Društvo| Nauka| Region| Život| Životni stil

Breaking the fourth wall, cracking the abstraction

Milan Novković RSS / 30.10.2008. u 11:14

180px-Da_Vinci_Vitruve_Luc_Viatour.jpgRazmišljam kako su mnogi zakoni u stvari prokletstva, neki fizički posebno. Na trenutke samo i možda bi tačnije moglo da se kaže kako su mnoga prokletstva horizontalnije kategorije pa su dobre šanse da će mnogi od nas prvo da ih primete u fizičkom svetu.

Ima mišljenja da nam uglavnom geometrija podupire intelektualnu srž i da posle nje dolaze derivati, abstraktni, lingvistički, numeriči i ostali. I pored toga što nam geometrija, i dovoljno je da se ograničim na nju, donosi i beskonačnost, ako rastegnemo maštu pa pokušamo da se pogledamo u nekoj veličini, npr, "sve" što nam Njutnovi zakoni kažu je da smo "poprilično" self-referencijalni, vrtimo se oko jednog te istog težišta dok nas neko ne pogura sa strane.

I kako strane širimo u jednom trenutku nemamo više nikog da nas pogura. Realm bez ikoga i ičega nam je stran. Mi, u stvari, u takav realm ne verujemo.

Pretpostavljam da će mnogi mlađi među nama doživeti da odu u svemir, na izlet, u najmanju ruku u bestežinsku orbitu oko zemlje. Bestežinstvo ima i jednu suroviju dimenziju, "svuda" prisutnu ali u bestežinskom očiglednu - zamišljam atronauta na pet metara od svemirskog broda. Brod miruje i astronaut miruje, u relativnom smislu se ne pomeraju. Ono što je prokleto u ovom performansu je da ne postoji autonomna akcija od strane astronatuka koja može da ga značajno približi ili udalji od svemirskog broda. Astronaut je yarobljen u vrlo ograničenom prostoru, a bez lanaca, lisica i ostalog, potpuno slobodan, a potpuno zarobljen.

Ma koliko se mrdao - ako pruži jednu ruku ka brodu, neki drugi deo tela mu se udalji od broda. Mnogo nas se seća svega ovoga iz srednje škole.

Reprezentativniji misaoni eksperimenat je onaj gde smo u svemiru unutar neke neprovidne sferične ljušture, na nekoliko metara od površine koju ne možemo da dodirnemo ma kako se mrdali.

Prosto jedna "vulgarna", objektivna self-referencijalnost.

Ako zamislimo da smo između dve ljušture, i ni jednu ne možemo da dodirnemo, ne znamo što je unutar unutrašnje niti šta je izvan spoljašnje ljušture.

Pa tri ljušture, četiri, pet,....

Na sreću svet je bogat i mi smo mali u tom svetu, inače bi nam sa druge strane prokletstva singularnog, beskonačnog i self-referencijalnog ostali samo nada u nevidljivu mobilnost i nevidljive rupe u ljušturama.



Komentari (18)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

Deaf Dog Deaf Dog 12:28 30.10.2008

Imam puno posla

U pauzi sam procitao tvoj blog. Sad si me bacio u frku i u razmisljanje.

Kako sad da nastavim da radim?
Milan Novković Milan Novković 12:43 30.10.2008

Re: Imam puno posla

razmisljanje

Razmišljanje je precenjeno, ja mislim, pa se veselim sa familijom, jedem i vrtim TV kanale u slobodno vreme :)

Blog i dobar deo ostalog mu dođu kao "blackouts", gubljenje svesti na trenutke :)
Dušan Maljković Dušan Maljković 13:02 30.10.2008

Ali može...

"Ono što je prokleto u ovom performansu je da ne postoji autonomna akcija od strane astronatuka koja može da ga značajno približi ili udalji od svemirskog broda."

Zapravo može. Treba da baci neki predmet u smeru suprotnom od smera u kome leži da se kreće. Recimo olovku. Tada će njegova brzina biti ma x Va = mo x Vo tj. Va = mo/ma x Vo (ma, Va: masa i brzina astronauta, mo i Vo masa i brzina olovke), ako se ne varam...

P.S. Vidim da ste Lajbnicov koncept monade našli posebno isnpirativnim...
drug.clan drug.clan 13:11 30.10.2008

Re: Ali može...

Dušan Maljković
"Ono što je prokleto u ovom performansu je da ne postoji autonomna akcija od strane astronatuka koja može da ga značajno približi ili udalji od svemirskog broda."

Zapravo može. Treba da baci neki predmet u smeru suprotnom od smera u kome leži da se kreće. Recimo olovku. Tada će njegova brzina biti ma x Va = mo x Vo tj. Va = mo/ma x Vo (ma, Va: masa i brzina astronauta, mo i Vo masa i brzina olovke), ako se ne varam...


A sta kada pobaca sve olovke, pobaca svu odecu, povadi sve svoje zube i pootkida nekriticne delove tela? Shvatice da se pomera i da nikada nece stati jer nema vise sta da baci da bi stao?
Milan Novković Milan Novković 13:16 30.10.2008

Re: Ali može...

Dušan Maljković
"Ono što je prokleto u ovom performansu je da ne postoji autonomna akcija od strane astronatuka koja može da ga značajno približi ili udalji od svemirskog broda."

Zapravo može. Treba da baci neki predmet u smeru suprotnom od smera u kome leži da se kreće. Recimo olovku. Tada će njegova brzina biti ma x Va = mo x Vo tj. Va = mo/ma x Vo (ma, Va: masa i brzina astronauta, mo i Vo masa i brzina olovke), ako se ne varam...


Naravno :) ali nema predmet, ili ih ima u vrlo ograničenom broju. Astronaut mi je trebao da bude samo uvod u "veličinu" a olovka bi bila samo deo bogatog ali manjeg sveta, tj manjeg od proiyvoljen veličine, koja je konačna i self'referencijalna.

A i da bismo bacili olovku i počeli da se krećemu u suprotnom smeru ta je olovka morala u jednom trentku da priđe ka nama, pa smo tako i mi prišli ka njoj. Znači, samo male, lokalizovane nepravilne oscilacije ako ne podrazumemo uticaj sa strane, ako neko ne upumpava energiju sa strane.
Dušan Maljković Dušan Maljković 13:17 30.10.2008

Re: Ali može...

drug.clan
Dušan Maljković
"Ono što je prokleto u ovom performansu je da ne postoji autonomna akcija od strane astronatuka koja može da ga značajno približi ili udalji od svemirskog broda."

Zapravo može. Treba da baci neki predmet u smeru suprotnom od smera u kome leži da se kreće. Recimo olovku. Tada će njegova brzina biti ma x Va = mo x Vo tj. Va = mo/ma x Vo (ma, Va: masa i brzina astronauta, mo i Vo masa i brzina olovke), ako se ne varam...


A sta kada pobaca sve olovke, pobaca svu odecu, povadi sve svoje zube i pootkida nekriticne delove tela? Shvatice da se pomera i da nikada nece stati jer nema vise sta da baci da bi stao?


Pa udariće u brod 5m od njega... To je bio i cilj -- da dođe do njega.
drug.clan drug.clan 13:23 30.10.2008

Re: Ali može...

Dušan Maljković
drug.clan
Dušan Maljković
"Ono što je prokleto u ovom performansu je da ne postoji autonomna akcija od strane astronatuka koja može da ga značajno približi ili udalji od svemirskog broda."

Zapravo može. Treba da baci neki predmet u smeru suprotnom od smera u kome leži da se kreće. Recimo olovku. Tada će njegova brzina biti ma x Va = mo x Vo tj. Va = mo/ma x Vo (ma, Va: masa i brzina astronauta, mo i Vo masa i brzina olovke), ako se ne varam...


A sta kada pobaca sve olovke, pobaca svu odecu, povadi sve svoje zube i pootkida nekriticne delove tela? Shvatice da se pomera i da nikada nece stati jer nema vise sta da baci da bi stao?


Pa udariće u brod 5m od njega... To je bio i cilj -- da dođe do njega.


Pa onda ce zajedno da se krecu zauvek :)
Dušan Maljković Dušan Maljković 13:23 30.10.2008

Re: Ali može...

Ok -- evo rešenja: skine masku za trenutak, pljune i krene u suprotnom smeru... Dakle, na pljuvačni pogon! :)
Milan Novković Milan Novković 13:24 30.10.2008

Re: Ali može...

To je bio i cil

Nije, to je bila samo jedna od pomoćnih postavki. Evo korektnije:

Zamisli da si u lopti, u centru, ne krećeš se u odnosu na loptu i sve je u bestežinskom stanju.

Baciš olovku:
- Olovka i ti idete u suprotne strane, isti momenti (zanemarimo ostalo)
- Olovka ide brže, udari u sferu, sfera se kreće polako, ti kasnije udariš u drugu stranu, pri mnogo manjoj brzini, i zaustaviš je.

Sfera se jeste malo pomerila, po cenu tvog potrošenog glikogena u telu, al samo zamisliš veću i masivniju sferu.
Dušan Maljković Dušan Maljković 13:24 30.10.2008

Re: Ali može...

Pa onda ce zajedno da se krecu zauvek :)


Sve dok ih uticaj neke druge eventualne sile u tome ne zaustavi.

Dioduše, entropija ograničava ono "zauvek". Dakle, ipak će se kretati jako dugo (u odnosu na naše uobičajene pojmove vremena), ali će se na kraju dezintegrisati i pretvoriti u toplotu.
drug.clan drug.clan 13:40 30.10.2008

Re: Ali može...

Dušan Maljković


Dioduše, entropija ograničava ono "zauvek". Dakle, ipak će se kretati jako dugo (u odnosu na naše uobičajene pojmove vremena), ali će se na kraju dezintegrisati i pretvoriti u toplotu.


A onda sve ispocetka!
Milan Novković Milan Novković 14:13 30.10.2008

Re: Ali može...

P.S. Vidim da ste Lajbnicov koncept monade našli posebno isnpirativnim..

Tek sad vidim PS :)

Povod je sledeći - opet sam negde među komentarima video kako Ajnštajn nije bio religiozan.
Još sam na starom blogu, mislim kod N. Spaića prilagao materijal na tu temu, kao i na religioznost mnogih naučnika.

Jednostavno, konketne religiozne kanonične forme na stranu, ja mislim da danas većina baš naučnika veruje u mogućnost postojanja što oni zovu "superior reasoning power", i ove reči su pažljivo odabrane, ko god da ih je birao.

Ne neke razvijenije civilizacije, to je lako za progutati, nego reasoning power sposobna da nas kreira.

Da li takvi naučnici veruju da smo tako kreirani? (ja nisam naučnik ali delim mišljenje mnogih od njih).

Ako nismo "kompjuterski" programi, pa je "spoljašnjost" realm toliko različit da ne može ni mašta da nam pomogne, onda naučnici veruju u evoluciju. Nije im potrebna nikakva religiozna forma da bi opovrgavali evoluciju. U stvari, to je od manjeg interesa. Njihova vera se u stvari ne tiče tolko nas ljudi uopšte.

Interesantno je ono što mi doživljavamo kao univerzum, prostor, beskonačnost i "struktura" prostora (da bi po Ajnštajnu mogao da bude zakrivljen mora da ima strukturu).

Te dve najdublje teorije, kvantna mehanika i specijalna teorija relativiteta su matematičke abstrakcije, otud reč u naslovu. Mi smo izuzetno self-referencial i u razmišljanju (moramo tako) pa su čak i veliki delovi najdubljih teorija samo traženje pitanja u situaciji gde odgovore već imamo.

Ja sam abstrakcije prepevao u kuglu, ili više njih koncentričnih.

Pitanje ja kako se ne običan čovek nego bilo ko od nas postavlja prema ovakvom misaonom eksperimentu.

"Ništa" je singularitet - kad pitate nekog šta je iza granica sadašnjeg univerzuma može da vam odgovori na razne načine, u zavisnosti od profesije i znanja.

"Ništa" kao singularitet jako često znači ne sam "svašta", nego bilo šta. (ako je učinak grupe radnika nula,a bilo je nula radnika, mi ne znamo koliko jedan radnik može da uradi u proseku, zato što množenje konačnog broja sa nulom daje nulu).

Singulariteti su uvek i rupe u našim znanjima, od osnovnih do koncepata.

Znači, unutar lopte sam, (da bude jednostavno), i ne moramo da idemo do ruba univerzuma, da ne diramo granične uslove, dovoljno je da zamislimo sunčev sistem bez ostalih galaksija ili zveza).

Provokacija je u pitanju kakav je stav pojedinca, ili osećanje, prema spoljašnjosti ovakve sfere, i šta su koreni.

Znači, guranje pojedinca do brutalne iskrenosti.

U jednoj epizodi Star Treka pojavljuje se karakter Q, omni-potentan, iritiraju ga ljudi pošto su previše samopouzani, radoznali, imaju čvrste stavove povrh ograničenog znanja.

On ih baca u blizinu Borga - za one koji ne znaju to je tehnološki superiorrna inteligentna tvorevina, bez etike i morala koja se drži jednostavnog principa - uzimanja i ubijanja kad god je to u interesu napredka samog Borga.

Suočeni sa uništenjem ljudi su suočeni sa konceptom ograničenja u najbrutalnijoj formi i mole za milost :)
nsarski nsarski 14:30 30.10.2008

Re: Ali može...

Zapravo može. Treba da baci neki predmet u smeru suprotnom od smera u kome leži da se kreće. Recimo olovku. Tada će njegova brzina biti ma x Va = mo x Vo tj. Va = mo/ma x Vo (ma, Va: masa i brzina astronauta, mo i Vo masa i brzina olovke), ako se ne varam...


A moze i dobro da se najede pasulja...(ili neceg drugog sto nadima)
Milan Novković Milan Novković 14:36 30.10.2008

Re: Ali može...

A moze i dobro da se najede pasulja...(ili neceg drugog sto nadima)

Drugovi, nećemo nikad tako doći do kraja sveta :)
gaston92 gaston92 15:12 30.10.2008

Re: Ali može...

A moze i dobro da se najede pasulja...(ili neceg drugog sto nadima)


Lepo rekoh ja, moj omiljeni bloger )))))))
crossover crossover 15:48 30.10.2008

Re: Ali može...

Milan Novković
A moze i dobro da se najede pasulja...(ili neceg drugog sto nadima)

Drugovi, nećemo nikad tako doći do kraja sveta :)

Да, са таквим реактивним горивом мала му је пропулзивна ефикасност.
Ал’ може да послужи за маневрисање ))
drug.clan drug.clan 13:12 30.10.2008

narodna umotvorina

sto bi moj deda rekao gdedajuci astronaute na TV:
Nije to mesto gde bi ljudi trebali ici!
Milan Novković Milan Novković 13:17 30.10.2008

Re: narodna umotvorina

A i ako odu najbolje je da se što pre vrate :)

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana