Mafia je naziv za „opasno društvo, i udruživanje ljudi sa opasnim ciljevima". Naziv potiče od istoimenog tajnog razbojničkog društva osnovanog na Siciliji 1860.godine. Do 19. veka, mafija se povećavala prerastajući u moćnu frakciju orjentisanu ka kriminalu, sa sopstvenim pravilima I ovlašćenjima. Za većinu ljudi je postala neka vrsta religije, "poštovanog društva".
Kriminogeno organizovane grupe, mafije ili kako god ih zvali nisu prošlost - bilo ih, ima ih i biće ih. Razlika je što su to ipak tajna (najvećim delom) udruženja, koja koristeći veze sa postavljenim licima na štetu države, ostvaruju svoje ciljeva i koristi. Cene ulaska, ali i izlaska iz ovakvih udruženja dobro su poznate. Tako je svuda u svetu.
Kako god, u Srbiji se bar jednom u šest meseci stvori pogodan politički ambijent bilo za promociju, bilo za hvatanje neke mafije. Kada bi se sabrale sve one za koje se čuje da postoje od građevinske, lekarske, putne, automobilske, farmaceutske, ugljene, strujne, naftne do današnje gasne mafije, sa pravom se može zaključiti da je 7,5 miliona stanovnika Srbije nedovoljno za članstvo u njima.
Verujem da ne postoji građanin ove zemlje koji ne bi bio zadovoljan kada bi novac koji odlazi kroz korupcijsko-mafijaške kanale, konačno išao tamo gde treba. Postojanje "javne tajne" o organizovanim grupama, propustima I problemima, a sa druge odsustvo realizacije programa i planova u borbi protiv privrednog kriminala, od identifikovanja pa do rezultata, rezultiralo je visokim indeksom korupcije, koji svaki dan urušava život i ekonomiju Srbije, a meri se milionima evra.
Primera radi, ovih dana licitira se sa učesnicima tzv. gasne afere. Mnogo je priča i činjenica, delimičnih ili detaljnih u javnosti vezanih za ovu temu - licitira se imenima, sumama i procentima. Međutim ono što nije i ne može nikada biti jasno, jeste pitanje "tajminga".
Priča o postojanju Jugorosgaza, gubitku partnerskog odnosa Srbije unutar te kompanije, kao i postojanju posrednika u nabavci gasa za našu zemlju nije priča ni od juče, ni od prekjuče. Mnogi analitičari, kao I autor ovih redova su još od 2005.godine pisali i javno iznosili sve ono što danas slušamo na ovu temu. Tri godine ili 1095 dana trebalo je da prođe pa da se neko zainteresuje za gubljenje miliona evra, I urušavanje gasnog sektora I budućeg razvoja Srbije! Zaboravlja se, slučajno ili namerno da je enegetski sektor bazični sektor, pokretač ali i moguća kočnica razvoja. A onda kada je kočnica, cenu plaćaju svi građani, privreda i zemlja.
U gasnom sektoru Srbije već nekoliko godina prilično "škripi". Umesto da Srbija danas raspolaže sa podzemnim skladištem gasa, što je bilo realno da se htelo, ona skladišti taj gas u susednoj državi. Treba podsetiti da se gas iz skladišta koristi onda kada je potrebno pokriti pikove u potrošnji. Gas koji se nabavlja za zadovoljenje energetske stabilnosti, odnosno za pokrivanje pikova u potrošnji tada je naskuplji. Da li je nekom palo na pamet da zarad budućnosti svoje zemlje učini baš sve kako bi skladište bilo gotovo? Sa druge strane, projekcije potreba za gasom u Srbiji ukazuju na rast od 44% do 2015.godine. Tome u prilog, Nacionalnim akcionim planom gasifikacije predviđa se gasifikacija još 400 hiljada domaćinstava, odnosno ulaganje u distributivnu mrežu od oko 600 mil evra. Ovakvi ambiciozni planovi jesu deo strategije razvoja energetike Srbije, kojom je šira upotreba prirodnog gasa definisana kao jedan od prioriteta.
I, sve bi to bilo dobro, da Srbija od januara 2007.godine nije uvela na "mala vrata" u gasni sektor, privatno preduzeće sa većinskim stranim učešćem, registrovano za iste delatnosti kao I državno preduzeće JP Srbijagas. Nije dobro, jer će upravo to privatno strano preduzeće da sprovoditi Nacionalni akcioni plan gasifikacije usvojen od strane vlade Srbije!
Isto preduzeće je vlasnik I magistralne deonice magistralnog gasovoda Niš-Pojate (MG9).
To znači da je Srbija počela sa privatizacijom prenosne mreže? Ni jedna pametna zemlja ne privatizuje bilo prenosnu visokonaponsku (ako je struja) bilo magistralnu (ako je gas) mrežu. Gubitkom partnerskog odnosa u Jugorosgazu, Srbija je to omogućila.
Na kraju, sve je začinjeno posredništvom u nabavci gasa, preko ove kompanije, i zataškavanjem od strane političara vezano za visinu i nosioce provizije i zarade ovog preduzeća, naravno na potrošačima u Srbiji.
Napomene uz Finansijski izveštaj za 2006.godinu JUGOROSGAZa"..Mada je u prethodnim godinama Jugorosgaz poslovao sa gubicima, zaključivanjem strateškog ugovora sa Gazexport-om, Moskva RF i Srbijagas- om, Novi Sad o distribuciji celokupnih isporuka ruskog gasa za Srbiju posredstvom Jugorosgaz-a, stvoreni su uslovi za profitabilno poslovanje, pa se ocekuje znacajan iznos dobiti u 2007. I narednim godinama."
Da stvar bude gora, umesto zrelih političara i političkih elita koji preuzimaju odgovornost, kao što tako prirodno koriste svoja prava, gledamo ih kako pravdajući svoje loše odluke nepostojećim ucenama, uteriju strah među svoje građane.
Teško je poverovati da naši političari nisu pametni ili da su neobavešteni (sem jednog, sada već bivšeg). Možda je bliže realnosti, da još uvek nisu izašli iz začaranog kruga sopstvenog JA. To njihovo sopstveno i egositično JA traži hranu u višim procentima na izborima, pa makar to bilo i na pravim tajminzima za pokretanje ili zatvaranje afera.
Neko će reći da "nikad nije kasno" ali se zaboravlja da se to odnosi na ljubav, a toga u ekonomiji, energetici, politici nema.. Tone papira i vremena su potrošeni na otvaranje, a nimalo na zatvaranje afera ali sa rezultatom, kakav god on bio. Gde je greška? kako od fabričke greške koja je danas realnost, izbeći onu sistemsku?
Greška je u gladi za senzacijama, opijenosti vladajućeg establišmenta sopstvenim prikrivanjima sa jedne strane, I svakodnevnim surovim problemima preživljavanja ostalog većinskog procenta stanovništva Srbije, sa druge strane.
Hleba I igara?
Ostaje nada da će "igre" ipak biti raskrinkane, kako bi se moglo ići napred. Ostaje I nada da se ni slučajno neće formirati neki Anketni odbor po ovom pitanju, jer to je onda siguran kraj ili "betonska cipela" budućem razvoju gasnog sektora.
A najviše ostaje nade da će između redova optužbi, mišljenja, folka i klasike, glasači dobro razmisliti za koga će glasati na budućim izborima. Jer ovako baš i ne ide najbolje.