Nedavno je umrla 98 godišnja gospođa koja se zvala Irena Sendler.
Za vreme Drugog svetskog rata dobila je dozvolu za rad u Varšavskom getu kao vodoinstalater/stručnjak za odvode.
Iza svega je imala jedan skriveni motiv ...
Pošto je bila Nemica, znala je šta nacisti planiraju sa Jevrejima.
Irena je na dnu svoje torbe za alat koju je nosila, skriveno iznosila malu decu. Pozadi u svom automobilu imala je vreću od grubog platna za veću decu.
Imala je i psa koji je bio izvežban da laje kada bi je nemački vojnici puštali unutra i izvan geta.
Njegovo je lajanje prikrivalo plač dece. Vojnici, naravno, nisu ništa hteli psu.
Dok je tamo radila uspela je izvuči 2500 dece.
Ipak su ju uhvatili i žestoko pretukli, slomivši joj obe ruke i noge.
Irena je sačuvala zapis s imenima sve dece koju je prokrijumčarila, držeći ga u staklenom peharu ispod drveta u svom dvorištu koje je kasnije izgorelo. Nakon rata pokušala je da pronađe bilo kog od roditelja, koji su možda preživeli, da ujedini porodice.
Većina ih je, na žalost, bila ugušena plinom, pa su deca, kojima je pomogla, smeštena po drugim porodicama ili su usvojena.
Prošle godine, Irena je nominovana za Nobelovu nagradu...
Nije je dobila. Pobedio je Al Gore, načinivši film o globalnom otopljavanju.