Kad smo birali mesto (plac) na kome bi gradili kuću jedan od kriterijuma je bio da ne bude "go", odnosno, da ima neko drveće na sebi. Mesto koje smo posle godinu dana potrage u radijusu od 30 km od Bodruma odabrali je ispunjavalo taj uslov. Zatekli smo vrlo lep dud, šest starih krušaka (ah, kad bih imao kazan – ove sezone rodile ko lude), par smokvi, nekoliko stabala nara, nekih divljih krušaka i što je najvažnije jedno dvadesetak (da budem sasvim iskren nikada ih nismo, ono baš skroz, prebrojali) stabala maslina.
Tih dvadesetak su pitome kako ovde kažu "pametne" (akılı) masline, onih "ludih" (da, tako ih zovu – deli) iliti nekalemljenih mladih ima barem još toliko. Ove naše pametne su različite starosti i veličina, od 20 cm u prečniku do onih koje ne mogu da obgrlim, što znači obim > 185 cm (komada 2).
Maslina je najveći individualac među drvećem. Mislim, kad kažeš/misliš štajaznam čempres, platan, hrast itd. imaš neku mentalnu sliku koja se poklapa sa većinom primeraka vrste. Eeee to je malo drugačije kad je maslinovo drvo u pitanju. Nema dva ista maslinova stabla, ne samo dva ista nego skoro da nema dva koja liče – sve su individualci. To se najbolje može videti u maslinjacima gde postoji uniformnost redova. Jedno stablo je nakrivljeno i izvija se na jednu stranu drugo na suprotnu. Ne znam za bilo kakvo objašnjenje zašto je to tako, naime, da je, recimo, vetar presudan faktor verovatno bi bila nakrivljena barem slično. No, kako bilo, upravo ta individualnost ih meni čini uzbudljivim.
Neću uopšte da ulazim u simboliku maslinovog drveta, grančica i sl. ali moram reći da kad sam prvi put razapeo ležaljku (hamak) između dva maslinova stabla i legao u nju gledajući nebo kroz krošnje to je bio, skoro pa, spiritualni doživljaj. U svakom slučaju, sada mi je teško da zamislim bolji i brži način relaksacije od kuliranja između dve masline (srećom, to se može činiti preko cele godine).
Ovo jeste maslinarski kraj, ali pravih maslinjaka je relativno malo i svi su relativno mladi. Kako? Pa, ovde žive potomci Yörük-a, do nedavno nomada, koje je republika sredinom prošlog veka primorala da se nastane za stalno. Do tada su bili stočari koji su lutali odavde (obala Egejskog mora) do Anadolije (reč yörük vuče koren iz glagola yürü – hodati). Jedan od stimulansa za naseljavanje je pedesetih godina prošlog veka dao prvi demokratski izabran (i harizmatičan) premijer Turske Adnan Menderes, tako što je njegovom agrarnom reformom u ovim krajevima omogućeno da svako ko "pripitomi" divlje masline dobije tapiju na zemlju na kojoj je to učinio. Zahvaljujući Menderesu, moj komšija Hasan (lonely donkey rider) ima nekih 70 hektara brda i dolina pod maslinama – otac mu je očito bio vredan čovek (i Hasan je). Elem, sada se za te masline kaže Menderesove masline.
[Btw posle vojnog puča 1960. i prekog suda Menderes je obešen 1961. Rehabilitovan je 1990.]
Po ovdašnjem običajnom pravu "čije masline toga je i livada" ne važi. Naime, ima slučajeva da je vlasništvo drveta i zemlje na kojoj je isto u različitim rukama. Tako na Zehrinom placu dva maslinova drveta pripadaju nekoj porodici iz Čomlekčija, a baš danas videh Sulejmana Katara sa trogodišnjim unukom na Huseinovoj njivi da skupljaju masline ispod drveta koje je njihovo. Kako je došlo do takvih slučajeva ne znam tačno. Pretpostavljam da kad su seljani prodavali jedni drugima zemlju nisu prodavali i svo drveće na njoj. Enivej zakon ne priznaje to običajno pravo, tako da ko danas kupi zemlju zna da je kupio i sve što je niklo iz nje.
Oko maslinovog drveća u suštini nema puno posla. Početkom proleća (to je ovde februar) doteruju se krošnje. Seku se grane koje se suše i one koje rastu ušrek ili kako to ovde kažu treba "otvoriti krošnju". Proletos, s obzirom da su naše masline bile prilično zapuštene taj proces je rezultirao sa jedno metar drva. Sređivanje krošnji mora da se radi postepeno ako se želi imati kakvu-takvu berbu (može i radikalno ali onda treba čekati tri godine da se nova krošnja oformi da bi donosila plod). Amaterski računam da će trebati još dve godine da naše masline dođu do punog sjaja. O tome kako gori maslinovo drvo kasnije. Takođe u proleće je dobro okopati ih i nađubriti. To ovde niko ne radi, osim tih novih (dođoša) plantažera. Mesec-dva kasnije dobri domaćini isprskaju krošnje lekom. Lek (na turskom ilaç – ilač) je u ovim krajevima generička reč za apsolutno svu hemiju, od pravih lekova za ljude i životinje preko preparata za biljke do silikona ili pene za zaptivanje prozora na kući i sl. Elem, lek za masline znam da sadrži plavog kamena, a šta još nemam pojma.
Maslina je iznenađujuće živahna biljka i izdanci vrlo brzo rastu iz podnožja stabla, te ako se oni ne uklanjaju drvo stvori bokor oko sebe, koji, naravno, ne služi ničemu osim odvlačenju energije za pravljenja lišća, cveća i plodova. Zato se ti izdanci povremeno 2-3 puta godišnje uklanjaju. Za to služi alat koji se zove "čapa" i koji je sličan našoj bradvi samo sa druge strane ima deo koji liči na sekiru. Ne treba biti nežan pri tom procesu, jer izdanak treba "iščupati" iz kore, ako se samo preseče (kao što sam ja moronski prve godine probao da obavim posao baštenskim makazama) na tom mestu će vrlo brzo niknuti 2-3 nova.
Krajem aprila i tokom maja masline cvetaju. Cvetovi su neobično mali nemaju ni 1 cm u prečniku, svetlo žute su boje. Mnoštvo cveća ne znači da će biti i dobra godina. Ove godine smo se veoma radovali tokom cvetanja, međutim rana vrućina je prosto "spržila" većinu cvetova. Postoji neki lek za zadržavanje cveta, ali to nisam video da iko radi osim Leventa (prosvećenog kauboja – bivši istanbulski izdavač, sada kravar u selu do našeg), no on je opsednut hemijom inače.
Ako godina (zima i proleće) nisu bili jako kišni (već treću godinu ovdašnji slučaj) nije zgoreg krajem leta (avgust-septembar) zalivati masline. Tada su plodovi veličine vrha malog prsta i može se videti kad su "žedni" – izgledaju sparušeno.
To bi otprilike bio sav posao oko maslina. Osim, naravno, berbe ali to u sledećem nastavku.
=====================================
Beleške na margini
Sad kad sam već napisao tekst primetih da sam zaboravio da napišem da je turska reč za maslinu zeytin iliti zejtin, kako za drvo tako za plod i nema nikakve veze sa uljem.
Maslinova stabla postaju šuplja relativno rano (već kad je prečnik stabla > 30 cm velika je šansa da je šuplje). Koliko znam taj proces (hollowing) je normalan za svaku vrstu drveta (ne označava bolest). To ih čini (maslinova stabla) idealnim staništem i/ili mestom za igru vevericama. U stanju su da se ganjaju kroz lavirinte unutar stabla po čitav sat (pretpostavljam da je to za te male brze glodare čitava večnost).