Igra polova ili ti O lepšem i superiornijem polu 3

namegiver RSS / 28.10.2008. u 01:15

E BAŠ HOĆU

 

Muškarac mora da zna šta hoće i kako da dođe do toga. Mislim ne mora ali...

Najčešće treba pokazati stav ''ja to hoću'' time što ispoljavamo stav ''ja to uzmem''. Znam da zvuči pomalo kromanjonski ali je tako. Nikada ne dozvolite sebi kiks koji se zove ja to hoću, ja to uzmem, a šta sada da radim sa tim. Mislim piškiću-kakiću? jednostavno ne radi. Problem u celoj stvari je to što mnoge stvari pokazuju naše slabosti po ovom pitanju. Ako ja hoću sladoled ja uzmem sladoled-nije problem, ali ako ja hoću da prođem fruškogorski maraton-ja crknem na pola puta i zovem mamu da dođe po mene. Dakle ja hoću mora imati granice normale. Poenta je da je neodlučnost neprivlačna a stav ''ja hoću ja uzmem'' ranjiv. Šta raditi po tom pitanju? Krajnje je jednostavo na svu sreću. Ne treba hoću-uzmem prečesto već samo u malim dozama i to najbolje pri upoznavanju. Jednom prilikom sam isprobavajući razne tehnike ''pokušaja zavođenja'' nastupio sa Zdravo, ja sam Vukašin, a ti si ono što ja želim. To je bilo jako pogrešno. Zašto? Pod jedan nisam znao ništa o njoj tako da sam ispao plitak i površan. Pod dva ostavio sam joj opciju da izgovori Pa? rekavši želim. Pod tri znati šta hoćeš ne znači biti kromanjonac. Najbolje sam prošao kada sam devojci naknadno (kada smo već bili u vezi-rana faza) ispričao da je ona ono što sam želeo od trenutka kada smo se malo bolje upoznali. Stavu ''znam šta hoću'' najčešće prethodi ''znam šta neću'' koji je takođe dobar jer ume da odslika odlučnost ali se ne smemo zadržati na tome niti dozvoliti da to bude  ja ne bih.

            Oni zaista pravi i retki muškarci imaju malo zreliji dečački stav koji kaže  Ja to umem, mogu i hoću. Naravno kada već umeš, možeš i hoćeš treba to i da uradiš. Ako pri šetnji centrom grada bez upozorenja uradiš zvezdu ili samo par metara hodaš na rukama, nakon čega na veliki pulsirajući znak pitanja iznad njene glave kažeš samo ležerno ne znam, došlo mi je  uradio si pravu stvar. Jedna od stvari koje idu uz ovu suptilnu verziju kromanjonac stava jeste i poštovanje bontona po svaku cenu, naravno ne cele glupe knjige od korica do korica jer to neminovno budi feministkinja-gen, ali otvaranje vrata, uđem ja prvi u kafanu, upalim joj cigaretu i zahvalim se, pridržim jaknu, stav ''samnom si došla naravno da se vraćamo zajedno'', ispratim kući... su jednostavno Elementaries, my dear Watson.

 

 

Ehej!
Nebo!
Skini kapu!
ja dolazim!

 

 

Vladimir Majakovski, Oblak u pantalonama

 

 

Laž kao sredstvo

 

            Bela laž ne postoji i ma koliko istina bila surova i poražavajuća treba je se držati kao pijan plota. Kada jednom slažeš pa onda jednom zaboraviš na to, neminovno se ona jednom seti toga. Onda si ti to u stvari tri puta uradio: prvi put zadnji put i nikada više. Ozbiljno, laž je najlakši način da sve uprskaš.

            Mada, ako neko drugi slaže nešto dobro o tebi ili već nešto što ti u datom trenutku ide u korist, a ti se samo osmehni i reci Pa nije to baš tako... Zapamti ljudi su apriori sebični i neće prezati ni od čega a najmanje od laži. Baš zato je ne lagati retkost koja je izuzetno poželjna ženskom delu populacije.

            Naravno, kada već pominjem laž, desiće se verovatno i da budeš slagan jer je u plesu polova prljava igra dozvoljena. Tada treba razmisliti. Ukoliko je laž velika i bitna treba jednostavno preseći u sebi i reći nešto tipa Srećko sve je to lepo ali..., a ako je opet nebitna ili ti je već stvarno stalo do dotične devojke onda direktno staviti do znanja da znaš da je to laž i da to ne odobravaš, ali još važnije nikada više to ne pomenuti, jer niko, ali niko ne voli da mu trljaju njegove greške o nos.

            Takođe treba voditi računa o plesnim koracima. U početku je najlepše.

 

 

Svako ponekad ubije, nekog koga voli...

...Kukavice to poljubcem čine,

hrabri udare mačem...

                                                                                   

                                                                        Oskar Vajld, Balada o tamnici u Redingu



Komentari (0)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana