“When people look at you, they see what they want to be. When they look at me, they see what they are.”
Film počinje od 2002. godine, u momentu kada Amerika kreće u ratove protiv tzv. Osovine zla. Tokom filma Oliver Stoun koristi flešbekove na ključne momente u Bušovom životu. Josh Brolin sjajno tumači glavnu ulogu i ponajviše zahvaljujući njemu Džordž Buš nije potpuni negativac. Scenario je pisao Stenli Vajser.
W je film iz tri poglavlja. Prvo nam prikazuje izgubljenog mladog čoveka. Iako je bio prosečan student na Jejlu, bio je omiljen kao član bratstva Delta Kapa. Po završetku studija živi u Dalasu i često menja poslove. Ne snalazi se ni u Nacionalnoj Gardi, ni na naftnim poljima. 1978. pokušava da se bavi politikom ali ne uspeva ni u tome. Puno pije i biva hapšen zbog vožnje u pijanom stanju. U ovom periodu svog života Džordž postaje svestan koliko je njegov otac razočaran u njega i kako se sve nade polažu u njegovog brata Džeba, koji je bio bolji student i pred kojim je karijera u politici. Na kraju ove epizode, Buš postaje menadžer u bejzbol timu Texas Rangers.
Drugo poglavlje je dosta nejasno i ono nam prikazuje Bušovu transformaciju u odlučnog i jakog čoveka. Ono počinje kada Buš stariji (koji je do tada bio Reganov potpredsednik) odlučuje da se kandiduje za predsednika. Džordž prestaje da pije i postaje born again hrišćanin. Ključni momenat u njegovom životu je iznenadjujući izborni poraz njegovog oca i odluka da se vrati u svet politike. 1994. se kandiduje za guvernera Teksasa obećavajući smanjenje kriminala i reformu obrazovanja. Karl Rouv postaje njegov politički savetnik. Uz Rouva Buš uči najosnovnije političke pojmove i polako ali sigurno se penje na političku scenu. Stekavši samopouzdanje, Buš odlučuje da se kandiduje za predsednika, tu iznenadnu odluku Džordž objašnjava nekom vrstom epifanije (I heard the call, God wants me to run for president).
U trećem poglavlju vidimo Bušov pad u blato Iračkog rata. Počelo je kao veoma obećavajuća prilika da se na račun 9/11 tragedije počiste svi dikatatori u svetu. Dik Čejni mu ističe činjenicu da se svet nakon 9/11 nepovratno promenio i da Amerika ima moralno pravo da pos vetu čini šta joj je volja. Buš mlađi se priseća kako je Ronald Regan bio jak i uspešan predsednik jer je bio odlučan, nije birao reči, niti se ustručavao da koristi silu kada je to bilo neophodno. Takodje nije ostalo neprimećeno kako je Buš stariji izgubio izbore zato što nije išao do kraja u prvom Iračkom ratu. Čejni pre svega insistira na činjenici da Amerika koristi 25% svetske energije i da je neophodno preuzeti motherload (Iran), a da u Iračkoj aferi nema izlazne strategije (we stay). Nasuprot svemu ovome, Buš ističe činjenicu da je važno da svi na svetu narodi budu slobodni, da u svetu vlada mir, da postoji demokratija i slobodno tržište, ali i da je sve to jako teško objasniti običnom američkom glasaču (working Joe) i da će pre ili kasnije postati veoma teško opravdati ratni angažman jer postaje nejasno ko su neprijatelji (they).
Dakle, Buš je ipak tragičan heroj, on je čovek koji iskreno želi da čini dobro, ali nije dovoljno obrazovan, ni svestan koliko je to teško postići, naročito kada si okružen korumpiranim i pohlepnim savetnicima.. Često tokom filma imate želju da zaključite kako je Buš OK lik, lik koji jednostavno nije smeo da se upušta u politiku. Buš je prostodušan čovek sa dobrim namerama, ali opčinjen željom da izađe iz tatine senke i da se u isto vreme dokaže kao jednako dobar kao njegov brat Džeb.
W. je veoma sličan filmu Nixon, i ovde nam Stoun prikazuje kako je teško biti u koži američkog predsednika. Mnogi će reći da je Džordž Buš u stvari odlično prošao u scenariju Stenlija Vajsera. Ispalo je da je Oliver Stoun bio previše bolećiv prema predsedniku, i da je Džoš Brolin previše lep i dobar glumac da bi prikazao tako omraženog čoveka.Ali ovaj film je ipak radjen prerano. Možda će odlično zaraditi u bioskopima u vreme predsedničke kampanje, ali je jasno da će proći još nekoliko decenija pre nego što ćemo moći da pravilno procenimo Bušovo nasleđe...