Onaj ko nije spreman da pročita ceo tekst, do kraja, ne treba ni da počinje.
Okam's razor - Okamova oštrica
"Ako postoje dve ekvivalentne teorije ili objašnjenja, i ako su svi ostali uslovi jednaki, jednostavnija teorija ima veću verovatvnoću da bude tačna."
Ovaj tekst su delom moje reči, delom nisu, no, ideja nije moja. Ipak, ja ću se voditi jednom rečenicom Karla Marksa koji je rekao da je svaka ideja društveno dobro.
...
Ako bih Vam rekao da je Tesla smislio proces u kome je jedna metalna šipka, pobodena u zemlju ispred Vaše kuće, dovoljna da Vam donese celokupnu električnu energiju koja Vam je potrebna, bez ijednog kabla, takoreći iz vazduha, da li biste mogli da poverujete u to?
Moje mišljenje je da biste verovatno mogli. Većina bi rekla da. I to ne zbog nečega specijalno, već samo zbog toga što je taj čovek bio neko koga smatramo za suvog genija. Kada bih Vam rekao da to nije uradio jer nije imao 50.000 dolara u trenutku kada je mogao da celom svetu obezbedi besplatnu električnu energiju, šta biste na to rekli? Neću da ulazim u to ko nije hteo da mu obezbedi taj novac i zašto... jer to nije poenta ove priče. Ispratite me sada, molim Vas...
...
Introduction
Oduvek sam se pitao kako bi izgledao neki drugi socijalni sistem u kome bi mogli da živimo. To mi nekako dođe kao i razmišljanje o svemiru. Dosta je teško zamisliti nešto što do sada nismo videli, probali ili makar čuli o tome. Da, kada pogledamo kroz istoriju, ni onim robovima u Egiptu ne bismo mogli da objasnimo šta znači i podrazumeva npr. feudalno, socijalističko, kapitalističko ili demokratsko društvo. Problem pretakanja društva iz jednog u drugi socijalni sistem predstavlja verovatno najveću revoluciju koja može da zadesi bilo koji narod.
„We will see how very important it is to bring about in the human mind the radical revolution. The crisis is the crisis in conscioussness, a crisis that cannot any more accept the old norms, the old patterns, the ancient traditions,... and considering what the world is now with all the misery, conflict, destructive brutality, aggresion and so on, man, he is still as he was, he is still brutal, violent, aggresive, acquisitive, competitive and he has built a society along these lines."
Dakle, kako objasniti novi socijalni poredak? Kako postaviti nešto što je više održivo i na bolji način se ophodi prema ljudima, bez ikakvih razlika prema bilo kome. To će biti poenta ove priče.
Krucijalno je da za početak razumemo kako sadašnje društvo izgleda.
Chapter I
„It is no measure of health to be well adjusted to a profoundly sick society." - Jiddu Krishnamurti
Očigledno je da je sastavljeno od niza institucija koje su se razvile tokom naše celokupne evolucije. Političke, pravne, religiozne, socijalne, društvene, obrazovne institucije... Od svih sistema koji su protkani u današnjem društvu izgleda da nijedan nije više pogrešno razumevan i više uzet za gotovo kao monetarni sistem. Pa kako to stvarno novac utiče na naš život?
„In a world where 1% of population owns about 40% of a world's wealth, where 34.000 children die every single day of poverty and treatable diseases and more then 50% of world's population lives on less then 2 dollars per day, one thing is clear - something is very wrong."
Da bih ovo razumeo, pitao sam se šta je sve čovek u stanju da uradi za novac. Novac je pokretač mnogih i korisnih i nekorisnih stvari, i sigurno je da našim životima vlada od najranijeg doba. Susretnemo se sa njime još od kada nam neko kaže:"Skupo, jeftino, imam, nemam..." Uskoro shvatimo da, takoreći ništa, ne možemo da uradimo bez novca. A novac ima tendenciju zarađivanja. Tačnije, plaćanja života koji vodimo. Plaćamo sve. Hranu, vodu, energiju (bilo koje vrste - benzin, naftu, ugalj, struju, gas...), porez i takse, zabavu, posao, sport, pravo na praking, ulaznicu u bioskop, frizuru, kartu za prevoz, turističko putovanje, parnu saunu, cigarete cigare i tompuse, novu CD muziku, selebriti magazine, alkohol, stil oblačenja, čak i vaša firma plaća za to što radite kod njih ...ma život uopšte. A kako je onda taj sistem tako stabilan, i tako human, i tako nepobediv u stanju da zbog većeg pomeraja dovede u ugroženost toliko ljudskih života? Nemojte samo da kažete „Kog pomeraja?", molim Vas...
Hajde da to parafraziramo - u ovom svetu, što manje ili više novca imate, manje ili više možete sebi da priuštite. Probajte to da objasnite ljudima koji žive na 2 dolara dnevno. Ili manje.
Ok, ok, skontali smo to oko monetarnog sistema - kažete vi. Sistem je ipak sistem. Ima svoje granice i svoja pravila. Mora da se održava da bi bio nosioc društva. Uostalom, dogurali smo dobrano u upoznavanju sveta uz pomoć njega. Nekada su ljudi umirali zbog obične prehlade koja se iskomplikuje. Danas imamo medicinu. Imamo fiziku i hemiju i ekonomiju i biologiju i matematiku, kompjutere, internet, letimo na Mesec, 50000 TV kanala, daljinski, veš mašinu, .... i da ne nabrajam sve. Ok, slažem se, prihvatam, kontam. Svet je postao pozornica i mi igramo na njoj. Tačno, evolucija.
Nikada nisam rekao da priča neće da se iskomplikuje. A to je baš ovaj trenutak.
Godine 1991 je smišljen prvi automobil na električnu energiju koji je imao autonomiju prelaženja 90 km za jedan dan punjenja strujom. Da, priča kako je smišljen je vrlo duga, ima svoj početak u jednom ingenioznom planu, koji je prodat da bi se automobil proizvodio za narodne mase. Finalni produkt je imao 300 probnih modela koji su bili dati populaciji na testiranje. I pored ekstremno dobrih kritika i još veće potražnje, ironično, proizvodnja je prestala. Patent za motor (kao i za sve ostale te vrste, čast nekim ovdašnjim izuzecima) je otkupljen i čuva se daleko od sviju nas. Moje pitanje je kako bi izgledao automobil na struju posle 17 godina usavršavanja?
Tačnije, moje pitanje je kome je u cilju da toliko zagađuje planetu? I zašto?
Tačnije, koliko bi naša okolina bila zdravija da smo razvijali koncept električnog automobila kroz sve ove godine?
Tačnije, čemu cela ta propaganda o globalnom zagađenju (ili protiv globalnog zagađenja, kako Vam lepše), kada nismo u stanju da sami sebe kontolišemo?
Tačnije, možete to pitanje da postavite kako god Vam volja, osećam, vidim i čujem da možete da razumete poentu. Pa probajte sami i da odgovorite na ova pitanja. Onako kako se osećate kada ga naglas izgovorite i u sasvim jasno vidite.
„Kroz Gordijev čvor se može proći samo Okamovom oštricom"
Kontrola naftnih ili gasnih derivata je najbolji primer licemerstva koje nam ovaj sistem nudi. Sve što ima cenu na sebi je uslovljeno cenom derivata koji omogućuje transport. Prirodnog resursa koji je ograničen. I što ga je manje, cena svega je skuplja. U bilo kom društvenom sistemu princip je isti - monetarni sistem je uspeo da objedini sve društvene sisteme - kapitalistički, socijalistički - you name it. Ko kontoliše naftu i gas, kontroliše cene. A sve ima svoju cenu. Ovo je aksiom koji se ne obara. Ili možda može da bude i drugačije...
Šta je interes koji leži iza takvog ponašanja? Znate, nije rešenje manjeg zagađenja EURO 4 motor. To je prevara. Smirivanje emocija naroda kroz propagandu veće zaštite prirodne okoline. Bolje se osećamo ako znamo da je uveden novi standard za kvalitet, valjda. Mleko koje pijemo je pasterizovano. Ajvar je pun konzervansa. Smoga je pun grad. Rešenje je - auto na struju.
Pa, sada je normalno pitanje da li je cena koju plaćamo prevelika za ono što dobijamo?
Najveća tragedija monetarnog sistema je to što ima ugrađen koncept korupcije u sebe. Proizišlo iz samog bazisa sistema, ponašanje koje pojedincu omogućuje da, pod okriljem lažnog morala, čovek čini ono što odgovara njemu zarad ličnog interesa. Profita. Novca. Novac briše granice svega i postavlja nove. Novac čini najveće neprijatelje plastičnim igračkama kojima se deca igraju u svojim pričama, novac briše rasne razlike, novac ne pita za starost, novca nikada dosta. Novac je ultimativni pokretač. I, počeću da se ponavljam, sve ima svoju cenu.
Nemoj samo da pomislite da govorim iz pozicije nekoga ko ga ima toliko da bi mogao da sutra ne ode na posao. Niti iz pozicije nekoga ko bi želeo da ga toliko ima. Ne polažem ja baš previše nade u njega. Dogurao nas je donekle, i evo nas sada u krizi istog. Nešto mi očuvanje ovakvog monetarnog sistema baš i ne izgleda ružičasto. Šta sve nosi ova monetarna kriza sa sobom ne mogu da prdvide ni najveći stručnjaci. Ako se i očuva, pitanje je na kakvim nogama će se održati? Koje vrednosti će propagirati? Šta ćemo u budućnosti morati da uradimo da bismo preživeli? Kako će naša deca živeti? Hajde da ne idem dalje...
Problem sa prethodnim delom teksta je to što definiše izazov koji imamo pred sobom, a ne daje vidljivo i opipljivo rešenje. Još manje mislim da sam rekao nešto što već nije toliko očigledno. Ipak te stvari će se do kraja promeniti, ja se bar nadam...
Chapter II
„A man's attitude... ...a man's attitude goes some ways the way his life will be. Is that somethin' you might agree with?
Sure.
Now, did you answer because you thought that's what I wanted to hear... or did you think about what I said... and answer because you truly believe that to be right?
I agree with what you said... truly.
What did I say?
That a man's attitude determines to a large extent how his life will be.
...
There's sometimes a buggy. How many drivers does a buggy have?
One.
So let's just say I'm driving this buggy... and if you fix your attitude you can ride along with me.
Ok."
Zamislite svet u kome se struja ne plaća. Zašto - nije pravo pitanje. Pitanje je kako. I pitanje je svih posledica koje takav način života donosi. Struja za dž predstavlja prekretnicu u načinu življenja. I transporta ako uzmemo ona električna kola od malopre. I ko će ga znati čega sve još.
Pored svih regularnih izvora današnje energije, električna energija je sigurno najzastupljeniji u korišćenju. Takoreći sve što imamo i što čini naš život ovakvim kakvim jeste, omogućava energija koja proističe iz kretanja elektrona kroz instalacije. Od svih načina da se električna energija proizvede, pošto nije resurs koji se samostalno kreira prirodnim procesom, čovek je izgleda našao par koji čine najveće moguće zagađenje okoline.
Ljudi, mi cepamo elektrone. Šta smo očekivali da će da se desi u Černobilu? Sećam se da nam tog leta roditelji nisu dali da se previše zadržavamo u zelenilu. Zbog radijacije. Jedna tako mala promena koja je imala jedan tako veliki uticaj na toliki broj ljudi - i ništa. Niko se nije ni pitao da li treba da nađe neki drugi način i da rešenje problema potraži u nekoj drugoj sferi života. Verovatno su samo poboljšali sisteme obezbeđenja. A ja bih da pitam da li mislite da jednoj Onakvoj Sili može išta da stane na put, kada nameri da pokulja, koliko god sigurno bilo? I koliko još Černobila će nam biti potrebno da bi shvatili da to nije najpametnije rešenje?
Postoji još najmanje 5 načina da se stvori električna energija na mnogo čistiji način. Tačnije, na ultimativno čist način. Sunce, Vetar, Morske Struje i Talasi su prve četiri.
Da li znate da Sunce, za vreme jednog sata podneva odašilje toliko sunčeve energije na Zemlju koliko svi mi zajedno potrošimo za vreme jedne godine? Način prikupljanja te energije i njegovo pretvaranje u električnu već posedujemo. Ako bismo uhvatili samo 1% te cele energije, svet nikada više ne bi morao da koristi nijedan od bilo kojih drugih izvora energije.
Vetar je dugo bio u senci, jer se misli da je njegova snaga nedovoljna ili premala da stvarno kreira energiju u velikim razmerama. Još postoji i pitanje lokacija sa kojih može da se ta energija akumulira. Ništa od toga ustvari nije problem. Toliko mesta postoji na ovoj planeti koja su u mogućnosti da pruže tu prirodnu energiju da nismo ni sami svesni njegove prave snage. Potvrđeno je da, ako se energija stvarana vetrom kolektuje u samo 3 američke države, ceo severni kontinent bi bio obezbeđen električnom energijom.
Morske Struje su čist i jednostavan izvor energije koji se takođe ne koristi uopšte. Jednostavnim postavljanjem turbina na već nađena mesta u moru može da se dobije čist i jednostavan novi izvor energije. U Velikoj Britaniji su već lokalizovana 42 mesta na kojima može da se proizvede dovoljno električne energije da 34% potreba za električnom energijom u toku godine.
Talasi su takođe jedan od čistih izvora. MIT je dokazao da ako bi se i ovaj način prikupljanja kreirao, mogao bi da obezbedi polovinu celokupnih potreba sveta za strujom na godišnjem nivou.
Dakle, gledajući samo ova četiri izvora čiste i suštinski beskonačne energije možemo da kažemo da bi ljudska rasa mogla da se obezbedi apsolutno potpuno, u verovatno neograničenom vremenskom periodu, celokupnu potrebu za električnom energijom, pri tome ne zagađujući okolinu uopšte (ili ekstremno manje). Ipak, pored svih trenutnih mogućnosti za prikupljanje čiste energije postoji za koji možemo da kažemo da prevazilazi sve ostale.
Geotermalna energija je nešto oko čega se u javnosti malo zna. Geotermalna energija (prikupljanje toplote) je ona energija koja se nalazi u Zemlji samoj i izlazi na površinu Zemljine kore. Toplota koja se nalazi unutar Zemlje je opet još jedan izvor, ali tako snažan, i toliko nepoznat da ga većina javnosti uopšte nije svesna. Po proračunima u Zemlji se nalazi oko 13.000 ZetaJula energije, od kojih je oko 2000 ZJ lako za kolektovati uz malo napredne tehnologije. Čistim zagrevanjem vode koja bi se grejala tim izvorima u mogućnosti smo da takođe kreiramo električnu energiju. Jednačina je vrlo jednostavna:
Ceo svet trenutno koristi 0,5 ZJ električne energije na godišnjem nivou. Ako bi kreirali procese prikupljanja geotermalne energije, i to samo tih 2000 ZJ koja može lako da se akumulira, praktično bi obezbedili ceo svet za 4000 godina energijom koja joj je potrebna samo od geotermalne energije.
Pošto tehnologija za sve ovo nije problem, recite mi - šta je to što nas sprečava da napravimo čiste i neograničene izvore energije koje bi mogli da stopiraju najverovatnije jedne od najvećih zagađivača planete, oko koje se sada toliko brinemo?
Zamislite koliko bi zagađenja smanjili time što bi na ulicu postavili električne automobile za koje već imamo tehnologiju.
Verovatno ste čuli za magnetni voz. Voz koji se kreće uz pomoć električnih magneta naizmenično postavljenih tako da vuku i guraju voz u željenom pravcu. Trenutna korišćenja ovog voza postoje u Japanu i mogu da razviju brzinu od 361 milju/sat (oko 577km/sat). Ipak, ta tehnologija je već zastarela. Postoji nova koja koristi oko 2% celokupne energije koja je potreba od one koja se koristi u avionoskom saobraćaju (koji je i ovako mnogo veći zagađivač i mnogo nesigurnije sredstvo prevoza). A ide oko 4000 milja na sat. Ček ček.... 4000milja/sat. Zamislite da idete od Vašingtona do Pekinga za 2 sata. Hmmmmmmm.....
Jednostavno, uz trenutnu tehnologiju, nikada više ne bi morali da sagorimo nijedno fosilno gorivo, od sada pa na dalje. Nikada.
Chapter III
„Some people see things as they are and ask why. I dream things that never were and ask why not." - George Bernard Shaw
Čime bi ste se bavili da ne radite ovaj trenutni posao? Možda bi to bio isti posao, ali možda i ne bi. Da li bi ste menjali Vaš posao za neki drugi koji je manje dosadan, zamoran, jednoličan? Da li bi ste ga možda menjali za posao koji nije više uopšte posao?
Tehnologija i rad su uvek bili kompetetivna područja. Jedno uz drugo jesu išli ka razvoju i stalnom napretku, ali u monetarnom sistemu oni jednostavno brišu jedan drugog. Tačnije, svaki put kada se smisli i napravi tehnologija koja zamenjuje ljudski rad opstanak velikog broja ljudi je ugrožen jer su njihovi poslovi odjednom postali zamenljivi mašinama i/ili tehnologijom.
Sada, ako bi malo promenili perspektivu, moglo bi da se postavi pitanje - ok, ako mašine stvarno zamenjuju donekle ili u potpunosti ljudski rad, onda bi bilo logično da se radni sati skrate sa 8 na 4 sata po danu, ili već tako nekako. Problem koji ovde nastaje je da je monetarni sistem baziran na kreiranju profita, i izbacuje humanost u drugi plan. Tako mašine postaju direktna konkurencija ljudima i ljudi imaju realan razlog da ih se plaše.
Tako se kreiraju poslovi koji, ako ne nose profit, neće ni biti urađeni. Tako mi radimo svaki dan 8 sati da bi preživeli. Tako se kroz nestašicu stvara povećana cena bilo kog resursa na tržištu. Tako sistem koji ne može da nađe rešenje za problem, postavi zakon kojim reguliše ponašanje da bi probao da ga reši (rešenje za pijane vozače nisu kazne, već žiroskop koji kolima ne bi dozvolio da idu brže od granica bezbednosti). Tako sistem koji je baziran na profitu nema korupciju kao posledicu, već kao vodeću silu koja je u samoj srži problema. Ne postoji pristojnost ili poverenje u monetarnom sistemu. Ako se sve radi za novac, onda postoji samo jedna stvar koja definiše naše aktivnosti - interes. Naši poslovi i edukacija za njih je kreirana tako da odgovara monetarnoj ekonomiji.
Pitanje koje se uvek kreira za bilo koju aktivnost koja proizilazi iz monetarnog sistema je „Koliko to košta? i/ili Koliko sam ja tu dobar?"
Pravo pitajne koje treba da bude postavljeno je:
„Da li imamo tehnologiju i resurse da TO uradimo?"
Možete da se pitate šta je to TO? Slobodno, recite nešto kao - da li možemo da navodnjimo pustinju i da je napravimo u plodno tle koje bi prehranjivalo gladne? Da li možemo da napravimo mašinu koja će da sama sadi, navodnjava, održava i obrađuje voće i povrće? Da li možemo da napravimo mašinu koja će da sama operiše i leči? Da li možemo da sprečimo sve bolesti? Da li možemo da se obezbedimo čistom i stabilnom energijom na vrlo dugačak vremenski period? Da li možemo da se vratimo prirodi i da stavimo u balans sve stvari opet? Da li možemo da očistimo Zemlju?
Jer ako imamo resurse i tehnologiju da TO uradimo, šta nas stvarno sprečava? Cena?
E, da, u ekonomiji koja je bazirana na resursima nema cena. To sam zaboravio da kažem.
Sada bi neko rekao da je nemoguće napraviti tako nešto jer ljudska priroda nije takva. Ne postoji nešto što se zove ljudska priroda. Postoji samo nešto što se zove ljudsko ponašanje. I te dve stvari treba da se razlikuju. Ljudsko ponašanje je uveliko ustanovljeno uslovima koje okolina pruža. Svaki sistem ima nagon za samoodržanjem i vrlo je normalno da ljudi pribegavaju svim akcijama kada je njihov nagon za održanjem izražen. Kao što prosijak mora da krade da bi se održao u životu, tako i veliki sistemi moraju da urade sve (otpuštanje npr.) da bi preživeli. Sistem u mnogome prouzrukuje ponašanje pojedinca.
Sistem koji u bazi nema humanistički osvrt, nije u mogućnosti da ima veliki raspon održanja.
Ako uzmemo u obzir da mašine stvarno ne bi trebale da zamenjuju ljude, već da ih oslobađaju rada, ako bi rekli da možemo da napravimo neograničene izvore čiste i besplatne energije, ako bi napravili okruženje koje bi umanjilo zagađenje u neverovatnim razmerama, ako bi uradili sve što je potrebno da više nema gladnih ljudi na planeti, ako bi zanemarili postavke interesa, profita i sticanja bogatstva, šta nam iza svega toga ostaje?
Toliko vremena da se potpuno ispuni ljudski potencijal i da se ovaj socijalni sistem zameni jednim koji je mnogo više okrenut ljudima i humanosti. Toliko različitih podsticaja, toliko različitih od novca, da bi mogli da radimo uvek ono što smo oduvek i hteli. Kada su svi higjenski uslovi postignuti, ljudi imaju potrebu da rade stvari koje su u njihovoj srži. Kada napravite prelepu sliku, imaćete veliki podsticaj i uživanje da je poklonite i podelite sa još nekim, a ne prodate.
Da se setimo da smo postali sa ove planete i da ćemo u nju da se vratimo. Da smo simbiotički deo koji ne može da se ogradi od okruženja i da tako preživi sam za sebe. Da se sve razvija i menja i da ne postoji ništa što se do sada nije u ljudskim sistemima promenilo. Da ne postoji ništa na ovom svetu čega moramo da se plašimo.
Ovaj, novi sistem nije savršen, ali je mnogo bolji od sistema u kome živimo trenutno.
I ako je išta u ovome tekstu pogrešno, radovaće me. Jer to nije nešto čega treba da se bojimo, naprotiv, to treba da bude novi stepenik u razumevanju i proširivanju svesnosti.
„An extraterrestrial visitor examining the differences among human societies would find those differences trivial compared to similarities.... Our loyalties are to the species and to the planet. Our obligation to survive and flourishis owed not just to ourselves but also to that cosmos ancient and vast from which we spring.
We are one species.
We are star stuff havresting star light."
Carl Sagan
Epilog
„My country is the world, and my religion is to do good." - Thomas Paine
Ponoviću se, ovaj tekst su delom moje reči, delom nisu, no, ideja nije moja. Ipak, ja ću se voditi jednom rečenicom Karla Marksa koji je rekao da je svaka ideja društveno dobro.
Iako ne znam, pretpostavljam da je Zadužbina koju je Tesla hteo da nam ostavi verovatno je počinjala oslobađanjem električne energije tako da je svakome pristupačna i besplatna. Svet sigurno ne bi izgledao ovako kako sada to izgleda da se to desilo. Ne mogu da zamislim kako ga je on video, ali sigurno mogu da osetim.
Sada, pošto imamo tu tehnologiju koja može da nas oslobodi mnogih stvari, jedino pitanje koje možemo da postavimo je:
„Kakvu Zadužbinu Mi želimo da ostavimo svojoj deci?"
Izbor je samo naš.
„What we are trying in all these discussions and talks here is to see if we can radically bring about a transformation of the mind. Not accept things as the are, but to understand it, to go into it, to examine it, give your heart and mind with everything that you've have to find out a way of living differently. But that depends on you and not somebody else, because in this there is no teacher, no pupil, there's no leader, there's no guru, no master, no saviour - you yourself are the teacher, the pupil, you are the master, you are the guru, you are the leader, you are everything and to understand is to transform what is."
P.S.
Zahvalnica Kumu, Marku i Jovani na fenomenalnim večerima i predugačkim raspravama na ovu temu. Takođe, hvala puno sestrama, Ninu, Peđi i Belom na velikoj podršci tokom pisanja ovog teksta. Da nije bilo Vas ne bi ga nikada ovakvog napisao.
Mighty