog pakta vodičkinje su preblijedele kao platno i rekle da sačekamo koji minut.

Ispraznili (premjestili) su cijelo jedno krilo hotela i smjestili nas zajedno.

Na rastanku na oproštajnoj večeri, sa izlivima enormnih količina bratske sveslovenske ljubavi, vodičkinja pita (tiho) našeg prevodioca za mene, da li ja razumijem ruski. A on joj kaže - ne razumije ni riječ, slobodno kaži.

“Ne bih voljela ni u snu da ga sretnem, što me je uplašio onoga dana, napunila sam gaće”.

“Ma to nije ništa, on to vodi “kampanju” za novog predsjednika našeg sindikata, da ti znaš šta on sve tamo kod nas radi našem direktoru” a direktor (sa suprugom) sjedi pored nje (ona to nije znala) i klimanjem glavom potvrdjuje i jedva se uzdržava da ne prasne u smijeh. Povjerovala mu je.Mene je sindikat zanimao ka lanjski snijeg.

Rezultat - 3 : 1 za mene.

Vrlo često sam kasnije razmišljao o tim njenim riječima, jesam li se ja ogriješio o Tanju.

Možda i jesam, izvinio bih se rado (u 4 oka), makar morao i da otkupim te gaće, ali eto ...

Borio sam se za unaprijed plaćena prava i zadovoljstva svojih kolega i koleginica, nikoga nijesam ugrozio, nikoga oštetio. Pa zar je to malo ili mnogo?

Kolege, svi potvrdiše da sam dobro postupio !?

Ja nijesam zabušavao na poslu, pa nijesam ni drugima to dozvoljavao da rade uz moju saradnju.

Iz današnjeg ugla to sve drugačije izgleda, onda je za nas to bilo pitanje opstanka.

Bio je to sukob dva (ipak) različita sistema, dva različita poimanja odnosa medju ljudima, dva sistema vrijednosti.

 

Bez obzira dje smo danas mi a gdje oni, ja bih vjerovatno ponovo isto uradio a vi ?

 



Komentari (21)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

blackbox92 blackbox92 00:11 07.10.2008

Lepo i nadahnuto opisano sećanje



Bez obzira dje smo danas mi a gdje oni, ja bih vjerovatno ponovo isto uradio a vi ?

Pravilno.
sentinel26 sentinel26 10:03 07.10.2008

Re: Lepo i nadahnuto opisano sećanje

blackbox92
Bez obzira dje smo danas mi a gdje oni, ja bih vjerovatno ponovo isto uradio a vi ?

Pravilno.

Pa kod njih su tada (možda i sada) postojale zabranjene zone za posjete, a pošto smo mi obilazili gradove to za svoj novac smo svakako imali pravo da biramo vrstu i obim usluga.
Unfuckable Unfuckable 05:57 07.10.2008

mala zamerka

na dvonedeljnoj pauzi
dobro došli nazad Mr sentinel26
sentinel26 sentinel26 10:05 07.10.2008

Re: mala zamerka

Unfuckable
na dvonedeljnoj pauzi
dobro došli nazad Mr sentinel26
Prihvata se.
Nadam se da ću moći da otkupim grijeh po sniženoj, "diskauntnoj", cijeni obzirom na zdravlje i godine ?
Unfuckable Unfuckable 10:20 07.10.2008

Re: mala zamerka

može :
otkupna cena - jedan blog o pecanju (kojih god ...) na Vaš način
dogovoreno : )))))))))))
sentinel26 sentinel26 11:52 07.10.2008

Re: mala zamerka

Unfuckable
može :
otkupna cena - jedan blog o pecanju (kojih god ...) na Vaš način
dogovoreno : )))))))))))

Unfe pa znaš da ja volim da pecam samo trotoarke i morske ribe. : )))
Imam neku alergiju na rečne ribe.
Unfuckable Unfuckable 12:40 07.10.2008

Re: mala zamerka

zato sam i rekao : ))))))))
sentinel26 sentinel26 12:45 07.10.2008

Re: mala zamerka

Unfuckable
zato sam i rekao : ))))))))

Ne misliš valjda da ja sada nabacim neku priču o pecanju trotoarki ? :)))
Unfe, Unfe, mogao bih da nastradam zbog toga. :)))
Unfuckable Unfuckable 13:07 07.10.2008

Re: mala zamerka

ja ne sumnjam u vaše diplomatske sposobnosti : poslužite se Mr.Čerovim modelom pa priču udenite u "usta" nekog Prijatelja ; ))))))))))))
sentinel26 sentinel26 13:48 07.10.2008

Re: mala zamerka

Unfuckable
ja ne sumnjam u vaše diplomatske sposobnosti : poslužite se Mr.Čerovim modelom pa priču udenite u "usta" nekog Prijatelja ; ))))))))))))
Znači to je njegova provaljena taktika.
Važi, ali prvo da svrnem malko kod Čera na obuku - seminar.

Tek da osjetim malo onu atmosferu, ono dahtanje iza vrata. : )))

marco_de.manccini marco_de.manccini 06:09 07.10.2008

lenjingrad

ovo mi je uvek interesantno. ko god je bio u lenjingradu kazhe da je bio u lenjingradu. bio i ja jednom. a voleo bi da odem i u sankt peterburg. da i to vidim. kazhu da je lepshi.
sentinel26 sentinel26 10:11 07.10.2008

Re: lenjingrad

marco_de.manccini
ovo mi je uvek interesantno. ko god je bio u lenjingradu kazhe da je bio u lenjingradu. bio i ja jednom. a voleo bi da odem i u sankt peterburg. da i to vidim. kazhu da je lepshi.
Vjerujte da sam ja osim Ermitaža i hotela sve drugo zaboravio.
Utisci iz Ermitaža su bili toliko jaki da je sve ostalo brzo potamnjelo (a bilo je lijepote), a što se hotela tiče doživljaji su lične prirode inače bi i oni nestali.
Ono što bi mene tamo često odvlačilo je taj Ermitaž.

marco_de.manccini marco_de.manccini 13:08 07.10.2008

Re: lenjingrad

Ono što bi mene tamo često odvlačilo je taj Ermitaž.


ma bio i tamo. ali je prethodne noci bila dobra zhurka pa mi je sve maglovito. moracu nekad opet, nema druge.
zeks92 zeks92 09:17 07.10.2008

svako putovanje u SSSR...

pocinjalo je sa pogodbom:

" Daj zvaku - dam znacku" ...


Dobro si uradio ...
sentinel26 sentinel26 10:18 07.10.2008

Re: svako putovanje u SSSR...

zeks92
pocinjalo je sa pogodbom:
" Daj zvaku - dam znacku" ...
Dobro si uradio ...
.. Značke sa Lenjinovim likom ...
Ploče sa nasnimljenim njegovim govorima ... bilo je toga još ...

Bilo mi je smiješno trgovanje u "Berjoskama", u izlogu cijene u rubljama, a robu možeš da kupiš za dolare prvenstveno ali i za druge valute.
Udje ruski oficir i hoće nešto da kupi a oni mu traže dolare, on izlazi napolje škrguće zubima i psuje ...

blackbox92 blackbox92 11:57 07.10.2008

neka mladi čitaju

Sigurno će Vam mlađi blogeri reći da preterujete, da ustvari Vi i ne znate da ste tada živeli pristojno, jer njima je kazato da smo bili u komunističkom logoru, gde je sve bilo lažno.
Verujem da ste se tada osećali ponosni na sebe i svoju zemlju i da su se tako osećali naši ljudi gde god su putovali.Osećali su da ih na Zapadu uvažavaju , u trećem svetu se dive a u zemljama varšavskog ugovora nam zavide,
Danas nas više tako ne gledaju, a najteže je ako osetite da pokazuju neko sažaljenje i teše nas u smislu biće bolje, proći će.
Svako vreme nosi svoje breme a nama su ga baš natovarili i pretovarili.
sentinel26 sentinel26 12:11 07.10.2008

Re: neka mladi čitaju

blackbox92
Sigurno će Vam mlađi blogeri reći da preterujete, da ustvari Vi i ne znate da ste tada živeli pristojno, jer njima je kazato da smo bili u komunističkom logoru, gde je sve bilo lažno.
Verujem da ste se tada osećali ponosni na sebe i svoju zemlju i da su se tako osećali naši ljudi gde god su putovali.Osećali su da ih na Zapadu uvažavaju , u trećem svetu se dive a u zemljama varšavskog ugovora nam zavide,
Danas nas više tako ne gledaju, a najteže je ako osetite da pokazuju neko sažaljenje i teše nas u smislu biće bolje, proći će.
Svako vreme nosi svoje breme a nama su ga baš natovarili i pretovarili.
Ne obazirem se mnogo ja na te primjedbe, jer ja opisujem samo ono što sam lično doživeo, ne dam na sebe danas kao ni onda što nijesam.

Meni prosto dodje žao mladih ljudi, kada pročitam tekst ili čujem riječi nekoga ko je rodjen poslije 1980-e i počne da pripovijeda o tim vremenima.

Gradjani Rusije su znali da mi nijesmo u logoru čim možemo za svoj novac da putujemo gde god želimo.
To sam i lično od njih čuo (istina bio je jako mali broj onih koji su smjeli da pričaju o tim stvarima).

Samo neki nikako da objasne zašto i kako to da danas u Srbiji manji procenat gradjana ima pasoše.
antioksidant antioksidant 07:58 08.10.2008

Re: neka mladi čitaju


Samo neki nikako da objasne zašto i kako to da danas u Srbiji manji procenat gradjana ima pasoše

Gradjani Rusije su znali da mi nijesmo u logoru čim možemo za svoj novac da putujemo gde god želimo.


[url=http://www.yumidi.com/tekstovi-pesama/elektricni-orgazam/nebo]
Moje su nebo vezali zicom Po mome mozgu crtaju seme Zele jos jednu kopiju svoju Da njome vrate nestalo vreme. Al' ne dam svoje ja ideale I jescu snove umesto hleba Ja svoju srecu nosim sa sobom Ona je parce slobodnog neba[/url]
sentinel26 sentinel26 09:56 08.10.2008

Re: neka mladi čitaju

antioksidant
Samo neki nikako da objasne zašto i kako to da danas u Srbiji manji procenat gradjana ima pasoše
Gradjani Rusije su znali da mi nijesmo u logoru čim možemo za svoj novac da putujemo gde god želimo.
[url=http://www.yumidi.com/tekstovi-pesama/elektricni-orgazam/nebo]
Moje su nebo vezali zicom Po mome mozgu crtaju seme Zele jos jednu kopiju svoju Da njome vrate nestalo vreme. Al' ne dam svoje ja ideale I jescu snove umesto hleba Ja svoju srecu nosim sa sobom Ona je parce slobodnog neba[/url]

Dobro, Antioksi, nemoj da mi tražiš dlaku u jajetu, ovo stvarno izgleda kao suprotstavljeno - negacija jedno drugoga, kada se pravi jezičko tumačenje.

Sve je relativno, reče novosadski zet i ubra svu svijetsku slavu.

Mi svi jesmo u nekoj vrsti logora čim nas, najvažniji dio svijeta za nas, EU, drži u nekoj vrsti kaveza koji liči na logor ali u nekom modernijem smislu, a samo probrani se povremeno pripuštaju, pošto provedu malo vremena na dežurstvu ispred dafino-mbasada..

U ono vrijeme koje sam opisao sa tog putovanja, oni se nijesu mogli ni porediti sa nama kada je u pitanju bila mogućnost izlaska van zemlje. Oni su pod logorom podrazumijevali njihove gulage.
Ko nije pročitao "7.000 dana u Sibiru" taj ne može ni da zamisli šta su oni proživjeli.
antioksidant antioksidant 15:12 08.10.2008

Re: neka mladi čitaju

Dobro, Antioksi, nemoj da mi tražiš dlaku u jajetu, ovo stvarno izgleda kao suprotstavljeno - negacija jedno drugoga, kada se pravi jezičko tumačenje.

ne sentinel,

nikako nisam zeleo da iznosim gornje dve recenice kao suprostavljene. one se odnose na dva razlicita perioda. kako bese ono :imao pa nemao? mi smo nekad putovali a sad smo u logoru (zato i nemamo pasose).

i za kraj sam dao pesmu koja opisuje kako se ja osecam u logoru ( a ja jos i vidim sveta - uz vize).

kako li je deci koja nista sem ovog unutar zice nisu videla?
sentinel26 sentinel26 16:05 08.10.2008

Re: neka mladi čitaju

antioksidant
kako li je deci koja nista sem ovog unutar zice nisu videla?
Ma OK je. To je meni tako izgledalo kada se stvarno posmatra samo jezičko tumačenje.

Iskreno, ne smijem ni da probam da zamislim, ja sam moju na vrijeme obezbedio da sada ne moraju da misle na žice. Početkom 2002-e vidjevši da smo prethodne (dvije) džabe krečili, rekao sam - "Slobodni ste - šansu još imate odmah je iskoristite, poslije može biti kasno". Sada bi to bilo u granicama fantazije.

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana