Osobine za budućnost

Tatjana Momčilović RSS / 26.07.2007. u 14:58

Pre nekoliko nedelja prisustvovala sam predavanju koje je organizovao Monster.

Stigla je pozivnica u kojoj zovu na prezentaciju portala ali zanimljivije, predstavili su rezultate istraživanja Univerziteta u Frankfurtu-centra za ljudske resururse na temu "Trendovi u rekruterskoj praksi 2007".

Istog dana stigla je pozivnica i za gostovanje školskog psihologa u obdanište mog deteta da, ukoliko imamo vremena, posetimo predavanje na temu u slobodnom prevodu "Osobine deteta koje treba da podstičete i razvijate".Kad promešam oba dva, na izgled različita predavanja dolazim do tri osobine, možda pre životni stil koji će biti dominantan u vremenu koje dolazi ako već to vreme nije došlo.

 

 

1. sposobnost učenja i prilagodjavanja promenama i tehnologijama

2. mobilnost i prilagodljivost

3. sposobnost prevazilaženja svakodnevnog stresa.

Istaživanje koje su predstavili obuhvatilo je poslodavce i zaposlene. Ne bih o uzorku i metodu istaživanja ali je važno da istaknem da su bili obuhvaćeni od početnika do iskusnih profesionalaca kao i poslodavci koji imaju već nekoliko godina u nazad (DHL na primer) veliki obrt zaposlenih.Značajan porast zaposlenih pojavio se u takozvanim zeitarbeit fimama ili firmama na sat. Ova vrsta zaposljavanja postaje hit ako ne i trend u zapošljavanju.

Firme na sat, zapošaljavaju ljude i iznajmljuju ih drugim, većim kompanijama. Ljudi koji se odlučuju za ovakav način rada polako počinju da se izdvajaju kako kaže studija po:-spremnost da više uče,da se brže prilagodjavaju i da se nose sa stresom neprestane promene radnog mesta.

Ovakve firme mogu zaposliti i tek svršenog studeta i ulagati u njegovo školovanje a ne samo iskusne profesionalce kao do nedavno.

Prošle godine velika firma te vrste http://www.randstad.de/rde/home/index.xml Randstand, proglašena je za poslodavca godine po samo jednom kriterjumu - broju novih ljudi koji su dobili posao.

Ovakve firme uzimaju trenutno oko 4% ukupnih zaposlenih u Nemačkoj i imaju rastući trend.One su bilde najviše zastupljene u 2006. godini pro broju novih radnih mesta.Zašto se poslodavci odlučuju da uzimaju ljude iz ovih firmi i ako su skluplji nego obični zaposleni?

Na prvi pogled, jeftiniji obični zaposleni i nije jeftiniji. Firma za koju radi plaća potrošnju struje, vode pa potrošni materijal, odmore.... deo zdravstvenog osiguranja. Drugo, pojavio se veliki problem motivacije stalno zaposlenih. Ne naravno kod svih, ali učenje, prilagodjavanje i želja zu napredovnjem stoji u direktnoj korelaciji broju godina provedenih u nekoj firmi.

Kada pogledate nečiju biografiju važno je da se vidi progres. Ako ne u različitim firmam, u istoj, ali stalna promena i rast. Najvažnija osobina je ipak - mobilnost. Spremnost da se preselite posle 6 meseci ili godinu dana je izuzetno važna.

Ovakav način života logično podrazumeva stres preseljenja, prilagodjavanja u novu sredinu. Postavlja se naravno pitanje kako u to da se uklope ljudi koji imaju porodicu i koji su svoj život kako tako vezali zu jeden grad.Firme na sat nude rešenje i zu takve slučajeve. Ograničite traženje u jednom okrugu, pokrajini ali ipak morate biti spremni i naravno ugovorom se obavezati da ćete putovati i do 100 km dnevno. Opet svakodnevni stres puta.

Ima, naravno, profesija koje su vezane zu rad u kući ali opet važna je spremnost na prilagodjavanje novim klijentima.Kada pogledam tabele istraživanja u domenu prekvalifikacije opet dolazimo do toga da je promena neminovnost, čak i potpuni zaokret u karijeri činjenica sa kojom moramo da živimo. Mobili, spremni da uče da se prilagodjavaju i da putuju su ljudi koji će se tražiti u firmama i na poslovima budućnosti.

Ovakav stav mora da proizilazi iz svakog razgovora zu posao.

Da li je dete od 5 godina u pravom uzrastu da mu usadjujete takve osobine?

Da neprestano uči i da fakutet nije kraj već samo početak, da mora da je u stanju da se nosi sa svakodnevnim stresom, što bi neki moji poznanici rekli da u životu bude vidra i da bude spremno da se pozdravi sa starim dobrim činovničkim poslom zu ceo život.

Meni izgleda teško ali i kao jedino moguće.



Komentari (18)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

Brooklyn Brooklyn 15:52 26.07.2007

Osobine za budućnost

1. sposobnost učenja i prilagodjavanja promenama i tehnologijama

2. mobilnost i prilagodljivost

3. sposobnost prevazilaženja svakodnevnog stresa.



slazem se. dodala bi jos i entrepreneurial spirit.
Milan M. Ćirković Milan M. Ćirković 00:24 27.07.2007

Buducnost je stigla...

Dobar tekst, samo sto ne znam zasto preuvelicavate poteskoce - to je sve sasvim normalno, i za onog ko nesto vidi vazilo je odavno. Npr:

Da neprestano uči i da fakutet nije kraj već samo početak, da mora da je u stanju da se nosi sa svakodnevnim stresom, što bi neki moji poznanici rekli da u životu bude vidra i da bude spremno da se pozdravi sa starim dobrim činovničkim poslom zu ceo život.

Nikad mi nije bilo jasno zasto bi bilo ko pronalazio u tome ista cudno, tesko, lose ili u bilo kom obliku neprihvatljivo? Aristotel je pisao da se covek razlikuje od zivotinje po tome sto tezi ka saznanju. Jel implikacija cudjenja iz ove recenice to da posle zavrsetka fakulteta polako prestajemo da se razlikujemo od zivotinja? Cinovnicki posao mozda jeste "stari", ali tesko da je ikad ikome bio "stari dobri", osim ljudima koji time priznaju svoju ogranicenost i nesposobnost za nesto bolje. Nije to isto kao u feudalno doba a la "Ime ruze" kad su sva znanja cuvana iza debelih manastirskih zidina - danas postoji ogromna sloboda usavrsavanja, i ko je ne iskoristi moze da se zali samo onom liku koga vidi u ogledalu.
Dilan Dog Dilan Dog 08:37 27.07.2007

Kako?

Kako se stiče sposobnost prevazilaženja svakodnevnog stresa?

Pa to je osnovni problem savremenog čoveka...
Željko Mirković Željko Mirković 08:47 27.07.2007

dobar tekst

deci treba otvarati vidike u svakom slucaju... ali im ne nametati kult posla... posao nikako nije na prvom mestu...
unutrasnje ostvarenje, bilo kroz porodicu i licni napredak, predstavlja stub licnosti...
naravno, ako je imalo potrebnu Ljubav i Paznju u detinjstvu
...sreca, mir...
... a onda polako dolaze i rezulatati
ipak, covek je na prvom mestu
Olivera Vujnović Olivera Vujnović 09:22 27.07.2007

Zeljko

Zaista je sve to tacno. Ja se bojim da mashina uzme coveka pod svoje i da ga jednostavno melje. Kad se okrenes nazaf vidis da ti si svoje najbolje dao nekoj kompaniji.

Kazi mi kako reci STOP i okrenuti se sebi? Kako coveku to u glavi da klikne.

Hvala na odgovoru
Željko Mirković Željko Mirković 10:18 27.07.2007

Re: Zeljko

Tacnog recepta nema ...
ali jednostavno treba imati distancu prema poslu.
jer on nije nas zivot vec samo jedan njegov deo...
po meni treba razmisljati dugorocno i u svakom trenutku pokusavam da sagledam svoj zivot...
jer onog trenutka kad te vise nema na planeti iza tebe opstaje porodica, tvoja dela ... a sa sobom verovatno nosis neki osecaj zadovljstva ili ispunjenosti ako si ga ostvario.
ja se trudim da radim profesionalno i podizem nivo profesije konstatno, ali prioriteti moraju da postoje
Olivera Vujnović Olivera Vujnović 09:20 27.07.2007

Lepo napisano i sasvim tacno

Mislim da se krecemo ka tome da sebe posmatramo kao pojedinacne firme. 'Olivera Ltd.' nudi svoje znanje i sposobnorti i za to ispostavi racun. Moramo da se trudimo da ostanemo u trci i da budemo bolji, brzi i fleksibilniji od konkurencije. Zbog toga moramo stalno da ucimo i da se usavrsavamo.
Atomski mrav Atomski mrav 09:37 27.07.2007

Re: Lepo napisano i sasvim tacno

One man army... :)
To je skroz cool, onda si i President i CEO i CFO...
Onda sretneš negde npr. Atom Ant Inc. pa napravimo joint venture u cilju zajedničkog nastupa na tržištu... objavimo pismo o namerama i tako to :)
Čovek bi pomislio da je "One man army" firma najlakša za upravljati (jer je to definitivno najjednostavniji oblik firme osim onih fiktivnih u kojima niko ne radi), ali kažu da je najteže upravljati sam sobom, tj. da je najteže biti menadžer sopstvene duše da se pesnički izrazim...
dunjica dunjica 13:47 27.07.2007

Plaidoirie za Zeitarbeit?

Da neprestano uči i da fakutet nije kraj već samo početak,

Ovo nije nikakav novitet, tako su učili mene, moje roditelje, njih njihovi roditelji, i tako redom. Ne vjerujem da je u drugim obiteljima mnogo drugacije.

Tatjana, iznenađena sam da navodite samo prednosti zapošljavanja preko firmi na sat. Zeitarbeit agencije su rezultat smanjivanja socijalne odgovornosti poslodavaca, gdje su zaposleni pod većim pritiskom da se prilagođuju, ne samo u smislu kompetencija, nego i radnog vremena i mjesta, te neizvjesnost, koliko će radno mjesto potrajati, je relativno velika. Tu prije svega leži korist za poslodavce, te one koji su duže nezaposleni, jer im omogućuje lakši ulazak u svijet radnih odnosa i šansi za zaposlenje. Iako, ovi posljednji su ponekad u situaciji da uđu u vrzino kolo rada na ovaj način. Oni sretniji skupe dragocjena radna (i životna!) iskustva, uspostave kontakte, a ponekad imaju sreću i da ih firma kojoj su na određeni rok iznajmljeni, za stalno zaposli.

Što se tiče fleksibilnosti i inovativnosti, to će se većina složiti, nisu njemačke vrline. To se sporo, presporo mijenja. Interdisciplinarni pristup radu, istraživanju i radnim biografijama je u razvijenim zemljama postao standard kojem se teži, a u Njemačkoj još uvijek prečesto izaziva podozrenje. Na žalost. Tako je to jedan od glavnih razloga zašto Njemačka gubi atraktivnost na svjetskom tržištu radne snage i usluga (već je s 3. mjesta među svjetskim ekonomskim veličinama pala na 4., iza Kine, a moja je prognoza da se tu neće zaustaviti, dok ne nauče lekciju o značaju inovacije, fleksibilnosti i interdisciplinarnosti).
Tatjana Momčilović Tatjana Momčilović 14:11 27.07.2007

Re: Plaidoirie za Zeitarbeit?

Ne uopste ne

samo kazem sta je rastuci trend. Ko to ne shvati nije bas da ce profitirati. Ako su Vas ucili da morate da se trudite i radite verujte mi da ste u manjini. Iritirana stalnim hukom negativizma htela sam samo da napisem da treba da se radi trudi i uci jer verujte - u manjini su ljudi koji tako misle.

A sve ostalo se slazem sa vama i potouno ste u pravu.
dunjica dunjica 15:39 27.07.2007

Re: Plaidoirie za Zeitarbeit?

Iritirana stalnim hukom negativizma htela sam samo da napisem da treba da se radi trudi i uci jer verujte - u manjini su ljudi koji tako misle.


Ah, kako istinito, bez obzira na geografske granice.

Nisam bila sigurna da li pledirate za Zeitarbeit, pa sam morala provjeriti Ne zamjerite, molim Vas. Ja sam od one fele što se zalaže za Grundeinkommen i te utopijske ideje, koje se u Njemačkoj u posljednje vrijeme sve ozbiljnije razmatraju, a sve manje verspottet.

Nekako sam se ustezala od Zeitarbeit i kada je financijski bilo teško, te uvijek pronašla zaobilaznice u radu na ograničenim projektima, u Selbstsändigkeit. Sada smo to konačno i formalizirali i registrirali firmu. Moguće da će Vam biti zanimljiva naša ponuda, pa ću Vam rado poslati link za našu web prezentaciju čim bude gotova (Consulting & Trainings aka Organisationsentwicklung, ali uz izvjesne specifičnosti, također geografske).

Moram Vam još i priznati kako Vaše priloge smatram izrazito značajnima, zapravo neophodnima na jednom srpskom, ili hrvatskom portalu, jer govore o parametrima koji su i na balkanskim prostorima pred vratima i uskoro će postati nezaobilazni dio ekonomskih priča na tim prostorima.

Srdačan pozdrav iz "arm, aber sexy" *!


* citat Klaus Wowereit, Berliner OB
DejanOz DejanOz 16:01 27.07.2007

Re: Plaidoirie za Zeitarbeit?

dunjica
...rezultat smanjivanja socijalne odgovornosti poslodavaca...

Ima nekih koji su ubedjeni da socijalna odgovornost poslodavaca nesto cega se treba osloboditi, te da je pre svega rezultat nedostatka poverenja u slobodno trziste. A neizvesnost koliko ce radno mesto potrajati nije nista gora od neizvesnosti kada ce se i da li dobiti posao. Ta neizvesnost koliko ce radno mesto potrajati je, uostalom, sve manje relevantna koliko je uposlenost u porastu. Veci problem je u stvari dokvalifikovanje / prekvalifikovanje. Tu opet slabo da ima alternative, osim ako se zaposlenje ne shvata (ponovo) kao socijalna, a ne proizvodna, funkcija.
dunjica dunjica 17:21 27.07.2007

Re: socijalna odgovornost

Vidim, nisam se precizno izrazila. Pod socijalnom odgovornošću sam smatrala: plaćanje po tarifi (barem), redovita davanja za penziono i zdravstveno osiguranje, plaćeno prekovremeno, općenito - ne očekivati (neplaćeni) prekovremeni rad kao obavezu zaposlenih, poštovanje prava na godišnji odmor, ... Naravno, nisu poslodavci tu da preuzmu zadatke socijalnih ustanova, ali je trend da se firme rado kite kvalifikacijom odgovornosti prema radnicima (npr. organizirani vrtići i/ili jaslice unutar firmi, organizacija slobodnog vremena, ... sve ono što firmu ne košta previše, a dobre stručnjake veže za sebe).

Također postoji još jedno "sexy" kretanje na Zapadu - corporate (social) responsibility. Ono se odnosi na utjecaj privrede (fimi, kompanija) na održivi razvoj društva, prije svega civilnog. Podrazumijeva odgovorno poslovanje (ono npr.: da li iskorištavaju žene i djecu u siromašnim zemljama, koji za crkavicu proizvode njihove - kasnije - skupe proizvode), odnos prema okolišu (extra sexy tema ovih dana!), odnos prema zaposlenima i team-building (bilo riječi na ovom blogu), te prisutnost i angažiranost u razvoju lokalne zajednice.

dunjica dunjica 17:31 27.07.2007

Re: Prekvalifikacije

Njemački Ured za zapošljavanje (jedini koji poznajem, ne znam kako je u drugim zemljama, pa ni ex-YU) je pokazao do sada redovito zavidni nedostatak mudrosti po tom pitanju.

Nezaposleni su se onako đuture slali na prekvalifikacije za zvanja koja su momentalno bila tražena, bez obzira na njihove prethodne kvalifikacije, talente i sklonosti. Npr. tokom nekoliko mjeseci ljudi se u ogromnom broju šalju na tečajeve da postanu Event Manager. Sada ih ima kao korova, osim onih koji su se već prije u hodu kvalificirali za taj posao i kojima je izvjesnije da će tu naći i zaposlenje. Onda se ove prve šalje na slijedeću prekvalifikaciju i za neke je to putovanje bosog po trnju kroz nekoliko različitih (pre)kvalifikacija, od kojih im možda ni jedna neće otvoriti vrata zaposlenja.

Ja sam apsolutno za stalni osobni razvoj, DOkvalifikacije, nova saznanja, stručni razvoj. Posebno plediram za obrazovanje u područjima koje nemaju direktne (na prvi pogled samo!) veze s osnovnim zanimanjem. Mislim da je budućnost za mnoge u patchwork-biografijama, što uopće ne mora biti loše, jer pokazuje fleksibilnost, sposobnost prilagodbe i brzog učenja, ... Na žalost, kako sam već pomenula, u Njemačkoj se prednosti istoga još ne priznaju mainstream, iako je neizbježno prije ili kasnije.
mariopan mariopan 22:09 27.07.2007

Re: Prekvalifikacije

Sve sto ste napisali vec danas se primenjuje i ovde u Srbiji i van , to jest u vecim gradovima Evrope.Sve zavisi kako ste vaspitali dete,da li ste njegovu radoznalost dozivljavali kao zivu dosadu ili ste odgovarali na njegova pitanja i ohrabrivali ga da uci,na razne nacine na primer nabavkom knjiga koje mu mogu dati odgovore na njegova pitanja. Samo dete koje ZELI da zna vise uvek ce uciti i za njega nece biti stresna promena posla vec ce da to shvati kao priliku da nauci nesto novo.

A to se zaista deci usadjuje kada su mali,ta radoznalost pa izgraditi radne navike,red,rad i disciplinu.To dete ne treba da dozivljava kao prisilu vec kao potrbu da kasnije samo sebe drzi pod kontrolom sto je vrlo bitno i za kontrolu stresa i bolje napredovanje na poslu.

Najvece razocarenje za vredne mlade ljude je sto bolje poslove,ovde u Srbiji jos uvek dobijaju rodjaci,kumovi i prijatelji direktora,a njih opet postavljaju politicari i to ne po sposobnosti nego po podobnosti. To vrzino kolo dovelo je do sloma nase privrede i mnogo je mladih koji su otisli da ,tamo negde u svetu,pokazu sta znaju.Takvih ima,verujtei vrlo su uspesni bas zahvaljujuci svemu sto su naucili,to jest da stalno uce i napreduju.I to lako rade,valjda zato sto su mladi.Kako to raditi u godinama pred penziju to ne znam ali deca se snalaze sasvim dobro to kazem iz licnog iskustva.
Brooklyn Brooklyn 22:40 27.07.2007

Re: Prekvalifikacije

Najvece razocarenje za vredne mlade ljude je sto bolje poslove,ovde u Srbiji jos uvek dobijaju rodjaci,kumovi i prijatelji direktora,a njih opet postavljaju politicari i to ne po sposobnosti nego po podobnosti.


ne brini, kod mene u firmi nece nikog postavljati politicari, a i smatram da nije dobro mesati rodjake i biznis :)
vucko vucko 00:35 28.07.2007

Kad političari zapošljavaju

Hehe, Brook, mislim da si malo previše rigidna što se tiče politike zapošljavanja, ako misliš da otvaraš firmu u Srbiji.

To zapošljavanje od strane političara je neka vrsta malo kompleksnijeg finansijskog instrumenta - miks više instrumenata različitih likvidnosti i prinosa.

Ne mora čak ni da bude preterano složen za modeliranje, to naši političari ne vole - tako da si verovatno u blagoj strateškoj prednosti :)
Brooklyn Brooklyn 01:00 28.07.2007

Re: Kad političari zapošljavaju

sto bi rekli ovi tvoji (englezi): there's more than one way to skin a cat :)

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana