Igra polova ili ti O lepšem i superiornijem polu 4

namegiver RSS / 28.10.2008. u 01:15

Početni koraci

 

Ovako početni koraci igre polova su nešto kao hm...,  pa hajde valcer. Svi ga umeju plesati. Ali. To je ona faza u kojoj ste oboje prvaci sveta u latino-američkim plesovima a plešete na tankom ledu. Niko nije iskren kada jednom shvati da postoji fluid. Svako od nas će se truditi da se prikaže u najboljem svetlu koje nije naša svakodnevica. Treba se paziti te zablude. Jednom sam prilikom slušao monolog mog prijatelja o jednoj Ani. Utisak koji sam stekao jeste da je ona u najmanju ruku anđeo nebeski zatvoren u telu žene. Ono o čemu je konstanto pričao nakon njenog fizičkog opisa jeste kako ona zna pet jezika i ima sve desetke na fakultetu – studira psihologiju. Razumećete moje iznenađenje kada sam upoznao zaista prelepu devojku koja se zove Ana saznao da ima 16 godina, zna srpski i loš ruski i nada se da će upisati književnost.

Kako to u stvari ide? Upoznate se, zainteresujete jedno drugo, počinje ples. To je period lakog flerta, neobaveznih razgovora o sebi, izmišljanje sličnosti, tihe želje, prvog slučajnog dodira i prvog poljubca. Ne treba brinuti hoćeš li umeti, to je svima urođeno. Najneverovatnija stvar je da čak ni oni koji ne znaju da se ljube i nikada to nisu činili ipak nekako uspeju, i to ne samo ljubljenje, ejhej sve to ide samo od sebe majka priroda se postarala za to. Ono o čemu treba brinuti jeste doslednost. Kada se jednom predstaviš kao u najmanju ruku supermen treba to i da ostaneš. Mislim, nije problem biti, u mom slučaju Don Žuan, dan-dva pa čak ni nedelju, mesec. Kasnije postaje naporno, još kasnije nemoguće. Poenta je da treba biti malo realniji i prizemniji, niko naravno ne očekuje sirovu istinu, moramo se malo nakititi lepim đinđuvama ali ne treba preterivati. Umerenost je vrlina.

Treba zapamtiti i da se faza prvih koraka sa nekom osobom dešava samo jednom u životu i nikada više. Treba uživati u njoj jer ona zaista jeste jedna od najlepših u muško-ženskim odnosima, i treba je pustiti da traje koliko god je moguće, a ukoliko i preteraš nećeš biti na gubitku. Istina nećeš dobiti devojku, ali ćeš sasvim sigurno steći prijatelja.

 

Deca se vole

Deca kad se vole ljube stojeći
Po kapijama noći
Dok prolaznici ukazuju prstom na njih
Ali decu kad se vole
Baš je briga da l' ih ko vidi
Jer tu su samo njihove senke
Treperave u noći
I koje izazivaju kod prolaznika
Bes prezir smeh i zavist
Deca kad se vole nisu ovde ni za koga
Tada su dalje odavde nego što je noć
I mnogo dalje nego što je dan
Ona su
U zaslepljujućoj svetlosti prve ljubavi.


                                                Žak Prever

 

Ja imam devojku, a ti? (ili zapiškio sam teritoriju, vuf, vuf)

 

Led je probijen. Užasno, vezujem penetraciju za konačni početak veze sa devokom. Dakle, u određenom momentu nastupa magični trenutak prvog poljupca. To je onaj zez kada pomisliš da bi je baš mogao poljubiti i da ti se čak čini da ona to želi. Jednom prilikom sam u toku višečasovnog razgovora sa devojkom iz razreda pomislio da ona želi da je poljubim. Ja sam to svakako želeo, glave su nam bile na oko 30cm jedna od druge. Nespretno sam izbrbljao kako nikada nisam siguran treba li da poljubim devojku ili ne, na šta je ona rekla da je poljubac baš ono što ta neka devojka verovatno želi. Ja sam uspaničio i uz nekoliko osredjih  Da, ali šta ako... pobegao u sigurnost svog ugla. Naravno u narednih petnaest sekundi sam shvatio da ne samo da ne treba da bacim peškir već sam blizu toga da nokautiram, krenuo u svoju konačnu pobedu pokušajem da je vrlo samouverenog izraza lica poljubim. Zaustavila me je ruka i rečenica da je trenutak prošao. Naravučenije, nikada ne propuštaj taj magični trenutak i čak i kada ti se samo za trenutak učini da je to to stisni petlju i napred. Ljubljenje je vrlo prirodna stvar duboko urezana u naš genski kod. Svi znaju kako iako nisu svi isto verzirani u istom. Ne retko se desi da ti se poljubac ne svidi ali uvek možeš da radiš na tome jer je priča o istom gotovo tabu tako da, osim ako si odlučio da izumiš ventilator koji ne radi na struju, tvoje eksperimentisanje neće biti predmet rasprave. Ukoliko si i dalje nesiguran, a povod za to je prosta činjenica da nemožeš zasigurno tvrditi da će poljubac biti prihvaćen, treba da znaš da je najgori scenario okretanje glave ili već ruka na ustima, blag šamar ... Ali ako se to i desi treba samo da priložiš svojoj odbrani činjenice da je život kratak i da te posebne trenutke uvek treba iskoristiti i da naravno znaš da ih ne oseti uvek svako. Par minuta kasnije je sve opet u redu, mada će ona eventualno malo ranije otići da se nađe sa drugaricama.

Nakon prvog uspešnog poljupca dešava se krajnje čudna promena. Otprilike kao kada Erik pojede bananu. Onoga trenutka kada vam se usne odvoje, mada kod mladih parova za to često treba poprilično vremena, sve je kristalno jasno. Sada ste par, najverovatnije ćete se čak i uzeti za ruke i tako nastaviti ili već početi šetnju. Mali savet mladim muškarcima: Držanje za ruku nije loše ma šta da vaša adolescentna okolina tvrdi. Svaki vaš muški drug će se potruditi da vam pomeri dupe ako vas vidi kako šetate držeći se za ruke, ali će vas svaka devojka primetiti uz prećutno odobravanje. Kada jednom postaneš mi a ne samo ja tada si počeo da plešeš uz Uvertiru za vezu. Naravno ne treba se razočarati ni posustati ukoliko za dva dana ona preko drugarice izjavi da je pogrešila i da neće da bude u vezi sa tobom već sa tvojim najboljim drugom a ti taman šestarom izgrebao njen nadimak na ruci (samo zato što je ime predugačko, a glupost pakleno boli). To je jednostavno ciklus života, poredak stvari i drugar skot kojeg se treba rešiti. Dakle kada se jednom postane mi mnoge stvari se podrazumevaju. Od kilometarskog telefonskog računa, ljubomornih ispada, nalaženja uveče i praćenja kući, žvrljanja vaših imena sa frustriranim minusom koji ne ume da postoji sam već si dodaje vertikalnu crtu itsl.

 

Prvi Tango

 

Devojčice,

Vi koje ste večeras poslednji put uspavale svoje lutke

I došle na ovu igranku,

Sa očima punim neke treperave sreće,

Plavim i velikim kao neki najveći, najplavlji cvet,

Vi, sa osmehom toplijim od mesečine na proplanku,

Vi, zaljubljene u prvu loknu na svom čelu

I zaljubljene u ceo svet,

 

I svi dečaci,

Vi, koji ste večeras prvi put uljem zalizali kosu,

Pa vam se odjednom čini da ste ozbiljni

I sličniji odraslim ljudima,

Vi sa klikerima u džepu i pegama na nosu,

vi, što se pravite tako mnogo važni,

a srce vam kao miš drhti u grudima,

 

hajde,

počnimo ovaj prvi tango u životu!

Igrajmo!

Nije strašno!

Dva levo - jedan desno!

Evo: brojimo svi u glas!

 

Zbogom, olovni vojnici!

Zbogom, detinjstvo sa kikama i plavom mašnom!

Zbogom, sve što je bilo juče!

Dobro nam došlo sve ovo što je ispred nas!

 

Nije ovo čas hemije ni matematike.

Zato: umirite se za trenutak.

Tiho za one pred kojima se večeras

Otvara mladost široka.

 

Umesto lutaka,

Pred svakom devojčicom klanja se po jedan živi,

Pegavi lutak.

 

Umesto klikera,

U srce svakog dečaka kotrljaju se dva topla

I nasmejana oka.

 

                                                                        Miroslav Antić, Prva ljubav



Komentari (0)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana