Moj put

mariopan

Lepo je sto ste otisli,ljudski je saosecati sa stradalnicima...ali kad ste se vec potrudili pa dotle dosli nije vam bilo tesko sacekati jedan dan,pa sutrdan da ste otisli do srpskih sela u okolini Srebrenice. I tamo neke majke placu i njihove su suze slane..iste su kao i majki iz Srebrenice,samo onih 3 200 Srba pobijenih u tim selima nema ko da oplace...zatrte su cele porodice.Ljudski bi bilo i njih da pitate za njihov bol.I isto ovako potresno da pisete o tim majkama,o pobijenoj deci i zlocinima Muslimana.Tako biste rekli istinu.Ovako niste rekli istinu vec poluistinu a to je tek korak od lazi.Tamo ni Karla del Ponte nije smela da ode,nije smela da pogleda u oci te srpske majke cijeg je ubicu sud u Hagu castio sa dve godine robije,skoro kao da ga je pohvalila za dobro obavljen posao..Nigde ne spomenuste Nasera Orica a bili ste u Srebrenici..Katarza koju spominjete nece biti potpuna dok ne odete na grobove po selima iznad Srebrenice i tamo kleknete u blato pa pomesajte blato SVIH stradalnika ovog rata na svojim cipelama,to bi vama mozda pomoglo da shvatite da nisu jedni bili nevini a drugi ubice,nema nevinih u ovom ratu,nevini su sahranjeni,preziveli su SVI krivi.Oni i mi zajedno. Ne samo mi.

Isto sam napisao na Jasmininim blogovima o datoj temi toliko puta i nista.
I ne razumem zasto nema odgovora. Zasto nema pristanka na to sto vi trazite. Necu vas dopunjavati / slazem se u celosti, osim ako mi ovaj komentar ne izbrise Jasmina sama, jer sam bas preterao u prozivci na istu temu s istim argumentima. Ali vise necu o Srebrenici pisati nigde i nista jer cim se pomene reciprocitet, dolazi do "racije" srbofobije. Treba da se sramim sto tako razmisljam, je zakljucak koji takodje treba sam da izvedem i da ga sprovedem, da bi moj komentar bio uvazen merodavnim, a kako se to nece dogoditi, tako sumnjam da kontra zahtevi ili predlozi, ovog tipa uopste bivaju vidjeni a kamo tek procitani. Izvodi se vrlo neugodan zakljucak da su Srbi nastradali "slucajno" u ratu, kao zrtve rata dok se zeli naglasiti da su zrtve Srebrenice nastradale planski, kao da mi zivi mozemo suditi o mrtvima na taj statisticki nacin. A s tim se ne mogu sloziti niti blagosloviti ni jednu jednostranu ideju i akciju.

Postovani g.Konticu,dobro Vam se cini,mozete pisati do sutra necete nista bitno promeniti kao ni ja ...ali ja ipak pisem.Prepoznaju me i nazivaju 'dosadnom' i slicno ali ja ne odustajem.Jednostavno smatram da istina nije jednostrana,a isto tako smatram da gdja Tesanovic ovakvim pristrasnim pristupom temi i uopste temama o zlocinima najvise steti sebi i Zenama u crnom.

Princip 'Zena u crnom' da svaki svoga zlocinca prepozna i privede pravdi bio biizuzetno podrzan ovde u Srbiji da se bar malo i ponekad mogao imati uvid u delovanje Zena u crnom' u zemljama u nasem okruzenju,da vidimo sta one rade,ko je nase mrtve pobrojao,oplakao... Ali nema tamo nikoga,ovo je igra gluvih telefona,odavde vicu i bljuju vatru a odande muk i tisina.I one,po pravilu ne bi trebale da politiziraju.Ovakvim jednostranim pristupom temi one guraju prst u zivu ranu nebrojenih tragedija srpskog zivlja izbeglog i proteranog i nikakvog pomirenja nece biti dok tako rade.Raspiruju strasti,pogledajte i na drugim temama..rekla bih da se to namerno i radi.

A uvod je zapravo sam po sebi svrha.Da optuzi,da ponizi,da izazove gadjenje,da izazove...zato i nema odgovora na Vase misljenje.Mozda ga niko ne cita kao i moje uostalom ali imam utisak da je uvod samom sebi cilj,da ga ljudi procitaju i da misle da je sve tako bilo...E pa nije...Zato ne odustajte.Istinu na sunce pa neka i boli,bol je prvi znak da smo jos zivi,da osecamo pa mozda cemo i ozdraviti... Uz lek koji nam servira gdja Tesanovic bolest se razbuktava i stvara novu tesku ranu.

"Because it's....my way...!"

svakako i sa SInatrom i bez njega...ali biti VIP bloger onaj od prvih, a neprestano graditi i pokazivati svoj put, bez shvatljivih saobracajnih znakova, je slepi kolosek u kamenolom.

Kako ti jos nije jasno da je znak za jednosmernost jedini. Samo se on placa, darling.
No, koliko vidim on ima samo bumerang efekat i to je tragedija.
A mozda je to i predvidjeno u tom "Trumman show" - u koji zivimo i pitam se doista kakav je krajnji scenario za ovu prokleto tuznu jebenuobozavanuvoljenu zemlju.

Jasmina Tesanovic

upravo nisam stavila kao titlezbog sinatre i mafijei slepacke logike ( ovde izuzimam zaista slepe ljude) ne umem da vodim ali zato ne umem ni da pratimDIY your wayblogujem mnogo pre Blogab92mozda sam vec nevine mase upropastila u mom reality showali nesto mi se ne javljasto bi rekao papa giovanni sam sebi, papa giovanni ne shvataj se tako ozbiljnosto i vama zelim

Ima i obrada od Sex Pistolsa, pa ste mogli staviti njih...bolje bi vas okarakterisali u neozbiljnosti pristupa vasim zeljama uza vase tekstove.

Ma da,
sve to treba malo lakse. Sto da se uzimamo za ozbiljno, sve je to tako relativno.
A to bese onaj sto Stepinca beatificò?

Hannah Arendt je napisala poznatu knjugu "Banalnost zla" i u kojoj se opisuje sudjenje Eichmannu u Izraelu, dakle pred jevrejskim sudijama. "...proces je trebalo da se bazira za ono sto je jevrejski narod pretrpeo a ne za ono sto je Eichmann ucinio" (moj prevod).
Jedno veoma prosto pitanje: da li je Arendt bila Nemica ili Jevrejka?
Zar niste vi zaduzeni za popovanje, bar sluzbeno?

Pa provokcije su vas specijalitet, ja sam doista ektoplazma, ako vam je tako lakse.
Nije mi namera nikoga da vredjam niti sam to ucinila, coveka sam samo citirala. I sami rekoste da se ne uzimamo za ozbiljno, ne moze to selektivno. Inace mi je veoma simpatican mladi gospodin Queeria, neretko se smejem od srca njegovim pricama. A ako vam je to izgovor, izvolite, vi ste domacica, obrisite me.
Ne odgovoriste mi na pitanje da li je bila Nemica ili Jevrejka? A da, zato sto sam ektoplazma.

Jasmina Tesanovic

da mi ne disete vise za vratom poentirali ste i sad razlaz

Nemojte da se dosetim kako se izrazava Pretnja na javnom mestu.

jedno je nacionalnost a drugo je vera

Oboje su tipovi identiteta, a u slucaju Jevreja su ta dva pojma stopljena u jedan skoro 100%.

Jasmina Tesanovic

dosetili ste se vecbilo je dostanemate meru nemate tonisuvise ste licnine moram da vas trpim kao ni vi meneveliki je blogosfera

Hocete samo da vam priznaju da ste u pravu i da vam aminuju sve sto kazete, a ja sam lican?
Znaci, komentar suprotan od vaseg uverenja ili stava je pogresan i nije pozeljan?!
Od vase navalentne homofobije, cu da se sam uclanim u Radikalnu Stranku, kad vec nema ni jedne drasticnije samosvesne od nje same, da me stiti od takvih srbofoba kao sto ste vi. Nisam vam usao u kucu i nemam nameru. Necu vam prici na ulici i nemam nameru. Ne disem za vrat nikome sem onom koga volim u svom krevetu, u zagrljaju i sebi dajete za pravo da mi sudite, jer sam smeo da se usudim da komentarisem vase tekstove, jer sam se sluzio mojim pravom kao bloger clan?! talasate blogosferom s ciljem da iztalasate svemir, jer smatrate da ste em u pravu em da imate to pravo. Na isti nacin ima ga svako od nas. ja senecu u svom zivotu upropastavati, time da dizem hajku ni na koga, kao sto vi to cinite sa neistomisljenicima, a posebno sa drzavama. Dajete sebi pravo koje je ljudima zabranjeno: Da Uticete Na Ljude da menjaju misljenja, inace cete im zabraniti da komentarisu vas blog!? Treba da vam to dopustimo, da bi ste se uspeli u hijerarhiji na visi polozaj da nam jednog dana po istom obrascu zabranite da disemo za vrat onima koje volimo?! jer vama to disanje smeta, jer vam ta fraza lezi za upotrebu po redu navike?
Ako bih stvari primio licno, za vasu informaciju, osvanuo bi Beograd kraj dva mora: Panonskog i Lazarevog.
Ne pretite mi vise nikada.

Hvala na strucnom pojasnjenju razlike izmedju nacije i vere u slucaju jevreja.

a vi ste ekto etno sa rasistickim smislom za humor

A vi ste bez smisla za humor.
Shut up.

lilit

Hvala na strucnom pojasnjenju razlike izmedju nacije i vere u slucaju jevreja.
a vi ste ekto etno sa rasistickim smislom za humor

A vi ste bez smisla za humor.

Shut up.

Ne bih se slozio. Mada potpisujem vase komentare u vezi sa temom.
Ali za nemanje smisla za humor bih dodao da Jasmina Tesanovic ima neprevazidjeni smisao za humor, cim je u stanju da 11.07. ide na komemoraciju u Sreberenicu a da vec 12.07. dozivljava ekstazu uz Roberta Planta na EXITu, gde je izmedju ostalog odrzala poseban memorijalni momenat zrtvama Srebrenice, sto su, duboko sam uveren posetioci EXIT-a primili s naprednim oblikom strahopostovanja, mada mene nadasve razbija ( bas tako: RAZBIJA ) sloboda Jasmine Tesanovic da o tome javno komentarise na Blogu Querriae, " Dobro smo se proveli" ili vec kako, mrzi me da citiram. Ako to na planeti , na celoj planetinekomoze stvarno ono od srca da sprovede, da odistinski misli, oseca, defiluje, ekspresivno impresuje i priredjuje svojoj publici, ja mogu samo da dodam, da i vi Jasmina vidite, da ste vi prevazisli pojam Mesije. Skidamkapu svima koji to mogu, 11. jula smo plakali i tugovali saosecali se sa svedocima ZLOCINA a vec 12. jula smo skalai u zmuziku Led Zeppellina i Roberta Planta, prethodno drzeci SLOVO o uasu u Srebrenici posetiocima BLOG veceri na EXIT-u. SVAKA VAMA CAST I AFFERIM, AKO VI TO MOZETE! Ja na to umirem od svih oblika humora i samim tim, LILIT, niste u pravu.

da su/smo 95 skinuli slobu a ne potpisali s njim dejton, ne bismo imali rat na kosovu

A da su/smo to isto uradili 90. ne bi uopste imali ratove (Ili mozda ipak bi? Prva alternativa je bio Vuk, ne bas preterano normalan covek), niti bi bilo bombardovanja. Ali, nije to pitanje.

Rec je o tome zasto samo Srebrenica a ne Srebrenica I Bratunac. I tamo su ubijani neki ljudi, zene i deca.

Jasmina Tesanovic

ma ne treba ti da se osecas krivom
kao ni andjelija koja je pisala na proslem blogu
kao ni moja cerka
koja je sama dete rata , pa sto da ne i zrtva rata
ja se osecam krivom i prema njoj
u smislu odgovornom sto nisam uspela bolji zivot da joj pruzim
i ne samo njoj
moja generacija je uprskala
i ne moram ja licno da secem vene
ali bezobzirno bezanje od istine i odgovornosti moze samo da nas odvede u nove zlocinacke manipulacije
da su/smo 95 skinuli slobu a ne potpisali s njim dejton, ne bismo imali rat na kosovu

hvala, jasmina, i kao uvijek tacno u sridu.

svako protiv svojih zlocinaca
[/i]zene iz srberencie

pa upravo takvim stavom vi negirate nadnacionalni karakter vaseg pokreta.
sta znaci moj- tvoj zlocinac? nijedan zlocinac nije moj.
ni mladic, ni oric, ni karadzic, ni milosevic, ni tudjman, ni izetbegovic, ni ganic.
ni oni koji su osudjeni, ni oni koji nisu ni optuzeni, ni oni koji beze kao kukavice.

slobu 90 nismo jos poznavali dovoljno

crna jasmina, kako ga, pobogu, niste poznavali???????!
pa kad je bio gazimestan, kad je pricao da ce da hapsi vlasija sa onom svojom musolinijevskom facom (da ne kacim slike), kad je napadao antu markovica kao ustasu, kad je organizovao jednu od najvecih kradja u istoriji srbije...
ako ga zaista niste tada poznavali, onda se potpuno opravdano osecate krivom.

Koliko god ne-realno bilo, da je 90te godine "pao Sloba", odnosno celokupna garnitura verovatno do ratova uopste ne bi ni doslo. Ako bi sukoba bilo, bili bi lokalizovani i ubrzo zaustavljeni.
Ono sto se u Srbiji teze priznaje i od ratnih zlocina je da je Srbija bila, i jos uvek do nekle i jeste, orudze Rusije.
Da su sve strane u Jugoslovenskom sukobu bile 'pro zapadne' ili sve 'pro-istocne', sukob bi se brzo lokalizovao i do resenja bi doslo. Cak i sa 'srednjevekovnim' Vukom, stiglo bi se do Resenja bez mnogo krvoprolica jer bi sve strane tada zapravo bile 'na istoj strani'.
Ovo je opet jako osetljiva tema, jer ce neki iz ovoga izvuci da su strane sile krive za rat - sto je apsolutno netacno.
Nasi 'lideri' su se postavili prema tim silama na nacin koji im je omogucavao da najbolje (ili najgore) izlucuju svoj uticaj na domacem terenu. Elem, Franjo se ulizuje zapadu a Sloba gradi diplomatski most s Belorusijom.
Sloba je zapravo 'Srpski vagon okacio o Rusku lokomotivu' u trenutk istorije kada se takav potez moze samo nazvati patologijom.

pazi, zlobu su prepoznali i poznavali, pa su i glasali onoliki ljudi-vecina, pa i sad posle krvavog i poraznog rezultata njegove politike, vecina glasa za slichnu opciju u tome je problem. I u Srebrenici nije samo mladic bio dzelat, ne on je samo rukovodio tim stravichnim masakrom, vidi snimke tih ludaka monstruma, a posle chitaj ovde komentare onih koji ne razumeju, koji misle da ako kazu a Bratunac, da je time izmirena stvar.

Jasmina Tesanovic

sam cak verovala da ce jugoslavija opstati i ante markovicbila sam potpuni kreten a da stvar bude gora, bila sma okruzena pametnim ljudima koji su mi sve to lepo govorili i zbrisali na vreme i sta vec

i ja sam verovao ali zato sada nisam protiv svega sto je takodje moja zemlja.

pazi, zlobu su prepoznali i poznavali

kako poznavali & prepoznali kad evo jasmina kaze da nije kapirala slobu sve do 1995??

u vezi svega ostalog se slazem. sto se tice satrapove politike, meni je ona bila odvratna i porazna sve da su iza njega stajali i clinton i blair i kol i da je srbija sada u seseljevskim granicama.

A da su/smo to isto uradili 90. ne bi uopste imali ratove (Ili mozda ipak bi? Prva alternativa je bio Vuk, ne bas preterano normalan covek), niti bi bilo bombardovanja. Ali, nije to pitanje.

Nije Vuk bio prava alternativa. On je bio tada najglasniji. Prava alternativa bio je Dr. Ivan Djuric. No tko bi birao ugladjenog intelektualca i erudita?

Nije Vuk bio prava alternativa.

Ko je rekao da je bio prava alternativa?

Prava alternativa bio je Dr. Ivan Djuric. No tko bi birao ugladjenog intelektualca i erudita?

Moj je glas bio jedan od, cini mi se, 90K glasova koliko je dobio lepi Djura. Ali nikako zato sto je bio ugladjeni int & erudita, vec zato sto ga je podrzavao Ante Markovic.

Kad smo vec kod toga, treba se samo setiti koliko je nareceni AM osvojio glasova na prvim slobodnim izborima u Bosni iako je svakom normalnom bilo jasno da pobeda triumvirata SDA/SDS/HDZ vodi ravno u Srebrenicu/Bratunac.

samo 90K? jbt, za koga su glasale silne demokrate....mislim za njega su glasale manjine iz vojvodine, jer, ono, za koga bi drugog. kad oduzmemo njih, koliko je bilo srba liberalnih demokrata tada? dvoje? pitam se za koga je glasala ekipa tada?

Pa, ja se nadam da Jasmina bar nije glasala za Milosevica 1990. Kad joj isti vec nije izgledao opasno (pricamo o vremenu posle Zute grede, jogurt revolucije, dogadjanja naroda, Solevicevih pohoda na Hrvatsku i Sloveniju, Pavla i Savla, Zikine Politike, Odjeka i reagovanja) ...

Sto se ekipice tice, ne znam, ali mogu da pogadjam za koga su glasala, mahom, deca vojnih lica. Uzgred, u to doba je svaki ugladjeni (& samozaljubljeni) intelektualac & erudita koji je drzao do sebe imao svoju partiju (nemam pojma zasto, ali pretpostavljam zato sto su jako vazno izgledali na TV). Koliko nas je to kostalo, pokazali su dogadjaji i vreme.

svako protiv svojih zlocinaca, zene iz srberencie icice u bratunac

Vazi sto hoce. I taj fakat nije nebitan. Ako se ide ka pomirenju pocetak je uzajamno priznavanje krivice. Kljucna rec - uzajamno. U protivnom, nastavlja se sa medijskom satanizacijom Srbije jer se vide samo manifestacije priznavanja krivice sa nase strane sto dalje hrani ionako iskrivljenu sliku koju svet ima o Srbima. Ovo sto pisem je brutalna pragmaticnost, ne ocekujem da ce se nekome svideti, ali meni, kao studentu u inostranstvu, je preko glave ispitivanja "a jel ste vi stvarno tolki monstrumi" i sl. Ne kazem da ljude ne treba zaliti i da treba samo misliti na marketing zemlje ali mislim da treba biti umeren u manifestacijama te solidarnosti, ili bar pravedan u distribuciji iste (prestati sa separacijom zrtava na nase i njihove). Ovako, prosecan ne-Srbin koji vesti dobija preko TVa (a kojih je u svakom drustvu 98% te je kontakt sa njima nemoguce potpuno eliminisati), nastavlja da razmislja kako smo mi jedini krivci za ono sto se desilo u Bosni sto nije istina. Vrlo jednostavno...

verovala sam da svi shvataju sta nam ante markovic pruza
pa bilo je toliko ocigledno

da vas podsetim: na prvim slobodnim izborima u BiH, reformska stranka Ante Markovica je osvojila c(ij)elih 5.6% glasova. liberalna demokratija podrazumeva politicku i ekonomsku odgovornost. nedostatak iste se u odredjenim obicno jako skupo placa (srbija je dobar primer). ne bih da zvucim surovo, ali bojim se da naslucujem za koga je srebrenica glasala u jesen 1990.

i verovala sam da svi shvataju sta nam ante markovic pruza. pa bilo je toliko ocigledno

o cemu pricate? to je bilo toliko ocigledno da to ama bas niko nije shvatao, osim, eventualno, milosevica koji ga je neprekidno progonio. u to vreme (89-90) postojalo je nekoliko projugoslovenskih stranaka (ujdi, stranka jugoslovena - da ne pominjem demokratsku stranku, koja i nije bila projugoslovenska) koje su bezale od anta markovica kao djavo od krsta. u fazonu, i mi smo za jugoslaviju al nemote da mislite da smo za markovica, taman posla, nismo tol'ko glupi... podrzavati anta markovica 89-90 je bila nesto ekstremno nepopularno. i sto je najbolje, kad bi covek otisao u njegovu stranku (savez reformskih snaga jugoslavije za srbiju), misleci da ce naici na istomisljenike, tamo su ga u ogromnom broju cekali najobicniji titoisti...

ja pricam o svakodnevici, ona je bila ocigledna.

ali nije bila ocigledna, u tome je problem. izmedju ostalog, u vreme anta markovica se u srbiji tvrdilo da ante pljacka srbiju preko cena struje (argument koji je vise puta izneo o tome da je struja poskupela mnogo vise nego drugi proizvodi nije imao nikakvih efekta), da se nikad ne gore zivelo jer je ukinuo cekove na odlozeno placanje (koji su kreirali inflatorna ocekivanja, kao sto je lepo bio objasnio). uopste nije postojao taj kolektivni osecaj materijalnog prosperiteta koji se pojavio u retrospekciji, sa dnevnom inflacijom 100% i praznima samouslugama.

i nije to nista novo niti necuveno - to isti fenomen adaptacije je opisivao jos adam smith u "the theory of moral sentiments", i uopste je prepoznat psiholoski fenomen. ljudi jednostavno nisu svesni kad zive dobro (materijalno i u drugim pogledima).

a kad smo vec kod uzroka opstanka milosevica na vlasti - pa jedan od glavnih uzroka je bio sistematski bojkot izbora od strane kosovskih albanaca. da su oni glasali protiv njega i jedan jedini put ni on ni sps ne bi imali nikakve sanse. ne znam zasto se taj detalj stalno zaboravlja.

E, draga Jasmina, kad bi samo tako moglo u zivotu: proglasimo se za idiota ili neuracunljivog i onda puj-pike ne vazi. To bi hteli i ex-milosevicevci i ex-titoisti. I oni govore: Nismo znali. Ali, na zalost, svet ne funkcionise tako. Evo i ovde na Blogu postoji jedan politicki komesar koji se ovde vec mesecima svakodnevno posipa pepelom. Sta mi svi imamo sad od toga?

Ne zamerite mi ali ja bih se sada iskljucio iz ove rasprave: Milosevic je meni pojeo 10 najlepsih godina zivota i stvarno nemam nameru da se vise bavim njime. Zao mi je ako sam vas bilo cime povredio, zaista mi nije bila namera.

prava alternativa je bio Ivan Stambolic.

Virtuelni Vasilije

jasmina

...
Danas u nekadašnjoj UN enklavi žive uglavnom žene koje su preživele, uz grobove svojih muškaraca, i traže autonomiju za Srebrenicu unutar Republike Srpske. Žrtve ne smeju da žive zajedno sa ubicama, utoliko pre što ubice nisu kažnjene ni 12 godina nakon od počinjenog genocida...

Moram opet da navedem ovaj citat koji predstavlja POLITIZACIJU ... a osim toga je i RUZAN i SUPROTAN teznjama o multinacionalnoj BiH, zajednickom zivotu, pomirenju i etc ...

A osim toga ono "sa ubicama" implicira da su SVI Srbi ubice sto je zbilja nedopustivo...

Bosnjaci, Srbi i Hrvati moraju da zive zajedno u sva tri entiteta (ili koliko ih vec ima) i da se ne dele vise ... inace onda mogu odmah da podele celu BiH i da se lepo "ispreseljavaju" ... Od oko 100.000 ubijenih/poginulih je oko 30.000 Srba pa bi onda i oni u svim delovima BiH mogli da traze svoju autonomiju (ukljucujuci i pojedine delove Sarajeva)... sa obrazlozenjem da "zrtve ne mogu da zive sa ubicama". I ne moze da bude stav da su oni ljudi koji nisu u zatvoru UBICE. I tu ne menja nista cinjenica da ima nekih ubica koji nisu u zatvoru ... posto su oni u bekstvu ...I moze se desiti da neki od ubica ne budu nikad uhvaceni ... kao sto je to slucaj i sa svim drugim ratovima (ukljucujuci i II svetski) ...

radi se na ukidanju i ova dva entiteta, a ne na stvaranju treceg. a tebi ako se dijeli iz srbije si. siroka ti i djeljiva bila.

tuzlanac

...radi se na ukidanju i ova dva entiteta, a ne na stvaranju treceg. a tebi ako se dijeli iz srbije si. siroka ti i djeljiva bila...

Pa ako si protiv stvaranja ovog treceg entiteta i stvaranja ove "autonomne Srebrenice", onda se slazemo. Imas moju podrsku kad se budes bunio protiv Jasmine .a i tamo kod tebe u BiH..

A ako si za zajednicki zivot Bosnjaka, Hrvata i Srba bez granica onda se opet slazemo ... Samo ako vec hocemo da prekrajamo medjunarodne dogovore (Dejton, Badinter etc) ... aj' lepo da se ujedinimo ponovo u Jugoslaviju - i tako su one tri budale (Sloba, Franjo i Alija) samo zlo napravile. Sta kazes?

Virtuelni Vasilije

tuzlanac

...radi se na ukidanju i ova dva entiteta, a ne na stvaranju treceg. a tebi ako se dijeli iz srbije si. siroka ti i djeljiva bila...

Pa ako si protiv stvaranja ovog treceg entiteta i stvaranja ove "autonomne Srebrenice", onda se slazemo. Imas moju podrsku kad se budes bunio protiv Jasmine .a i tamo kod tebe u BiH..

A ako si za zajednicki zivot Bosnjaka, Hrvata i Srba bez granica onda se opet slazemo ... Samo ako vec hocemo da prekrajamo medjunarodne dogovore (Dejton, Badinter etc) ... aj' lepo da se ujedinimo ponovo u Jugoslaviju - i tako su one tri budale (Sloba, Franjo i Alija) samo zlo napravile. Sta kazes?

kakve ti veze imas sa bosnom? imao si 1992. i vidis rezultat: genocid. zaboravi bosnu.
zanimljivo kako si analitican kad sjeckas jasminin tekst, a ne vidjeh da si isto tako analitican kad se izlazi sa laznim podacima o 3200 srpskih civila poginulim, pobijenim od strane nasera orica . dokle god se bude lagalo, svjesno sirile dezinformacije svakako da do pomirenja nece doci. trazi se pravda za zrtve a ne za "zrtve".

tuzlanac

zanimljivo kako si analitican kad sjeckas jasminin tekst, a ne vidjeh da si isto tako analitican kad se izlazi sa laznim podacima o 3200 srpskih civila poginulim, pobijenim od strane nasera orica . dokle god se bude lagalo, svjesno sirile dezinformacije svakako da do pomirenja nece doci. trazi se pravda za zrtve a ne za "zrtve"

zanimljivo kako si analitican kad seckas tudje tekstove, a ne vidoh da si isto tako analitican kad se izlazi sa laznim podacima o 8000 muslimanskih civila poginulih, pobijenih od strane VRS u 3 dana. dokle god se bude lagalo, svesno sirile dezinformacije svakako da do pomirenja nece doci. trazi se pravda za zrtve a ne za "zrtve"

Covek u belom

tuzlanac

zanimljivo kako si analitican kad sjeckas jasminin tekst, a ne vidjeh da si isto tako analitican kad se izlazi sa laznim podacima o 3200 srpskih civila poginulim, pobijenim od strane nasera orica . dokle god se bude lagalo, svjesno sirile dezinformacije svakako da do pomirenja nece doci. trazi se pravda za zrtve a ne za "zrtve"

zanimljivo kako si analitican kad seckas tudje tekstove, a ne vidoh da si isto tako analitican kad se izlazi sa laznim podacima o 8000 muslimanskih civila poginulih, pobijenih od strane VRS u 3 dana. dokle god se bude lagalo, svesno sirile dezinformacije svakako da do pomirenja nece doci. trazi se pravda za zrtve a ne za "zrtve"

da ne sanjam mozda? jesam li ja to na serbiancafe????????????

Pokusaj samo malo da razmisljas i da sumnjas u ono sto ti plasiraju, bas kao sto i mi cinimo.
Eto, Jasmina i njeni prijatelji nas suocavaju. A 'el neko vas suocava? Imate li vi neku Suadu-Jasminu koja place nad Bratuncem, Jasenovcem i ostalim genocidima ucinjenim u vase ime?
Ili sve da odmotavamo od pocetka, pa onda do u beskraj taj isti kadar koji se ponavlja i ponavlja i nikada da se zaustavi?
Dokle cemo tako dragi prijatelju, ima li vise smisla nego da se medjusobno pomirimo i prihvatimo bez tog jebenog kompleksa vise-nize vrednosti koji nas evo decenijama proganja? Pa zar ne shvatas da smo u savrseno istim govnima, i da li ce se tvoja zvati Dzamahirija Bosna a moja Serbija Pasaluk i nema bas neke razlike osim sto smo zrtve i jedni i drugi.
Dokle vise?
Sta je zapravo tvoj cilj na ovom blogu, da nas prisecas koliko smo genocidni? Daj, pricaj malo koliko vam je muzahedina ostalo i sta cete sa njima, pricaj nam o vasim problemima i vasim suocavanjima.

prehodni post je namenjen tuzlancu, zaboravim uvek da naslovim.

Pokusaj samo malo da razmisljas i da sumnjas u ono sto ti plasiraju, bas kao sto i mi cinimo. Eto, Jasmina i njeni prijatelji nas suocavaju. A 'el neko vas suocava? Imate li vi neku Suadu-Jasminu koja place nad Bratuncem, Jasenovcem i ostalim genocidima ucinjenim u vase ime?
Ili sve da odmotavamo od pocetka, pa onda do u beskraj taj isti kadar koji se ponavlja i ponavlja i nikada da se zaustavi?
Dokle cemo tako dragi prijatelju, ima li vise smisla nego da se medjusobno pomirimo i prihvatimo bez tog jebenog kompleksa vise-nize vrednosti koji nas evo decenijama proganja? Pa zar ne shvatas da smo u savrseno istim govnima, i da li ce se tvoja zvati Dzamahirija Bosna a moja Serbija Pasaluk i nema bas neke razlike osim sto smo zrtve i jedni i drugi.
Dokle vise?
Sta je zapravo tvoj cilj na ovom blogu, da nas prisecas koliko smo genocidni? Daj, pricaj malo koliko vam je muzahedina ostalo i sta cete sa njima, pricaj nam o vasim problemima i vasim suocavanjima.

lepo rečeno.

lilit

Pokusaj samo malo da razmisljas i da sumnjas u ono sto ti plasiraju, bas kao sto i mi cinimo.
Eto, Jasmina i njeni prijatelji nas suocavaju. A 'el neko vas suocava? Imate li vi neku Suadu-Jasminu koja place nad Bratuncem, Jasenovcem i ostalim genocidima ucinjenim u vase ime?
Ili sve da odmotavamo od pocetka, pa onda do u beskraj taj isti kadar koji se ponavlja i ponavlja i nikada da se zaustavi?
Dokle cemo tako dragi prijatelju, ima li vise smisla nego da se medjusobno pomirimo i prihvatimo bez tog jebenog kompleksa vise-nize vrednosti koji nas evo decenijama proganja? Pa zar ne shvatas da smo u savrseno istim govnima, i da li ce se tvoja zvati Dzamahirija Bosna a moja Serbija Pasaluk i nema bas neke razlike osim sto smo zrtve i jedni i drugi.
Dokle vise?
Sta je zapravo tvoj cilj na ovom blogu, da nas prisecas koliko smo genocidni? Daj, pricaj malo koliko vam je muzahedina ostalo i sta cete sa njima, pricaj nam o vasim problemima i vasim suocavanjima.

ma dje ces, ba, bosanca natjerati da razmislja, hehehehehe!
svakako da sumnjam u ovo sto ti zelis da plasiras. vaditi oci jasmini jer opominje na posljedice nesuocavanja sa genocidom izvrsenim u ime srpskog naroda( izjava ratka mladica u srebrenici) i traziti od bosnjaka da se izvinjavaju za bratunac je isto kao kad bi se od djaka prvaka trazilo da zna logaritamske tablice. u bratuncu su sahranjeni oni koji su nosili oruzje od "srpske krajine" do drine. u bratuncu su sahranjeni oni koji su sprecavali sa puskom prolaz kamionima sa humanitarnom pomoci srebrenicanima u hrani i lijekovima. u bratuncu su sahranjeni likovi koji su pripadali cetnickoj gardi nazvanoj po majoru koji je slao depese drazi mihajlovicu da su srebrenica ,bratunac i ostala mjesta uz drinu ociscena od muslimana, jezdimiru dangicu. u bratunacko groblje su prenoseni poginuli vojnici sa bojista na majevici, kod hadzica, etc. prezivjeli iz te garde su se postrojili ovog 12. jula u bratuncu i srebrenici da pokazu i dokazu da su imali isti cilj kao i u II svjetskom ratu: genocid.
nazalost medju svim tim sahranjenim je i 13 civilnih zrtava i ja se klanjam sjenima njihovim. neka stigne pravda one koji su im nacinili nepravdu.

sta je moj cilj na ovom blogu, pitas se? tu sam da bih procitao sta bolji dio istocnih susjeda misli i osjeca poslije presude medjunarodnog suda pravde. pa b92 mi je dao prostor da kazem/napisem svoj komentar, a ti bi da razbijes keyboard ispred mene.
jednog dana kad ovo sve bude proslost, kad genocid u srebrenici bude redovno stivo u srbijanskim citankama jasmina tesanovic ce imati svoju ulicu u beogradu, a vi koji je zelite zamraciti cete biti na smetljistu istorije.

tuzlanac

kakve ti veze imas sa bosnom? imao si 1992. i vidis rezultat: genocid. zaboravi bosnu..

E moj tuzlanac dok je Bosna bila i deo moje domovine Jugoslavije onda su Muslimani, Hrvati i Srbi i mogli da zive zajedno. A kad su poceli da je rasparcavaju onda se desilo to sto se desilo. I jedan od tih koji su je rasparcavali je bio i pisac "Islamske deklaracije" koji je isto hteo Bosnu bez entiteta kao i ti sada. Zasto sad ti to ponovo trazis nije mi jasno ... Da se razumemo, nemam ja nista protiv Bosne bez entieta, ali to moraju tvoji zemljaci Srbi da zele a ne da im neko namece na silu. Ako ostali tvoji sunardonici nastupaju tako kao ti onda nece skoro pomirenja u Bosni. A i ova Jasmina svemu moze da doprinese ... samo ne tome ...

zanimljivo kako si analitican kad sjeckas jasminin tekst, a ne vidjeh da si isto tako analitican kad se izlazi sa laznim podacima o 3200 srpskih civila poginulim, pobijenim od strane nasera orica . dokle god se bude lagalo, svjesno sirile dezinformacije svakako da do pomirenja nece doci. trazi se pravda za zrtve a ne za "zrtve".

Pa kad bi Jasmina (ili neko drugi) ovde postavljao teme o Bratuncu onda bi i o tome pricali. Verovatno su i u tih 3200 ztava usli i vojnici poginuli u borbama. Pa i u onih 8000 su isto usli ... Nemam ja nista protiv da se racunaju i oni ... pa ogromna vecina i tih jadnika su zrtve. Nije lepo samo kad se to ne kaze... Kao sto radi Jasmina koja govori o "suocavanju sa istinom" ... pa nas "suocava sa neistinom" ...

A je l' ba, pa natera li te da razmisljas, a cijeli dan, bas mi te je zao po ovolikoj vrelini toliko mozgati.
No salu na stranu, dakle ti si izabrao opciju beskrajnog ponavljanja jednog te istog kadra. Ja za to nemam vise snage niti strpljenja. I sta sad ti ocekujes, da ti ja pricam o Hanzdar diviziji i Aliji u njoj u Srebrenici, o Kravici i ostalim nedelima naci- muslimana u drugom svetskom, o Oricu, dokle? "
"u bratuncu su sahranjeni oni koji su nosili oruzje od "srpske krajine" do drine", kazes, pa zaboga pogledaj se u ogledalo i imaj malo postenja, pa u Srebrenici ste sahranili sve sto se borilo od 92 do 95, pa bar to svi znaju, ukljucujuci i te nestretnike koji nisu nikome nista skrivili nego sto su postojali. Pa nemoj mi o 8000 ubijenih, nije tako. Nazivaj stvari njihovim imenom. Tokaca govori o polovini nestalih i tu se zapravo nesto dogadja.
Meni je zao nevino stradalih ljudi u Srebrenici, tvojih zemljaka muslimana ili bosnjaka, kako ti drago, kao i nevinih zrtava sa svih strana.
Meni nije zao zajebavati se sa nekim ko hoce da posto poto ponizi sasvim do kraja moju zemlju i sasvim je rasparca. Kao sto je to vec i ucinio sa zemljom koje vise nemam i koju nikada necu preboleti. A pravljenje mita o Srebrenici je upravo to u ovom momentu. Da li mislis da je slucajno sto u organizaciji Exita ucestvuje americka ambasada i da li mislis da je slucajno nasa Tesanoviceva trazila oprost za Srebrenicu na tom istom Exitu? Dakle bas sve hoce da instrumentalizuju, po svaku cenu.
Dakle, ti mozda verujes u dobre namere Tesanoviceve, ja ne. Pogledaj ko je najgromoglasniji u samopljuvanju: Kandic, Biserko, Vuco, Tesanovic. Da li mislis da su za to placene? Da li bi ti to radio kada bi te lepo platili da se samopljujes i izvinjavas koliko te grlo nosi i samom Seselju? Mozda ne, mozda vi bosnjaci imate vece samopostovanje od nas, ne znam. A onda opet, vidim te Potocare i sta je onda to ako nije prostitucija zrtvama u ime drzavnih ciljeva?
Malo tisine ne bi bilo na odmet, mogli bismo mozda da cujemo mrtve, da cujemo jedni druge i sazalimo se i nad mrtvima i nad samima sobom, pokajemo se i mozda, jedno drugom oprostimo. To je meni prijatelju, glavni i jedini cilj u svemu ovome a nikako zabranjivati ti tvoj prostor na b92. Nisam ti ga dala pa ti ga i ne mogu oduzeti a i dobrodosao si, da ti pravo kazem. Zapravo mislim da je direktan kontakt najbolji u svemu, ne znam da li cemo pomeriti nasa stanovista, mozemo da pokusamo. Mozemo da prihvatimo nase razlicitosti i nase, za sada bar, nepremostive jazove. MI ipak jesmo braca, imamo toliko toga zajednickog, 50 godina lepog zivota u zajednickoj drzavi. Ja na to ne mogu da pljujem, ja imam lepe uspomene.
A Tesanovicevoj zbog zasluga na radu molim te, dodelite ime ulice u Sarajevu ili Srebrenici, to je valjda neki minimum koji ona zasluzuje za ovoliku samopregornost. Kod nas ce ipak ostati na smetlistu istorije.
Nemoj djake prvake nipodastavati, barataju oni i kompjuterom, mozda ne mogu logaritamske ali mogu dosta toga. A bitna je dobra volja. Pozdrav

Ocito je da samo tebi slicni bosnjacki fanatici rade na ukidanju entiteta. Daljom logikom moze se reci da sprovodite antidejtonske ideje. Time direktno radite na rusenju ustava BiH. Za takve antidrzavne ideje bi trebalo da se ide u zatvor. Vas nije rat opametio ili ste bili dijete u tom vremenu.

boris_rs

Ocito je da samo tebi slicni bosnjacki fanatici rade na ukidanju entiteta. Daljom logikom moze se reci da sprovodite antidejtonske ideje. Time direktno radite na rusenju ustava BiH. Za takve antidrzavne ideje bi trebalo da se ide u zatvor. Vas nije rat opametio ili ste bili dijete u tom vremenu.

skupstina bosne i hercegovine nikad nije usvojila dejtonski sporazum kao drzavni dokument niti ce ikada usvojiti. taj dokument je samo zaustavio rat, a na nama je da u hodu, civilizacijski dodjemo do novog ustava u kojem mora stajati da je drzava bosna i hercegovina nedjeljiva i neprikosnovena drzava svih onih koji u njoj zive.
btw. republika sumska je nastala na genocidu i istjerivanju nesrba sa odredjenih prostora, koji se nazalost zove republika srpska i vrlo brzo ce se ispraviti nepravda. pokusava se redovnim putem odnosno politickim sredstvima.

btw. republika sumska je nastala na genocidu i istjerivanju nesrba sa odredjenih prostora, koji se nazalost zove republika srpska i vrlo brzo ce se ispraviti nepravda. pokusava se redovnim putem odnosno politickim sredstvima

Da li si ti svestan cinjenice da preko 50% stanovnika ne zeli BiH ( Srbi i Hrvati) . Redovnim putem , ta kvazitvorevina ( BiH) moze i da nestane plebiscitom dva naroda koji je jako blizu. BiH je propao projekat koliko i sama SFRJ. Puci ce po etnickim savovima. Nemoj da budes taoc glupe politike. Evo ti jedna tema za razmisljanje: Koliko vojnika i oficira Srba i Hrvata u oruzanima snagama BiH bi branilo tu drzavu. Ja , kao rezervni oficir znam odgovor. On je za tebe i tebi slicne porazavajuci. Izraz republika sumska je jednako degutantan kao i pederacija bih , pa te molim da ga ne koristis. U RS su ugradjene kosti mnogih patriota, ima medjunarodnu validaciju, definisane nadleznosti . Njeno stanovnistvo stoji iza svakog zareza dejtonskog sporazuma. Sporazumom o specijalnim paralelnim odnosima , fakticki je regija Rep. Srbije. Kao sto je i Zap.Hercegovina fakticki regija Rep. Hrvatske ( i imaju moju podrsku za svoj entitet i sve posebnosti na tom delu.

Dokle mislis da ce Srbi i Hrvati hteti da budu taoci vehabija. Covece , da li tebi Sarajevo lici na evropski grad?
Mislis da je Evropa slepa? Kad postanete prepreka , a polako postajete, mi odosmo...

www.spc.org.yu/Vesti-2005/07/srebrenica.pdf

pa šta ti je Alija potpisao prvo u Dejtonu pa onda u Parizu? Dokle laži? I u sadasnjem ustavu pise da je BiH nedjeljiva drzava sva tri naroda koji u njoj zive. Sa entitetima. I mogućnošću promjene ustava samo kada se slože sva tri naroda. Pa ti vidi. Osim ako se ne spremaš za novi rat. Tuzla još uvijek krije svoje zločince iz napada na kolonu JNA. Počisti u svom dvorištu pa onda gledaj druge. Do tada nemaš moralni kredibilitet.

Da probam ponovo. Trazio si mi neka imena.
secas se?


http://www.spc.org.yu/Vesti-2005/07/srebrenica.pdf

lilit

Pokusaj samo malo da razmisljas i da sumnjas u ono sto ti plasiraju, bas kao sto i mi cinimo.
Eto, Jasmina i njeni prijatelji nas suocavaju. A 'el neko vas suocava? Imate li vi neku Suadu-Jasminu koja place nad Bratuncem, Jasenovcem i ostalim genocidima ucinjenim u vase ime?
Ili sve da odmotavamo od pocetka, pa onda do u beskraj taj isti kadar koji se ponavlja i ponavlja i nikada da se zaustavi?
Dokle cemo tako dragi prijatelju, ima li vise smisla nego da se medjusobno pomirimo i prihvatimo bez tog jebenog kompleksa vise-nize vrednosti koji nas evo decenijama proganja? Pa zar ne shvatas da smo u savrseno istim govnima, i da li ce se tvoja zvati Dzamahirija Bosna a moja Serbija Pasaluk i nema bas neke razlike osim sto smo zrtve i jedni i drugi.
Dokle vise?
Sta je zapravo tvoj cilj na ovom blogu, da nas prisecas koliko smo genocidni? Daj, pricaj malo koliko vam je muzahedina ostalo i sta cete sa njima, pricaj nam o vasim problemima i vasim suocavanjima.

nas najozloglaseniji, mislim bosanski, mudzahedin, vojislav seselj, je u hagu.

grijesis, ti si prototip bosanskog mudzahedina. sigurno negdje cuvas sjekiricu ispod kreveta. da skines glavu nevjernicima. mozete vi ovdje prosipati suplju ljudima koji su bili daleko od rata pa vas ne poznaju. ili su placeni da ne vide.

Svetlana S.

Pokusaj samo malo da razmisljas i da sumnjas u ono sto ti plasiraju, bas kao sto i mi cinimo. Eto, Jasmina i njeni prijatelji nas suocavaju. A 'el neko vas suocava? Imate li vi neku Suadu-Jasminu koja place nad Bratuncem, Jasenovcem i ostalim genocidima ucinjenim u vase ime?
Ili sve da odmotavamo od pocetka, pa onda do u beskraj taj isti kadar koji se ponavlja i ponavlja i nikada da se zaustavi?
Dokle cemo tako dragi prijatelju, ima li vise smisla nego da se medjusobno pomirimo i prihvatimo bez tog jebenog kompleksa vise-nize vrednosti koji nas evo decenijama proganja? Pa zar ne shvatas da smo u savrseno istim govnima, i da li ce se tvoja zvati Dzamahirija Bosna a moja Serbija Pasaluk i nema bas neke razlike osim sto smo zrtve i jedni i drugi.
Dokle vise?
Sta je zapravo tvoj cilj na ovom blogu, da nas prisecas koliko smo genocidni? Daj, pricaj malo koliko vam je muzahedina ostalo i sta cete sa njima, pricaj nam o vasim problemima i vasim suocavanjima.

lepo rečeno.

sta je moj cilj na ovom blogu? ocekivanje. cega? skendera kulenovica u srba, koji ce opjevati tragediju majke srebrenicke, koji ce prenijeti poruku mladim narastajima da se dogodio genocid, etnicko ciscenje, zlocin univerzalnih razmjera.
jos uvijek ocekujem.........

Neko ocekuje istinu o svim onim dzihad ratnicima sto su ratovali na vasoj strani u Bosni. Kroz taj rat je prodefilovala islamska teroristicka elita. To su sadasnji prvi neprijatelji zapadne civilizacije. Ovi u Bosni poput Tuzlanca su se samo pritajili. Osama je njima duhovni vodja. Ko je bio u Sarajevu imao je prilike vidjeti Teheransku modu u srcu Evrope. Nikada nisam vidio prije rata zabradjene zene a odrastao u tom gradu. I sada nama ti pritajeni fanatici drze lekciju o demokratiji. I suzivotu, Nema perfidnije politike od Bosnjacke trenutno. Frustrirani skucenom teritorijom koju im je Dejton dao oni ne daju mira drugim narodima u Bosni. Srbi u RS ne trebaju nista osim da nas ove komsije ostave na miru. Sada su dosle povece investicije i po prvi put se vidi realna perspektiva napredka. Komsije to nemaju i isijavaju cistu zavist i pakost. Ogromnu pomoc koju su dobili poslije rata korupcionaski je presla u ruke elite i Bosnjacko rukovodstvo sada nema ni jednu drugu politicku opciju osim da zagorcava komsijama napredak skrecuci tako paznju svom narodu sa bijede u kojoj zivi. Dimna zavjesa.

boris_rs

Neko ocekuje istinu o svim onim dzihad ratnicima sto su ratovali na vasoj strani u Bosni. Kroz taj rat je prodefilovala islamska teroristicka elita. To su sadasnji prvi neprijatelji zapadne civilizacije. Ovi u Bosni poput Tuzlanca su se samo pritajili. Osama je njima duhovni vodja. Ko je bio u Sarajevu imao je prilike vidjeti Teheransku modu u srcu Evrope. Nikada nisam vidio prije rata zabradjene zene a odrastao u tom gradu. I sada nama ti pritajeni fanatici drze lekciju o demokratiji. I suzivotu, Nema perfidnije politike od Bosnjacke trenutno. Frustrirani skucenom teritorijom koju im je Dejton dao oni ne daju mira drugim narodima u Bosni. Srbi u RS ne trebaju nista osim da nas ove komsije ostave na miru. Sada su dosle povece investicije i po prvi put se vidi realna perspektiva napredka. Komsije to nemaju i isijavaju cistu zavist i pakost. Ogromnu pomoc koju su dobili poslije rata korupcionaski je presla u ruke elite i Bosnjacko rukovodstvo sada nema ni jednu drugu politicku opciju osim da zagorcava komsijama napredak skrecuci tako paznju svom narodu sa bijede u kojoj zivi. Dimna zavjesa.

a slavio si kad je avion spicio u world trade center, hehehehehehe

Pa znaš draži su mi Amerikanci od Arapa. Koliko su vam već do sada ti isti Ameri uhapsili ljudi u Bosni zbog veza sa terorizmom? Koliko su drugih terorista doveli u vezu sa vasim dijelom BiH?
Koliki ste vi licemjeri pokazuje i cinjenica da je Željko Knez, osumnjičeni za ratni zločin u slučaju Tuzlanska kolona, sada savjetnik Željku Komšiću , članu predsjedništva. Iza maske zajedništva i demokratije kriju se lica ubice.
O tuzlanskoj demokratiji:

Hronologija monstruoznog plana


Do 14. maja u sastavu 92. motorizovane brigade u kasarni "Husinjska buna" bio je motorizovani bataljon iz Pirota sa oko 600 ljudi. On je u skladu sa dogovorom SRJ i vlasti u Sarajevu pratio i obezbjeđivao povlačenje jedinica u Jugoslaviju, ali i obezbjeđivao širi prostor kasarne i skladišta oružja. Povlačenjem tog bataljona, 14. maja, prema pretpostavkama svjedoka, stvoreni su povoljni uslovi za napad na preostale vojnike, koji će se odigrati sutradan. U kasarni "Husinjska buna" ostao je dio vojnika na redovnom odsluženju vojnog roka i dio rezervnog sastava koji je već bio angažovan na poslovima dislokacije.

Sutradan, 15. maja, niko od vojnika i starješina nije ni slutio šta će se dogoditi toga dana. Oficiri muslimani i Hrvati, koji ranije nisu dezertirali, pojavili su se na poslu. U kasarni se zadržavaju do 13 časova, kada naglo nestaju u gužvi oko pakovanja kamiona i tovarenja tehničkih sredstava. Upravo u to vrijeme "Zelene beretke", nakon pljačke oružja iz magacina TO Tuzla na Kozlovcu, ubrzano zauzimaju položaje oko kasarne koje je napustio bataljon iz Pirota.

Komandant kasarne potpukovnik Mile Dubajić, kako navode svjedoci, postiže dogovor sa tadašnjim predsjednikom Izvršnog odbora SO Tuzla Seadom Avdićem i predstavnicima SO Tuzla Refikom Ahmedinovićem i Simom Šolajom da "Zelene beretke " neće provocirati jedinice JNA u kasarni i da ce se mirno sačekati njihovo povlačenje do 19. maja.

Negdje na sredini sastanka u salu u Domu JNA, gdje su vođeni pregovori, ušao je pukovnik Ugo Nonković, u to vrijeme zadužen za održavanje kontakata sa muslimanskom stranom i rekao: "Ne brinite, gospodo, ključevi od dvorca su vaši. Zar ne vidite da u kasarni nema više vojske." Dio oficira i vojnika kasnije će posumnjati da je Nonković, osim što je sa muslimanskom stranom kontaktirao, za njih i radio. Potpukovnik Dubajić se nakon pregovora, oko 13 casova, vratio u kasarnu, a njegove kolege su primijetile da je "vidno nervozan i uznemiren".

O detaljima dogovora nije pričao ni najbližim saradnicima. Vojnici postaju ozbiljno zabrinuti za svoje živote. Tog dana, prema saznanjima oficira, bila je završena mobilizacija jedinica TO Tuzla, a svuda oko kasarne prolazile su kolone dobro naoružanih teritorijalaca. Oni su zauzimali dominantne tačke koje je dan ranije napustio pirotski bataljon. Na okolnim zgradama postavljeni su snajperisti, a sa brda oko kasarne vršena su stalna osmatranja. Nakon što je izviješten o novoj situaciji, Dubajić je naredio da se formira kolona za izlazak iz kasarne, a "on će zvati predsjednika opštine Tuzla Selima Bešlagića da vidi o čemu se radi".

U 14.30, prema svjedočenjima, "rulja" je ušla u već napušteno skladište oružja Kozlovac, iz koga je ranije izvučeno naoružanje JNA, ali u kome je, prema dogovoru, ostalo oružje TO Tuzla. Civili zajedno sa članovima TO, "Zelenim beretkama" i drugim jedinica razvlačili su moderno automatsko naoružanje i sanduke sa municijom.

Sat kasnije, nakon zauzimanja položaja oko kasarne, počinje snažan napad pješadijskim naoružanjem. Vojnici su iznenađeni, jer im je ranije prenijeta vijest da je dogovoren miran izlazak iz kasarne. "Nije se znalo ko na koga puca", svjedoče za Patriot preživjeli. Pošto u kasarni nije bio iskopanih rovova za odbranu, vojska zauzima ležeće položaje oko kamiona u već formiranoj koloni, ili u zgradama, sa kojih razbijena stakla padaju po njima. Oficiri smatraju da se radi o "varka napadu", koji ima za cilj da se izvrši pritisak da vojska napusti kasarnu, jer su projektili ispaljivani relativno visoko i u objekte. Dubajić izdaje naredbu da se na napad ne odgovara, osim u slučaju da već formirana kolona u kasarni bude direktno napadnuta. Napad traje do 16.00 casova, a još većom silinom ponovljen je u 16.30. Ovaj put, sem pješadijskog naoružanja, upotrijebljene su i zolje. Jednom od njih pogođena je benzinska stanica. Od rikošetiranih metaka nekoliko vojnika je ranjeno. Napad traje desetak minuta, do 16.40, kada na pregovore u kasarnu prvo dolazi prethodnica, a zatim i komandant Štaba TO Tuzla, bivši rezervni major JNA Enver Delibegović, predstavnik opštinske vlasti Jasmin Imamović, dok Mehmed-Meša Bajrić, načelnik MUP-a Tuzla, ostaje na prijavnici. Vojnici u kasarni se komješaju. Veliki dio, kako tvrde preživjeli, vidi "da se nešto veliko sprema, da neće valjati" i da ne treba imati povjerenje u data obećanja o nenapadanju. Dio zagovara da se ostane u kasarni i organizuje odbrana.


Ponovljene laži

Međutim, u novim pregovorma potpukovniku Dubajiću su ponovljena obećanja da će vojska napustiti kasarnu bez borbe, i on se odlučuje da im povjeruje. Dogovoreno je da vojska napusti kasarnu u 19 casova, i to isključivo pravcem Skojevska ulica - Brčanska Malta - Bijeljina. Kao garancija da kolona neće biti napadnuta (gotovo isti scenario kao i u nekoliko dana kasnije izvršenom napadu u Dobrovoljačkoj ulici u Sarajevu) dogovoreno je da sa pukovnikom Dubajićem u istom vozilu bude Enver Delibegović. U drugom vozilu MUP-a, oko sredine kolone, bio je bivši načelnik centra bezbjednosti Tuzla Brkić N. (prema tvrdnjama Selima Bešlagića, tu su bili Jasmin Imamović i Benjamin Fišeković, a na kraju kolone Povikić). Da je masakr bio već planiran, prema izjavama svjedoka, govori i to što su "garanti za nenapadanje" uglavnom sjedili u civilnim vozilima. I bivši stariji vodnik Gaši Damir i bivši rezervni kapetan Mahmut Bijedić, koji su usporili kolonu, bili su u civilnom automobilu, a nijedno civilno vozilo u koloni tokom napada niti je gađano, niti je bilo pogođeno. Brkić je tokom napada pobjegao iz kolone, a Delibegović je kasnije razmijenjen za mrtve i ranjene iz kolone, zbog čega narod umalo nije linčovao potpukovnika Dubajića. Glas da je postignut sporazum pronio se u jedinicu oko 18.40 i kolona je oko 19 sati krenula.


Podmuklost pregovora


Postoji otvorena sumnja da su u prethodnim napadima na kasarnu, u kojoj je u popodnevnim časovima vec bila formirana kolona, a zatim i ponovljenim pregovorima, predstavnici SO Tuzla, TO i MUP-a namjerno i smišljeno odugovlačili povlačenje vojnika iz kasarne da bi se izvršile sve pripreme neophodne za napad iz zasjede. Uz to, bilo je potrebno obezbijediti direktan TV-prenos da bi se pružio alibi za masakr, pod izgovorom da je vojna kolona pokušala da napadne grad. Neborbenoj koloni je za izlazak isključivo odreden jedan pravac, prema Majevici, na kome je već priremljena zasjeda, iako se iz kasarne moglo izaći i u pravcu prema Ozrenu, gdje su većinom srpska naselja. Svi dogovori su, sumnja se, i vođeni bez ikakve namjere da se po njima postupi, sa jedinim ciljem da se obezbijedi mjesto i način napada da bi koloni JNA nanijeli što veće gubitke, uz što manju opasnost po sopstvene formacije.

Dok je 15. maja u Bijeljini 30 limenih kovčega, u koje je pohranjeno tek po nekoliko kostiju nedogorjelih ljudskih skeleta, spuštano u zajedničku grobnicu, dotle su Bešlagić, Bajrić, Avdić, Imamović, Delić ... u programu TV Tuzlanskog kantona govorili o Danu pobjede.

Izrevoltiran riječima novinara Sinana Alića, koji se u "prazničnom programu TV TK" jedini založio da se 15. maj 1992. što prije zaboravi i da se o njemu što manje priča, Bešlagić je povišenim glasom rekao da će on taj dan "slaviti za sebe".

Potpukovnik Mile Dubajić trenutno odbija bilo kakve kontakte sa medijima. Ranije je, kako se tvrdi, izjavio da je vojnicima i starješinama bilo izdato naređenje kako da se ponašaju za vrijeme marša, kao i naređenje o potrebnim mjerama bezbjednosti u slučaju napada na kolonu. Ostale mjere obezbjeđenja, kako je tvrdio, nisu mogle biti preduzete "zbog objektivnih okolnosti". Nakon masakra Dubajić je, kažu - dok su oko njega stajali izrevoltirani preživjeli vojnici i članovi porodica onih za čiju sudbinu se nije znalo - sjedeći, skrhan, ponavljao: "Prevariše me Bešlagić i Bajrić."

Vojno tužilaštvo u Beogradu zatražilo je od Vojnog suda da pokrene istragu protiv Selima Bešlagića, bivšeg gradonačelnika Tuzle, i nekoliko njegovih tadašnjih saradnika zbog masakra vojnika bivše JNA u Tuzli 15. maja 1992. godine. Vojno tužilaštvo traži da se istraga, osim protiv Bešlagića, pokrene i protiv Envera Delibegovića, bivšeg komandanta Teritorijalne odbrane Tuzla, Mehmeda Bajrića zvanog Meša, bivšeg načelnika Centra bezbjednosti Tuzla, kao i Muhameda Brkića, Budimira Nikolića i Ilije Jurišića, bivših članova Kriznog štaba Stanice javne bezbjednosti u Tuzli. Oni se terete da su 15. maja 1992. na neborbenu vojnu kolonu organizovali napad u kome je ubijeno više od 200, a zarobljeno 140 vojnika. Takođe se terete da su prekršili odredbe međunarodnog ratnog prava i Ženevsku konvenciju, kao i prethodni dogovor SR Jugoslavije i vlasti u Sarajevu o mirnom povlačenju jedinica JNA iz BiH do 19. maja 1992. Uz sve to, lica protiv kojih je zatraženo pokretanje istrage prekršila su i dogovor o mirnom povlačenju, koji su sama postigla sa komandantom kasarne "Husinjska buna" u Tuzli.


Crne slutnje


Nakon što je oko 14 časova vojna kolona vraćena u kasarnu "Husinjska buna", koju je prethodno pokušala napustiti, golobradi vojnici i rezervisti postaju uznemireni i nervozni. Mučila ih je opravdana sumnja da se nešto "krupno sprema i da nece valjati". Njihovo ubjeđenje da će stvari krenuti po zlu podgrijavaju napadi na kasaranu iz pješadijskog oružja, koje pripadnici Teritorijalne obrane Tuzle, MUP-a i paravojnih, stranačkih oružanih formacija "Zelenih beretki" i "Patriotske lige" izvode od 15 do 15.30, a potom i sat kasnije. Gradonačelnik Tuzle Selim Bešlagić znao je sve što se desilo tog 15. maja i imao je neposredni uticaj na lanac komandovanja i odlučivanja, što potvrđuju i riječi jednog majora JNA, koji je, kako kaže, slušao telefonske razgovore komandanta kasarne potpukovnika Dubajića i Bešlagića.

"Dubajić je povišenim tonom od Bešlagića ultimativno zahtijevao i dobio obustavu napada na kasarnu", sjeća se taj oficir. Dubajić ce nakon tih razgovora svoje oficire upoznati i sa "sadržajem dogovora koji je sa Bešlagićem postigao u vezi sa izvlačenjem snaga i sredstava iz kasarne". Bešlagić, kao garanciju za mirno povlačenje vojnika JNA, šalje svoje čelne ljude iz Kriznog štaba da u tri vozila budu u vojnoj koloni - na njenom čelu, u sredini i na začelju. Oni, međutim, ne ulaze u vojna vozila i kamione, nego ostaju ili u policijskim, ili u civilnim automobilima, koje u toku napada niko ne gađa. Nakon što su pregovori okončani, potpukovnik Dubajić naređuje majoru Ranku Belojici, pomoćniku komandanta za pozadinu 92. motorizovane brigade, da dalje prenese naredbu o pokretu kolone ka Majevici i Požarnici, pošto tuzlanske vlasti nisu dozvolile kretanje nijednim drugim pravcem. Vojnici su najstrože upozoreni da ničim, gestovima ili pjesmom, ne provociraju bilo koga. Zbog obećanja da će vojna kolona mirno napustiti Tuzlu vojnici se ne pripremaju za odbranu. Vojnicima je naređeno da puščane cijevi okrenu nadolje i da podignu cerade na kamionima. U 18.20 časova komanda o pokretu prenijeta je dalje. Vojska napušta zaklone i ulazi u kamione.


Paklena zamisao


Period od 14.30 do 18.50 sati, kada kasarnu napušta prvo vozilo, "teritorijalci" i muslimanske paravojne formacije koriste da očiste oružje razgrabljeno iz magacina Kozlovac (prevoz kamionima organizovao direktor Rudarskog instituta i bivši rezervni kapetan Faruk Prcić) i da postave zasjede, kako su to zamislili bivši oficiri JNA potpukovnik Željko Knez i Slavko Gligorević.

Prema izjavama svjedoka, kasarnu prvi u "pragi" napušta potpukovnik Dubajić zajedno sa načelnikom Štaba TO Tuzla Enverom Delibegovićem. Iza njih, u automobilu tuzlanske milicije, bio je bivši načelnik Centra bezbjednosti Tuzla Muhamed Brkić sa dva policajca. Zatim izlazi crvena "zastava 101", Dubajićevo civilno vozilo, u kome se nalazi njegova supruga, a iza njih su dva "pincgauera" sa vojnom policijom. Slijedi "praga", šest kamiona i jedno oklopno vozilo (BOV) izviđačke čete. Grupa je izašla na prijavnici i u startu je imala oko 300 metara prednosti u odnosu na ostatak kolone, koja izlazi na glavnoj kapiji kasarne. Dio vojnika i rodbine ubijenih kasnije je optužio Dubajića da je "na vrijeme pobjegao". Postojala je čak i sumnja da je imao "dil" sa muslimanskim snagama, ostavljajući im na milost i nemilost ostatak kolone.

Napad je počeo nakon što su ta vozila propuštena, mada su stradali i vojnici iz zadnja dva kamiona tog dijela kolone. Oni su ubijeni u zasjedi koja je postavljena u iskopanim tranšeiama kod benzinske pumpe u Slavinovićima, na samom izlazu iz Tuzle. Prema riječima jednog od Dubajićevih pratilaca, na prozorima stambene zgrade u Skojevskoj ulici, prije raskrsnice, vidjelo se "više stotina pušcanih cijevi" (oko 300 do 400), koje su virile kroz otvorene prozore, ali se "nije mogla vidjeti nijedna glava". Ista slika ponavlja se i na prozorima, balkonima i krovovima sa obje strane Brčanske Malte, koja je pod pravim uglom u odnosu na Skojevsku... U produžetku Malte, ali suprotno, prema gradu, naoružani ljudi su na "F" i "G" kulama... Pored puta, dijagonalno je postavljen oklopni kamion, rađen u TTU u Tuzli. Nakon što su dva vojna kamiona neuspješno pokušala izbjeći silovitu vatru iz zasjede, isti kamion prepriječen je i na putu ka Ozrenu (produžetak Skojevske). Svaka odstupnica time je bila blokirana i vojnici su bili u klopci. Na zelenim površinama, na uglovima raskrsnice, bile su vreće s pijeskom i mitraljeska gnijezda okrenuta ka Malti i Skojevskoj. Vozac oklopnog transportera JNA svjedoči da su na daske bile pričvršćene protivtenkovske mine, koje su kanapom, iz jarka, izvučene na put u Skojevskoj. Sa jedne i sa druge strane ulice bilo je "na stotine" teritorijalaca. Mnogi od njih su, kažu svjedoci, prije napada u toku dana, pili ispred već zaposjednutog Doma JNA u blizini kasarne .


Bezobzirni zločin


Napad započinje onog trenutka kada se dio "teritorijalaca", koji su stajali pored puta, iznenada razbježao u ulaze zgrada i zaklone. Naredbu izdaje Mehmed Bajrić, a potvrđuje je Ilija Jurišić. Paklena paljba počinje sa svih strana i traje trideset do četrdeset minuta. Pucnjava različitog intenziteta trajala je do 23 sata. Na većini vozila su odmah izrešetane gume, ona zaostaju i stvara se gužva. Na neka su, prema riječima svjedoka, bacane flaše sa zapaljivim materijalom. Vozači i suvozači su ubijani snajperskim hicima u glavu, a "ovjeravani" pogocima u grudi. U "fapu", koji se među prvima našao na meti napadača, snajperskim hicima ubijeni su vozač i dva vojnika ispod cerade. Iza njega je sa solitera "Pecara" izrešetana cisterna sa gorivom, koja nastavlja pravolinijsko kretanje i dolazi do Simin Hana, iako je vozač, pogođen hicem u glavu, vec mrtav.

Do Simin Hana stigao je i kamion sa vozačem kome je snajperski hitac u čelo otkinuo gornji dio glave. Na karoseriji su bila dva mrtva i jedan ranjeni vojnik. Suprotno ratnim konvencijama, izrešetano je i sanitetsko vozilo "pincgauer" i na raskrsnici su ubijeni vodnik Jovo Vasić i još osam vojnika. Kamioni, čiji su vozači mučki ubijeni, sudaraju se i sužavaju prolaz za ostala vozila. Na šest metara širokom bulevaru vojnici predstavljaju i suviše lake mete. Odbrana je nemoguća, jer se napadači kriju iza zidova zgrada podignutih po "Žeželjevom sistemu", od gotovih betonskih elemenata.

U bespomoćne mete napadači ispaljuju "zolje" i "ose". Pogađaju pojedina vozila. Na vojnike, koji se pokušavaju skloniti ispod kamiona, bacaju ručne bombe. Jedan od njih, pogođen gelerima od bombe duž lijeve strane tijela, uspijeva utrčati u podrum zgrade. Tu zatiče civile, ali i prethodno pristigle vojnike. Jedan od njih, sa skoro otkinutom nogom, umire do kraja napada. Vojnik Blagojević, sa prostrelnom ranom kroz grudni koš i ruku, sa bezbroj rikošetiranih metaka u tijelu, koje i danas nosi, iskače sa prikolice drugog kamiona tek kada su mu noge počele gorjeti od vatre iz pogođenog rezervoara. Uspijeva utrčati u frizerski salon. Zatiče druge izranjavane vojnike. Svi ostali koji su sa njim bili na kamionu nemilosrdno su poubijani u otvorenoj prikolici. Neki od vojnika imaju sreće i utrčavaju u stanove penzionisanih oficira, koji ih sakrivaju.

Drugi ulijeću u ruke teritorijalcima. Neki civili spasavaju vojnike, koji ranjeni iskaču iz vozila, drugi ih zarobljavaju i odvode u privatne logore, gdje će i po nekoliko godina provesti na prisilnom radu. Bilo je i onih koji su vojnike ubijali na licu mjesta. Vojnik Cvetković, rodom sa Kosova, viđen je kako sa lakšom ranom na ruci utrčava u ulaz jedne zgrade. Nakon nekoliko dana razmijenjeno je njegovo mrtvo tijelo. Rezervista Nenad Savić bio je pogođen u koljeno. I on je kasnije razmijenjen mrtav. Ranjeni vojnici koji nisu mogli da iskoče iz kamiona živi su spaljeni. Oni koji su "ležali" preko municije razneseni su. Rezervista Mičić, vozac kamiona, kaže da je u glavi imao samo jednu misao - ne skinuti nogu sa pedale gasa. Travnjakom je, sa desne strane, zaobišao pogodene kamione, koji su već bili u plamenu. Većina hitaca pogađa njegove suvozače.

"Kako koji od metaka pogodi čovjeka do mene, tako ga baci uvis da zategne ceradu na kabini. Na staklima i svuda okolo krv. Iznenada je nešto eksplodiralo blizu kamiona i masa gelera me je zahvatila po tijelu. Kroz krv i znoj jedva sam naslućivao kud vozim. Kako sam sve to prošao, ne znam", svjedoči za Patriot. Kamion je na felnama dovezao do Simin Hana. Kaže da je sreća što je motor tek tad "zaribao". Za trećeg suvozača, Novakovića, mislili su da je mrtav, jer mu je noga skoro bila otkinuta, a glava i tijelo izranjavani. Na svu sreću, sva trojica su preživjeli.

Začelje kolone je, zbog broja vozila, ostalo na ulazu u kasarnu i izvan dometa zasjede. Oficiri koji su sutradan prilikom povlačenja prolazili kroz raskrsnicu, svjedoče o velikom broju ugljenisanih vojnika, koje je teško bilo razaznati od boje spaljenih kamiona. Iako je "cišćenje" bilo u toku, na licu mjesta su izbrojali preko 49 mrtvih. Ugljenisana tijela vojnika, koja su ležala po asfaltu, prema riječima očevidaca, raspadala su se na dodir. Nerijetko je ostatke ljudskih tijela činilo po nekoliko nagorjelih kostiju.


Ovjera zvjerstva


Nakon napada, dok vozila hitne pomoći odvoze pojedine ranjene, pripadnici "teritorijalne odbrane" i paravojnih formacija, ali i civili u grupama, obilaze stratište i ubijene "ovjeravaju" hicima u glavu ili usta iz neposredne blizine. Jedan od vojnika koji je preživio pucanj u usta iz pištolja TT, kaže da se radilo o grupama i do 15 članova. Jedni su iz "tamića" silazili do ranjenih i ubijali ih, a ostali su ih bodrili. Taj vojnik je uspio da preživi jer je nakon prvog hica uspio da odglumi mrtvacke trzaje. Krvnik se spremao da mu ponovo puca u glavu. Spasila ga je hitna pomoć, a kasnije je operisan. Ranjeni vojnici koji su dovezeni do bolnice Gradina svjedoče da je oko bolmice i u bolnici bilo teritorijalaca i drugih naoružanih pripadnika muslimanskih formacija. Prislanjali su im cijevi pištolja na glavu, prijetili im ubistvom, šamarali ih, udarali rukama i nogama. Jednoga su ubili u hodniku bolnice udarajući ga kundacima puške. Pojedine medicinske sestre pridruživale su im se u tuči. Dio doktora muslimana i Hrvata odbili su da pruže pomoć. Drugi su, opet, bili profesionalni. Muslimani i Hrvati koji su kasnije, do juna 1992, ranjeni dovlačeni u bolnicu prijetili su im ubistvima i maltretirali ih. Dvadesetog maja u Požarnicu je dovezeno 17 mrtvih vojnika iz kolone. Svi su puoubijani udarcima čekicem u čelo. Rane su bile velicine 3x3 cm.

Policajci srpske nacionalnosti koji su kasnije izašli iz Tuzle svjedoče da su u policijskim jedinicama, formacijama "teritorijalne odbrane" i paravojnim stranačkim jedinicama bili uglavnom pripadnici muslimanskog naroda. Oni su donosili glavne odluke, dok su pripadnici ostalih naroda, posebno Srbi, držani po strani kao "kamuflaža". Medijskoj propagandi o pobjedi navodne multietničke, jugoslovenske opcije u Tuzli u početku su povjerovali samo naivni. Kada su počela maltretiranja, većina tuzlanskih Srba shvatila je prevaru, pokušavajući potom na razne načine preći na srpsku teritoriju.

Pratioci potpukovnika Dubajića kažu da se oko 17 časova na prijavnici kasarne pojavila žena obučena u bordo komplet. Vikala je i psovala četničku majku. Nekoliko puta je ponovila: "Nećete vi živi izaći. 'Ne znate šta vam se sprema'." Članovi porodica penzionisanih lica svjedoče da su u skloništima vec bile pripremljene rezerve hrane.


Onemogućavanje pomoći


Čelo kolone, u kome se nalazila i većina oficira, prvi put je za napad čulo nakon prelaska raskrsnice u Simin Hanu, blizu Kovačevog Sela. Mještani Srbi su komandantu kasarne potpukovniku Dubajiću tada saopštili da je u toku direktan TV-prenos napada na vojnu kolonu. Dubajić izdaje naredbu da se nastavi dalje, a po dolasku u Kovačevo Selo i Požarnicu "izvršeno je raspoređivanje vozila" i "organizacija odbrane". Major Belojica, koji je iz Tuzle izašao u civilnom automobilu, na raskrsnici u Simin Hanu naređuje poručniku Karadžinu da se sa posadom "prage" i jednim vozilom BOV vrati ka Brčanskoj Malti i da pokuša da se probije i pomogne u izvlačenju preživjelih. Posade se, međutim, ubrzo vraćaju i javljaju da je teškim vozilima, natovarenim kamenjem, zapriječen prolaz između benzinske pumpe i raskrsnice u Slavinovićima. Iz Ugljevika svim starješinama i jedinicama stiže naredba da ne idu u Tuzlu. Manja grupa vojnih policajaca, čija su braća i rođaci ostali u koloni, u Tuzlu kreće svojevoljno, ali ni oni ne stižu dalje od Slavinovića, gdje vode pješadijsku borbu sa teritorijalcima.

Dubajić, prema riječima svjedoka, iz Kovačevog Sela šalje policajca "garanta" Muhmeda Brkića da "preduzme mjere da se kolona izvuče". Brkić to, međutim, koristi i bježi u Tuzlu. Jasmin Imamović, današnji gradonačelnik Tuzle, takođe je bio u koloni, kojoj je trebalo da garantuje bezbjedan izlazak iz grada. Kako je sam izjavljivao medijima, jedva je, bježeći koritom Jale, izvukao živu glavu.


Nova obećanja


Iz štaba u osnovnoj školi u Požarnici Dubajić u telefonskom razgovoru od tuzlanskih vlasti traži puštanje zarobljenih i predaju mrtvih. Oni sa druge strane minimiziraju broj poginulih, tvrdeći da ih ima samo devet, i daju obećanja da će narednog dana zarobljeni biti pušteni. Stanovnici Požarnice, nasuprot ovim informacijama, uvjeravaju Dubajića i oficire da su u TV-prenosu vidjeli veliki broj ubijenih i izgorjelih. U telefonskim razgovorima sa poznanicima iz Skojevske ulice, Dubajić dobija potvrde o masakru.

Enveru Delibegoviću, komandantu Štaba TO Tuzla, koji je bio u pratnji kolone, nakon saznanja da su vojnici napadnuti oduzeti su pištolj i bomba. U telefonskom razgovoru sa njim, kažu svjedoci, Bešlagić ga iznenađeno pita: "Zar si ti živ? Šta tu radiš?" Sutradan, 16. maja, po naređenju potpukovnika Dubajića, razmijenjen je za dio zarobljenih i poginulih vojnika.

Istoga dana Dubajić bezuspješno pokušava obezbijediti puštanje svih vojnika i transport mrtvih. Sa suprotne strane u pregovorima, osim bivšeg potpukovnika Željka Kneza, Hazima Kadića i Osmana Bajića, učestvuje i Muhamed Žilić, doskorašnji ministar policije FBiH. U samom gradu, kako tvrde pojedinci, sa Kriznim štabom i MUP-om pregovara i pukovnik Ugo Nonković. Pregovori su bili teški, jer tuzlanske vlasti nisu željele da puste rezerviste.


Drugi dio kolone


Kada je počeo napad na kolonu, začelje se, skoro identično scenariju napada na kolonu JNA u Dobrovoljačkoj ulici nekoliko nedjelja ranije, nalazilo na samom ulazu u kasarnu. Detonacije se prenose ka začelju kolone, a kapetan Ivković organizuje sklanjanje kamiona (više od 20), jer prijeti opasnost od eksplozije. Organizuje odbranu rasporedujući vojnike po ulazima zgrada i zaklonima. O ovim dešavanjima obaviješteni su i pretpostavljeni general Nedeljković u Ugljeviku i potpukovnik Dubajić.

Sutradan, 16. maja, oko četiri časa ujutro, preživjeli vojnici skupljaju se u salonu "Šipad". U šest sati na pregovore kod kapetana Ivkovića dolazi teritorijalac koji se predstavlja kao "Brka". On je vojnike, kako je rekao, posredstvom tuzlanskog radija i TV-a već pozivao da dođu u salon, navodeći da je to naredio izvjesni potpukovnik Nonković. Začelje je, kažu svjedoci, bilo suviše jako da bi muslimanske snage mogle bilo šta da urade bez znatnih gubitaka. Ivković odbija ponudu, i od generala Nedeljkovića, pukovnika Denčića i potpukovnika Dubajića traži vazdušnu podršku da bi kolona sa ljudstvom i tehnikom bezbjedno mogla izaći ka Požarnici. Dva sata kasnije, raskršće Brčanske Malte nadlijeću dva aviona. Ivković postrojava kolonu i nakon izviđanja pravaca kretanja dobija dozvolu od generala Nedeljkovića da može krenuti. Pri izlasku iz "salona" prvi put susreće pukovnika Uga Nonkovića. Nakon predaje izvještaja o "saopštenju generala" i spremnosti kolone da krene, Nonković ga je, kažu svjedoci, mrko pogledao i "otjerao u p.... materinu", poručujući mu da on nema šta da dogovara. Odmah potom Nonković u direktnom telefonskom razgovoru sa generalom Nedeljkovićem govori da je "sredio da vojnici u autobusima napuste grad, sa ličnim oružjem", a on ce se "pobrinuti za ranjene i poginule i izvesti kolonu, jer će mu vozače dati civilna vlast". Vojnici sjedaju u gradske autobuse, a kapetan Ivković i tri vozača svojevoljno, sjedaju u kamione i priključuju se koloni. U jednom od vozila nalaze se minobacaci od 120 mm, koji su dan ranije, pri povlačenju, ostavljeni na milost i nemilost na isturenim položajima iznad grada.

Sa ovim dijelom kolone izlazi i dio zarobljenika koji su bili u Centralnom zatvoru u Tuzli. Dio zarobljenika ostaje u zatvoru, jer više nema povjerenja u oficire JNA.

Pukovnik Nonković i "ljiljani" prvo su namjeravali da kolonu prate samo do Slavinovića, ali su na traženje produžili do izlaza iz grada. Ugo se vratio u Tuzlu i "ostao još nekoliko dana", ali nikad nije izvukao ostatak kolone.

Dio oficira i civilnih lica kasnije je izrazio sumnju da je pukovnik Nonković, zbog "dobrih veza sa muslimanskom i hrvatskom stranom", sa njima tajno sarađivao i pomagao njihove planove i namjere. Nonković je nastavio vojnu karijeru u VJ, u kojoj je i penzionisan.



Sakrivanje i tragovi zločina


Do danas niko ne zna tačan broj žrtava tuzlanskog masakra. Na smotri održanoj 15. maja komandiri grupa koji su preživjeli utvrdili su da im nedostaje 140 ljudi i 30 motornih vozila. U pripremama za pokret iz kasarne niko nije ni pomišljao da sačini tačan spisak vojnika ili vozila, tako da se broj žrtava ni do danas ne zna sa sigurnošcu.

Prema vojnim podacima, od 600 vojnika, koliko je bilo u koloni, poginulo je 212. U noći 15. maja sa mjesta masakra u Tuzli sakupljana su i odvožena mrtva tijela vojnika. Do 17. maja su sa stratišta odvezena i spaljena vozila. Ulice su oprane od ostataka ljudskih tijela i krvi, a rupe na asfaltu, nastale od eksplozija ili visoke temperature, popravljene.

Već u noći između 15. i 16. maja na deponiju smeća u Tuzli dopremljeni su izgorjeli ostaci ubijenih vojnika, preko kojih je nabacan sloj smeća debljine pet metara, a zatim poravnan buldožerom. Dio tijela nalazi se i na bivšem vojnom strelištu Paša bunar i rejonu skladišta Kozlovac. Na Trnovcu je iskopana jama dimenzija 3x5 metara i u nju su sahranjena neka tijela. Muslimani po Tuzli pričali su da je u jednu jamu zakopano oko 150 tijela, koja su kasnije, jedno po jedno, vađena i davana u razmjenu, iako su bila toliko izgorjela da nije bilo moguće utvrditi identitet nastradalih.

Od zemnih ostataka iz masovne grobnice na groblju Trnovac do 19. oktobra 1999. ekshumirani su nagorjeli ostaci kostiju od oko 33 do 35 tijela, zakopanih u šesnaest najlon vreća, na dubini od tri metra.

Selim Bešlagić, tadašnji predsjednik tuzlanske opštine i današnji guverner Kantona Tuzla, Sead Avdić, tadašnji predsjednik Izvršnog odbora SO Tuzla i aktuelni potpredsjednik Parlamentarne skupštine BiH, Mehmed Bajrić, tada načelnik SJB i dugogodišnji predsjednik SDA, kao najodgovorniji ljudi moraju znati gdje se nalaze tijela vojnika JNA koji su ubijeni 15. maja u Tuzli. Svi još uvijek ćute ili minimalizuju broj žrtava tuzlanskog maskara. Spisak JNA i pojedinih članova porodica poginulih, imenom i prezimenom govori o 80 dosada identifikovanih lica.

Ranjenici koje je sanitet dovezao u tuzlansku gradsku bolnicu operisani su. Iako je većina medicinskog osoblja imala profesionalan odnos, ima i onih koji su, poput anesteziologa dr Mirsade Praše, šamarali renjenike. Ortoped dr Luka Tunjic, po nacionalnosti Hrvat, odbio je da pruži pomoć ranjenima. Svjedoci kažu da je Radovan Modraković iz Živinica u bolnici zadavljen čaršavom. Jednog vojnika na nosilima "teritorijalci" su kundacima pretukli na smrt. Oko bolnice i u bolnici psovali su, udarali i šutirali ranjenike, prijetili ubistvom prislanjajući im cijevi pištolja na glavu.

Nakon ukazane pomoći, grupa vojnika istjerana je na klupe ispred bolnice u Gradini. Do tri sata ujutro, kada su prebačeni u zatvor, tukli su ih šipkom od poluautomatske puške. Stojanovića, koji je bio ranjen u vrat, izvjesni "Aca" je podizao sa klupe zavlačeći mu šipku od PAP-a u ranu. Od udaraca šipkom zadobio je trajnu povredu lijevog oka. Miladina sa Ozrena tukli su šipkom "tako da su mu odbili brkove".

Ranjeni pripadnici različitih formacija iz Tuzle prijetili su vojnicima "klanjem" i ubistvima "kad im dođe posjeta". Pojedini vojnici su čak pomišljali da spas od fizičkih nasrtaja nadu skačući kroz prozor, a neki su spavali i po hodnicima. Dio medicinskih sestara i ostalog osoblja takođe se pridružio maltretiranju ranjenih vojnika JNA. Hirurg dr Ahmed Pirić svjesno je izbjegavao da pruža pomoć Srbima, internista dr Kasim Muminhodžić, predsjednik stranke SDA za Tuzlanski okrug, i prije rata nije želio da liječi Srbe. Dr Mirsad Babović je kasnije, 1993, ranjenom srpskom oficiru izvadio "tubus" (cjevčicu za disanje), nakon čega je ovaj umro. Ginekolog dr Meliha Krajsmajer bila je član Međunarodne komisije za "silovane muslimanke od strane Srba" na području Podrinja. Prema riječima svjedoka, na osnovu lažnih izvještaja dobila je znatnu svotu novca. Iz Tuzle je 1994. sa porodicom pobjegla u Sloveniju. Dr Mirsada Fazlić, prijeratni član SDA, sakupljala je pomoć po Evropi i Bliskom istoku za potrebe Armije BiH.

Srpsko medicinsko osoblje nije imalo pristupa ranjenim vojnicima na odjeljenjima, sem u operacionim salama. Kako se koji od ranjenika oporavljao, tako je prebacivan u Centralni zatvor.



Nova zlostavljanja


Sem u centralni zatvor, vojnici su zatvarani i u prostorije na Kozlovcu i u Ekonomskoj školi, a prema informacijama jugoslovenskog

Dokumentacionog centra, u Stari rudnik odvedeno je oko 140 zarobljenika. U zatvoru se nastavljaju maltretiranja i iscrpljivanje. Tako su vojniku Živkoviću ranu posipali naftom da teže zaraste. Vojnika Kulišića su stalno tukli jer mu je brat bio oficir u JNA. U početku su saslušavanja počinjala obaveznim batinanjem. Jedan od vojnika ranjen u grudi nije dočekao razmjenu.

U tuci i iživljavanju prednjacio je Hrvat Ivan Kolar, bivši vojni policajac. Sa njim su bili i drugi stražari, među kojima i izvjesni Zijo, Minja, Meho, Zoran...

U zatvoru "Preporod" ukupno je bilo 29 vojnika. Za obrok je njih petnaest dobijalo 750 grama hljeba, ujutro kao glavno jelo čaj, po podne paradajz čorbu i uveče malo riže. Hranu su im ponekad donosili samo jedanput u toku dana.

Po nalogu javnog tužioca, zbog učešća u neprijateljskoj vojsci saslušavao ih je istražni sudija Vehid Šehić, danas predsjednik nevladine organizacije Udruženje građana Tuzle. Ispitivao ih je o koloni, o naoružanju, o tome da li su imali plan da zauzmu Tuzlu!? Pitanja su, sem Šehića, postavljali i zapisničar i još tri lica. "Samo čuvar iz zatvora nije ništa pitao", kaže jedan od vojnika. Zapisnik im nikada nije pročitan, niti su ga ikada vidjeli. Sa saslušanja su ispraćani rijecima: "Plivaćete vi nama niz Drinu!"

Razmijenjeni su 15. jula 1992. u okolini Brčkog. Prije toga su ih četiri puta vodili na razmjenu. (Jedanput duboko u svojoj teritoriji, kada ih je, uz komentare "ni njihovi ih neće", snimala TV.)



Nepoznati zločin "krvave svadbe"

U zatvoru je u isto vrijeme bilo i više stotina Srba civila iz okoline Banovića. Njihovo hapšenje je, pod optužbom da su imali skriveno oružje, naredio Nihad Livadić, bivši oficir za bezbjednost kasarne "Husinjska buna". Među zatvorenicima je bio i jedan imućni Srbin iz Banovića, koji je uhvaćen kada je poslom došao u Tuzlu. Za njega su govorili da je imao namjeru da se ženi. Uhapšene srpske civile su, svjedoče preživjeli vojnici, tukli svakodnevno, i danju i noću su se neprestano čuli jauci i vriska. Kroz zatvorena vrata slušali su jauke silovanih žena.

Teritorijalci i zatvorski čuvari, predvođeni Ivanom Kolarom, najviše su se iživljavali nad izvjesnom Snežanom iz Vlasenice. Mlada, plavokosa žena uhvaćena je na ulici u Tuzli. Imala je oko 20 godina. Svaki dan su je, dok je prala pločice u zatvoru, tukli pendrecima ili šakama. Češće su je maltretirali i silovali nego druge djevojke i žene. Nerijetko su je silovali i drugi zatvorenici - muslimani i šiptari. Zbog povreda su je često vodili ljekaru, tjerajući je kroz Tuzlu bosu i polugolu i nazivajući je "četnikušom" i špijunom. Na pregled je uvijek morala da čeka na hodniku, naslonjena na zid, raširenih nogu i raširenih ruku podignutih iznad glave. Tada nikoga nije smjela pogledati. Od silnog maltretiranja na kraju je poludjela. Razmijenjena je 21. jula 1992.

U zatvoru su se dešavali i drugi zločini. Tako su jednog dana prvo u dvorištu, a zatim i u zatvoru, cijelu noć tukli čovjeka obučenog u bijelo sa zavijenom glavom. Ujutro su došla mrtvačka kola. Potom su jednu omanju ženu, obučenu u crveno, tukli i tražili da kaže svoje ime. Oko ručka su je odveli u podrum i vojnici je više nikad nisu vidjeli.

boris_rs

Pa znaš draži su mi Amerikanci od Arapa. Koliko su vam već do sada ti isti Ameri uhapsili ljudi u Bosni zbog veza sa terorizmom? Koliko su drugih terorista doveli u vezu sa vasim dijelom BiH?
Koliki ste vi licemjeri pokazuje i cinjenica da je Željko Knez, osumnjičeni za ratni zločin u slučaju Tuzlanska kolona, sada savjetnik Željku Komšiću , članu predsjedništva. Iza maske zajedništva i demokratije kriju se lica ubice.
O tuzlanskoj demokratiji:

Hronologija monstruoznog plana


Do 14. maja u sastavu 92. motorizovane brigade u kasarni "Husinjska buna" bio je motorizovani bataljon iz Pirota sa oko 600 ljudi. On je u skladu sa dogovorom SRJ i vlasti u Sarajevu pratio i obezbjeđivao povlačenje jedinica u Jugoslaviju, ali i obezbjeđivao širi prostor kasarne i skladišta oružja. Povlačenjem tog bataljona, 14. maja, prema pretpostavkama svjedoka, stvoreni su povoljni uslovi za napad na preostale vojnike, koji će se odigrati sutradan. U kasarni "Husinjska buna" ostao je dio vojnika na redovnom odsluženju vojnog roka i dio rezervnog sastava koji je već bio angažovan na poslovima dislokacije.

Sutradan, 15. maja, niko od vojnika i starješina nije ni slutio šta će se dogoditi toga dana. Oficiri muslimani i Hrvati, koji ranije nisu dezertirali, pojavili su se na poslu. U kasarni se zadržavaju do 13 časova, kada naglo nestaju u gužvi oko pakovanja kamiona i tovarenja tehničkih sredstava. Upravo u to vrijeme "Zelene beretke", nakon pljačke oružja iz magacina TO Tuzla na Kozlovcu, ubrzano zauzimaju položaje oko kasarne koje je napustio bataljon iz Pirota.

Komandant kasarne potpukovnik Mile Dubajić, kako navode svjedoci, postiže dogovor sa tadašnjim predsjednikom Izvršnog odbora SO Tuzla Seadom Avdićem i predstavnicima SO Tuzla Refikom Ahmedinovićem i Simom Šolajom da "Zelene beretke " neće provocirati jedinice JNA u kasarni i da ce se mirno sačekati njihovo povlačenje do 19. maja.

Negdje na sredini sastanka u salu u Domu JNA, gdje su vođeni pregovori, ušao je pukovnik Ugo Nonković, u to vrijeme zadužen za održavanje kontakata sa muslimanskom stranom i rekao: "Ne brinite, gospodo, ključevi od dvorca su vaši. Zar ne vidite da u kasarni nema više vojske." Dio oficira i vojnika kasnije će posumnjati da je Nonković, osim što je sa muslimanskom stranom kontaktirao, za njih i radio. Potpukovnik Dubajić se nakon pregovora, oko 13 casova, vratio u kasarnu, a njegove kolege su primijetile da je "vidno nervozan i uznemiren".

O detaljima dogovora nije pričao ni najbližim saradnicima. Vojnici postaju ozbiljno zabrinuti za svoje živote. Tog dana, prema saznanjima oficira, bila je završena mobilizacija jedinica TO Tuzla, a svuda oko kasarne prolazile su kolone dobro naoružanih teritorijalaca. Oni su zauzimali dominantne tačke koje je dan ranije napustio pirotski bataljon. Na okolnim zgradama postavljeni su snajperisti, a sa brda oko kasarne vršena su stalna osmatranja. Nakon što je izviješten o novoj situaciji, Dubajić je naredio da se formira kolona za izlazak iz kasarne, a "on će zvati predsjednika opštine Tuzla Selima Bešlagića da vidi o čemu se radi".

U 14.30, prema svjedočenjima, "rulja" je ušla u već napušteno skladište oružja Kozlovac, iz koga je ranije izvučeno naoružanje JNA, ali u kome je, prema dogovoru, ostalo oružje TO Tuzla. Civili zajedno sa članovima TO, "Zelenim beretkama" i drugim jedinica razvlačili su moderno automatsko naoružanje i sanduke sa municijom.

Sat kasnije, nakon zauzimanja položaja oko kasarne, počinje snažan napad pješadijskim naoružanjem. Vojnici su iznenađeni, jer im je ranije prenijeta vijest da je dogovoren miran izlazak iz kasarne. "Nije se znalo ko na koga puca", svjedoče za Patriot preživjeli. Pošto u kasarni nije bio iskopanih rovova za odbranu, vojska zauzima ležeće položaje oko kamiona u već formiranoj koloni, ili u zgradama, sa kojih razbijena stakla padaju po njima. Oficiri smatraju da se radi o "varka napadu", koji ima za cilj da se izvrši pritisak da vojska napusti kasarnu, jer su projektili ispaljivani relativno visoko i u objekte. Dubajić izdaje naredbu da se na napad ne odgovara, osim u slučaju da već formirana kolona u kasarni bude direktno napadnuta. Napad traje do 16.00 casova, a još većom silinom ponovljen je u 16.30. Ovaj put, sem pješadijskog naoružanja, upotrijebljene su i zolje. Jednom od njih pogođena je benzinska stanica. Od rikošetiranih metaka nekoliko vojnika je ranjeno. Napad traje desetak minuta, do 16.40, kada na pregovore u kasarnu prvo dolazi prethodnica, a zatim i komandant Štaba TO Tuzla, bivši rezervni major JNA Enver Delibegović, predstavnik opštinske vlasti Jasmin Imamović, dok Mehmed-Meša Bajrić, načelnik MUP-a Tuzla, ostaje na prijavnici. Vojnici u kasarni se komješaju. Veliki dio, kako tvrde preživjeli, vidi "da se nešto veliko sprema, da neće valjati" i da ne treba imati povjerenje u data obećanja o nenapadanju. Dio zagovara da se ostane u kasarni i organizuje odbrana.


Ponovljene laži

Međutim, u novim pregovorma potpukovniku Dubajiću su ponovljena obećanja da će vojska napustiti kasarnu bez borbe, i on se odlučuje da im povjeruje. Dogovoreno je da vojska napusti kasarnu u 19 casova, i to isključivo pravcem Skojevska ulica - Brčanska Malta - Bijeljina. Kao garancija da kolona neće biti napadnuta (gotovo isti scenario kao i u nekoliko dana kasnije izvršenom napadu u Dobrovoljačkoj ulici u Sarajevu) dogovoreno je da sa pukovnikom Dubajićem u istom vozilu bude Enver Delibegović. U drugom vozilu MUP-a, oko sredine kolone, bio je bivši načelnik centra bezbjednosti Tuzla Brkić N. (prema tvrdnjama Selima Bešlagića, tu su bili Jasmin Imamović i Benjamin Fišeković, a na kraju kolone Povikić). Da je masakr bio već planiran, prema izjavama svjedoka, govori i to što su "garanti za nenapadanje" uglavnom sjedili u civilnim vozilima. I bivši stariji vodnik Gaši Damir i bivši rezervni kapetan Mahmut Bijedić, koji su usporili kolonu, bili su u civilnom automobilu, a nijedno civilno vozilo u koloni tokom napada niti je gađano, niti je bilo pogođeno. Brkić je tokom napada pobjegao iz kolone, a Delibegović je kasnije razmijenjen za mrtve i ranjene iz kolone, zbog čega narod umalo nije linčovao potpukovnika Dubajića. Glas da je postignut sporazum pronio se u jedinicu oko 18.40 i kolona je oko 19 sati krenula.


Podmuklost pregovora


Postoji otvorena sumnja da su u prethodnim napadima na kasarnu, u kojoj je u popodnevnim časovima vec bila formirana kolona, a zatim i ponovljenim pregovorima, predstavnici SO Tuzla, TO i MUP-a namjerno i smišljeno odugovlačili povlačenje vojnika iz kasarne da bi se izvršile sve pripreme neophodne za napad iz zasjede. Uz to, bilo je potrebno obezbijediti direktan TV-prenos da bi se pružio alibi za masakr, pod izgovorom da je vojna kolona pokušala da napadne grad. Neborbenoj koloni je za izlazak isključivo odreden jedan pravac, prema Majevici, na kome je već priremljena zasjeda, iako se iz kasarne moglo izaći i u pravcu prema Ozrenu, gdje su većinom srpska naselja. Svi dogovori su, sumnja se, i vođeni bez ikakve namjere da se po njima postupi, sa jedinim ciljem da se obezbijedi mjesto i način napada da bi koloni JNA nanijeli što veće gubitke, uz što manju opasnost po sopstvene formacije.

Dok je 15. maja u Bijeljini 30 limenih kovčega, u koje je pohranjeno tek po nekoliko kostiju nedogorjelih ljudskih skeleta, spuštano u zajedničku grobnicu, dotle su Bešlagić, Bajrić, Avdić, Imamović, Delić ... u programu TV Tuzlanskog kantona govorili o Danu pobjede.

Izrevoltiran riječima novinara Sinana Alića, koji se u "prazničnom programu TV TK" jedini založio da se 15. maj 1992. što prije zaboravi i da se o njemu što manje priča, Bešlagić je povišenim glasom rekao da će on taj dan "slaviti za sebe".

Potpukovnik Mile Dubajić trenutno odbija bilo kakve kontakte sa medijima. Ranije je, kako se tvrdi, izjavio da je vojnicima i starješinama bilo izdato naređenje kako da se ponašaju za vrijeme marša, kao i naređenje o potrebnim mjerama bezbjednosti u slučaju napada na kolonu. Ostale mjere obezbjeđenja, kako je tvrdio, nisu mogle biti preduzete "zbog objektivnih okolnosti". Nakon masakra Dubajić je, kažu - dok su oko njega stajali izrevoltirani preživjeli vojnici i članovi porodica onih za čiju sudbinu se nije znalo - sjedeći, skrhan, ponavljao: "Prevariše me Bešlagić i Bajrić."

Vojno tužilaštvo u Beogradu zatražilo je od Vojnog suda da pokrene istragu protiv Selima Bešlagića, bivšeg gradonačelnika Tuzle, i nekoliko njegovih tadašnjih saradnika zbog masakra vojnika bivše JNA u Tuzli 15. maja 1992. godine. Vojno tužilaštvo traži da se istraga, osim protiv Bešlagića, pokrene i protiv Envera Delibegovića, bivšeg komandanta Teritorijalne odbrane Tuzla, Mehmeda Bajrića zvanog Meša, bivšeg načelnika Centra bezbjednosti Tuzla, kao i Muhameda Brkića, Budimira Nikolića i Ilije Jurišića, bivših članova Kriznog štaba Stanice javne bezbjednosti u Tuzli. Oni se terete da su 15. maja 1992. na neborbenu vojnu kolonu organizovali napad u kome je ubijeno više od 200, a zarobljeno 140 vojnika. Takođe se terete da su prekršili odredbe međunarodnog ratnog prava i Ženevsku konvenciju, kao i prethodni dogovor SR Jugoslavije i vlasti u Sarajevu o mirnom povlačenju jedinica JNA iz BiH do 19. maja 1992. Uz sve to, lica protiv kojih je zatraženo pokretanje istrage prekršila su i dogovor o mirnom povlačenju, koji su sama postigla sa komandantom kasarne "Husinjska buna" u Tuzli.


Crne slutnje


Nakon što je oko 14 časova vojna kolona vraćena u kasarnu "Husinjska buna", koju je prethodno pokušala napustiti, golobradi vojnici i rezervisti postaju uznemireni i nervozni. Mučila ih je opravdana sumnja da se nešto "krupno sprema i da nece valjati". Njihovo ubjeđenje da će stvari krenuti po zlu podgrijavaju napadi na kasaranu iz pješadijskog oružja, koje pripadnici Teritorijalne obrane Tuzle, MUP-a i paravojnih, stranačkih oružanih formacija "Zelenih beretki" i "Patriotske lige" izvode od 15 do 15.30, a potom i sat kasnije. Gradonačelnik Tuzle Selim Bešlagić znao je sve što se desilo tog 15. maja i imao je neposredni uticaj na lanac komandovanja i odlučivanja, što potvrđuju i riječi jednog majora JNA, koji je, kako kaže, slušao telefonske razgovore komandanta kasarne potpukovnika Dubajića i Bešlagića.

"Dubajić je povišenim tonom od Bešlagića ultimativno zahtijevao i dobio obustavu napada na kasarnu", sjeća se taj oficir. Dubajić ce nakon tih razgovora svoje oficire upoznati i sa "sadržajem dogovora koji je sa Bešlagićem postigao u vezi sa izvlačenjem snaga i sredstava iz kasarne". Bešlagić, kao garanciju za mirno povlačenje vojnika JNA, šalje svoje čelne ljude iz Kriznog štaba da u tri vozila budu u vojnoj koloni - na njenom čelu, u sredini i na začelju. Oni, međutim, ne ulaze u vojna vozila i kamione, nego ostaju ili u policijskim, ili u civilnim automobilima, koje u toku napada niko ne gađa. Nakon što su pregovori okončani, potpukovnik Dubajić naređuje majoru Ranku Belojici, pomoćniku komandanta za pozadinu 92. motorizovane brigade, da dalje prenese naredbu o pokretu kolone ka Majevici i Požarnici, pošto tuzlanske vlasti nisu dozvolile kretanje nijednim drugim pravcem. Vojnici su najstrože upozoreni da ničim, gestovima ili pjesmom, ne provociraju bilo koga. Zbog obećanja da će vojna kolona mirno napustiti Tuzlu vojnici se ne pripremaju za odbranu. Vojnicima je naređeno da puščane cijevi okrenu nadolje i da podignu cerade na kamionima. U 18.20 časova komanda o pokretu prenijeta je dalje. Vojska napušta zaklone i ulazi u kamione.


Paklena zamisao


Period od 14.30 do 18.50 sati, kada kasarnu napušta prvo vozilo, "teritorijalci" i muslimanske paravojne formacije koriste da očiste oružje razgrabljeno iz magacina Kozlovac (prevoz kamionima organizovao direktor Rudarskog instituta i bivši rezervni kapetan Faruk Prcić) i da postave zasjede, kako su to zamislili bivši oficiri JNA potpukovnik Željko Knez i Slavko Gligorević.

Prema izjavama svjedoka, kasarnu prvi u "pragi" napušta potpukovnik Dubajić zajedno sa načelnikom Štaba TO Tuzla Enverom Delibegovićem. Iza njih, u automobilu tuzlanske milicije, bio je bivši načelnik Centra bezbjednosti Tuzla Muhamed Brkić sa dva policajca. Zatim izlazi crvena "zastava 101", Dubajićevo civilno vozilo, u kome se nalazi njegova supruga, a iza njih su dva "pincgauera" sa vojnom policijom. Slijedi "praga", šest kamiona i jedno oklopno vozilo (BOV) izviđačke čete. Grupa je izašla na prijavnici i u startu je imala oko 300 metara prednosti u odnosu na ostatak kolone, koja izlazi na glavnoj kapiji kasarne. Dio vojnika i rodbine ubijenih kasnije je optužio Dubajića da je "na vrijeme pobjegao". Postojala je čak i sumnja da je imao "dil" sa muslimanskim snagama, ostavljajući im na milost i nemilost ostatak kolone.

Napad je počeo nakon što su ta vozila propuštena, mada su stradali i vojnici iz zadnja dva kamiona tog dijela kolone. Oni su ubijeni u zasjedi koja je postavljena u iskopanim tranšeiama kod benzinske pumpe u Slavinovićima, na samom izlazu iz Tuzle. Prema riječima jednog od Dubajićevih pratilaca, na prozorima stambene zgrade u Skojevskoj ulici, prije raskrsnice, vidjelo se "više stotina pušcanih cijevi" (oko 300 do 400), koje su virile kroz otvorene prozore, ali se "nije mogla vidjeti nijedna glava". Ista slika ponavlja se i na prozorima, balkonima i krovovima sa obje strane Brčanske Malte, koja je pod pravim uglom u odnosu na Skojevsku... U produžetku Malte, ali suprotno, prema gradu, naoružani ljudi su na "F" i "G" kulama... Pored puta, dijagonalno je postavljen oklopni kamion, rađen u TTU u Tuzli. Nakon što su dva vojna kamiona neuspješno pokušala izbjeći silovitu vatru iz zasjede, isti kamion prepriječen je i na putu ka Ozrenu (produžetak Skojevske). Svaka odstupnica time je bila blokirana i vojnici su bili u klopci. Na zelenim površinama, na uglovima raskrsnice, bile su vreće s pijeskom i mitraljeska gnijezda okrenuta ka Malti i Skojevskoj. Vozac oklopnog transportera JNA svjedoči da su na daske bile pričvršćene protivtenkovske mine, koje su kanapom, iz jarka, izvučene na put u Skojevskoj. Sa jedne i sa druge strane ulice bilo je "na stotine" teritorijalaca. Mnogi od njih su, kažu svjedoci, prije napada u toku dana, pili ispred već zaposjednutog Doma JNA u blizini kasarne .


Bezobzirni zločin


Napad započinje onog trenutka kada se dio "teritorijalaca", koji su stajali pored puta, iznenada razbježao u ulaze zgrada i zaklone. Naredbu izdaje Mehmed Bajrić, a potvrđuje je Ilija Jurišić. Paklena paljba počinje sa svih strana i traje trideset do četrdeset minuta. Pucnjava različitog intenziteta trajala je do 23 sata. Na većini vozila su odmah izrešetane gume, ona zaostaju i stvara se gužva. Na neka su, prema riječima svjedoka, bacane flaše sa zapaljivim materijalom. Vozači i suvozači su ubijani snajperskim hicima u glavu, a "ovjeravani" pogocima u grudi. U "fapu", koji se među prvima našao na meti napadača, snajperskim hicima ubijeni su vozač i dva vojnika ispod cerade. Iza njega je sa solitera "Pecara" izrešetana cisterna sa gorivom, koja nastavlja pravolinijsko kretanje i dolazi do Simin Hana, iako je vozač, pogođen hicem u glavu, vec mrtav.

Do Simin Hana stigao je i kamion sa vozačem kome je snajperski hitac u čelo otkinuo gornji dio glave. Na karoseriji su bila dva mrtva i jedan ranjeni vojnik. Suprotno ratnim konvencijama, izrešetano je i sanitetsko vozilo "pincgauer" i na raskrsnici su ubijeni vodnik Jovo Vasić i još osam vojnika. Kamioni, čiji su vozači mučki ubijeni, sudaraju se i sužavaju prolaz za ostala vozila. Na šest metara širokom bulevaru vojnici predstavljaju i suviše lake mete. Odbrana je nemoguća, jer se napadači kriju iza zidova zgrada podignutih po "Žeželjevom sistemu", od gotovih betonskih elemenata.

U bespomoćne mete napadači ispaljuju "zolje" i "ose". Pogađaju pojedina vozila. Na vojnike, koji se pokušavaju skloniti ispod kamiona, bacaju ručne bombe. Jedan od njih, pogođen gelerima od bombe duž lijeve strane tijela, uspijeva utrčati u podrum zgrade. Tu zatiče civile, ali i prethodno pristigle vojnike. Jedan od njih, sa skoro otkinutom nogom, umire do kraja napada. Vojnik Blagojević, sa prostrelnom ranom kroz grudni koš i ruku, sa bezbroj rikošetiranih metaka u tijelu, koje i danas nosi, iskače sa prikolice drugog kamiona tek kada su mu noge počele gorjeti od vatre iz pogođenog rezervoara. Uspijeva utrčati u frizerski salon. Zatiče druge izranjavane vojnike. Svi ostali koji su sa njim bili na kamionu nemilosrdno su poubijani u otvorenoj prikolici. Neki od vojnika imaju sreće i utrčavaju u stanove penzionisanih oficira, koji ih sakrivaju.

Drugi ulijeću u ruke teritorijalcima. Neki civili spasavaju vojnike, koji ranjeni iskaču iz vozila, drugi ih zarobljavaju i odvode u privatne logore, gdje će i po nekoliko godina provesti na prisilnom radu. Bilo je i onih koji su vojnike ubijali na licu mjesta. Vojnik Cvetković, rodom sa Kosova, viđen je kako sa lakšom ranom na ruci utrčava u ulaz jedne zgrade. Nakon nekoliko dana razmijenjeno je njegovo mrtvo tijelo. Rezervista Nenad Savić bio je pogođen u koljeno. I on je kasnije razmijenjen mrtav. Ranjeni vojnici koji nisu mogli da iskoče iz kamiona živi su spaljeni. Oni koji su "ležali" preko municije razneseni su. Rezervista Mičić, vozac kamiona, kaže da je u glavi imao samo jednu misao - ne skinuti nogu sa pedale gasa. Travnjakom je, sa desne strane, zaobišao pogodene kamione, koji su već bili u plamenu. Većina hitaca pogađa njegove suvozače.

"Kako koji od metaka pogodi čovjeka do mene, tako ga baci uvis da zategne ceradu na kabini. Na staklima i svuda okolo krv. Iznenada je nešto eksplodiralo blizu kamiona i masa gelera me je zahvatila po tijelu. Kroz krv i znoj jedva sam naslućivao kud vozim. Kako sam sve to prošao, ne znam", svjedoči za Patriot. Kamion je na felnama dovezao do Simin Hana. Kaže da je sreća što je motor tek tad "zaribao". Za trećeg suvozača, Novakovića, mislili su da je mrtav, jer mu je noga skoro bila otkinuta, a glava i tijelo izranjavani. Na svu sreću, sva trojica su preživjeli.

Začelje kolone je, zbog broja vozila, ostalo na ulazu u kasarnu i izvan dometa zasjede. Oficiri koji su sutradan prilikom povlačenja prolazili kroz raskrsnicu, svjedoče o velikom broju ugljenisanih vojnika, koje je teško bilo razaznati od boje spaljenih kamiona. Iako je "cišćenje" bilo u toku, na licu mjesta su izbrojali preko 49 mrtvih. Ugljenisana tijela vojnika, koja su ležala po asfaltu, prema riječima očevidaca, raspadala su se na dodir. Nerijetko je ostatke ljudskih tijela činilo po nekoliko nagorjelih kostiju.


Ovjera zvjerstva


Nakon napada, dok vozila hitne pomoći odvoze pojedine ranjene, pripadnici "teritorijalne odbrane" i paravojnih formacija, ali i civili u grupama, obilaze stratište i ubijene "ovjeravaju" hicima u glavu ili usta iz neposredne blizine. Jedan od vojnika koji je preživio pucanj u usta iz pištolja TT, kaže da se radilo o grupama i do 15 članova. Jedni su iz "tamića" silazili do ranjenih i ubijali ih, a ostali su ih bodrili. Taj vojnik je uspio da preživi jer je nakon prvog hica uspio da odglumi mrtvacke trzaje. Krvnik se spremao da mu ponovo puca u glavu. Spasila ga je hitna pomoć, a kasnije je operisan. Ranjeni vojnici koji su dovezeni do bolnice Gradina svjedoče da je oko bolmice i u bolnici bilo teritorijalaca i drugih naoružanih pripadnika muslimanskih formacija. Prislanjali su im cijevi pištolja na glavu, prijetili im ubistvom, šamarali ih, udarali rukama i nogama. Jednoga su ubili u hodniku bolnice udarajući ga kundacima puške. Pojedine medicinske sestre pridruživale su im se u tuči. Dio doktora muslimana i Hrvata odbili su da pruže pomoć. Drugi su, opet, bili profesionalni. Muslimani i Hrvati koji su kasnije, do juna 1992, ranjeni dovlačeni u bolnicu prijetili su im ubistvima i maltretirali ih. Dvadesetog maja u Požarnicu je dovezeno 17 mrtvih vojnika iz kolone. Svi su puoubijani udarcima čekicem u čelo. Rane su bile velicine 3x3 cm.

Policajci srpske nacionalnosti koji su kasnije izašli iz Tuzle svjedoče da su u policijskim jedinicama, formacijama "teritorijalne odbrane" i paravojnim stranačkim jedinicama bili uglavnom pripadnici muslimanskog naroda. Oni su donosili glavne odluke, dok su pripadnici ostalih naroda, posebno Srbi, držani po strani kao "kamuflaža". Medijskoj propagandi o pobjedi navodne multietničke, jugoslovenske opcije u Tuzli u početku su povjerovali samo naivni. Kada su počela maltretiranja, većina tuzlanskih Srba shvatila je prevaru, pokušavajući potom na razne načine preći na srpsku teritoriju.

Pratioci potpukovnika Dubajića kažu da se oko 17 časova na prijavnici kasarne pojavila žena obučena u bordo komplet. Vikala je i psovala četničku majku. Nekoliko puta je ponovila: "Nećete vi živi izaći. 'Ne znate šta vam se sprema'." Članovi porodica penzionisanih lica svjedoče da su u skloništima vec bile pripremljene rezerve hrane.


Onemogućavanje pomoći


Čelo kolone, u kome se nalazila i većina oficira, prvi put je za napad čulo nakon prelaska raskrsnice u Simin Hanu, blizu Kovačevog Sela. Mještani Srbi su komandantu kasarne potpukovniku Dubajiću tada saopštili da je u toku direktan TV-prenos napada na vojnu kolonu. Dubajić izdaje naredbu da se nastavi dalje, a po dolasku u Kovačevo Selo i Požarnicu "izvršeno je raspoređivanje vozila" i "organizacija odbrane". Major Belojica, koji je iz Tuzle izašao u civilnom automobilu, na raskrsnici u Simin Hanu naređuje poručniku Karadžinu da se sa posadom "prage" i jednim vozilom BOV vrati ka Brčanskoj Malti i da pokuša da se probije i pomogne u izvlačenju preživjelih. Posade se, međutim, ubrzo vraćaju i javljaju da je teškim vozilima, natovarenim kamenjem, zapriječen prolaz između benzinske pumpe i raskrsnice u Slavinovićima. Iz Ugljevika svim starješinama i jedinicama stiže naredba da ne idu u Tuzlu. Manja grupa vojnih policajaca, čija su braća i rođaci ostali u koloni, u Tuzlu kreće svojevoljno, ali ni oni ne stižu dalje od Slavinovića, gdje vode pješadijsku borbu sa teritorijalcima.

Dubajić, prema riječima svjedoka, iz Kovačevog Sela šalje policajca "garanta" Muhmeda Brkića da "preduzme mjere da se kolona izvuče". Brkić to, međutim, koristi i bježi u Tuzlu. Jasmin Imamović, današnji gradonačelnik Tuzle, takođe je bio u koloni, kojoj je trebalo da garantuje bezbjedan izlazak iz grada. Kako je sam izjavljivao medijima, jedva je, bježeći koritom Jale, izvukao živu glavu.


Nova obećanja


Iz štaba u osnovnoj školi u Požarnici Dubajić u telefonskom razgovoru od tuzlanskih vlasti traži puštanje zarobljenih i predaju mrtvih. Oni sa druge strane minimiziraju broj poginulih, tvrdeći da ih ima samo devet, i daju obećanja da će narednog dana zarobljeni biti pušteni. Stanovnici Požarnice, nasuprot ovim informacijama, uvjeravaju Dubajića i oficire da su u TV-prenosu vidjeli veliki broj ubijenih i izgorjelih. U telefonskim razgovorima sa poznanicima iz Skojevske ulice, Dubajić dobija potvrde o masakru.

Enveru Delibegoviću, komandantu Štaba TO Tuzla, koji je bio u pratnji kolone, nakon saznanja da su vojnici napadnuti oduzeti su pištolj i bomba. U telefonskom razgovoru sa njim, kažu svjedoci, Bešlagić ga iznenađeno pita: "Zar si ti živ? Šta tu radiš?" Sutradan, 16. maja, po naređenju potpukovnika Dubajića, razmijenjen je za dio zarobljenih i poginulih vojnika.

Istoga dana Dubajić bezuspješno pokušava obezbijediti puštanje svih vojnika i transport mrtvih. Sa suprotne strane u pregovorima, osim bivšeg potpukovnika Željka Kneza, Hazima Kadića i Osmana Bajića, učestvuje i Muhamed Žilić, doskorašnji ministar policije FBiH. U samom gradu, kako tvrde pojedinci, sa Kriznim štabom i MUP-om pregovara i pukovnik Ugo Nonković. Pregovori su bili teški, jer tuzlanske vlasti nisu željele da puste rezerviste.


Drugi dio kolone


Kada je počeo napad na kolonu, začelje se, skoro identično scenariju napada na kolonu JNA u Dobrovoljačkoj ulici nekoliko nedjelja ranije, nalazilo na samom ulazu u kasarnu. Detonacije se prenose ka začelju kolone, a kapetan Ivković organizuje sklanjanje kamiona (više od 20), jer prijeti opasnost od eksplozije. Organizuje odbranu rasporedujući vojnike po ulazima zgrada i zaklonima. O ovim dešavanjima obaviješteni su i pretpostavljeni general Nedeljković u Ugljeviku i potpukovnik Dubajić.

Sutradan, 16. maja, oko četiri časa ujutro, preživjeli vojnici skupljaju se u salonu "Šipad". U šest sati na pregovore kod kapetana Ivkovića dolazi teritorijalac koji se predstavlja kao "Brka". On je vojnike, kako je rekao, posredstvom tuzlanskog radija i TV-a već pozivao da dođu u salon, navodeći da je to naredio izvjesni potpukovnik Nonković. Začelje je, kažu svjedoci, bilo suviše jako da bi muslimanske snage mogle bilo šta da urade bez znatnih gubitaka. Ivković odbija ponudu, i od generala Nedeljkovića, pukovnika Denčića i potpukovnika Dubajića traži vazdušnu podršku da bi kolona sa ljudstvom i tehnikom bezbjedno mogla izaći ka Požarnici. Dva sata kasnije, raskršće Brčanske Malte nadlijeću dva aviona. Ivković postrojava kolonu i nakon izviđanja pravaca kretanja dobija dozvolu od generala Nedeljkovića da može krenuti. Pri izlasku iz "salona" prvi put susreće pukovnika Uga Nonkovića. Nakon predaje izvještaja o "saopštenju generala" i spremnosti kolone da krene, Nonković ga je, kažu svjedoci, mrko pogledao i "otjerao u p.... materinu", poručujući mu da on nema šta da dogovara. Odmah potom Nonković u direktnom telefonskom razgovoru sa generalom Nedeljkovićem govori da je "sredio da vojnici u autobusima napuste grad, sa ličnim oružjem", a on ce se "pobrinuti za ranjene i poginule i izvesti kolonu, jer će mu vozače dati civilna vlast". Vojnici sjedaju u gradske autobuse, a kapetan Ivković i tri vozača svojevoljno, sjedaju u kamione i priključuju se koloni. U jednom od vozila nalaze se minobacaci od 120 mm, koji su dan ranije, pri povlačenju, ostavljeni na milost i nemilost na isturenim položajima iznad grada.

Sa ovim dijelom kolone izlazi i dio zarobljenika koji su bili u Centralnom zatvoru u Tuzli. Dio zarobljenika ostaje u zatvoru, jer više nema povjerenja u oficire JNA.

Pukovnik Nonković i "ljiljani" prvo su namjeravali da kolonu prate samo do Slavinovića, ali su na traženje produžili do izlaza iz grada. Ugo se vratio u Tuzlu i "ostao još nekoliko dana", ali nikad nije izvukao ostatak kolone.

Dio oficira i civilnih lica kasnije je izrazio sumnju da je pukovnik Nonković, zbog "dobrih veza sa muslimanskom i hrvatskom stranom", sa njima tajno sarađivao i pomagao njihove planove i namjere. Nonković je nastavio vojnu karijeru u VJ, u kojoj je i penzionisan.



Sakrivanje i tragovi zločina


Do danas niko ne zna tačan broj žrtava tuzlanskog masakra. Na smotri održanoj 15. maja komandiri grupa koji su preživjeli utvrdili su da im nedostaje 140 ljudi i 30 motornih vozila. U pripremama za pokret iz kasarne niko nije ni pomišljao da sačini tačan spisak vojnika ili vozila, tako da se broj žrtava ni do danas ne zna sa sigurnošcu.

Prema vojnim podacima, od 600 vojnika, koliko je bilo u koloni, poginulo je 212. U noći 15. maja sa mjesta masakra u Tuzli sakupljana su i odvožena mrtva tijela vojnika. Do 17. maja su sa stratišta odvezena i spaljena vozila. Ulice su oprane od ostataka ljudskih tijela i krvi, a rupe na asfaltu, nastale od eksplozija ili visoke temperature, popravljene.

Već u noći između 15. i 16. maja na deponiju smeća u Tuzli dopremljeni su izgorjeli ostaci ubijenih vojnika, preko kojih je nabacan sloj smeća debljine pet metara, a zatim poravnan buldožerom. Dio tijela nalazi se i na bivšem vojnom strelištu Paša bunar i rejonu skladišta Kozlovac. Na Trnovcu je iskopana jama dimenzija 3x5 metara i u nju su sahranjena neka tijela. Muslimani po Tuzli pričali su da je u jednu jamu zakopano oko 150 tijela, koja su kasnije, jedno po jedno, vađena i davana u razmjenu, iako su bila toliko izgorjela da nije bilo moguće utvrditi identitet nastradalih.

Od zemnih ostataka iz masovne grobnice na groblju Trnovac do 19. oktobra 1999. ekshumirani su nagorjeli ostaci kostiju od oko 33 do 35 tijela, zakopanih u šesnaest najlon vreća, na dubini od tri metra.

Selim Bešlagić, tadašnji predsjednik tuzlanske opštine i današnji guverner Kantona Tuzla, Sead Avdić, tadašnji predsjednik Izvršnog odbora SO Tuzla i aktuelni potpredsjednik Parlamentarne skupštine BiH, Mehmed Bajrić, tada načelnik SJB i dugogodišnji predsjednik SDA, kao najodgovorniji ljudi moraju znati gdje se nalaze tijela vojnika JNA koji su ubijeni 15. maja u Tuzli. Svi još uvijek ćute ili minimalizuju broj žrtava tuzlanskog maskara. Spisak JNA i pojedinih članova porodica poginulih, imenom i prezimenom govori o 80 dosada identifikovanih lica.

Ranjenici koje je sanitet dovezao u tuzlansku gradsku bolnicu operisani su. Iako je većina medicinskog osoblja imala profesionalan odnos, ima i onih koji su, poput anesteziologa dr Mirsade Praše, šamarali renjenike. Ortoped dr Luka Tunjic, po nacionalnosti Hrvat, odbio je da pruži pomoć ranjenima. Svjedoci kažu da je Radovan Modraković iz Živinica u bolnici zadavljen čaršavom. Jednog vojnika na nosilima "teritorijalci" su kundacima pretukli na smrt. Oko bolnice i u bolnici psovali su, udarali i šutirali ranjenike, prijetili ubistvom prislanjajući im cijevi pištolja na glavu.

Nakon ukazane pomoći, grupa vojnika istjerana je na klupe ispred bolnice u Gradini. Do tri sata ujutro, kada su prebačeni u zatvor, tukli su ih šipkom od poluautomatske puške. Stojanovića, koji je bio ranjen u vrat, izvjesni "Aca" je podizao sa klupe zavlačeći mu šipku od PAP-a u ranu. Od udaraca šipkom zadobio je trajnu povredu lijevog oka. Miladina sa Ozrena tukli su šipkom "tako da su mu odbili brkove".

Ranjeni pripadnici različitih formacija iz Tuzle prijetili su vojnicima "klanjem" i ubistvima "kad im dođe posjeta". Pojedini vojnici su čak pomišljali da spas od fizičkih nasrtaja nadu skačući kroz prozor, a neki su spavali i po hodnicima. Dio medicinskih sestara i ostalog osoblja takođe se pridružio maltretiranju ranjenih vojnika JNA. Hirurg dr Ahmed Pirić svjesno je izbjegavao da pruža pomoć Srbima, internista dr Kasim Muminhodžić, predsjednik stranke SDA za Tuzlanski okrug, i prije rata nije želio da liječi Srbe. Dr Mirsad Babović je kasnije, 1993, ranjenom srpskom oficiru izvadio "tubus" (cjevčicu za disanje), nakon čega je ovaj umro. Ginekolog dr Meliha Krajsmajer bila je član Međunarodne komisije za "silovane muslimanke od strane Srba" na području Podrinja. Prema riječima svjedoka, na osnovu lažnih izvještaja dobila je znatnu svotu novca. Iz Tuzle je 1994. sa porodicom pobjegla u Sloveniju. Dr Mirsada Fazlić, prijeratni član SDA, sakupljala je pomoć po Evropi i Bliskom istoku za potrebe Armije BiH.

Srpsko medicinsko osoblje nije imalo pristupa ranjenim vojnicima na odjeljenjima, sem u operacionim salama. Kako se koji od ranjenika oporavljao, tako je prebacivan u Centralni zatvor.



Nova zlostavljanja


Sem u centralni zatvor, vojnici su zatvarani i u prostorije na Kozlovcu i u Ekonomskoj školi, a prema informacijama jugoslovenskog

Dokumentacionog centra, u Stari rudnik odvedeno je oko 140 zarobljenika. U zatvoru se nastavljaju maltretiranja i iscrpljivanje. Tako su vojniku Živkoviću ranu posipali naftom da teže zaraste. Vojnika Kulišića su stalno tukli jer mu je brat bio oficir u JNA. U početku su saslušavanja počinjala obaveznim batinanjem. Jedan od vojnika ranjen u grudi nije dočekao razmjenu.

U tuci i iživljavanju prednjacio je Hrvat Ivan Kolar, bivši vojni policajac. Sa njim su bili i drugi stražari, među kojima i izvjesni Zijo, Minja, Meho, Zoran...

U zatvoru "Preporod" ukupno je bilo 29 vojnika. Za obrok je njih petnaest dobijalo 750 grama hljeba, ujutro kao glavno jelo čaj, po podne paradajz čorbu i uveče malo riže. Hranu su im ponekad donosili samo jedanput u toku dana.

Po nalogu javnog tužioca, zbog učešća u neprijateljskoj vojsci saslušavao ih je istražni sudija Vehid Šehić, danas predsjednik nevladine organizacije Udruženje građana Tuzle. Ispitivao ih je o koloni, o naoružanju, o tome da li su imali plan da zauzmu Tuzlu!? Pitanja su, sem Šehića, postavljali i zapisničar i još tri lica. "Samo čuvar iz zatvora nije ništa pitao", kaže jedan od vojnika. Zapisnik im nikada nije pročitan, niti su ga ikada vidjeli. Sa saslušanja su ispraćani rijecima: "Plivaćete vi nama niz Drinu!"

Razmijenjeni su 15. jula 1992. u okolini Brčkog. Prije toga su ih četiri puta vodili na razmjenu. (Jedanput duboko u svojoj teritoriji, kada ih je, uz komentare "ni njihovi ih neće", snimala TV.)



Nepoznati zločin "krvave svadbe"

U zatvoru je u isto vrijeme bilo i više stotina Srba civila iz okoline Banovića. Njihovo hapšenje je, pod optužbom da su imali skriveno oružje, naredio Nihad Livadić, bivši oficir za bezbjednost kasarne "Husinjska buna". Među zatvorenicima je bio i jedan imućni Srbin iz Banovića, koji je uhvaćen kada je poslom došao u Tuzlu. Za njega su govorili da je imao namjeru da se ženi. Uhapšene srpske civile su, svjedoče preživjeli vojnici, tukli svakodnevno, i danju i noću su se neprestano čuli jauci i vriska. Kroz zatvorena vrata slušali su jauke silovanih žena.

Teritorijalci i zatvorski čuvari, predvođeni Ivanom Kolarom, najviše su se iživljavali nad izvjesnom Snežanom iz Vlasenice. Mlada, plavokosa žena uhvaćena je na ulici u Tuzli. Imala je oko 20 godina. Svaki dan su je, dok je prala pločice u zatvoru, tukli pendrecima ili šakama. Češće su je maltretirali i silovali nego druge djevojke i žene. Nerijetko su je silovali i drugi zatvorenici - muslimani i šiptari. Zbog povreda su je često vodili ljekaru, tjerajući je kroz Tuzlu bosu i polugolu i nazivajući je "četnikušom" i špijunom. Na pregled je uvijek morala da čeka na hodniku, naslonjena na zid, raširenih nogu i raširenih ruku podignutih iznad glave. Tada nikoga nije smjela pogledati. Od silnog maltretiranja na kraju je poludjela. Razmijenjena je 21. jula 1992.

U zatvoru su se dešavali i drugi zločini. Tako su jednog dana prvo u dvorištu, a zatim i u zatvoru, cijelu noć tukli čovjeka obučenog u bijelo sa zavijenom glavom. Ujutro su došla mrtvačka kola. Potom su jednu omanju ženu, obučenu u crveno, tukli i tražili da kaže svoje ime. Oko ručka su je odveli u podrum i vojnici je više nikad nisu vidjeli.

mudzahedini i zelene beretke: zeljko knez, zeljko komsic, simo solaja, ugo nonkovic, budimir nikolic, ilija jurisic, slavko gligorevic, ivan kolar, neki zoran, hehehehehehhhehhhe

tebi je smiješno nešto čega bi se trebao stidjeti. To je ono dobro poznato bošnjačko licemjerje. Smiješni su vam vlastiti zločini.

Ajde javno reci šta misliš o Tuzlanskoj koloni. Pokaži pravo lice.

Covek verovatno ide na rostilj koji prave svakog 15.05. na brcanskoj malti. Za neupucene : tu su gorela tela vojnika JNA, mucki napadnutih pri pokusaju ( dogovorenog ) mirnog izlaska iz grada. Sama asocijacija i nacin proslave tog gnusnog cina je verovatno jedini festival kanibalizma u Evropi.

Jednom sam ,na drugoj temi, zatrazila odgovor KOME SE SUDI ILI SE SUDILO ZA UBISTVO TIH VOJNIKA U TUZLI , i dobila kanonadu NEGIRANJA TOG ZLOCINA.
Rece mi jedan ,ne mogu reci sad njegov nick jer sam ga zaboravila, da vrlo zali za mladim regrutima ali da su za taj zlocin krivi PIJANI CETNICI KOJI SU SE SAKRILI MEDJU MLADE VOJNIKE ,pa onako pijani senlucili.

Sud u Hagu je istrazivao ovaj zlocin i utvrdio da JESTE POCINJEN RATNI ZLOCIN ,prosledio je sav materijal Bosanskim sudovima da VALJDA oni nekom sude???????

Kao i uvek kada su srpske zrtve u pitanju ne sudi se nikom,zlocin se minimizira i negira ali zato nas ne ostavljaju na miru.

Roditelji tih pobijenih vojnika pokusali su da poloze cvece,pre dve godine mislim,bilo je na TV,i lepo smo mogli da vodimo kako iz okolnih zgrada izlaze ljudi ali i ljutite zene i ono cvece sutiraju ,unose se u lice i guraju..tako da su ti ljudi ustuknuli i vratili se nazad da ne dodje do sukoba.

Kada bi neko pisao o njihovim zlocinima ovako mnogo i cesto kao sto nama sve TESANOVICKE cine,ne verujem da bi te muslimanke bas tako sutirale ono cvece,bar bi ljude u zalosti ostavile na miru,. Ali ne moze to kad one imaju ,opet razne TESANOVICKE da im neprekidno,evo dvanaes godina govore kako su Srbi njima krvnici,istovremeno namerno izbegavajuci da spomenu i njihov greh.

Svakog ce stici zasluzena kazna,od Boga ili Alaha,svejedno..nijedan nije propovedao UBIJ BLIZNJEG SVOG.

KAKVA STRAHOTA,KAKVA STRAHOTA

JASMINA TESANOVIC CITATE LI VI OVO?

SNEZANA IZ VLASENICE.......SNEZANA IZ VLASENICE...uhvacena na ulici u Tuzli......silovana neprekidno...kad god je ko hteo...od cuvara muslimana ili od zatvorenika muslimana i Siptara...tucena..ponizavana...terana da polugola ide ulicama...Snezana sa nogama rasirenim i rukama podignutim uvis, ...ne sme nikoga da pogleda...Snezana iz Vlasenice koja je poludela...i takva razmenjena 21. jula 1992......

Pa gde je ta Karanovicka da odglumi bar jednu suzu za ovu devojku? Nema je? Ne sme?

Znam da ne sme ,jadna, ne zato sto nije rasna glumica...ne sme jer bi morala da zaroni u kosmare Snezane iz Vlasenice...a kada zaroni...mozda nikad ne izroni...i ako izroni..nikada vise nece biti ista,zato ne sme.

A tamo u kosmarima Snezane iz Vlasenice zive zveri i demoni kojima zadah iz balavih usta bije..te zveri jos siluju Snezanu iz Vlasenice jos i jos i jos i iznova i dan danas..i sad dok ovo pisem oni je siluju... I ZATO Karanovicka ne sme nijednu suzu da odglumi za ovu devojku ...jer jedini razlog zasto nije o njoj snimljen film a o onoj drugoj jeste ......je taj sto je Snezana iz Vlasenice Srpkinja.

Monstrumi i zveri koji su silovali do ludila Snezanu iz Vlasenice danas su ugledni gradjani Tuzle,nikom nije sudjeno.....A Snezana iz Vlasenice pobegla je u ludilo,da se sakrije od bola..to je jedino mesto gde joj niko nista vise ne moze jer mrva je,razuma nema u njenim ocima,samo bolno telo jos na ovom svetu ceka svoj kraj.I kosmari i zveri koje je i sada siluju.

U koje ludilo mi da pobegnemo od ovakvih zlocina koji ostadose bez kazne?

Poenta su Ž R T V E i Ж Р Т В Е на све стране и док не буду јединственим ставом заступале ( жене у црном ) све три стране, о миру помена неће бити и он ће бити формалан односно протоколаран. Али кад се српске жртве занемарују овако појачаном кампањом усмереном само на геноцид у Сребреници, у тај процес осуде и хајке на изручење починиоца, убацују моменти као што је давање аутономије Сребреници у оквиру Републике Српске, онда о чему говоримо? О жртвама или о уцени?

E ovako,da i se i ja osvrnem na ovu temu!
Podrzavam svaki oblik suocavanja sa prosloscu i zlocinima,narocito onih koji su pocinjeni u moje ime,iako nemam bas tako jak osjecaj pripadnik srpskom narodu(kosmopolita sam,sta cete :) )
Ali moram vam uputiti zamjerku ,vama Zenama u crnom koje ste u tome otisli malo predaleko!Time prije svega skodite i sebi,jer mali ce broj ljudi u Srbiji i RS -u podrzavati ono sto vi radite dok god imate tako radikalan pristup!
Et samo jedno pitanje,zasto,zasto niste svratile do Bratunca i odale pocast srpskim nevinim zrtvama!

kad to ucinite,imat cete moju punu podrsku i ako primate muskarce ,eto me...

Mora da se ponavlja i to jos jacom kampanjom. Jer mozda i nismo culi. Mozda nismo culi koliko treba. Nama na ovom blogu ocigledno je dosta sto cujemo o Srebrenici ali nekima Ocito nije. Oni koji stite i brane Mladica i Karadzica ocigledno ovo nisu dovoljno culi. Oni koji ih ne brane ali koji ne cine nista da bi ih odveli pravdi, mozda ni oni nisu culi dovoljno o Srebrenici. Mozda voji treba da se ponovi par puta ovo o Srebrenici ?
LJAGA s ovog naroda se mora Skinuti.
Svi se deru oko Srebrenice jer su glavne Ubice jos na slobodi.
I meni se Dere.

Inace ova prica "i oni su nama" je totalno irelevantna. To je njihova sramota i oni se moraju njome suociti sami.

Logichke irelevancije? Ljudi shta je vama?! Niko ovde ne pokushava da opravda taj gnusni zlochin! Samo da se razumemo jedva chekam da sve te "patriote" zavrshe u Hagu pocev sa R.M. i R.K. chisto da ne bude zablude! U cemu je problem shto se spominju Srpske zrtve? Mozda one nisu postojale, ili ne treba da se spominju? Ponovo ponavljam ako neko nije shvatio SVI ali bash SVI treba da odgovaraju za svaki pochinjeni zlochin! Ako je to neshto nenormalno e onda jbg... Mene jedino nervira propaganda tipa "kaznite Srbiju i Srbe zbog ovog ili onog..." Kada sam video da su se neke nevladine org. zalile na presudu prosto nisam mogao da verujem! Zashto ja i svi mi da ispashtamo zbog tamo nekih seljobera koji su ubijali a neki ili mnogi se pritome i bogatili? Jednostavno nema logike. Ja sa tom politikom nemam apsolutno nishta, nikada je nisam podrzavao i uvek sam se borio protiv nje. I uvek cu se boriti protiv takvih Mladica, Orica, Gotovina i njima slichih. I da, "nisu poenta Srpske zrtve" poenta su SVE zrtve rata i zato ih ne treba razdvajati.

Kada sam video da su se neke nevladine org. zalile na presudu prosto nisam mogao da verujem!

Srbija je kriva za genocid, ili za ne sprecavanje genocida. Meni je to isto, iako su mnogi osetli olaksanje kada je presuda donesena.

Reci ti meni prijatelju shta bi se postiglo tom jbn-om osudom Srbije?! Oni koji smatraju da to nije genocid (radikali i njima sl.) mislice tako i dalje. A mi drugi koji smatramo da jeste genocid i koji smo protiv takvih "pojava" i dalje ce mo tako misliti. Samo je problem u tome shto bi osudom i novim "sankcijama" prema Srbiji i ovaj procenat ljudi koji podrzava EU integracije navukao gnev prema istoj i verovatno bojkotovao izbore... Posledica svega vracanje u vremena pre 5 oktobobra i radikali na vlasti. Ako je to cena ja ne zelim da je placam a uveren sam i niko normalan u ovoj zemlji!
pozz

Istina je jedna. Ko ce navuci gnev, mene stvarno ne zanima. Mozemo ici radikalima niz dlaku, ali to nije ispravan put. Ja ne zelim.

Istina je jedna. Ko ce navuci gnev, mene stvarno ne zanima. Mozemo ici radikalima niz dlaku, ali to nije ispravan put. Ja ne zelim, prijatelju!

Oni se sa time ne suočavaju. Samo se izgleda mi ubijamo u pojam. Pogledaj ovog Tuzlanca ovdje. Spomene li on ikada zlocine ili ih slavi kao što je slučaj sa 15.majem 1992?

11 jula cu zbog Srebrenice da ustalim Praznik Praznovanja Praznika, zbog svih koji mi odredjuju bilo sta a posebno daju ovaj znacaj tom zlocinu, u ovoj zemlji, Srbiji, kao da sad treba da prebacimo zadusnice u jul, da bi se imali cime miriti s Bosnjacima. Eto, u momdvoristu ce biti dan pobede nad fasizomom, bice dan veselja i bice dan kada niko nece smeti ( moze on da proba ali nece biti u mom dvoristu :) ) nikog ni da vredja ni da ponizava ni da potcenjuje, ruga mu se ili ne dao Bog vredja po nacionalnoj ili religijskoj osnovi. A ako na ovaj dan Republika Srbija, oznaci bilo sta vezano za cviljenje i klecanje i na zvanicnom nivou bilo kkakvo MUCENJE sopstvenog naroda ne bi li se dopadala Zapadu, Hagu, Bosni i Hrvatskoj, Kambodzi ili Kini, ja cu taj dan tempiram da se nadjem u pritvoru ili pod nekom opomenom, kao politicki neistomisljenik i ne postivalac TAKVOG dana secanja. I obecavam, da senece slusati ni Srpska ni Bosanska ni Hrvatska muzika, nego samo Techno ili Rock. Ispred dvorista ce stajati upozorenje svima koji se sa mojim slavljem ne slazu.

Vec jeste. Dovoljno je izaci u bilo kom pravcu iz drzave.

Srebrenica vec jeste brend,zato se sve ovo i radiPazljivo osmisljeno,rezirano i grozno mi je reci...hladnokrvno posmatrano od celog sveta.

Svi znamo da su oko Srebrenice tri godine ubice Nasera Orica orgijale u krvi nesrecnih stanovnika onih sela,sve pod budnim okom POSMATRACA iz celog sveta,navodno "zasticeni" medjunarodnim trupama.Isto kao sto je "zasticen" srpski narod na Kosovu.Cela tadasnja Jugoslavija u raspadanju bila je premrezena spijunima i reiserima uzasa za sve nas,reziseri su iamli zadatak da osmisle ono sto ce CNN snimiti,pa koliko god mrtvih da treba... Sve su znali..brojali mrtve i valjda cekali da dostignu kriticnu tacku..sta li?

Setite se rezirane pogibije ljudi u redu za hleb ili recimo Racka...I tamo su reziseri smrti prvo poredjali poginule teroriste da izgleda kao da su streljani pa tek onda dozvolili i patolozima ali pre svega novinarima da pridju.. Vec tada se spremao brend koji se zove "SRBIJA JE NAJGORA"

Znali su sta se radi u selima oko Srebrenice ali nista nisu preduzeli da to sprece pa ni danas ne preduzimaju da krivce kazne.Kada je stigao Ratko Mladic,po svedocenju generala Mekenzija (svedocio u Hagu) u prvim danima borbe poginulo je oko 2000 naoruzanih muslimana i oko 200 srpskih boraca. Nijednoj stranoj obavestajnoj sluzbi nije promakao ni jedan potez Ratka Mladica pa ni pripreme za zlocin koji se danas stavlja na dusu celom srpskom narodu. Videli su pripreme,znali sta se sprema ALI NISU SPRECILI a mogli su...verujem da su mogli da sprece i vojnom silom i diplomatskim putevima...pa nisu.

Zato ja i njih sve zajedno zovem reziserima ovog uzasa koji nam se svima dogodio.Mogli su da sprece Nasera Orica spasli bi obraz Muslimanima a zivote Srbima.Mogli su da sprece Ratka Mladica da pobije toliki broj ljudi i da spasu obraz nama a zivote njima...pa nisu.STA BI ONDA SNIMAO CNN? Kako bi onda bombardovali Srbiju da isprobaju sva svoja oruzja,da testiraju UCENJENE NACIJE i da posle napadnu Irak? Eto,sve to ne bi moglo bez Srebrenice,i zato sada tamo idu da se pokazu da su bili i da je bombardovanje bilo neophodno.Pa dobro,ako je bilo neophodno ZASTO NAS NISU BOMBARDOVALI PRE SREBRENICE. Ja bih radije i umrla pod bombama cistog obraza nego da zivim sa ovakvom sramotom a da nisam ni znala da to radi neko U MOJE IME. A oni su znali,prebrojavali mrtve i cekali da ih bude dovoljno..REZIRALI SU SMRT NASU I NJIHOVU I SRAMOTU NASU I NJIHOVU. Mi smo samo pioni u njihovoj velikoj igri zato smisao te igre ne mozemo ni da sagledamo.