Tokom jeseni 2001., avioni iz Buenos Airesa za USA su bili puni mladih putnika koji su dolazili na jedan ili dva dana. Razlog: svi su ocekivali da ce ekonomija Argentine da bankrotira, i ljudi su dolazili da svoj novac poloze u americke banke. Strahovanja su se ostvarila, i Argentina je par meseci kasnije bankrotirala.
Nekoliko godina pred kolaps, Argentina je bila miljence svetskog ekonomskog sistema. U stopu su pratili svaki savet MMF-a, argentinski pesos je imao 1:1 paritet sa americkim dolarom, reforme su izvodjene prema svim detaljima koje je nalagao globalni kapital. Bilo je svejedno da li u bankama drzite pezose ili dolare. Kad je doslo do kraha, pesos je pao za 60%, vise nije bilo svejedno koju valutu drzite u banci, pa su cak i americke banke u Argentini dolarske iznose pretvorile u (sada obezvredjene) pezose i samo tako ste mogli da podignete svoj novac. Jedino ako ste novac drzali u americkim bankama u Americi, mogli ste da ga podignete u dolarskom iznosu. Eto zato su avioni tih dana bili puni.
Ovo sto dole sledi je dopis jednog Amerikanca iz Buenos Airesa. On je novinar, i zivi u Kostariki.
Plači za nas, Argentino
11. oktobar 2008
Iako sam, nazalost, proveo veci deo zivota u potpunom neznanju, nikad nisam pomisljao da cu jednog dana nogom krociti u Argentinu. Opet, takodje nikad nisam pomisljao da cu biti svedok toga da je americka administracija u svom militarizmu i korupciju nadmasila cak i najgore diktature Latinske Amerike.
I eto, sada sam u poseti Buenos Airesu, bas u pravo vreme da na argentinskoj TV vidim izduzene face bankara koji tvrde da je poklon od $700 milijardi americkim bogatasima nesto sto treba, sto mora da se uradi da bi se spasla americka ekonomija. I da vidim takodje clanove kongresa kako urlaju da ce izvlacenje iz bule proci samo preko njih mrtvih (hmmm...) pre nego sto udare pecat na ono sto moraju.
Kad smo kod kucica, oni su omiljeni ovde u Buenos Airesu, zbog cega imaju veliki plus sa mog stanovista, iako moram da pazim gde stajem jer gradjani nisu revnosni u uklanjanju proizvoda svojih ljubimaca, sto me, opet, vraca na ono vadjenje iz bule, zapanjujucu kolicinu sveze love koju ce Fed da izbaci u korist gladnih sakala sto su napakovali karte americke ekonomske kuce, tako da ni najveci lakeji lakeja nisu imali obraza da govore o "slobodnom trzistu".
Oni su do krajnosti bez stida, ove zivotinje, koji nam jos uvek drze lekcije o sjajnim prednostima neregulisanog kapitalizma, jer, znate, on je toooliko dobar za sve nas. Evo ga sef Svetske Trgovinske Organizacije Paskal Lami (prema Rojtersu): "Trenutni uragan koji je udario na trziste finansija ne sme da odvrati svetsku zajednicu od razvijanja vece ekonomske integrisanosti i otvorenosti..."
Zasto ne sme? Pa, kako nas je blagoizvoleo informisati, "u finansijskoj krizi i ekonomskim potresima, posebno kada cene hrane naglo rastu, osiromaseni potrosaci moraju da vide kako njihova ekonomska moc raste, a ne slabi."
Dirljivo, ha? Njega najvise brinu osiromaseni potrosaci.
Ako u to verujete, ja imam par divnih hipotekarnih sekjuritis da vam ponudim.
Barem su zaludjenici za istoriju zadovoljni ovih uzasnih dana, jer smo upravo svedoci najvece pljacke drustvenih dobara koja se ikad dogodila. I to sve na svetlu dana, uz uzasnu, nasilno sprovedenu uredbu koju je odobrio Kongres, toliko punu prezira prema izbornoj bazi, da su svi oni prikazani na naslovnoj strani Buenos Aires Heralda, Nensi Pelosi, Barni Frank i gomila drugih iz te bande lopova koji se osmehuju prolasku uredbe, te monumentalne gomile pseceg izmeta (to je jedna od tema za danas) tako da svi izgledaju kao da su uzeli ogromnu dozu azot oksida ("gas smejavac").
Pa, i nama su uvalili nesto veliko, takodje, ali niko od nas se ne smeje, i boli kad se sedne.
Zanimljivo je da sam se nasao u Argentini tokom ovog naseg zajednickog uvaljivanja, jer Argentinci znaju par stvari, ili milijardu stvari, o uvaljivanju. Njihova je zemlja pretrpela totalni ekonomski kolaps pocetkom ove decenije koji je rasturio njihovu srednju klasu. Medjutim, pojavila se i srecna okolnost: zbog krize je zemlja defoltirala, a potom se izvukla iz ogromnih "dugova" koje je imala prema Svetskoj Banci i MMF-u (oba stacionirani u Vasingtonu), ovim zaista divnim organizacijama za one koji veruju u buducnost neo-feudalizma.
Godine 2006. Argentinci su isplatili svoje dugove ovim zelenasima. Veci deo dugova je pokriven uz pomoc Huga Chaveza, koji je kupio Argentinske papire. (Ovo je samo osecaj, ali nesto mi govori da se ovo nece desiti u nasem slucaju).
Iako su razlozi drugaciji, mi idemo istim putem. Ni ne pomisljajte da se ce sve zavrsiti sa $700 milijardi. Pijavice iz slobodnog trzista nece prestati da sisaju. Oni ne mogu da prestanu. To im je u krvi, time su zarazeni. I kao i svi adikti, ukrasce svaki dolar da bi podmirili svoju potrebu, a onda ce doci po jos.
I kao i svi adikti, oni jos i lazu! Evo ga bivsi CEO Feni Mej-a, Danijel Mad (prema recima Carla Dahiga iz International Heral Tribjuna):
"Skoro niko ovo nije ocekivao. Nije fer da nas okrivljujete sto nismo mogli da predvidimo nezamisalivo"
I niko nije pomisljao da se avioni mogu zakucati u solitere, takodje. Isuse! Da li se ovaj zeza? Svako ko je malo pametniji od brokolija je znao da je krvoprolice neizbezno. Istina, ovim se iskljucuju neki kao Dzordz W. Bus, na primer, ali on nikad nije ni bio na kormilu (pitajte Dika Cejnija, ako ga negde nadjete), tako da se on ne racuna.
Oni koji se racunaju (i broje pokradenu lovu) su lesinari koji su nas opljackali, uz pomoc svoje marionete predsednika, koristeci divne metode kao sto su dva besmislana rata, bezumno ukidanje poreza, pljacka od strane Medicare/Farmaceutske industrije, vojni ugovori...
Ali, sve je to decja igra u poredjenju sa velikim gambitom, namerno izazvanom krizom koja im ostavlja sve ovo opljackano u rukama. Sema da se izgladni drzava kako bi se nahranio fasisticki monstrum sada se vidi ogoljena u svom svojem megalomanskom lopovskom sjaju. Oprostite se sa penzijama. Oprostite se sa Medicare-om. Oprostite se sa besplatnim obrazovanjem, staged je od njega ostalo. Svojom neprekidnom mantrom o divotama privatizacije, ove derikoze su ucinile sve sto su mogle da pripreme narod na najveci transfer bogatstva u istoriji.
Mislim da svi, izuzev onih koji imaju mozak koliko i brokoli (izvinjavam se ovom divnom povrcu sto ga vec drugi put vredjam), svi gradjani razumeju o cemu se radi, I prilicno su besni zbog terapije koju su primili. Ali - nema veze. Sta se moze. Losa sreca. Pa, tako je. Paraziti na vlasti se uopste ne potresaju zbog nase moralne pobede. Uz skriveni prezir, oni nas poducavaju da, ako ne zauzmemo isravnu poziciju I primimo ono sto je dobro za nas, "sistem ce da propadne".
Pa, znate sta? On upravo propada. Samo od marta meseca do danas, oteli su nam preko trillion dolara (kradja of $700 milijardi, $85 milijardi za AIG, $200 milijardi za Feni Mej i Fredi Mek, I $29 milijardi "pomoci" za J.P. Morgan kompaniju), i ceo efekat ovoga i drugih pljacki koje ce doci, je da malo odlozi neizbezaz kraj. Jos ce biti bankrotiranih banki, jos ce ustedjevine gradjana biti pokradene, jos ce biti propalih kompanija, jos ce biti pokradenih penzija, i nezaposlenost i inflacija ce se umnogostruciti.
Jedino je pitanje: koliko cemo jos krvariti, i koliko dugo ce to trajati.
Da li nam iskustvo Argentine moze biti neki putokaz? Od difolta 2002., godisnji rast je bio oko 8 procenata, i posetilac danasnjeg Buenos Airesa ce tesko primetiti ostatke nedavnog ekonomskog uzasa. Ipak, mnogi Argentici ce vam reci da njihova zemlja vise nije ista, posle strahovitog udarca koji je pretrpela, i da se nikada nece sasvim oporaviti. S pozitivne strane, ukupan dug Juzne Amerike MMF-u, prema Yes! Magazinu, je drasticno smanjen od $42.9 milijardi u 2004. do $108 miliona u $2007.
Da li ovo moze da na pomogne da prezivimo trenutno sklizavanje nase zemlje u pakao, ili da predvidimo sta ce se iz naseg pepela podici? Ko zna? Ono sto se zna, medjutim, je da okretanje kola srece nije proslo neprimeceno.
U susretu sa predsednicom Argentine Kristine Fernandez de Kirrchner pre neki dan u Buenos Airesu, predsednca Cilea Misel Bachelet, prema Buenos Aires Herald-u, je rekla:
"Ironicno je da zemlje koje su nam drzale predavanja o tome sta treba raditi (na ekonomskom planu) su sada suocene sa krizom (takvih razmera). U svakom slucaju, nase zemlje (Latinske Amerike) su dovoljno jake da (stoje na svojim nogama) i izbore se sa ovom krizom".
Vama na cast, señoras presidentes, ovo je s mukom zaradjena poslednja rec. U ovom trenutnom nasem rasulu koje su izazvali isti oni vampiri sto su vas kontinent doveli na ivicu zivota, matora kucka je zakucala i na vrata USA. (Znam da bi se mogla ovde negde ubaciti jos neka referenca na kucke).
Samo jos jedno pitanje, por favor: Ima li jedna od vas dve pri ruci maramicu?