Pošto sam od jedne blogerke posle svog prvog teksta dobio epitet "kontroverzan, hajde da probam da to potvrdim.
Za žene ne znam, ali muškarci definitivno imaju problem kad treba da se priča o nečem fundamentalnom.O fudbalu, o pivu, o ženama, naravno i vojsci, svi su spremni da vode duge i za žene, a naročito devojke i supruge, u najmanju ruku nenormalno duge rasprave. Šta se događa kad neki izrod proba da nametne temu koja se tiče kontracepcije, tehnike vođenja ljubavi, dužine vođenja ljubavi, ili bilo čega što malo dublje zalazi u intimu?Pa ništa, bude neka kratka lovačka priča kako On uvek .....na vreme i ništa ne koristi ,kako to traaaaje po dva sata i kraj.Da li smo sigurni da ja dete naše?Ups.
Pre neki dan je bilo u novinama da je čovek ubio bivšu ženu u poodmakloj trudnoći.Bilo bi pristojno da pomenem i imena ali mnogo mi je bilo lakše da to izbrišem iz glave, manje je bolno.Elem, žena je pre njega bila udata za njegovog poznanika, rodila dvoje dece, pa se preudala za ovog drugog.Pošto je i njemu rodila, odluči da i njega ostavi i odvede Njegovo dete.Čovek je namami u kuću i ubije pred detetom i na kraju izvrši samoubistvo.Ne želim ovom prilikom da ulazim u analizu kako, zašto, ko je kriv i sl. već da probam da osvetlim fenomen:kako da znam da je moje.
Povod su dve kafanske priče koje mogu da budu istinite.
Priča PRVA:
Išao muž sa ženom u kupovinu, pa kako mu se smučilo posle tri sata kaže on njoj da će da popije piće u kafani a ona da ga nađe.Naravno ona odmah ode do hotela, obavi posao, kupi dve krpice u prvoj radnji i vrati se mužu koji raspreda sa ortacima....pa kako je fudbal u Kini u zamahu.
Priča DRUGA:
Imala devojka momka i rezervnog momka.Ostane u drugom stanju i pošto nije znala ko je u pitanju odabere onog kom je veći novčanik,naravno,šta ste mislili.Stvarno znam ženu, a pričala mi njena kuma!
Dakle, kad mi je supruga zatrudnela,sobzirom da smo se zabavljali,imao sam malo, aj da kažem razmišljanja na temu kako da znam.Pitao sam jednog starijeg i već oženjenog ortaka kako je on znao.Čovek me je pogledao zbunjeno.Dobro, kažem ja, mislim, znam da je moje, verujem ja njoj i osećam da me voli i što bi sad komplikovala,ali one kafanske priče i to...
Nisam ništa ja znao.Kao ni bilo ko drugi.Znamo tek kad vidimo da ima nešto na nas.Stvar je samo u sreći i zaobilaženju kafana.