O oko 15 minuta u tramvaju na liniji 12l

milanmuz RSS / 26.10.2008. u 13:11

Izasao sam negde pre pola 9, uvece. Nisam mnogo cekao, nekih 10-tak minuta. Nije bila velika guzva, usao sam na zadnja i stao uz prozor, jer mislim, sigurno ima nekog ko je stariji od mene u ovom tramvaju. Na takvu pomisao me je, paradoksalno, podstakla izvesna Tamara '94 (!?!) koja se na zidu tramvaja zaklela na vecnu odanost Darku '89 (lozi se na starije). Jer, u njenim godinama bi me bas bilo briga da li ima nekog starijeg, samo ako bih video sediste. A i bio sam potpuno siguran da sam mlad. Ustvari, tad nisam ni mislio o tome, a sad sam siguran da sam u njenim godinama bio 100% mlad. Nemam pojma zasto sad nisam tako samouveren.

Elem, iznad zadnjih vrata tramvaja pisalo je CKD, made in Czehoslovakia. I sama pomisao da se vozim u necemu sto su nesrecni Cehoslovaci, negde sredinom 60-tih, svakog radnog dana od 6 do 3 sklepavali u nekoj tmurnoj hali na kraju radnickog kvarta, duboko zaglibljeni u komunizam, socijalizam, staljinizam i sta vec sve ne, ispunjava "apaticnom" nostalgijom, koju oseca svako ko je odrastao u vremenu kada je DIESEL bio svuda, samo ne na benzinskim pumpama. Taj osecaj upotpunila su dva klinca koja su usla kod Pravnog. Imali su Nike Air Max i neke bele trenerke i urlali kako bi Valjevo trebalo da bude prestonica Srbije. Onda su pomenuli nekog ko je narkoman i sigurno 5 minuta ponavljali kako bi ga sve tukli i boga ubijali u njemu iz, nemam blage veze kojih sve ne, razloga. A onda sam uocio nju. Porno plave ravne kose sa nekim kucecim siskama do pola cela. Iskvarcovana k'o blatnjava. A po kozi joj zalepljene neke sljokice. Oko vrata, koga je krasilo ono sa cega se klati mobilni, sa koga, pak, vise neke, kao, roze zvezdice, obavijalo se nesto sivo sto lici na filc, ali mislim da nije to, i pruzalo se duz oboda njene jakne, valjda (isto je k'o jakna, al' nema pola ledja). Naravno, uske trenerke, isto sive, pruzale su se do patika (opet, valjda) sa kojih se presijavala neka srebrna krljust. Mislim da me je jednom pogledala, napucila usne, i nekako zgadjeno, skrenula pogled.

I cujem, svira i trese se. U'vatim se za dzep, mobilni.

Mrzim kad me neko zove dok sam u tramvaju jer, posto su pomenuti Cehoslovaci dok su klepali ovaj tramvaj imali mogucnost da, eventualno, o necemu sto bi mozda bio neka ideja mobilnog mogli samo da, izmoreni teskim svakodnevnim rmbacenjem fantaziraju da su mozda culi da je neko negde, kome je zatrto i seme i pleme jer je procitao u nekom naucno - fantasticnom romanu (koji je, naravno, plod trulog kapitalizma i zlocin kokvom nema ravnog u jednoj socijalistickoj, komunistickoj, staljinistickoj ili kakvoj sve vec ne zemlji, potpisnici Varsavskog sporazuma) nesto sto bi mozda moglo da se nekako dovede u vezu sa tim, pricao o tome u kafani na autobuskoj stanici dok je cekao da bude deportovan iz jednog gulaga u drugi, na brzinu, dok cuvari popiju po pivo (valjda tamo svi piju pivo, k'o kod nas vinjak ili sl.), tako da im, za telefoniranje mobilnim telefonom na izmaku prve dekade novog milenijuma u Srbiji (koja je sada nezavisna, sto je iz njihove perspektive valjda bilo nesto sto bi moglo da se desi jedino ako se kraj sveta tako priblizi, da dodje do nagovestaja da bi se Sovjetski Savez, mozda, raspao i ostavio ih na miru, pa onda izmedju tog raspada i apokalipse da se i Jugoslavija, kao, raspadne)optimalna geometrijska sredina decibela po kilometru koju emituje motor njihovog vozila, dok ide po ravnom, na losim sinama, polu prazan i oko 40 godina star, nije mogla da predstavlja nesto o cemu bi mnogo vodili racuna. Zato sam razgovor obavio kratko.

I brzo, pun utisaka izasao kod Vuka.



Komentari (0)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana