Htedoh samo da skrenem pažnju onim čitaocima bloga kojima su ekonomija i investicije interesantne teme na ovogodišnji EM20 izveštaj Price Waterhouse Coopers - 20 najatraktivnijih "tržišta u razvoju" ("emerging markets") za investiranje, za oblast proizvodnje i za oblast usluga, na svetskom nivou (sa specifičnim skupom kriterijuma, gde npr. bruto nacionalni dohodak nije glavni faktor).
Razlog koji je čak i blog-lenjivca poput mene naterao da se oglasi u ovoj formi je to što je Srbija na trećem mestu u kategoriji proizvodnje, posle Egipta i Bugarske, a sedma u uslugama (1. Poljska, 2. Čile, 3. Rusija, 4. Rumunija, 5. Bugarska, 6. Slovačka), gde je u obe kategorije napravila ogroman skok u poslednjih nekoliko godina - 2004. godine je u obe kategorije bila ispod 20. mesta.
Na ovom blogu se često priča o propuštenim prilikama, svemu onom što smo mogli da budemo, a nismo. Moram da priznam da mnogo više volim da pričam o prilikama koje se otvaraju - a ovo mi se čini kao jedna od njih.
Meni se čini da jedan ovakav rejting od strane firme kao što je PwC može da stimuliše kako direktna ulaganja u smislu (pojačane) kupovine domaćih preduzeća, tako i otvaranje proizvodnih pogona i servisnih centara od strane velikih multinacionalnih kompanija. I jedno i drugo znači, po meni - dalji rast zaposlenosti i standarda u Srbiji. A voleo bih svakako da čujem i vaše mišljenje o ovome.
U svakom slučaju - mislim da je ovaj izveštaj nešto za šta bi trebalo da znaju i naša državna administracija (uključujući i agilnije opštinske - kao što su Inđijci, moji Jagodinci i slični) i poslovni ljudi koji su ili će biti u poziciji da budu uključeni u ugovaranje i izvođenje ovakvih projekata.