Juče je u turskom Službenom glasniku osvanulo dugo čekano (mesecima) obrazloženje ustavnog suda za poništavanje amandmana, koji je u (površnoj) štampi dobio nadimak "amandman o maramama". Ova (zaista) istorijska odluka ustavnog suda je u (manje površnoj) zapadnoj štampi okarakterisana "pravosudni puč". Taj izraz dobija punu jasnoću čitanjem dvadesetak stranica ove pravničke akrobatike.
Odluka ustavnog suda (jun 2008.) nije bila jednoglasna. Dvojica sudija su glasali protiv u ustavnom sudu koji broji 11 sudija (za odluku je potrebno 7 glasova). Oni su izdvojili svoje mišljenje. Jedan od njih je predsednik ustavnog suda, Hašim Kilič (Haşim Kılıç), čije, izuzetno oštro, saopštenje (koje ako se bolje pogleda govori o rušenju ustavnog poretka) dobija više medijske pažnje nego samo obrazloženje.
No kao i uvek treba krenuti redom i objasniti celu ovu zavrzlamu uglavnom neshvaćenu (ili pogrešno shvaćenu) van granica ove zemlje. Ja se unapred izvinjavam mojim dragim retkim čitaocima koji prate moje tekstove još iz potpalublja za neka ponavljanja koje će uslediti, no siguran sam da razumeju potrebu za istim (ponavljanjem), jer kao što znamo đavo je u detaljima.
Malo istorije
Kao prvo moram da naglasim da zabrana ulaska na univerzitete i javne institucije zabrađenim ženama nije nikakav rezultat Ataturkovih reformi, to je jedno od najukorenjenijih pogrešnih mišljenja ljudi sa Zapada. Otac nacije jeste zabranio fesove ("saksije na glavama", Bebi Dol), ali se nikad nije mešao u kod ženskog oblačenja. Te zabrane su došle mnogo kasnije i direktna su posledica poslednjeg krvavog vojnog puča 1980. i ustava koji je vojna hunta napisala i ratifikovala 1982, a koji je i danas na snazi. Pre toga devojke koje pokrivaju glavu su normalno studirale (moja žena je imala koleginice koje su pokrivale glavu) i niko živi nije video to kao pretnju laicizmu i sekularizmu. Mnogima je školovanje tim zabranama brutalno prekinuto.
Naravno, taj ustav iz 1982. nema ni "M" od marame. Zabrana istih na univerzitetima nije došla u vidu jedne odluke ili zakona/ustavnog amandmana i.e. nije prošla kroz zakonodavno telo, ali je proces zabrane doveo do situacije da je praktično bio potreban ustavni amandman da bi se zabrana podigla. Kako?
Elem, tim ustavom je ustanovljeno državno telo YÖK (Yükseköğretim Kurulu – Savet visokog školstva) čime su univerziteti izgubili i formalnu nezavisnost. Odluka o zabranama pristupa univerzitetima devojkama koje pokrivaju glavu su došle od tog saveta.
Na ovom mestu moram ubaciti digresiju o izrazu turban koji pominjem u naslovu, a kako se ovde određena vrsta hidžaba
ili marama ovde naziva. Kao što već rekoh devojkama sa pokrivenim glavama nije bilo zabranjeno da se školuju na univerzitetima pre pojave YÖK-a. Te studentkinje su mahom dolazile iz redova seoske populacije, te shodno tome su vezivale te svoje marama na tradicionalni način, što znači da je marama pokrivala ramena, zadnji kraj visio do pola leđa, a veliki čvor bio odmah ispod brade. Prvi predsednik YÖK-a, rektor (i osnivač) Hadžetepe univerziteta u Ankari, Ihsan Doramadži (İhsan Doğramacı), a na predlog Kenana Evrena, generala koji je organizovao puč posle koga je zaseo u fotelju predsednika republike, je "dizajnirao" "turban" (verovatno prelistavajući francuske modne časopise iz 60 i 70-tih), ne bi li "ulepšao" taj deo studentske populacije i učinio ih "modernim". (vidi fotografije)
No, za fundamentalistički nastrojene "sekulariste" to nije bilo prihvatljivo rešenje, te su progurali odluku da YÖK zabrani bilo kakve marame na univerzitetima (i, o čemu se mnogo manje zna i govori, brade muškarcima). Kad su protivnici te odluke pokušali da je ponište na sudovima, kao neustavnu jer vodi nejednakosti i diskriminaciji, i kad je to došlo do ustavnog suda, prvi put 1989. ustavni sud je potvrdio zabranu gorepomenutog saveta, a onda još jednom 1999.
Priča o amandmanu i sudskoj odluci
Kao što turski ustav nema ni "M" od marame tako ni poništeni amandman nije imao ništa slično. Amandman koji je prošao parlament sa više od ¾-skom većinom je "učvršćavao" 10. član ustava o jednakosti pred zakonom i nediskriminaciji po bilo kakvoj osnovi, kao i član 42. o pravu na školovanje. Amandman je napisala vladajuća AK partija u saradnji sa MHP (Nacionalistička partija akcije, ultra-nacionalisti). Međutim, opozicija CHP (Republikanska narodna partija) i DSP (Demokratska partija levice) podnose zahtev u ustavnom sudu da se amandman preispita. Za takav zahtev je trebalo da imaju trećinu poslaničkih potpisa, koje su, na neku foru, dobili (neću da širim priču, ali to je divna ilustracija prljavosti politike, ako nekog zanima objasniću je u komentarima) – što samo znači da je bilo onih koji su glasali za amandman i posle potpisali peticiju.
Sa pravničke tačke gledišta sad tek dolazi najzanimljivije. Po važećem ustavu i zakonima ustavni sud NEMA prava da ocenjuje niti donosi sud i/ili odluku o sadržaju amandmana. Jedino što može je da ocenjuje da li je procedura istog po skupštinskom poslovniku. To je i logično, jer kad bi sud imao to pravo to bi značilo da je ustav munjom u kamenu i da ga zakonodavno telo ne može menjati i/ili amendirati bez da se sa tim složi od naroda neizabran ustavni sud. (Naravno, ovo se odnosi samo na amandmane, ustavni sud naravno ima pravo da ocenjuje ustavnost zakona koji su prošli kroz parlament). U ovom slučaju, ustavni sud se otvoreno stavio iznad parlamenta, to se vidi kako iz obrazloženja odluke tako iz izdvojenog mišljenja sudija koje su bili protiv. Nadam se da je sad jasno zašto je slučaj dobio nadimak "pravosudni puč" i zašto EU nije blagonaklono gledala na tu odluku.
Obrazloženje
Obrazloženje je muzika za uši fundamntalističkih "sekularista" i svodi se na sprečavanje "potencijalne opasnosti" (čista "prevencija" Bušova ključna reč). Meni omiljen pasus je sledeći: Slobode koje se ne slažu sa sekularizmom ne mogu biti branjene i zaštićene. Nemoguće je ignorisati zakone koji štite sekularizam. Marama nije kompatibilna sa sekularnom naukom.
Freedoms that do not comply with secularism cannot be defended and protected. It is impossible to overlook legislation introduced to protect secularism. The headscarf is not compatible with secular science.
To upravno bolno otkriva (zlo)upotrebu reči sekularizam i razliku u shvatanju tog pojma na Zapadu i ovde. Naime, kao što to više puta napisah sekularizam na Zapadu je odvojenost države od religije (ovde nikad sprovedeno – svi imami su na platnom spisku države), a ovde je to pravo države da gazi individualne religijske slobode kako god joj to u datom momentu odgovara.
Hašim Kilič u svojoj izjavi piše da je interpretacija da amandman ide protiv ustavnog principa sekularizma nategnuta (podsećam nema ni "M" od marame u amandmanu, sve je o jednakosti i nediskriminaciji), te da će ovo postaviti presedan za buduće slučajeve, što praktično dovodi do toga da parlamnet neće biti u stanju da predlaže i pravi nacrte amandmana. Zakonodavac će se uvek sudarati sa tri nepromenjive provizije ustava pri predlaganju ustavnih amandmana, a o menjanju ustava da se ne govori.
The interpretation that the amendment runs contrary to the Constitution's principle of secularism is a forced interpretation. With this decision of the court, which has the quality of setting a precedent for future cases, Parliament will never even suggest or even think of proposing or drafting constitutional amendments, fearing that the court might interpret any change in a different manner. The legislator will come up against the three unchangeable provisions of the Constitution in every constitutional amendment planned, let alone when drafting a new constitution.
I još kaže Kilič: Prešlo se preko povrede prava na školovanje u korist apstrakne opasnosti koja nikad nije došla i vremena čije pojavljivanje je nejasno.
The violation of the right to education is being overlooked in favor of an abstract danger that has never come and the time of whose appearance is ever unclear.
U svakom slučaju ovo će podgrejati strasnu debatu o datoj temi. NVO sektor i ne samo on se zgraža nad objašnjenjem. Jedini koji likuju su delovi opozicije. Imaju itekako razloga, napravili su puč čije posledice će biti teško neutralisati u dogledno vreme.
========================================
Beleške na margini
Kad sam prvi put došao u Istanbul (jun 2000.) teško je bilo ne primetiti mirne demonstracije studenata ispred Istanbulskog univerziteta [na trgu između univerziteta i džamije Bajazita II (ne onog kosovskog)] blizu Grand bazara. Nisu protestvovale samo zabrađene studentkinje, niti samo studentkinje, to je bilo šareno mlado društvo. U senci velikih platana, sa štitovima i kacigama odloženim na stepenice džamije, sedeo je vod policije spreman da uleti ako se njihovom pretpostavljenom učini da su studenti prekoračili meru. Fu mi je još tada objasnila korene i razvoj problema (tada mi je bilo teško da sve poverujem, ali sam se kasnije uverio).
Živeći u Istanbulu mnogo puta sam video opisanu scenu, a par puta sam se zadesio na tom trgu u toku intervencije.
***
Današnji Taraf na naslovnoj daje fotografiju parlamenta uz naslov Raspustiti do novog ustava. No, ne daje odgovor na pitanje, a ko će ga onda napisati.
***
Sledeće što se očekuje od ovdašnjeg ustavnog suda je obrazloženje presude ne-zabrani ali "krivici" vladajuće partije. Ako je ovo obrazloženje (o amandmanu) pravnička akrobatika šta se može očekivati od obrazloženja presude po optužnici koja je nazvana "Googl optužnicom"?
Ustavni sud još nije (a ne zna se kad će) dao obrazloženje za poništavanje prošlogodišnjeg izbora za predsednika republike (predsednik se bira u parlamentu), kad je out of blue izmišljen kvorum od tačno toliko poslanika koliko treba da bi izbor postao nemoguć. Ta odluka je dovela do političke krize i vanrednih izbora, na kojima je vladajuća partija svoj prethodni mandat potvrdila sa čitavih 13% glasova više (47%) nego na izborima 2002.
***
U subotu idemo u svadbu. Ćerka tipa koji nam je prodao plac na kome sada živimo se udaje. Prema tome, sem ako se nešto nepredviđeno desi, sledeći tekst će biti u lakšim notama , logično, o ovdašnjim svadbama. Osim toga jedan kraći serijal o maslinama je u pripremi.