Eto, prodjose 3 godine vrednog pregalackog rada u ronilackoj industriji noseci kapu instruktora ronjenja. Za ove 3 godine sam imala oko 5000 gosiju raznih zivotnih dobi, nacionalnosti, zivotnih prica, zanimanja etc. Kada obuku ronilacko odelo svi su isti osim kada je u pitanju jedna sitnica. Muska i zenska percepcija ronjenja sa veoma cesto razlikuje. Muskarci vrlo cesto percipirju rekreativno ronjenje kao takmicarsku disciplinu-sto je jedna od najvecih gluposti koju moze da proizvede ljudski um. Cesto sam prisustvovala ponosnom poredjenju dubinometara medju muskarcima gde je heroj onaj koji je napravio najdublji zaron. Ti rituali se po pravilu izvode ispred neukih zena u cilju sticanja njihove naklonosti. U tim namerama uglavnom i uspevaju ali se ponekad zanesu pa se sluze istim metodama kada je u pitanju zena koja zna nesto o ronjenju sto uglavnom rezultira salvom smeha sa zenske strane i totalnim debaklom muskaraca u ovom slucaju.
Ovom prilikom moram naglasiti da kada je u pitanju ronilacka obuka, muskarci i zene imaju potpuno isti tretman. Sa druge strane-rezultati su cesto razliciti. Po pravilu, zene su ili jako dobri ronioci ili jako losi, dok muskarci mogu biti bilo gde izmedju te dve krajnosti. Nigde ne postoji definicija dobrog ronioca tako da se ta procena cesto svodi na licni stav. Najcesca definicija dobrog ronioca kod profesionalaca se zasniva na tome koliko je zaron kontrolisan i bezbedan. Da bi se to postiglo potrebno je da se dobro poznaje fizika i fiziologija ronjenja, potrebno je da se dobro poznaje more, kretanje struja, plima i oseka i zakoni koji vladaju na vodi i pod vodom. Potrebno je dobro poznavanje opreme kojom se raspolaze i poznavanje svoje fizicke i mentalne spremnosti kao i fizicke i mentalne spremnosti svog partnera ili grupe da bi se izveo bezbedan zaron. Muskarci cesto zanemaruju ili nedovoljno poznaju neki od ovih faktora i time cesto dovode sebe i ljude u svojoj grupi u opasnost. Kada su zene u pitanju-tu je prisutna mnogo veca svest o svim ovim faktorima i konzervativniji pristup bezbednosti. To se dogadja najcesce zbog zenskog prirodnog istikta da zastite tako da ce zaron uvek prilagoditi najslabijem u grupi a cinjenica da su po prirodi fizicki slabije od muskaraca ce doprineti tome da ce sve potencijalne probleme resavati racionalnim osmisljavanjem resenja za razliku od muskaraca koji ce se pre posluziti fizickom snagom sto cesto rezultira pravljenjem veceg problema. Takav stav ih cesto i dovodi u incidentne situacije. Takodje sam primetila da mnogi muskarci ronioci imaju tzv. „dead wish”-ili po srpskom „’ocu da vidim gde su mi granice”, sto se ogleda u tome da prave zarone koji su na ivicu samoubistva bez ikakvog razloga. Mnogi od njih su i ispunili svoj „dead wish” i spoznavanje svojih granica je bilo poslednje saznanje koje su stekli .Zene to ne rade iz opet prostog zakona biologije koji zenama daje jaci instikt za opstankom tako da se one nece svesno stavljati u situacije koje ce njihov zivot dovoditi u pitanje. Ako se to i dogodi to je uglavnom pre rezultat nedostatka znanja nego racionalne namere da se ispitaju sopstvene granice zato sto su zene uglavnom svesne svojih ogranicenja bez da ih i empirijski ispituju.
Vrlo cesto sam odbijala da izvedem kojekakve suicidalne zarone sa nekim svojim kolegama najvise zbog toga sto sam znala da ce u slucaju da nesto ne funkcionise na zaronu i dalje nastaviti bez obzira na opasnost ili ce usred zarona iz, samo njima poznatih razloga, promeniti plan, i time ce mene dovesti u situaciju da ih spasavam sto ce onda dodatno dovesti i moju bezbednost u pitanje.
Najveci deo potencijalnih problema pod vodom se resava dobrom komunikacijom nad vodom i to je sustina pripreme dobrog zarona. Zbog previse testosterona u sistemu, muskarci cesto dovode sebe u opasnost i time sto ne zele zeni instruktoru da priznaju da imaju neki problem ili nisu sigurni oko nekog aspekta zarona pa sam ja cesto osudjena da to saznam tek pod vodom sto onda cesto rezultira prekidom zarona na razocarenje svih u grupi. Taj onda do kraja ostaje obelezen kao „party breaker” zbog svog glupog ega.
Iz principa ne odgovaram na pitanja o svom najdubljem ili najduzem zaronu mada pouzdano znam da bi se mnoge „muskarcine” postidele. Ostavljam njima takmicenja u dubini i duzini a ja imam pametnija posla. Ja imam zakazan sastanak sa kornjacom Dejvom na „shark reef”-u a verovatno ce nam se pridruziti i napoleon Kiki i black tip oceanik ajkulica…..ako ne bude prevelika guzva u vodi.