Middleman

Strongman RSS / 21.10.2008. u 19:17

kimbomalakv3.jpgUnderground fighting je jedan od najčudnijih sportova, ako uopšte može da se nazove sportom. Razlikuje se od obične, ulične tuče, jer ima par pravila i dešava se u ugovorenom terminu na dogovorenom mestu. Nema rvanja, guranja prstiju u oči, udaranja u muda, udaraca glavom, nema poluga... Momci koji ukrštaju pesnice se, po kodeksu ponašanja, pojavljuju nenaoružani, dok za publiku nema pravila. Neretko su svi naoružani. Ove borbe su veoma opasne za borce, kao i za posmatrače. Uobičajeno je da su borci pripadnici različitih gangova, što se ogleda u podeli publike... Jedna obična čarka između boraca može za čas da se prenese na publiku i dovede do ozbiljnih problema. Imati više desetina oštrih, naoružanih momaka na tako zapaljivom događaju je samo korak od katastrofe, a možda i manje.
Sinonim za underground tuče je Kimbo Slice, Bahamski tigar, od detinjstva nastanjen u Majamiju. Najslavniji ulični borac sanja svoj san otvorenih očiju, oštrog pogleda iza ogromnih pesnica koje uznemiravaju zdravstveno osiguranje protivnika. Kimbo je sada svetski poznat profesionalni borac koji zarađuje 200.000 dolara po borbi. Ja sam u svet ilegalnih tuča ušao odavno, kao Kimbov telohranitelj. U početku je bilo rutavo dok smo se zavlačili po dvorištima punim hodajućih tempiranih bombi. Bilo je svega i svačega. Sada je lakše. Kimbove borbe su u okviru organizovanog sporta i mečevi se odvijaju pred očima miliona ljudi koji prate prenos iz dupke punih arena. Kimbova medijska i internet popularnost je i mene zakačila, pa me ljudi danas prepoznaju kao njegovog telohranitelja. Zabavan i nimalo bezopasan posao.

 


Kod underground tuča značajna figura je i middleman.

On je osoba od poverenja obeju strana, nešto kao komesar takmičenja. Middleman se s borcima dogovara o vremenu i mestu borbe, ugovara visinu opklade, usaglašava pravila, a neretko i sudi. Pošto underground tuče nisu dozvoljene zakonom, lokacija se saopštava svega sat-dva pred početak borbe. Večeras, spletom okolnosti, baš meni je zapalo da budem middleman u meču stoleća. Naturalizovani Rus protiv domaćeg crnca. Amerika protiv Rusije. Crni Roki Balboa protiv Ivana Draga. Sukob dva sveta.
Crna ekipa ima poverenje u mene jer radim za Kimba i ja sam naš po difoltu. Rusi su vrlo srdačni sa mnom jer sam radio u ruskim klubovima i imao dva mnogo lepa nokauta na otvorenoj sceni. To me je podiglo na lestvici kod slovenske braće prilično visoko. S Andrejom sam dobar preko Mikija Rurka. Povremeno izlazimo zajedno.


Nekoliko poslednjih dana dobijao sam obilje SMS-ova, dosta telefonskih poziva, a i danas sam skoro ceo dan presedeo uz telefon.

Vrlo pažljivo dogovaram se o svim detaljima meča. Šta više, stvari preciziramo - manja je verovatnoća da nešto krene po zlu. Posle dugog radnog dana koristim zatišje pred borbu da se posvetim porodici. Kao da se ništa uzbudljivo ne dešava, predao sam se svom omiljenom hobiju - spremanju večere za familiju! Kuhinja me strašno opušta i inspiriše. Valjda godine?!

 

Maslinovo ulje u vrelom tiganju, koje već ispušta miris, momentalno proključa u dodiru s oplakanim lukom. Još sa suzama u očima sečem papriku i šampinjone na komade srednje veličine i dodajem ih u uzavrelu atmosferu tiganja. Dok mi prijatan miris puni nozdrve i pojačava aktivnost u praznom želucu, izmučenim dnevnim aktivnostima, koncentrisano, poput hirurga, specijalnim nožem sečem ćureće grudi na tanke listove. Ćuretina kija od origana i vegete dok je masiram uz pesmicu Ajde, mesce moje. Začinjene komadiće ćuretine, uz dužne počasti, ubacujem u drugi tiganj, u kojem se topi zlatnožuti puter. Sledi potez koji vraća publiku na stadione. U ćuretinu koja se prži na jakoj vatri dodajem sitno seckanu slaninu. Odlična kombinacija prožimanja ukusa za one koji nisu sigurni jesu li na dijeti ili nisu.


"Ljubavi, 'oće li to? Mnogo lepo miriše." Odnekud iz stana čuje se glas moje bolje polovine.
"Za dva minuta gotovo. Raščisti sto, molim te." Odgovara zadovoljni šef kuhinje dok s Monalizinim osmehom seče mocarelu.


Dodajem dve kašike pavlake u tiganj s lukom, pečurkama i paprikom uz stalno mešanje da se povežu ukusi. Ide i trunčica bibera koji Jovana ne voli, ali ga vešto prikrivam ukusom origana. Stavljam tanke komade mocarele na ćureće filee tek da osete ambijent u tiganju i sve to zajedno prebacujem na ovalni Ikea tanjir veličine omanjeg bračnog kreveta. Umesto jastuka na gornjoj polovini serviram nadev s pavlakom i povrćem i dodajem ostatke slaninice preko kao modni detalj. Nema razloga da probam, znam da je dobro. Miriše kao kad na televizoru kuva Steva Karapandža.


Generalno, ljudi nisu svesni da obrok počinje nosem, pa očima i tek onda ustima i probavnim traktom. Jelo mora da miriše lepo, da je lepo servirano i da je ukusno. Štiklirao sam sve tri stavke. Takođe ne bi bilo loše da je lako za varenje.

 


"Ćale, ovo dobro miriše." Dolazi u kujnu moj devetogodišnji Jovan.
"Stavljaj tanjire i čaše... I otkad me ti zoveš ćale?"
"'Oćemo ići u bioskop posle, tata?"
"Ajde da jedemo, pa ćemo se dogovoriti."


Klasična scena iz života srpskog gastarbajtera u Majami Biču u vreme dnevnika. Tata se vratio s posla i sprema večeru, dok porodica iznosi predloge smišljane u toku dana. I tako svakog dana. Ne stižemo da ručamo zajedno, ali večera je naša.


"Tata, hoćemo li ići da mi kupiš igračku", rešava svoje pitanje četvorogodišnji Ivan, građen kao krupnije dete od sedam godina


"Pa, naravno, Ivčo. Čim jedemo, pravac u radnju."
"Jupii!"


Večera je već spremna, sto postavljen i evo nas sve četvoro, kao iz časopisa, sedimo i klopamo. Porodičnu idilu remeti telefon. U vreme večere se ne javljam, osim ako nije hitno. A bilo je. Zove me Rus Andrej. Bokser tipično ruskog lica, visok oko dva metra, kao od brega odvaljen.


"Aljo. Privjet, brat."
"Privjet, Milan."
"Kak djelaš?"
"Harašo, oćenj harašo. Spasiba. Je l' si dobio SMS?"
"Jesam, sve je u redu. Je l' dolaziš?"
"Naravno da dolazim. Samo da završim večeru s porodicom. Je l' ti trebaju zavoji, flasteri...? Nešto?"
"Ne, hvala. U redu sam. Pozdravi tvoje i vidimo se."
Jedna od stvari koje su mi mnogo slatke kod moje supruge je, kad nešto značajno hoće da pita, uvek podiže desnu obrvu:
"Ljubavi, je l' to ideš nekud?"
"Ne zna se još. Treba da mi jave."


Opet telefon, a na displeju identifikacija Miki Rurk:
"Si čuo?"
"Čuo sam."
"Čekam te ispred zgrade u 8:30."
"Dil. Vidimo se."
"Nemoj da kasniš."
"Ja nikad ne kasnim."
"Znam, zato ti i kažem."
"Jebi se."


S veštačkom nonšalancijom spuštam telefon na karirani stolnjak pored čaše koka-kole i pravim se nezainteresovan. Pravim se žbun. Jovani to, naravno, nije promaklo.


"Ljubavi, kuda ideš?"
"Idem s Mikijem da završimo nešto na brzinu." Prenebregavajući činjenicu da Miki Rurk i "na brzinu" ne mogu da stoje ni u istom pasusu a kamoli u istoj rečenici.


"A 'oćemo ići u kupovinu?"
"Pa je l' mora danas, princezo", pitam svestan da ću mooožda malo okasniti.
"Je l' znaš da deci treba da kupujemo patike? Nemaju šta da obuju..."
"Dobro, dobro... Pitam samo."
"Je l' OK da idemo posle do Viktorija sikreta?"
"Nije valjda da opet nemaš šta da obučeš?"
"Pa obećao si... A i nemam šta da obučem." Kaže moja ljubav kroz osmeh. Smejem se i ja.
"Što se smeješ?" Pita ona.
"Još nisam čuo da neka žena ima šta da obuče."
"Pa znaš da volim. Je l' idemo?"
"Ljubavi! Naravno da idemo. Samo da završim na brzinu ovo s Mikijem i tvoj sam." Pogreši čovek opet.
"Ljubavi, volim te najviše na svetu."
"Volim te. Palim."


Mnogo me boli taj njen pogled dok oblačim specijalni, po narudžbini urađen, ultralak neprobojni prsluk. Pitala bi gde idem, ali zna odgovor. Uvek je isti. Idem nešto da nešto.
Za divno čudo izašao sam s parkinga nekoliko trenutaka pre nego se pojavio švajcarski precizan Miki Rurk. Koristim novostečenu prednost da telefoniram.


"Alo Djuk, Milan je. Reci mi kakva je situacija kod tvojih?"
"Kod mene je sve OK. Čekamo vas na pumpi. Je l' sve u redu s Rusima?"
"Da, da. Sad sam se čuo sa Andrejom. Dobio je tvoju poruku."

 

Majami Bič je duguljasto ostrvo naseljeno različitim nacijama i kulturama.

Dok se vozimo dugačkom Collins avenijom, koja prati obalu Atlantika, smenjuju nam se države i gradovi. Kolumbija, Havana, Mala Dominikana, pa Haiti i nešto sitno Evropa i preko Jerusalima se ulazi u Malu Moskvu. Natpisi na ruskom, baćuške i babuške u trenerkama i lakovanim cipelama... I, naravno, mercedesi. Tu treba da se nađemo s našim Rusima. U vožnji Miki i ja ležerno pričamo o prethodnoj večeri provedenoj u prestižnoj diskoteci Set.


"Debeli, nisam znao da onako igraš."
"Pa si malo ljubomoran? Je li?"
"Ma ne. Uživam kad te gledam. Ha, ha, ..."
"Ma znaš ti dobro šta pričam. Ona plava Ruskinja, teniserka... Buljio si."
"Šta ima da buljim? Znam je ja dobro."
"Otkad pa ti pratiš tenis?"
"Ne pratim. Ali nju znam."
"Ti znaš Anu Kurnjikovu?"
"Znam je. Nas dvoje smo bliski. Užasno bliski."
"Pa vidim. Nije ti se ni javila."
"Šta ima da mi se javlja?"
"Znaš kako kažu u Srbiji: 'Kakvo jebanje, takvo i sećanje', a koliko vidim, ova nije ginula od želje da ti se javi."
"Znaš da ne volim da se hvalim, ali seća me se... Ne brini...", kaže dobri pošteni Miki kroz osmeh.


"Pa vidim ima majicu s natpisom 'Miki oženi me'." Ne propuštam da smečujem.


"Zna da nema šanse. Ja sam još mlad da se ženim".

Retern uz samu liniju, koji ne stižem.
Smejemo se dok skrećem na džinovski parking ispred ruskog restorana Tatjana na Hallandale bulevaru. Vozni park kao po pravilu čine mercedesi i linkolni. Ja se sa svojim linkolnom uklapam skroz. Oko automobila stoje braća Rusi sve rumeni, pa plavi. Pozdravljamo se zaverenički s "kontroverznim" tipovima koji su mahom ponikli u KGB-u. Stojimo I ćaskamo dok Andrej nervozno razgovara telefonom. Kapiram da čekamo da dođu glavni igrači zbornaje Larionov, Krutov, Makarov i Rinat, ozbiljni kao infarkt. Najjači hokejaški napad na svetu se reinkarnira pred nama u crnom mercedesu S 650. Nije mi promaklo otvaranje gepeka i guranje pištolja za pojas čarobne četvorke. Super. Bar se nećemo obrukati ako ovi drugi pripucaju na nas. Polako gubim zaverenički duh i ide mi se u Viktorija sikret. Šta fali da buljim u ženski veš?


Posle kratkog dogovora polazimo ka pumpi na zapadnom Majamiju baš u Liberti Siti, gde je Miki odrastao i započeo vrlo solidnu boksersku karijeru. Još kao amater je imao seriju od sedam nokauta u prvoj rundi. Kasnije kao profesionalac samo u prvoj godini je zaradio preko milion dolara. Interesantno je da je zbog svog čudnog temperamenta bio čak četiri puta diskvalifikovan. Prestao je posle dve teške kontuzije glave kada mu je doktor rekao da neće moći ni pare da broji ako nastavi da boksuje. U našem zajedničkom drugaru Andreju je prepoznao nešto buntovničko i zavoleo ga. Često ga je vodio s nama kao najrođenijeg. Išli su i kod Mikijevog prvog trenera. Jedino je matori guru mogao da ga nauči prljavom boksu i pripremi ga da se brani od nelegalnih udaraca. Dobro plasiran udarac u levu stranu grudi zaustavlja rad srca na trenutak i izaziva snažnu aritmiju. Lepo plasiran lakat u promašeni kroše seče kožu lica kao skalper. Ponovljeni udarac u kuk može skroz da onemogući protivnika da se kreće i bude lak plen. Ovakve prljavštine se vrlo često prodaju mlađim borcima jer underground sudije su nekvalifikovane da ih primete, a istini za volju, nemaju ni načina da reaguju. Kad te neko nokautira prljavim udarcem, ne pomaže pozivanje na fer plej. Kao što kažemo mi u Nišu: "Beše šta beše, kog jebaše, njemu to i ostade".

 

U početku se držim kolone da ne zalutam, a kasnije se prepuštam svom indijanskom vodiču. Zapadni Majami je toliko udaljen od mog Majami Biča da ga skoro i ne poznajem. Možda bih umeo da ga nađem, ali samo na mapi.


"Ništa ne brini, ja znam gde je to."
"Ti si danas pun iznenađenja."
"Pa tu sam proveo detinjstvo. Kad su se moji razveli, preselili smo se iz Njujorka u Majami."
"Misliš u Liberti Siti? To i nije baš Majami."


Zafrkavam ga jer njegov kraj sigurno nećemo videti ni na jednoj turističkoj brošuri. Jedino se pojavljuje u policijskoj hronici i statistici. Dok pričamo, zaobilazimo tipa u beloj majici na bretele, s narandžastom maramom na glavi koji bejzbol palicom lupa po nekom parkiranom kombiju. Tipujem da je nešto ljut ili ne voli bele kombije. Dok gledamo u retrovizoru podivljalog bezbol igrača, razgovor teče u istom tonu.


"Brate, iz lepog si kraja... Sve neki fin svet i sportisti."
"Život me nije mazio."
"Pa i ne izgledaš kao da i mažen."
"Ej, evo je pumpa. Drži se desne strane i skreni na semaforu."


Skrećem, kao što mi je rečeno. Na pumpi smo pre naših ruskih vodiča u pokušaju, koji koriste GPS navigaciju. Na parkingu pumpe je parkirano sedam-osam automobila i oko 20 crnaca. Situacija me neodoljivo podseća na neka stara vremena i kupovinu deviza ispred restorana Union u Nišu. Čak su i likovi s pumpe slično obučeni i imaju zlatne zube i lance. Prepoznajem nekoliko faca. Andrejev protivnik Dada, po zanimanju zatvorski čuvar, vrlo krupan i mišićav crnac, odudara iz grupe stasom. Deluje mi potpuno spremno za fajt. Znamo se odlično, radili smo zajedno u nekoliko klubova. Pozdravljamo se kao stari drugari. Još srdačnije se pozdravljam s Djukom, koji nam je bio šef obezbeđenja u klubu Metropolis. U ovoj situaciji, Djuk je čovek za kontakt ispred grupe simpatičnih momaka iz Liberti Sitija...


"Long time you big white motherfucker!"
"Long time my brotha from another motha."


Ovo je oprobana fraza na koju se svi moji crni drugari smeju. Osećaj poverenja koji se stekne kroz zajednički rad i niz tuča koje smo prošli zajedno je neizbrisiv. Dok se tapšemo po leđima u znak pozdrava, vidim da je Miki namerno zaostao za mnom. Imam neki osećaj da ne obožava crnce.


"Kimbo nikad nije bio veći. Napravio si zver od njega, brate. "
"Ti ne znaš kako čovek trenira. Ali ne znaš. Ide do granice samopovređivanja. Grči lice, povraća, ali nikad na kuka. Nije kao neki ovde."


Smejemo se obojica na moju aluziju na naše zajedničke treninge.


"Taj trening je bio čisto ubistvo u pokušaju."
Onda se okreće pristiglom Mikiju:
"Brate, da vidiš ovog manijaka kad trenira." Kaže Djuk Mikiju dok se rukuju.


"Ništa mi ne pričaj. Još imam upalu."


Djuk me upoznaje s nekim omanjim crncem tetoviranim čak i po licu. Mališan je obučen kao naši dizelaši s dosta zlata na sebi. On je, izgleda, glavni. Nažalost, propustio sam da čujem ime facijalno tetoviranog. Uz njega stoje tri crnca u formaciji koja jasno sugeriše da su obezbeđenje. Još su u gornjim delovima trenerki. Nikom nije ništa sumnjivo što četiri oštro obučena crnca nose duge rukave na temperaturi od preko 30 stepeni Celzijusa. Nagađam da su to lokalni hokejaši u prigodnim uniformama. Ne mogu biti siguran, nisam video članske karte kluba "Vidimo se u čitulji" overene u podružnici zapadni Majami.


Djuk im objašnjava ko sam ja.


"Znaš Milana, on je Kimbov telohranitelj i trener... On je middleman i on će suditi. Ja mu 100 posto verujem. To je kao ja da sudim."


Malecki samo klima glavom.


"That not gona hapen. Nema šanse da sudim. Spojio sam vas, pristao sam da kod mene stoje pare i garantujem fer isplatu, ali da sudim nema šanse! Nikad nisam sudio i neću da se učim na ovakvom meču."
"Pa ko će suditi onda?"
"Evo Djuk, ti ćeš suditi. Nemam razloga da neko sumnja u tvoju objektivnost."
"Sudio bih ja, nego da ne prve problem Rusi?"
"Nema problema s Rusima. Ako ja kažem da je u redu, u redu je. Andrej dolazi da se bije, a ne da se raspravlja."


Nisam hteo da pored posredovanja kod isplate još i da sudim. Mnogo mi je.
"Nego da se dogovorimo oko pretresa na ulazu u dvoranu."


Na sreću, nisam zaboravio da dogovorim s Djukom da nema oružja u sali.

Jedan s mladine i jedan sa naše strane će pretresati na ulazu. To je najpismenija varijanta za sve nas. Tako sam pričao i s Andrejom pre nekoliko dana pa nema potrebe da ponovo pitam da li se slaže.
Iz pristigle kolone ruskih mercedesa i linkolna izlazi zbornaja komanda. Onako rumeni, u jaknama na ovu vrućinu. Ko nije naoružan, da mu umre majka. Andrej i ne izlazi iz auta. Ne želi da se upozna ili vidi sa svojim protivnikom pre početka borbe. U stvari, Rus ne želi ni sa kim da se upoznaje ili rukuje pre borbe.

 

Radnja se odvija u zgradi preko puta. Diskoteka B.M., barem tako piše na pregoreloj neonskoj reklami, liči na sve osim na disko. Preparkiravamo kola na prostran parking ispred diskoteke, gde već čeka grupa poverljivih ljudi koji će moći za simboličnu cenu od 40 dolara da gledaju tepanje.
Na ulazu pretres funkcioniše dobro. Veliki broj zaljubljenika u oružje odlazi do kola da ostavi svoje mezimce u soške. Da ne bih ispao glup u društvu, i ja odlazim do auta, ali samo da ostavim telefon da se puni. Ionako mu je baterija prazna. Razoružavanje me raduje, ali mi ni na pamet ne pada da skinem neprobojni prsluk.


Unutrašnjost objekta liči na sve i svašta, a opet i ni na šta. Najviše mi liči na napuštenu kamionsku garažu, pa na disko i pomalo na starinsku sportsku salu. Na plafonu je neki sportski semafor i nešto što bi ambiciozno moglo da se nazove lajt šou. Masa kablova se sliva niz zidove nedefinisane boje. Prljavo nešto u kombinaciji s prljavim nečim bio bi najprecizniji opis. Na sredini odličan ring, očigledno montiran za ovu priliku. Oko ringa postavljene stolice u desetak redova.

U vazduhu se oseća miris vlage i ustajalosti, ali klima-uređaj ipak solidno hladi. Sve ovo samo naglašava atmosferu ilegalnih borbi. Kvalitet boraca, ukus zabranjenog voća ilegale ubrzano puni disko B.M. Za razliku od sportskih mečeva, gde se publika odlično zabavlja različitim sadržajima, ovde je atmosfera prigušena, a ljudi ozbiljnih lica gotovo religiozno čekaju da padne krv. Među publikom vidim i dva pandura u uniformi. Došli ljudi da gledaju borbu. Dok nema prijave ugrožavanje reda i mira, sve je OK. Doduše malo žmure na nelegalno klađenje.


Djuk, ja i Volter, Andrejev najbolji drug, odlazimo u omanju, zapuštenu kancelariju. Brojim 100 novčanica od 100 dolara made in Russia, stavljam u belu Bank of America kovertu, odmah je zalepim i presavijenu uguravam prednji levi džep. Brojim 100 crnih dilerskih stotki, vraćam u žutu kovertu i naguravam u prednji desni džep, da me neko ne odžepari u gužvi. Poput komesara za regularnost, potvrđujem da je sve OK i da meč može da počne.


Vraćamo se u salu i uvodimo borce u ring. Mene malo tišti moj privremeni imetak. Imati javno 20.000 dolara usred geta i publike spremne na sve i svašta nije baš najprijatniji osećaj. Kao da imam užareno kamenje u džepovima. A da ne pominjem potencijalnu zatvorsku kaznu zbog nelegalnog klađenja.
Dada u crnom šortsu, go do pola s nabreklim ramenima i bicepsima, odličan je bilbord za jedva vidljive tetovaže koje se utapaju u boju kože. Nec i brada nam kazuju da mu je idol Kimbo. Ruja u crvenom, tapout šorcu. Velik ali blago mlitav, s tetovažom Bogorodice na levoj strani grudi i mnogo dugim rukama. Dada deluje kao nokauter, a Andrej kao tehničar koji drži distancu. Manirom iskusnih sudija Djuk startuje meč o kojem će se još dugo pričati.


"Are you ready? Are you ready? Let's rock!"


To je bio i signal za publiku da počne glasno da navija, kao da su prekinuli zavet ćutanja.

Početak borbe je protekao u sjajnoj atmosferi i odličnim razvojem događaja za Andreja. I pored velikog pritiska disciplinovano se držao distance, po dogovoru. S dva dobra prednja direkta odlično pogađa Dadu, koji se i ne trudi da eskivira. Valjda ne zna. Sledi nekoliko Dadinih širokih zamaka, loše pripremljenih, koje duguljasti Rus vešto i lako eskivira. Vidi se da, osim snage, crnac ne raspolaže s mnogo tehnike. Rus doliva ulje na vatru i već raskrvarenog crnog grmalja puni kao punjenu papriku. Malo pirinač, malo meso. Malo u glavu, malo u jetru. I sve je bilo regularno dok se Dada nije zaleteo i uhvatio ruskog ubicu oko struka i za nogu. To je van pravila. Čudi me da Djuk ne reaguje. Rus cupka na jednoj nozi i i gestikulira Djuku prekršaj.


"Stop that shit Duke! Stop it!" Dobacujem.


Djuk me gleda začuđeno. Izgleda kao da se tek sada probudio. Očigledno je da mu se pomešalo gradivo o pravilima. Mislim da nije bilo namere. S druge strane, i Dadin način borbe mi je razumljiv. Imperativa pobede pred 200 ljudi i nekoliko neočekivano snažnih udaraca u glavu, plus neiskustvo u borbi po pravilima naveli su ga da se prebaci u mod samoodržanja. Jebeš pravila, spasavaj se ko može, zapinje crnac da obori Rusa.


"Duke! No fuckin grappling! That's by the rule!"


Djuk zaustavlja meč i kaže da su pravila MMA i da je dozvoljeno sve. Iznenađen mu kažem da nije tako i da je borba po street brawle pravilima, odnosno da nema obaranja i rvanja. O tome smo pričali barem deset puta. Vidim da je Djuku ušla voda u uši i da je izgubio kontrolu nad pričom. S druge strane, publika, naravno, zviždi i traži krv. Pustite ih da se biju kako znaju! Prekid je bio skoro ceo minut. Djuk napokon prihvata da se vratimo na dogovorena pravila. Dada malo gunđa, ali je i on prihvatio da se držimo dogovora. Korektni su to momci.


Nastavak prve runde je sličan. Rus bombarduje s distance, crnac traži situaciju da nokautira. Obojica su klimavi s tehnikom, a pogotovo crni čuvar zatvora Dada. Niko od njih ne ume da pripremi, skrati distancu, isporuči seriju i izađe iz zone. Više liči na ulične tuče, što valjda i jeste. A i ja sam previše razmažena publika, pa mnogo očekujem.


Opet dobar prednji direkt u oko u kombinaciji sa zadnjim direktom u telo. Dada refleksno ulazi u rvački klinč i proba da obori protivnika. Djuk ovog puta zaustavlja, ali je negodovanje publike primetno. Već lete plastične flašice u ring.


Druga runda nikako da počne jer je došlo do proceduralnog pitanja.

Dada je podrazumevao ultimejt fajt pravila sa sve rvanjem dok smo mi podrazumevali stand up varijantu. Onda su se na ring popeli prijatelji i prijatelji prijatelja i tu se situacija toliko zategla da smo nas desetorica pričali u isto vreme i unosili se jedan drugome u lice. A onda je neko iz publike bacio prvu stolicu. Shit hits the fan, kažu Amerikanci kada nestabilna situacija pređe kritičnu tačku i postane haos. To se upravo desilo. Nakon prve stolice počeo je leteći cirkus stolica.

 

Naša diskusiona grupa je toliko ostrašćena da niko i ne reaguje kad ga pogodi stolica. Djuk i ja smirujemo zavađene strane koje se bodu prstima i objašnjavaju da su ovi drugi zajebali. Andrej onako veliki pliva kroz poplavu ljudi da dođe do prvih borbenih redova. Malo mu je teže ide jer ga vučem na suprotnu stranu. Mali Volter i ja mu objašnjavamo da se ne meša i da ne dodaje ulje na vatru. Džinovski Rus kao da ne razume više ni engleski ni ruski. Vidim da nema vajde da mu pričamo, pa prelazim na plan B. Izguravam Andreja iz ringa, pravac kroz hodnik i napolje u njihov auto i ostavljam Voltera, koji je poveo hokejaše sa sobom. Dok se vraćam po Mikija, ko o čemu, baba o uštipcima.

Otvara se gepek i guraju se prangije na kaiš. Ljudi ne znaju za drugo. Tako su obučavani u specnaz. Nimalo se ne radujem dodatnom ubrzanju situacije. Probijam se kroz gužvu do Mikija u nameri da što pre napustimo minirano mesto dok gori kratak fitilj. Jedva sam se suzdržao da se ne nasmejem situaciji u kojoj sam ga zatekao. Raščupani Miki i jedan buckasti omanji crnac prse se jedan na drugog i bodu se prstima u grudi. Scena je smešna, ali je dijalog još smešniji:

 

"Fuck you!" (Niste u pravu, dragi gospodine.)
"No, fuck you!" (Uvažavam vaše mišljenje, ali mislim da vi niste u pravu.)
"No, no fuck you!" (Dragi gospodine, bojim se da vi ipak niste u pravu.)
"No, no fuck you!" (Uvaženi prijatelju, potpuno sam siguran da vi grešite. Hajde da ponovo sagledamo sve činjenice.)
"You are fucking doushe bag!" (Ako insistirate, ja se slažem s vama. To je najbolji način.)
"No, you are douche bag, you fucking piece of shit!" (To bi bilo najbolje, dragi gospodine.)
"You are piece of shit you fucking douche bag..." (Hoćete vi da počnete ili ja?)

 

Rutinski stajem između tipa s izbušenim grudima i Mikija sa ugruvanim prstom. Primećujem i kod svog prijatelja rane od kažiprsta na grudima. Ne obazirem se što me udara po drugi put stolica.
"Ajde razmenite brojeve telefona, pa možete na večeru. Koliko vidim, vas dvojica ste sada užasno bliski." Ne izdržavam a da se ne nasmejem situaciji.


"What the fuck do you want?" Odgovara Miki još u svađalačkom modu držeći se za otečeni prst.
"Ajde, bre, idemo kući. Ovo se neće nastaviti. Fuck that shit... You douche bag."


Malo ga grlim, malo guram, ali uspevam da ga sklonim s ringa. Odličan tajming i uspevam u prolazu, bez reči, da uguram Djuku kovertu u ruku, da i tu obavezu eliminišem. Tu se odigrala jedna, što bi šahisti rekli, minijatura, vredna pamćenja. U deliću sekunde sam u Djukovim očima video nepoverenje, a onda su usledili još brža promena u jedva vidljivi osmeh očima i klimanje glavom. Sviđa mi se što zna da nema potrebe da sumnja u mene.


Dolazim do kola i zatičem Andreja kako nervozno gestikulira i psuje. Oko njega hokejaši formacijski raspoređeni kao u vreme dok su radili za Gorbačova. Grlim Andreja i objašnjavam mu da je gotovo i da ćemo naći drugog i da je bitno je da se sklonimo s parkinga i mogućeg komplikovanja situacije s gostima s mladine strane. Tu se i Miki nadovezuje:
"Fuck that shit!"


Tako je, Miki.

Jebeš ovo sranje, ajde da begamo dok nije počelo prangijanje. Teatralno vraćam Volteru kovertu, što je i označilo kraj radnog dana. Kada smo se uverili da ne polazimo baš prvi s parkinga, bivši bokser koji sada glumi da je glumac i ja dostojanstveno i mirno sedamo u kola i uz škripu guma se maksimalnom brzinom udaljavamo s "licinog" mesta. Dok obojica u glas prepričavamo šta je sve bilo u ringu i oko ringa, zabrinuto proveravam telefon koji je ostao da se puni u kolima. Pet propuštenih poziva od Jovane. Tek tada sam se uplašio za sebe.


Pola sata kasnije rastajem se sa svojim saputnikom. On ostaje na drugom spratu, ja opuštenih ramena ka četvrtom. Pomeram noge, a one neće da idu. Duboko uzimam vazduh, dok tiho otključavam vrata, u nadi da Jovana spava. Nisam te sreće. Zatiče me podignuta obrva:
"Je li, što si ti nedostupan celo veče? Baš da čujem šta ćeš izmisliti. Kod mene ne prolaze više oni fazoni: imao sam frku..."


Znao sam da ću najebati.

 

Ti underground fight mečevi su opasna stvar.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Da se pohvalim da je ova priča objavljhena u Playboy-u gde sam predstavljem rame uz rame sa Albaharijem i Vidojkovićem. Zahvaljujući predusretljivosti uredništva  mi je omogućeno da prezetujem svoju priču, pisanu ekskluzivno  baš za playboy.



Komentari (145)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

Strongman Strongman 07:20 22.10.2008

Re: divna prica

ne.nevena
ali, i dalje mi je neverovatno da postoje ljudi kojima je tako nezanimljiv zivot...:)

preporuka.



NIje to baš tako nezanimljivo... Ja volim kad sam u kuhinji
papaja papaja 07:34 22.10.2008

Re: divna prica

Preporuka naravno,kopija texta u vlasnistvu :)
Strongman Strongman 08:00 22.10.2008

Re: divna prica

Hvala na poverenju
Spiridon Spiridon 08:15 22.10.2008

eh sto volim informacije iz prve ruke

Milance, ovo je za mene jedan od tvojih najboljih blogova.

Hvala ti na trudu.

daj neki komentar na ovaj mec molim te

Japan born, Korean Blood!
Strongman Strongman 08:53 22.10.2008

Re: eh sto volim informacije iz prve ruke

Fala cika Spiro, nastavicu da se trudim


Japanac je poznati nacionalni judo heroj pridruzen MMA sportu. U svom delu je odlican ali je rupa i stand up borbi. Jedini pravi protivnik koji ga je zadesio je Jerome Le Baner koji ga je nokautirao kolenom.

Dakle Japanac solidan u parteru, ne toliko dobar kao Brazilci, moje misljenje, nekompletan MMA borac koji drzi nisko glvu, laka meta za leg kick.






Melvin Monhoef potice iz prejake holandske Kick Box skole, veoma snazan, odlican stand up solidan u parteru. Malo naivno izgubio

margos margos 09:40 22.10.2008

Re: eh sto volim informacije iz prve ruke

Milance, ovo je za mene jedan od tvojih najboljih blogova.

Spiro, i ja tako mislim, primila sam se na atmosferu, kao da sam tamo:)))
Pre xy godina kad su u našu kuću stigle prve kasete iz oktogona i prvog K1 meča, ne znam koliko sam ih puta odgledala... Mislila sam da me je ta zaraza prošla - no, vratilo me.

Ono što me fascinira kod svih ovih borenja jesu upravo ta pravila koja se poštuju i kada nekom sa stane izgleda da nikakvih pravila nema i da je sve dozvoljeno. Ta tanka barijera koja ljude i dalje drži na ovoj, a ne na onoj strani.

PS Žao mi je zbog povrede. Čuvaj se.

Strongman Strongman 09:43 22.10.2008

Re: eh sto volim informacije iz prve ruke

Ono što me fascinira kod svih ovih borenja jesu upravo ta pravila koja se poštuju i kada nekom sa stane izgleda da nikakvih pravila nema i da je sve dozvoljeno. Ta tanka barijera koja ljude i dalje drži na ovoj, a ne na onoj strani.



Ja sam se skroz navukao na MMA. Gledam po 2 - 3 sata dnevno.

PS Žao mi je zbog povrede. Čuvaj se.


Povrede su deo plana. Ok sam sa tim. Sekirao bih se da sam pao u kupatilu i povredio ruku, .... ovako na treningu ' skroz sam miran
margos margos 09:54 22.10.2008

Re: eh sto volim informacije iz prve ruke

Ja sam se skroz navukao na MMA. Gledam po 2 - 3 sata dnevno.

Potpuno kapiram zarazu... Ja sam se sa te droge skinula, između ostalog i razvodom:)))
Strongman Strongman 10:02 22.10.2008

Re: eh sto volim informacije iz prve ruke

Ja tonem sve dublje u taj svet. Poceo sam da idem na te underground borbe, drugar mi je menadzer mnogim od tih boraca, Kimbo, Bas Rutten, klinac mi trenira mui Thai, ...
Zarko Runjevac Zarko Runjevac 08:26 22.10.2008

pitanje

Jel ostaje ovaj post, da ga citam odma ili da se gotivim kuci??
Pozdrav!!!
Strongman Strongman 08:30 22.10.2008

Re: pitanje

Ne se znaje - Zare igra


Nadam se da ce da ostane barem do veceras
Strongman Strongman 09:40 22.10.2008

Re: Citah u Playboy-u

Ma gresis. Kakva je to tuca kad se desava u bokserskom okruzenju, odnosno laboratorijskim uslovima. Dobar bokser pada u duelu sa osrednjim kik bokserom. Dobar kik bokser gubi u duelu sa osrednjim majstorom partera...

Najrealnija tuca je MMA stil.

MMA rulz!!
papaja papaja 13:10 23.10.2008

Re: Citah u Playboy-u

Ma gresis. Kakva je to tuca kad se desava u bokserskom okruzenju, odnosno laboratorijskim uslovima. Dobar bokser pada u duelu sa osrednjim kik bokserom. Dobar kik bokser gubi u duelu sa osrednjim majstorom partera...



Eh sad... Necemo da pljujemo valjda po plemenitoj vestini pesnicenja. Jednostavno mora da se ceni to sto su uradili jednan Joe Louis , Rocky Marciano , Muhammad Ali i da ne nabrajam sada... U pravu jesi , svaki boxer bi dobio batine od kik boksera ali samo zato sto onaj ima noge kao orudje pride. Sveki kik bokser bi dobio batine od majstora partera ali samo zato sto ovaj ume i da se valja i pravi poluge pride. Realna tuca je najpribliznija MMA ali valjanje, gusenje, poluge i sl. jednostavno nisu moj pojam borbe. O ukusima bese ne vredi raspravljati? :)


To sto ti volis da gledas boks to je druga stvar ali
ne mozes ti nekome na ulici da objasnjavas :
" ej nemoj nogom to nije lepo ajmo na ferku samo pesnice"
Strongman Strongman 18:40 23.10.2008

Re: Citah u Playboy-u

Podatak:

MMA ima bolju gledanost u svetu nego boks.

Ajde da razmislimo zasto je to tako
Strongman Strongman 09:20 24.10.2008

Re: Citah u Playboy-u

btw. mogu da se kladim da WWE (valjda) ili ti popularni kecheri imaju jos vecu gledanost ako izuzmes koja im je ciljna grupa :)



Nemoj me vuces za jezik da ne iznesem svoje misljenje o publici koja gleda WWEi slicna sranja
Hazardous Hazardous 09:41 22.10.2008

Majstorski:)


tekst, brz, oštar i pun humora, ima bre da letim sa posla smejao sam se kao nenormalan sve onako krišom iza monitora:)

Bilo bi dobro da izboksuješ da budeš stalni autor u nekim domaćim novinama da šira janost dobije priliku da čita tvoje tekstove. Al nemoj onda da zaboraviš nas ovde na blogu, kad ti slava udari u glavu:)))

Pozdrav!!!
Strongman Strongman 09:46 22.10.2008

Re: Majstorski:)

tekst, brz, oštar i pun humora, ima bre da letim sa posla smejao sam se kao nenormalan sve onako krišom iza monitora:)



Nabavi veći monitor i pojačaj muziku da te ne čuju


Bilo bi dobro da izboksuješ da budeš stalni autor u nekim domaćim novinama da šira janost dobije priliku da čita tvoje tekstove. Al nemoj onda da zaboraviš nas ovde na blogu, kad ti slava udari u glavu:)))



Pa pišem vrlo ozbiljno za Playboy, radim na završavanju svoje knjige... Ne zapuštam ni blog B92 koji je najzaslužniji za poziciju koju imam kod svojih čitaoca.
Giant Giant 12:53 22.10.2008

"Beše šta beše, kog jebaše etc.

"Beše šta beše, kog jebaše, njemu to i ostade".


Da, tako je to obično u životu...Pravda obično stiže kasnije....

Pozdrav Internacionalnoj "Veseloj družini"

PS. Pazi te da vas ne preuzmu ovi iz U.N.kao dokazane mirotvorce!!
Strongman Strongman 16:01 22.10.2008

Re: "Beše šta beše, kog jebaše etc.

Stara niška poslovica...

UN - valjda neće
vinone vinone 13:27 22.10.2008

Kimbo...

Pozdrav. Prvi put komentarišem tvoje blogove, ali čitam redovno. Svaka čast!!

Nego kako komentarišeš kimbovu zadnju borbu. Da li je zaista toliko loš? Protiv Jamesa Thompsona se izvukao ludom srećom (IMO), a Tenk i Roj zaista nisu protivnici za respekt.

Ko je po tebi trenutno najjači borac?
Strongman Strongman 16:07 22.10.2008

Re: Kimbo...

Pozdrav. Prvi put komentarišem tvoje blogove, ali čitam redovno. Svaka čast!!



Počastvovan sam, hvala.

Nego kako komentarišeš kimbovu zadnju borbu. Da li je zaista toliko loš? Protiv Jamesa Thompsona se izvukao ludom srećom (IMO), a Tenk i Roj zaista nisu protivnici za respekt.


Desilo se. Nije ovo boks pa da pazis samo na ruke. A s druge strane Kimbo ima 12 minuta profesionalnog iskustva koje je mnogo manje od njegove medijske pozicije. Ne treba mešati te dve stvari.


Ko je po tebi trenutno najjači borac?


Nemam pojma. Ti?
vinone vinone 20:54 22.10.2008

Re: Kimbo...

Stadnard. Fedor je tata, na drugom mestu A. Silva.
Šta misliš kakav Fedor trening prolazi svaki dan?
Strongman Strongman 21:03 22.10.2008

Re: Kimbo...

Nema sta d amislim - znam. trci minimum jednom dnevno 10 km i trenira borenje dva sata. On je zaista CAR.
dusanj92 dusanj92 02:56 23.10.2008

Re: Kimbo...

Fedor je tata

Fedor je rodjen za MMA ima neki spor stil ali je nesavladiv. Fedoru je najjaca stvar sto glatko prelazi iz jednog zahvata u drugi. Sve je kao balet iako je improvizovano. Cuo sam diskusiju da je njegov brat Aleksanda talentovaniji samo je lenj i nece da trenira. Ja sto sam ga video na Pride zaista me je impresirao jer je jako mlad a deluje mnogo iskusan. Izgleda i da ima neki instikt "ubice". Ovo je jedna od retkih borbi da je Aleksander Emelianenko izgubio jos 2004 godine i to od brata Hrvata.
Stara garda sa Pride Fighting je neprevazidjena. Sakuraba, Royce Gracie, Silva, braca Rua, Vochencyn, Gomi, Cro Cop ...... i Mark Kerr sa pocetka karijere. Ipak moj naj naj naj naj drazi MMA borac je Dan Henderson. Taj ne izbegava borbu sa teskasima a jedva da je srednja kategotija po kilazi. U kakve ga je sve zahvate stavljao Nogueira a Henderson se uvek izvlacio i zaradio nadimak Hudini.
margos margos 11:12 23.10.2008

Re: Kimbo...

Je l se za Fedora pričalo da trenira sa medvedom?
Mislim taj za kog se pričalo je stvarno trenirao sa medvedom - nego sam zaboravila imena.

Grejsi mi je bio favorit, baš. I čitava familija na čelu sa Deda Grejsijem koji je tada imao šaku kao lopatu (proširenu). Tad se brazilska điju đica tek probijala van granica Brazila.
Strongman Strongman 20:31 23.10.2008

Re: Kimbo...

margos
Je l se za Fedora pričalo da trenira sa medvedom?
Mislim taj za kog se pričalo je stvarno trenirao sa medvedom - nego sam zaboravila imena.

Grejsi mi je bio favorit, baš. I čitava familija na čelu sa Deda Grejsijem koji je tada imao šaku kao lopatu (proširenu). Tad se brazilska điju đica tek probijala van granica Brazila.



To sa medvedom je urbana legenda naravno.

Kareljin je trenirao sa lutkom u ljudskom obliku namazanom uljem da se teze hvata. Ali lutka od 200 kg
Oracle Oracle 13:28 22.10.2008

Ideja za knjigu


Strongi vidim da imas talenta za kuvanje.
Imam predlog da u knjigu uvrstis i nekoliko svojih originalnih recepta.

Za miris hrane si potpuno u pravu! Citala sam da se tokom evolucije,culo mirisa izgradilo kao najdominantnije kod coveka.

:-*
Boki

Strongman Strongman 16:08 22.10.2008

Re: Ideja za knjigu

Strongi vidim da imas talenta za kuvanje.
Imam predlog da u knjigu uvrstis i nekoliko svojih originalnih recepta.


Mnogo bih voleo da imam svoju emisiju o kuvanju. Volim i umem


Za miris hrane si potpuno u pravu! Citala sam da se tokom evolucije,culo mirisa izgradilo kao najdominantnije kod coveka.



Više ljudi rekoše da su osetili miris iz ove priče
max.cohen92 max.cohen92 18:22 22.10.2008

VDNH...

... ozbiljni kao infarkt.

Infarkt mozda i prezivis, ali zahebanu ekipitzu iz Gorkog Parka jok. Mnogo su kamerni i jezivi. Ziveo sam u Moskvi, potpisujem receno, narocito onu tacku na kraju recenice.

A tebi apel da se objavljujes u pisanoj formi o vikendu, radnim danom ni pod razno, da ne ispadamo klinichki slucajevi pred klijentima i sterilnim kolegama neslovenskog porekla. Ima nas koji se i dalje uspesno foliramo da smo normalni. Samodetonirah svoju serioznost i profesionalizam suzama od smeha kad mi je najmanje trebalo...

Bruka jak tekst.
Strongman Strongman 18:48 22.10.2008

Re: VDNH...

... ozbiljni kao infarkt.

Infarkt mozda i prezivis, ali zahebanu ekipitzu iz Gorkog Parka jok. Mnogo su kamerni i jezivi. Ziveo sam u Moskvi, potpisujem receno, narocito onu tacku na kraju recenice.



Bio, video, ... I ovi iz Moskve, originalni su zajebaniji. jedan moj poznanik... ma nije za pricu. Odseko coveku glavu a posle on istrazivao to ubistvo.


A tebi apel da se objavljujes u pisanoj formi o vikendu, radnim danom ni pod razno, da ne ispadamo klinichki slucajevi pred klijentima i sterilnim kolegama neslovenskog porekla. Ima nas koji se i dalje uspesno foliramo da smo normalni. Samodetonirah svoju serioznost i profesionalizam suzama od smeha kad mi je najmanje trebalo...

Bruka jak tekst.



Disi duboko. Sta da kazem jos
max.cohen92 max.cohen92 19:09 22.10.2008

Re: VDNH...

Ma disem ja, ali fale shkrge ponekad...nisam anaerobna bakterija. Ismejah se propisno i izgricah nokte, a tekst ti je domacinski, nisi zalio tastaturu.
Ruje su fenomen. Pobegao sam od hladnoce, sto klimatske, sto ljudske iz Moskve i naletim ovde na Cyprusu na koloniju od 15.000 rumenih dijabolika punih shuske i obesti. Mogu ti kazem da su gotivni klijenti za jednog arhitektu. Sve ono najludje sto ti padne na pamet isteras iz sebe ko detetu kad das da sara zid auto lakom bez ogranicenja, taj osecaj...
Radio sam gajbu, nije gajba nego Berghof II liku sto je zavrsio malu i veliku maturu u pomenutoj kreativnoj radionici divnog flamanskog naziva KGB Imali smo pred svaki sastanak sa njim proveru cele kancelarije, zgrade, stajnog i rektalnog trakta od strane tone mesa otelotvorene u vidu cetiri androidne figure dimenzija Jetija, autisticne sa verovatno G12 antifrizom umesto krvi, takodje sodelane u istoj kreativnoj radionici. Divan jedan svet, leprsav prosto. No limits u parama, daj samo nesto sto niko nema...ovaj nas video dve stolice na slici iz Bakingamske palate i morali smo da ih rodimo. Zapelo coveku za oko, sta ces. Ali ako iole nesto lagano zahebes ili odigras pogresno...(u stvari nemaju tri nego jedna tacka). No znas i sam.
margos margos 23:10 22.10.2008

Re: VDNH...

Pa ni ti nisi žalio tastaturu:))))) I opisi su za 10. Hvala.
Strongman Strongman 23:16 22.10.2008

Re: VDNH...

max.cohen92
Ma disem ja, ali fale shkrge ponekad...nisam anaerobna bakterija. Ismejah se propisno i izgricah nokte, a tekst ti je domacinski, nisi zalio tastaturu.
Ruje su fenomen. Pobegao sam od hladnoce, sto klimatske, sto ljudske iz Moskve i naletim ovde na Cyprusu na koloniju od 15.000 rumenih dijabolika punih shuske i obesti. Mogu ti kazem da su gotivni klijenti za jednog arhitektu. Sve ono najludje sto ti padne na pamet isteras iz sebe ko detetu kad das da sara zid auto lakom bez ogranicenja, taj osecaj...
Radio sam gajbu, nije gajba nego Berghof II liku sto je zavrsio malu i veliku maturu u pomenutoj kreativnoj radionici divnog flamanskog naziva KGB Imali smo pred svaki sastanak sa njim proveru cele kancelarije, zgrade, stajnog i rektalnog trakta od strane tone mesa otelotvorene u vidu cetiri androidne figure dimenzija Jetija, autisticne sa verovatno G12 antifrizom umesto krvi, takodje sodelane u istoj kreativnoj radionici. Divan jedan svet, leprsav prosto. No limits u parama, daj samo nesto sto niko nema...ovaj nas video dve stolice na slici iz Bakingamske palate i morali smo da ih rodimo. Zapelo coveku za oko, sta ces. Ali ako iole nesto lagano zahebes ili odigras pogresno...(u stvari nemaju tri nego jedna tacka). No znas i sam.



Stvarno, alal vera za opise
dusanj92 dusanj92 04:09 23.10.2008

Savet

Milane, drzi se ti Rusa, znas onu "nas i Rusa ...."
Strongman Strongman 04:49 23.10.2008

Re: Savet

Ba istinu. Imas gore odgovor na pitanje o Kimbu
dusanj92 dusanj92 16:28 23.10.2008

Re: Savet

Ma odgovorio i ja na tvoj odgovor ...... a kad skoknem do Majamija nadam se da mozda i sretnemo. Ja inace zivim u Madison, WI
Strongman Strongman 18:49 23.10.2008

Re: Savet

dusanj92
Ma odgovorio i ja na tvoj odgovor ...... a kad skoknem do Majamija nadam se da mozda i sretnemo. Ja inace zivim u Madison, WI



Vido
dule_zemunac dule_zemunac 12:20 23.10.2008

extra text

Pozdrav posle duzeg vremena!
Mnoogo ti je dobar ovaj text, samo nastavi tako. Ja sam mislio da ovog ima samo na filmovima :)
Jel dobija ovaj middleman neku proviziju za svoju postenost? :)))
Strongman Strongman 18:42 23.10.2008

Re: extra text

Trebao bih da obavim nekoliko meceva pa onda da pregovaram o parama. A ja sam hteo samo da se otkacim bede

Da me ne prebije Jovana.
luka8892 luka8892 18:42 23.10.2008

konacno

konacno sam uspeo da nadjem svoju sifru i da se vratim da komentarisem :)

Ja se bas pitao sto nam pricas koje su boje koverte tamo negde pri pocetku, u fazonu sta me briga, kad medjutim...
Strongman Strongman 18:49 23.10.2008

Re: konacno

Koverte su razlicite boje da ne brojim...
dusanj92 dusanj92 19:54 23.10.2008

gde ste muskarcine

Pomislio bi neko da je MMA i tema iz Playboy za prave muskarce i da bi ovo trebao da bude najcitaniji blog. Pogledam na listu najcitanijih blogova kad ono nije .... jedva drugo mesto iza necega sto izgleda vise interesuje muskarce.
Strongman Strongman 20:29 23.10.2008

Re: gde ste muskarcine

dusanj92
Pomislio bi neko da je MMA i tema iz Playboy za prave muskarce i da bi ovo trebao da bude najcitaniji blog. Pogledam na listu najcitanijih blogova kad ono nije .... jedva drugo mesto iza necega sto izgleda vise interesuje muskarce.



Ako produbis svoju analizu videces da to zauzima dva mesta na listi najcitanijih!?!

I jos igraju oslabljeni od kad vodja navale napustio dvojac.
Giant Giant 20:01 23.10.2008

Pozdravi brata Kevina

A vama braćo "teniseri", također sve najbolje!!
Strongman Strongman 20:30 23.10.2008

Re: Pozdravi brata Kevina

Avikaote

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana