Osamdesetih godina sada već prošlog veka biti istinoljubiv i hrabar novinar u Srbiji značilo je baviti se mudro i analitički problemom demokratizacije društva, traumatizovanog poluvekovnim političkim monopolom komunističke partije. Kako mirno, bez velikih trzavica, prevesti Srbiju, odnosno tadašnju SFRJ iz jednopartijskog u višepartijsko društvo, kako na civilizovan način uspostaviti demokratske institucije, kako od partijske napraviti pravnu državu? Potraga za odgovorima na ova pitanja motivisala je pokojnog novinara Dušana Bogavca u vlastitom profesionalnom angažmanu. Animirao je veliki broj uglednih intelektualaca iz čitave Jugoslavije, sa koleginicama i kolegama je osnovao Fond solidarnosti, namenjen onim novinarima koji zbog svoje istinoljubivosti i hrabrosti ostaju bez sredstava za život, pisao je i objavljivao članke i knjige. Video je šta nam se sprema, javno je upozoravao na ratni scenario, predlagao je gradjanski, miran rasplet krize, kroz dijalog i pregovore. Ni medijska hajka, ni otkaz sa posla, ni ugrožena egzistencija nisu ga sprečili da istinoljubivo i hrabro postavlja tabu pitanja. Zaustavila ga je jedino prerana smrt, u jesen 1990, u 59. godini života, kao tužan epilog proganjanja, pretnji, vredjanja i svega ostalog što sledi posleniku javne reči na ovim prostorima kada se bavi istraživačkim i analitičkim novinarstvom.
Šta su te 1984. ili 1987. ili 1989. značile novinarska hrabrost i etika kroz javno delovanje Dušana Bogavca i njegovog Fonda solidarnosti, od tadašnjeg režima etiketiranog kao buržaoske tvorevine, tj. kao pokušaj da se na mala vrata u SFRJ uvede višepartijski sistem? To je isto kao kada bi danas neki novinar objavio seriju tekstova o mafijaškim bosovima u Srbiji, kao i o njihovim pokroviteljima u policiji, tužilaštvu, sudovima, politici. To je isto kao kada bi se neki novinar, ili više njih, iz nedelje u nedelju, iz meseca u mesec, analitički bavili ratnim zločinima, objavljivali tekstove sa imenima i prezimenima onih koji su ubijali, silovali i pljačkali civile.
U znak sećanja na Dušana Bogavca i podrške hrabrom i etičkom novinarstvu u Srbiji, od 1991. godine dodeljuje se novinarska nagrada, koju su do sada dobili:
1991. Stojan Cerović
1992. Radio B-92 (Bojana Lekić, Veran Matić)
1993. Predrag Koraksić
1994. Nagrada nije dodeljena, jer je žiri smatrao da je te godine niko nije zaslužio.
1995. Svetlana Lukić
1996. Nebojša Popov - "Republika"
1997. Redakcija "Monitora"
1998. Miroslav Radulović - "Borske novine"
1999. Nagrada nije dodeljena zbog vrhunca represije Miloševićevog režima.
2OOO. Miodrag Stanisavljević - "Republika",
2OO1. Željko Bodrožić - "Kikindske novine"
2002. Dejan Anastasijević - "Vreme"
2003. Vukašin Obradović- "Vranjske novine"
2004. Bojan Tončić - "Danas"
2005. Brankica Stanković - RTV B-92
2006. Zoran Janić, autor knjige "Tišina u Aberdarevoj"
2007. Redakcija kulturnog dodatka "BETON" u dnevnom listu "Danas" i
Redakcija magazina "EKONOMIST"
2008. Mirko Đorđević, publicista
Rešenjem Ministarstva kulture Republike Srbije od 22. avgusta 1991. osnovana je Fondacija "Dušan Bogavac", čije je sedište u Domu novinara Srbije, Resavska 28.
Misija novinarske zadužbine neće biti samo dodela novinarske nagrade za etiku i hrabrost. Plan je da Fond "Dušan Bogavac" stipendira darovite studente novinarstva. Takodje, novinarska zadužbina će čuvati uspomenu na preminule koleginice i kolege, na primer na Stojana Cerovića i na Uroša Komlenovića. Više beogradskih slikara spremno je da pokloni zadužbini umetničke slike, kako bi se svake godine ubuduće dodeljivala nagrada "Stojan Cerović" za analitičko novinarstvo.
Detalji o nagradi: https://dusanbogavac.wordpress.com/
DOBITNIK NOVINARSKE NAGRADE „DUŠAN BOGAVAC"
za etiku i hrabrost za 2008.
Žiri novinarske nagrade „DUŠAN BOGAVAC" za etiku i hrabrost odlučio je da za 2008. godinu dobitnik bude publicista Mirko Đorđević, jedan od naših najboljih poznavalaca religije i crkve.
Komentari i analitički tekstovi Mirka Đorđevića odlikuju se izrazitim kritičkim pristupom, autoritetom vrsnog poznavaoca problema i hrabrošću da se bez odlaganja prihvati najaktuelnijih tema. U načinu obrade tema Mirko Đorđević na najbolji način spaja naučnu zasnovanost i pitak novinarski stil. U crkvenim, političkim naučnim, novinarskim i društvenim krugovima njegovi napisi podstiču na dijalog, a sam Mirko Đorđević daje najbolji primer u javnosti kako se vodi tolerantan, moderan i civilizoavan dijalog.
Ove godine u užem izboru za nagradu „DUŠAN BOGAVAC" bili su i novinarke Senka Vlatković i Milica Jovanović, advokat Srđa Popović, i novinari Miloš Marković, Petar Peca Popović i redakcija E novina.
Žiri je radio u sastavu Zoran Janić, Saša Ilić, Mijat Lakićević, Nadežda Gaće , Branka Bogavac, Filip Mladenović i Nebojša Popov.
Novoformirana novinarska zadužbina „DUŠAN BOGAVAC", pored prikupljanja sredstava za novčani iznos nagrade, obezbeđivaće i neophodnu finansijsku potporu za one novinare koji žele da istražuju tragične smrti novinarke Dade Vujasinović i novinara Slavka Ćuruvije, Milana Pantića i Mileta Veljkovića.
Ceremonija dodele novinarske nagrade „Dušan Bogavac" za etiku i hrabrost održana je u sredu, 22. oktobra 2008. u 12 sati u prostorijama NUNS-a u Domu novinara Srbije, Resavska 28.