Kontekstualna razmatranja - socinjenije vtoro

milanmuz RSS / 04.11.2008. u 20:30
Par momenata u utorak popodne - cekajuci majstora i druge scene

I dalje pusim. A obecao sam sebi da vise necu. Tako je gadno kad pokusavas da se otarasis necega sto je organski povezano sa tvojim identitetom. Mislim da to nema toliko mnogo veze sa fizckom zavisnoscu (ok, svestan sam da je ima, ali mislim da nije tako strasna) koliko nagla promena tvoje pozicije u drustvu. Pregrupisavanje. Promena drustvene grupe sokira psihu koja je, nalik R(ead) O(nly) M(emory), jednom programirana u odredjenom kontekstu, moze samo da se dogradjuje, preznacava, ali basic setting ostaje isti. Svaki pokusaj njegove promene izaziva sok u egu pojedinca. On je posledica preznacenja nase licnosti. Jer, covek je od samog pocetka svog zivota refleksija drustva u kome se nalazi, i ono njim upravlja u skladu sa imanentnim mu determinantama.
Dve teorije o volji su mi poslednje vreme prilicno okupirale paznju. Obe poticu iz filma Waking Life (Richard Linklatert.gif, 2001). Jedna od njih pretpostavlja da covek nema volje jer njime upravlja fizika, odnosno, da se sve covekove aktivnosti mogu objasniti zakonima fizike, dok druga razmatra mogucnost da Bog upravlja svima nama. Ja mislim da covekom, a sto je, na neki nacin, korespodentno sa obe ove teorije, od njegovog nastanka (jedna od razlika je u tome sto ja mislim da je covek nastao od majmuna, dok poklonici ove druge teorije bes problema mogu pretiti dalji tok teksta, jer ova, naizgled sustinska, razlika ne utice na moje misljenje o volji) upravlja drustvo. I da sve sto covek radi, celokupna njegova aktivnost, fizicka i mentalna, moze da se opise nekim "drustvenim zakonima", koji nalik onim fizickim, integrisu u svoji mrezu znacenja, normi, sankcija svaku delatnost pojedinca. Zato mislim da totalitarna drustva ne postoje, da je to paradoksalni pojam. Jer, sva drustva su totalitarna, a njihove razlike mi prosudjujemo na osnovu sopstvene postavke elementata drustvenog uredjenja koga smo proizvod, te tako nekima dodelimo epitet totalitarnog jer se izvesna njegova znacenja ne poklapaju sa nasima.

Od naznaka moci simbolickog rasudjivanja, covek je sklon da estetizuje svoju okolinu. U danasnje vreme, integrisanjem "marketinskog" nacina misljenja u sve sfere drustvenog delovanja (kakvo je btw. jedino moguce), estetizacija postaje jedan od dominantnih vidova komunikacije. Moda, na primer, kao estetizacija coveka, otelotvorenje konstrukta individue, mreza znacenja koju nosi "bezlicno bice", jeste ono sto covek jeste. Moda ne cini coveka, mode je covek. Covek bez mode ne postoji, svaki detalj na coveku predstavlja nesto i tu je zbog drustva, tj. drustvo ga je tamo stavilo. Mi se ne oblacimo prema sopstvenom ukusu. Mi se oblacimo, sisamo, cesljamo, sminkamo, hodamo, pricamo, pevamo, slikamo, sviramo, reziramo onako kako nam drustvo odredi. Paradoks je u tome sto se to isto drustvo koje nas odredjuje, opisuje, jednostvano cini, nastaje, oblikuje se, menja se zahvaljujuci nama samima. Proces je nezaustavljiv u jednoj tacki. Vremenski i prostorno je vrlo determisan i spoljasnjim (bioloski, geoloski, meteoroloski problemi) i unutrasnjim faktorima. Pocetak nije moguce rekonstruisati niti pretpostaviti kraj. Mogu se sagledavati krupne promene, ali njih uzrokuju one daleko sitnije, vezane za neke drustvene mikrostrukture koje je skoro nemoguce percipirati kao potencijalne nosioce krupnih drustvenih transformacija. Mi smo samo zemljiste, tlo, ili ako nije momenat za poljoprivredne metafore, processing units koje su u neprekinoj obradi informacija sa inputa i outputa, s tim, sto su input i output tesko razlucivi. Mi strvaramo stvarajuci sebe. Mi smo sopstveno okruzenje. Homeostazna potreba coveka kao bioloske (jos uvek dominantno, jedine moguce) individue (trijumf/poraz genetskog inzinjeringa nad biologijom bice ujedno i trujumf/poraz drustva nad prirodom, kolektivnog nad individualnim) je da sebe, da upotrebim vec rabljen metaforicki aparat, "procesuira" u sto, za okruzenje, citljiviju pojavnost. Vec prema istoriji "procesuiranja" on bira svoje citace, te izgradjuje sebe (naravno, samo prividno, drustvo ga gradi) u okviru drustvene grupe (pod kojom podrazumevam pre odredjenu grupu drustvenih simbola, sistema znacenja, diskursa nego jedinki zajednickih interesa) koja odgovara "valentnom broju" koji, za drustvo i za sebe (sebe, takodje, sagledavamo samo iz perspektive koju nam je drustvo izgradilo) nosi pojedinac.


Komentari (0)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana