A deca, kad se steknu uslovi i tacka.

emanuelo RSS / 01.11.2008. u 09:56

E... pa stvarno neznam!!!   Dali dam toliko glup (a ne veruem) ili se radi o necemu drugom. Sistem, James Bond, Ozna, CIA, BIA ... ili...    ne znam.    tek neki dan pre bejah srecan sto sam konacno uspeo da NAPISEM i objavim nesto, kad danas mi se ne poklapa korisnicko ime i password!! Strasno...!!    Petnaest puta upisah sifru koju uglavnom koristim, pa krenoh ostale (koje negde uglavnom koristim)   i svaki put greska!!!!   Morao sam da ponovo zatrazim IZMENU ZABORAVLJENE SIFRE.    A to me stvarno ubija u pojam...   Neznam dali je jos neko imao problem sa time, evo pitam? 

E nije sad da zelim da se zalim i da iskazem svoje teorije konspiracija i svega slicnog... za()ebi !!! Nek' ide zivot... mada mi je sve to cudno...

Veceras, petak vece, surfujem i slusam Saban Bajramovica. Skinuo sam pre neki dan sa neta kompilaciju koja se zove Mostar Sevdah Reunion!   Nisam nikad ni cuo za tako nesto, pa kako bih i znao kad sam od '96-te zamenio svoju postelju planinarskim rancem kojeg vucem svuda sa sobom. Kad tamo cujem, to postoji od devedesetdevete. Bas kada su nam bacali bombe po glavama.

Eto konekcije... Dogadjaj koji ce mi samo pomoci da lakse zapamtim kad je poceo mostraski sevdah!  Lepa kolekcija, pesme sevdaha, raznih izvodjaca ( i malo vise od sevdaha) koje sam trazio a nisam uspeo da nadjem u varijanti free download. Nazalost, tek juce saznah fejsbukujuci, od drugara iz Budimpeste da je Saban preminuo. Slava mu!

Ovo mi je inace jedno od retkih veceri kada mogu da onako uzivam po naski, sto bi se reklo. uz picence i muziku. Nazalost,  posto u Stockholmu jos ne nadjoh (a nisam se ni trudio, jer nemam bas ni para ni vremena)  prijatelja.

Bas je retko vece, vredno pomena.

Gotovo svakodnevo supruga mi otme laptop s' vrata, posto ja stizem malko kasnije sa posla. A inace radimo u istoj kulturnoj organizaciji.

Bas onakvoj kako je Seselj okarakterisao u svojim manipulisajucim besedama: strano-placenickoj drzavno-izdajnickoj organizaciji!!!!!   (?)   ehh...    sta reci...

Bedak je sto je njoj firma kupila personalni Mac od "tisucu i kusur evra" al' je njoj mrsko da ga seta u rancu sa sobom, pa uveliko dominira nasim laptopom koji ja koristim i u profesionalne svrhe.

Al' ajde, zene su to, sto je neko rekao! Veceras sam opet svoj !   Madaje meni vikend poceo jos od proslog utorkakada mi je supruga poslovno odletela za Bukurest.  Sve te veceri, zajedno sa ovom sada, proveo sam u preteranoj konzumaciji crnog vina. Nije da se ponosim ili Boze sacuvaj dicim, al' jednostavno mi je to trebalo *da saleci srcu rane* i napunim baterije za dalje.

Eh... i to punjenje nije nikakvo resenje, vec samo mazanje ociju.  Kao danasnja stranacka obecanja u Srbiji. Efekat je kratak ali efikasan!!Vec godinama se zavaravam tako i udahnem novi vazduh jutra! Ali ni ta 'inhalacija' nije vecna!!  I pitam se dokle ?! Kada cu vec jednom osetiti blagostanje? Kada cu konacno leci u krevet sa osmehom?   Kada?   

 Pa verovatno tek kada se budem stoposto slepio sa svedskim sistemom, jezikom i obicajima.  Tada cu verovatno lakse naci dobro placen posao i odmah dici kredit za kucu. Tek tada cu razmisljati ozbiljnije i o deci.  Htedoh ja to i ranije... ali nije bilo uslova.  A da mucim i sebe i nju i nase, nije mi bas padalo na pamet.  U takvim situacijama kojih, bogami ima dosta,  ljubav je gotovo kapitulirala.  Raste ocaj, krivice se svaljuju sa jedne na drugu stranu i sledi objava rata.  A posle, zna se: vucaranje po sudu i vecita fama ko zasluzuje da uzme dete k'sebi.   Nekako mi je takvo razmisljanje  dalo snagu i ulilo nadu i ubedjenje da nije sve tako crno. I da ne mora sve BAS ODMAH!

Kao mladji razmisljao sam, verovatno zbog uticaja sredine na moju svest, da moram napraviti decu do dvadesetisedme godine. Nekako mi se cinilo normalno da moji dedovi i bake dobace ono -pra- ispred svog naziva a ujedno i roditelji postnanu deke-bake. Nije to uopste lose, samo sto je to danas smatrano pravim luksuzom u Srbiji. Pravi je luks imati sredstava za zivot u troje-cetvoro, sa jednim ili dva primanja. Jos ako tu spada i kirija (koja je kao jedno prosecno primanje ili vise) bukvalno nema sanse. Jedini nacin da to zaista uspe i ne osetite ni trunku krize je ako novopecene deke i bake priskoce sa svojim smesnim penzijama. 

Pa sad neka mi neko kaze dali je to normalno!!!

Prvo, to je neizvodljivo, zato sto te skromne penzije moraju da hrane, greju i odrzavaju bas njih. I jako bi nemoralno bilo traziti tako nesto.  Zbog svega toga gore navedenog, mi smo odlucili da sacekao jos malo.   Pa nek' bilo to i u 37-oj!!   Radije bih sve to kasnije i normalnim tokom. I tim vremenom kupujem harmoniju.   

Danas je sve drugacije, ne moze niko da me ubedi da je ovo losa procena!!   Kad malo bolje razmislim,  svo to vreme od zavrsenih studija  do danas imali smo samo za nas!!  Fakultetske 'lance'  nismo zamenili 'pelenskim lancima' vec naprotiv carima samostalnosti.  Vise slobode, vise putovanja, vise zivota.   I sve to pozitivno utice i jaca vezu. Nema zaljenja, kajanja, samosazaljenja.  A deca, kad se steknu uslovi i tacka.



Komentari (0)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana