KUDA IDE OVAJ SVET II deo- vršnjačko nasilje

miniko63 RSS / 16.10.2008. u 11:33

Devojčicu tukle vršnjakinje u školskom dvorištu, dok je grupa dečaka navijala i snimala mobilnim telefonom....grupa dečaka u školskom dvorištu pretukla dečaka...devojčicu šamarala, čupala za kosu i gasila cigretu na licu grupa vršanjakinja...vesti su, koje kada čujem u medijima, u meni izazovu takvu količinu besa da mi dodje da iskočim iz svoje kože. Prvo što sebi postvim kao pitanje je šta bih ja uradila da se mom detetu to dogodilo. Oko za oko, zub za zub. Onda zastnem, jer znam da nasilje samo radja veće nasilje. To svakako nije rešenje. Nije rešenje ni obavestiti samo medije, podići malo buke, a onda nikom ništa. Osim stručne pomoći koju najpre treba pružiti žrtvi, a zatim i maldim nasilnicima, mislim da bi rešenje bilo izgraditi sistem mera i nekakav program za sprečavanje nasilja. Zašto ne bi uveli javno izvinjenje nasilnika žrtvi i molbu za oproštaj. Zašto ne bi u školama bile obavezne tribine i neka vrsta suda časti. Zašto se ne bi izricale mere, da nasilnici počiste školsko vorište, ili zoološki vrt, budu obavezni da obidju decu u domovima za nezbrinute i odnesu poklone u vidu garderobe, slatkiša i sl, ili urade nešto lepo za decu sa posebnim potrebama ili ometenih u razvoju napr. organizuju priredbu, ili zajedničku žurku i sl. Naravno sve mi to pada na pamet a onda shvatim da živim u zemlji Srbiji, gde nikoga nije briga. Ovde ne stanuje empatija, ovde su ljudi prepusteni borbi za golu egzistenciju, ovde niko ne razmišlja o deci, sve je prepusteno samim porodicama. Ovde se nešto loše desi svi imaju na to neki komentar, jako su iznendjeni, čude se, prepričavaju, pametuju i na kraju nikom ništa. Možda je ovaj moj blog samo prilog tome. Još jedan glas u prazno.



Komentari (4)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

matityahu matityahu 13:10 18.10.2008

Vršnjačko nasilje

Roditelji su abdicirali, škola je abdicirala, društvo je abdiciralo, a mladi su prepušteni sebi i svojim "zakonima". Oni su najmanje odgovrni. Kada društvo, okolina, roditelji glorifikuju nasilje, kada su deca izložena nasilju od strane roditelja, naravno da posežu nasiljem spuštajući se na nivo životinja, čak ispod tog nivoa jer životinje potežu nasilje samo u samoodbrani. Ja ne znam da li uopšte i postoji reč empatija u našem jeziku. Pogledao sam kod Vujaklije i nema je. Ne čitaju knjige, ne obrazuju se i naravno verbalno siromaštvo tera na pesnice.

Tvoj blog nije glas u prazno mada sumnjam da oni koji gu trebalo da pročitaju tvoje redove to i zaista čine. Ako i znaju sva slova sigurno ne čitaju knjige i blogove već kurire i slično, a i ako su bar malo kompjuterski pismeni igraju igrice (prepune nasilja) a ne surfuju po wikipediji.
matityahu matityahu 18:40 21.10.2008

Re: Vršnjačko nasilje

http://www.b92.net/info/vesti/index.php?yyyy=2008&mm=10&dd=21&nav_id=324591
matityahu matityahu 10:29 22.10.2008

sta je empatija

Empatija (od gr: εν - u; i gr: παθος - osećanje, strast) doslovno uosećavanje, uživljavanje.
Termin potiče iz estetike. Nemački filozof i psiholog Teodor Lips (Lipps) je početkom veka uveo izraz uživljavanje (nem. Einfuhlung), u engleskom prevodu empatija, da bi njime označio "unošenje" (putem intuicije i motorne mimikrije) vlastitih stavova i osećanja u neko umetničko delo ili prirodnu pojavu (natmuren oblak, vedar dan itd.). Empatija podrazumeva emocionalno stapanje osobe sa objektom svog estetskog doživljaja. Mada je za pojavu uživljavanja paradigmatična empatija u recepciji umetničkog dela, po Lipsu, ova pojava je opštija i javlja se i van sfere umetničkog.
U psihologiji, termin se upotrebljava da označi proces neposrednog uživljavanja u emocionalna stanja, mišljenje i ponašanje drugih ljudi. Empatija predstavlja neposredno saznanje osećanja, želja i namera drugih ljudi, za razliku od simpatije koja podrazumeva saživljavanje sa osećanjima bliskih ljudi, saučestvovanje u emocionalnom stanju drugih. Npr. kada putem empatije otkrivamo strah ili bol drugog lica, mi prvenstveno znamo šta oni osećaju, a kada preko simpatije doživljavamo ova osećanja koja imaju nama draga lica (brat, sin, žena), tada i sami proživljavamo, osećamo strah ili bol.
U psihoanalizi i psihoterapiji uopšte, empatija kao sposobnost da "budemo drugi" jeste nesvesni kanal komunikacije terapeutovog predsvesnog i nesvesnog sa nesvesnim pacijenta. Po Frojdu, empatija je derivat procesa identifikacije sa objektom. Neki klinički psiholozi razlikuju imitativnu i projektivnu empatiju. H. A. Mari (Murray) se zalaže za primenu kritičke empatije u kliničkoj psihologiji.
miniko63 miniko63 10:50 28.10.2008

Re: sta je empatija

Hvala! Jezik je čudo!

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana