Otvorih nedeljnu „Politiku“ (22.07.2007.) tek koliko da vidim kako nam stoji Vlada, jer ako oni počnu da kritikuju Vladu, onda se nešto ozbiljno dešava. Ipak vrućina je, tek nekih 40-tak stepeni učinila svoje, pa shvatih da je, bar što se „Politike“ tiče Vlada u debelom hladu. No, kad sam već uzeo u ruke „Politiku“, da je bar prelistam... Vidim novi prelom se primio, ali avaj, džabe novi prelom, kada je sve ostalo isto!
Na 11. strani, rubrika „Ličnosti“, a na četiri stupca intervju sa Dejanom Medakovićem, bivšim predsednikom SANU, profesorom sa mnogih fakulteta, književnikom, esejistom, naučnim radnikom.....i na jednom stupcu, a na istoj strani - naravno, „portret bez rama – Dragan Marković, PALMA“.
Jedan pored drugoga!
Nekako su se našli u društvu, akademik i čobanin, baš onako kako je i govorio njihov omiljeni Slobodan Milošević, (ne sećam se baš doslovce da bih ga citirao) koji je svojevremeno ustvrdio da su za njega akademik i čobanin, jedno te isto!
Eto nakon toliko vremena i „Politika“ nam je potvrdila da su ONI zaista isti?
No da vidimo šta izmedju ostaloga piše na toj strani:
Dejan Medaković i dalje tvrdi sve, ono, isto što je i ranije tvrdio, mora se priznati nešto zrelije (valjda su mu godine takve?) nego što je to činio sa svojim kolegama u „Memorandumu“. Objašnjavajući genezu dogadjaja raspada SFRJ on seže u daleku srednjevekovnu prošlost objašnjavajući nam da su koreni današnjeg rasejanja Srba (a koga drugoga) plod raspada Dušanovog carstva mu, te vizantijskog nasledja i pada Smedereva, kada se srpski narod pokrenuo i postao migracioni narod, sve do današnjih dana...I sve tako dalje, preko I srpskog ustanka, pa do Berlinskog kongresa (1878.), koji je sa globalističkog aspekta (cepanja srpskog nacionalnog bića) anticipirao stvaranje nezavisne Crne Gore, jer kako kaže akademik: „Tu su (na Berlinskom kongresu) stvorene ČAK dve srpske države...!“ Znala je ta globalistička banda još tada da predvidi dogadjaje s kraja XX veka i sve je smišljeno uradila, kako bi Dukljanska tradicija (koju istine radi ne negira ni sam akademik) dobila svoje državno otelotvorenje...A tek Jugoslavija je bila presudna greška, zamka, stupica, u koju su Srbi upali. Kako kaže uvaženi akademik: „Tada je trebalo obaviti reviziju srpskih zahteva i snovidjenja...“ I gle čuda, a sasvim logično, novinar nastavlja baš na tom mestu intervju sa pitanjem o SANU i Memorandumu, kao ne „takvim zlom kakvim je proglašen u našoj javnosti“. Uvaženi akademik brani, naravno, svoje saplemenike iz SANU, a svu krivicu pripisuje Vladama (Srpskim) „koje nisu imale hrabrosti i snage da odbrane svoju Akademiju“. U medjuvremenu uvaženi akademik je doživeo „ gorka razočarenja od bližih saradnika i pijatelja“ te se tako udaljio od pomenute Akademije.
Uvaženi akademik takodje sa zabrinutošću gleda i na sve veću nezaposlenost, posebno mladih ljudi, a sve zbog toga što su na najvažnija mesta, posebno u javnim službama, došli partijski ljudi, „uglavnom iz bivših režima, vatreni komunisti – brionska deca....“ Pretpostavljam da mu je Dobrica Ćosić, njegov uvaženi prijatelj - akademik, o tome najviše mogao da ispriča i svedoči, kao Titov agitropovac, koji je obilazio ne samo Brione, nego i Goli otok....sve dok se od Broza-bravara nisu separatisali u SANU....
Dakle ni jedne jedine reči o sopstvenoj krivici, ni jedne jedine reči o Miloševiću i njegovoj krivici, jer za sve je kriv globalizam koji se proteže od rušenja Dušanovog carstva, pa do današnjih dana. Ako je i od akademika, mnogo je.
Ali od „Politike“ nije!?
U „Portretu bez rama“, drug – gospodin - predsednik Palma. Ko je taj čovek?
Dragan Marković-Palma je predsednik opštine Jagodina, uspešan privatnik, biznismen, vlasnik privatne TV stanice „Palma“, šef političke partije čiji je osnivač bio Željko Ražnatović Arkan (omiljeno lice sa mnogih Interpolovih i drugih poternica), koji je nedavno zadivio Srbiju i većinu drugih predsednika okolnih (siromašnih, doduše) opština, činom puštanja u pogon velelepnog „Akvaparka“. Nema tog časnog Srbina i pravoslavca koji nije poželeo da se bar jednom spusti niz Palmine tobogane...Opisijući portret uvaženog predsednika opštine Jagodina, novinarka „Politike“, snagu njegove ličnosti dokumentovala je spiskom gostiju sa svadbe Palminog sina (šteta što to nije bilo na RTS-u, u emisiji „ 48 sati – SVADBA“) medju kojima su se našli i takvi uglednici kao što su Aleksandar Popović(ministar), Dejan Mihajlov, (gen.sek. Vlade Srbije), Svetlana Ražnatović Ceca, ruski ambasador A.Aleksejev...dok se telefonom, iz Haga, javio sam Vojislav Šešelj – lično
Da sve bude kako treba i na najvišem nivou pobrinuo se važeči premijer-legalista V.Koštunica koji je poslao telegram-čestitku. Kažu da je sam odgegao do pošte i to učinio svojeručno!
Dragan Marković Palma je odranije poznat kao uspešan biznismen, tako da je jos 1995. godine od strane Miloševićevog režima proglašen za preduzetnika godine. Da podsetimo da su to one godine, kada je većina mladih još uvek bežala od mobilizacije, kada su hapšeni opozicioni lideri, kada su bili redovi za svašta, kada su gašene novine....kada je kriminal doživeo svoju pravu renesansu. Uspešan čovek je uspešan u svim vremenima, a kako sam Palma kaže:“ Znam i da orem i da muzem krave, da vodim televiziju, da napravim završni račun...“ Svestran čovek, koji od svega ponajbolje zna da muze.
Njegova omiljena rečenica je " da treba da se vidi za svakoga, pre nego što postane funkcioner, šta je radio prethodnih godina i koliko je u tome bio uspešan". Baš bih voleo da saznam sve detalje vezane za njegovih poslednjih dvadeset godina.
Elem, tako nas „Politika“ u svom vikend izdanju podseti na Miloševićeva vremena kada su akademik i čobanin bili jedno te isto. Kad čovek malo bolje razmisli, pa i nema neke razlike.Možda jedino u padežima?
PS: Odoh da kupim kupaće gaće, da se i sam spustim niz tobogan Dragana Markovića, pa da sednem pod palmu, možda i ja postanem dobitnik neke nagrade za preduzetništvo.Samo da ne bućnem pre toga!