E zemljo Srbijo! Hoćemo u Evropu a ne možemo da napravimo ni pristojnu bioskopsku salu. Evo na sajtu www.filmski.net čitam vest da se uskoro u Zadru otvara multipleks Cinestar (pored onoga u Zagrebu i Rijeci) koji će imati šest sala (skoro 1000 sedišta), "wall to wall" platna, Dolby Digital Ex i DTS, i 3D tehnologiju.
A šta mi imamo? Gomilu u bescenje rasprodatih sala "koznakome", par preuređenih štala, dve kongresne dvorane, nešto nazovi lažni mutipleks, i jedan jedini pristojan bioskop na Banovom brdu - Roda.
Odmah da kažem da tom čoveku koji drži Rodu treba podići spomenik. Bez obzira na to što živim u Višnjičkoj banji, meni nije teško da odem autobusom 23 na Banovo brdo da bih uživao u filmu. Pre toga besplatno rezervišem kartu, dođem malo ranije, popijem toplu čokoladu i odgledam film u više nego pristojnim uslovima.
Duša me boli za bioskope "20 oktobar", "Kozara", "Jadran"... U salama "20 oktobar" prođe mi celo detinjstvo! Bioskop "Beograd" vratio se svojoj staroj nameni, postao je pozorište, što nije loše. A šta je sa ostalim? Poslali su skladišta i kafane.
Najveći mi je hit prvi srpski tzv Multipleks, pretenciozno nazvan Tuckwood. Bio par puta, overio sve sale i nikad više. Čist horor. U najvećoj sali (Marylin Monroe, možeš misliti!), sedne dete iz petog razreda ispred tebe i ne vidiš trećinu platna . O ostalim nazovi salama stvarno ne treba troštiti reči. Najbolja mi je ona mala sala u podrumu gde može da ti se desi da sedneš iza stuba.
I posle se bunimo što kod nas blokbaster ima jedva 40.000 gledalaca. Pa ko će da daje pare da bi sedeo u šupama? Inače ja sam od onih koji ne voli Sava centar. To nije bioskop, to je kongresna dvorana! Čak nije ni udobna. Bar ne za ljude preko 1.75cm. Ni FEST nije kao što je nekad bio. Preuzeli ga neko čudni ljudi. O ostalim glupostima kao što su Sinemanije neću ni da pričam. Kao treba da padam u nesvest na distributerski festival filmova koje ću ionako posle par dana videti u bioskopu.
Neću da filmove gledam u kongresnim salama! To se odnosi i na "Dom sindikata". Hoću bioskop! Hoću savremene sale!
Kako da gledaoce vratimo u bioskope kada ih nemamo! Kako da se snimaju filmovi kada nemamo gde da ih puštamo!
E sad, dobili smo mi i nove sale, moderan multipleks kod gospodina Miškovića. Eto u tom srpskom Diznilendu sede i najokorelije protivnice Miškovića i piju kaficu u Kosta kafeu. Pa ko sam ja onda da se bunim?
Sve bi to bilo lepo da te sale ne spadaju pod kategoruju "šupe". Tako izgledaju, tako zvuče. Došli braća grci pa misle da za male pare mogu ovde da prave bioskope, i misle da niko neće primetiti razliku. Sve misle kako srbi ne putuju nigde, a i kad putuju ne idu u bioslope. E pa prevalili su se. Ja sam jedan od onih baksuza koji imaju sreće da ponekad ode u inostranstvo. Jedna od prvih stvari koju uradim je da odem u neki bioskop, to mi je profesionalna deformacija. Imam i šta da vidim.
Ovo, u onom "Sitiju od godinu dana", je ŠUPA. Loše sale, sa očajnim osvetljenjem, lošim zukom i sumnjivom projekcijom. Samo su sedišta pristojna. A tek ona plava svetla na stepenicama koja svetle i dok traje film! Ne bi to možda bio toliki problem da se to svetlo ne reflektuje i na platno! Tako da svi filmovi tamo imaju tako finu plavkastu nijansu.
Meni je odlazak u bioskop doživljaj. I to celovečernji. Muka me je uhvatila kada sam prvi i poslednji put bio u Deltagradu i video kako izgleda multipleks koji su nam podarili Miško i grci. Dok kupuješ kartu već te hvata klaustrofobija. Sve nekako sprčeno. Tu je i nekakva kafanica u kojoj čovek ne može pošteno ni da sedne i popije piće. A onda ulaziš u malo veći hodnik iz koga se ulazi u sale. Tu bi već 10 ljudi pravilo gužvu. Veći je toalet od tog hodnika. Sve u svemu, jedno traumatično iskustvo koje ne bih ponovo sebi priuštio.
Radije ću ići ja u svoju Rodu ili čekati da sledeći put odem u inostranstvo pa se nagledam filmova u pravim bioskopima.