???"Mokranjčevi dani"???

Dejan Švajner RSS / 27.07.2007. u 11:09

mokranjacfj7.jpgHoće li neko da pomogne festivalu «Mokranjčevi dani»?

Apel za pomoć je već uputila direktorka festivala Dragana Knežević 23.jula i na tome još uvek sve stoji.
Relativno mala sredstva su potrebna da bi se ovaj festival, 42. po redu, sačuvao i održao. Poređenja radi, prošlogodišnji budžet je iznosio 4,2 miliona dinara (1,2 opština Negotin, 2 Ministartvo kulture i 1 sponzori).
Ove godine negotinski budžet ponovo izdvaja isti iznos (bruka), dok recimo duplo manji kladovski izdvaja 2 miliona za Etno festival u organizaciji privatne firme EFESEFIS doo. Ministarstvo kulture je dalo usmeno obećanje «da će se nešto već naći», ali zvanično u njihovom budžetu te stavke nema.
Da ironija bude veća, predviđeno je da ovogodišnji festival otvori ministar kulture Vojislav Brajović (DS), a uvodnu besedu bi održala književnica Vida Ognjenović (potpredsednica DS).
Znam da će ovo pročitati i blogeri bliski ovim ljudima i verujem da svojim autoritetom u ovoj stranci mogu pomoći očuvanju jedinog festivala horova u Srbiji čija je greška što se tradicionalno održava u Negotinu, nepismenoj provinciji, a ne u Beogradu koji bi premijeru «Rekvijema» Ksenije Zečević imao tek nakon tri dana od premijere u Mokranjčevom rodnom gradu.
Gospodine ministre, ljudi žive i van Beograda.



Komentari (16)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

Vlasta Vlasta 11:58 27.07.2007

Sramota me,

Ne što nemam ja lično da dam već što u ovoj zemlji treba ovako da se moli za Mokranjčeve dane! Eto, na takve stvari mislim kada pričam ono što sam u tekstu napisala. Možda ne bi bilo zgoreg podsetiti ljude putem medija ko je bio Stevan Mokranjac. I da se naglasi da iz praktičnih razloga ne može da se takmiči u Grandu ili gostuje na Pinku. I šta je učinio za svetsku muzičku baštinu. Samo za Bregovića ih možda zna više. Nažalost.
MMMila MMMila 14:56 27.07.2007

Re: Sramota me,

Vlasta
I da se naglasi da iz praktičnih razloga ne može da se takmiči u Grandu ili gostuje na Pinku.

Ili da svira Palmi na slavi!
Luka Ivanišević Luka Ivanišević 21:42 01.08.2007

Re: Sramota me,

Vlasto,
Kao što napisah u mom komentaru, ja sam radio maturski rad o Mokranjcu i radeći o njegovom životu i delu shvatio sam da je on zaista velikan naše muzičke i kulturne scene. Ali nažalost, naša kulturna scena se svela samo na grand show(moram ovo da pišem malim slovima jer ne zaslužuje ni kičem ni šundom da se nazove) Cecine pesme i slično.
Kako vreme odmiče i Mokranjac će biti zaboravljen a naša deca i unuci će biti prisiljeni da uče napamet i da pevaju pesme Cece Ražnatović i sličnih i takvi će nažalost biti velikani muzičke i kulturne scene i narodnog melosa.....
Srbijo, šta si doživela!
Pozdrav Luka
Vlasta Vlasta 08:24 02.08.2007

Dragi Luka,

jeste situacija nezgodna, ali ne treba da prepustimo baš sve slučajnosti i onima koji trenutno imaju najviše moći kada je u pitanju građenje imidža Srbije. Ja to vidim ovako: OK, nema problema, dobili ste medije, ali mi ćemo sa strane, sa rubova, da činimo sve što možemo i da vam sa strane uletimo klizno. Ja sam od onih što uvek veruju da može bolje. Ako može gore, može i bolje. Sve je više muzičkih festivala i koncerata koje do pre deset godina nismo mogli ni da zamislimo. Kada oni postanu profitabilni, okrenuće se država i ka njima, niko nije gadljiv na pare. Samo, da bi nešto postalo profitabilno, mora da bude masovno, a da bude masovno, mora da mu se da malo više mesta na medijima. EXIT je uspeo. U NS se sprema još jedan, drugačiji festival. Ali, nažalost, mislim da si u pravu, i ako ne bude većeg odziva javnosti, vredne manifestacije poput ove mogu da se ugase. U pitanju je muzika koja ne može da računa na popularnost i masovnost i državne strukture moraju da osete od kolike je važnosti njeno očuvanje. Država koja ne brine o nasleđu svojih velikana, zahvaljujući kojima je njeno ime ispisano u nekim svetskim knjigama i enciklopedijama, država je na umoru. Bez duše. E, sad, ne mogu da očekujem od privatnih televizija da se bavi ovakvim stvarima, dušom državnom, ali ZAHTEVAM da se time pozabavi, naprimer, državna telivizija. Da ne govorimo o nadležnim ministarstvima.....
Luka Ivanišević Luka Ivanišević 18:36 02.08.2007

Re: Dragi Luka,

Imaš pravo Vlasto, i to bez pogovora. Mi smo narod koji se diči našim precima i prošlom kulturom, a pogledaj koga i šta danas slavimo. Jesi li čitala knjigu: "RAT NA BALKANU 1914-1917 I RUSKA DIPLOMATIJA " kneza Grigorija Trubeckog? Ako nisi pročitaj je. Mislićeš da sam rusofil, ali nisam i ne preporučujem je u tom nekom smislu rusofilstva nego što tu ima jedan deo kada Trubecki govori o srpskom šovinizmu. Nimalo lepa karakteristika....
Luka Ivanišević Luka Ivanišević 18:36 02.08.2007

Re: Dragi Luka,

Imaš pravo Vlasto, i to bez pogovora. Mi smo narod koji se diči našim precima i prošlom kulturom, a pogledaj koga i šta danas slavimo. Jesi li čitala knjigu: "RAT NA BALKANU 1914-1917 I RUSKA DIPLOMATIJA " kneza Grigorija Trubeckog? Ako nisi pročitaj je. Mislićeš da sam rusofil, ali nisam i ne preporučujem je u tom nekom smislu rusofilstva nego što tu ima jedan deo kada Trubecki govori o srpskom šovinizmu. Nimalo lepa karakteristika....
jeca jeca 14:12 27.07.2007

Užas!

Ne mogu da verujem da ovo čujem. Da li je moguće da će ministarstvo kulture pustiti ovaj festival da propadne. Ovo je mislim jedini festival horova u Srbiji gde se mogu čuti dela čuvenih autora duhovne i svetovne muzike, kao i izvođenja savremenijih kompozitora. Na stranu to što ja volim da slušam duhovnu muziku u interpretaciji nekog dobrog horskog ansambla....ništa lepše od toga, ali zar niko u ministarstvu ne prepoznaje ovaj festival kao nešto što je bitno za očuvanje/negovanje našeg kulturnog nasleđa. Ako smo imali nešto dobro u ovoj zemlji to su horovi, ako se nešto može nazvati našim to su Liturgija Stevana St. Mokranjca ili Mokranjčeve rukoveti, da ne govorim o delima Zorana Hristića i još mnogo drugih autora. Moj kulturni indentitet je taj a ne etno festivali, a ako je ovo jedinstveni festival te vrste u našoj zemlji koliki ignorant moraš da budeš a da to ne prepoznaš. Ne čudi me što je Vida Ognjenović predviđena da održi uvodnu besedu, da smo normalna zemlja koja poštuje svoje velikane bila bi stvar prestiža pojaviti se na ovakvom festivalu. Ovako, ne znam šta da kažem osim skandalozno ponašanje ministarstva kulture, na njima je sva odgovornost ako se Mokranjčevi dani "ugase".
Sanja Perić Sanja Perić 17:57 27.07.2007

Čita li uredništvo bloga 92 blogove?

Pitam se da li neko od onih koji spremno podržavaju svaku akciju, stimulišu masu na pokret, davanje krvi ili protest zbog atentata na novinare, čita i ovakve vesti u kojima i te kako ima mesta za akciju blogera...

Može li u vestima na TV B92 da se ovaj problem spomene i pokrene bar nešto... reakcija javnosti na inicijativu nekog medija, treba da je u neku ruku cilj. Mlaka reakcija na represiju poput ove, kojom se guše nacionalne vrednosti i tvorevine, a samim tim i nacija zatupljuje, samo mogu da budu odraz društvene nezainteresovanosti.

Verovatno da Mokranjčevi dani nisu komercijalna manifestacija... nema tezgi i "ugrađivanja", a i Mokranjac je upokojen već sto godina pa "neće da se ljuti".

Da sve ovo nije šala, potvrdjuje i sledeca vest:

Direktorka negotinskog festivala "Mokranjčevi dani" Dragana Knežević uputila je danas apel da se sačuva ta muzička manifestacija jer ukoliko se ne obezbede dodatna finansijska sredstva, 42. festival horova moraće da se otkaže. Finansijska pomoć festivalu trenutno je neophodna kako bi i posle nas preživele i vrednosti poput Mokranjca, koji kao velikan i jeste nacionalna vrednost Srbije, izjavila je Kneževićeva u telefonskoj izjavi Tanjugu.


e jadni li smo...
drago drago 18:26 27.07.2007

Crkva i Mokranjac

Ne znam da li sam paranoican ili mi se cini da i pravoslavna crkva ne gleda bas blagonaklono na Mokranjca. Cini mi se da mu je sudbina slicna Dositejevoj.
Svuda moze da se procita da je bio "slobodni zidar" ili ono o zanemarivanju jednoglasnog pevanja koje se forsira medju "vizantincima" i zilotima, na ustrb sve vise omrazenog evropskog horskog pevanja koje su modifikovali za nase prilike Mokranjci (Vasilije, Jovan, Stevan) itd. Mislim da je horskom pojanju odzvonilo u pravoslavnim hramovima?!
Da li ima necega u ovom mojem razmisljanju?
jeca jeca 19:59 27.07.2007

Re: Crkva i Mokranjac

Zaista prvi put čujem tu informaciju da naša crkva (pravoslavna) ne gleda blagonaklono na Mokranjca. Ne razumem ako je to i tačno da li je to sadašnja crkvena politika da Mokranjac nije "in" ili je to oduvek tako bilo. Ja se nadam da horskom pojanju nije odzvonilo, jer koliko znam Rusi jako drže do horskog pevanja i imaju čitav niz kompozitora koji su pisali upravo za horove od Česnokova, Čajkovskog da ne nabrajam sve koje znam i oni vrlo drže do toga. Sa jedne strane znam da sve može da se izbriše gumicom i da se proglasi javno ili tajno nepoželjnim, tako da ovo što vi govorite mi uopšte ne zvuči nemoguće, samo se nadam da ako i bude takvih pokušaja da će biti prolaznog karaktera. Valjda i u našoj crkvi ima neka struja koja bi takvo ponašanje smatrala suludim. Ovo sve govorim pod pretpostavkom da ovo što ste vi napisali je tačno. Sada mala digresija,bilo bi super kada bi na ovom blogu pisao neki poznavalac dešavanja u našoj crkvi, to se npr. često dešava u Peščaniku samo ne mogu da se setim imena, ali npr. Jovan Bajford što da ne.
drago drago 22:00 27.07.2007

Crkva i Mokranjac

Jeco ,prilicno pratim pravoslavne forume tako da sam primetio da tamo vlada veliki "otklon" od tzv. baroknog viseglasnog pojanja. Licno znam da su iz nekih crkava vec i bukvalno proterani horovi, cesto se govori da im nije mesto u hramovima vec u salama i dvoranama, u crkvi je dovoljna i pevnica. Ali, stvarno steta, tu se moglo svojevremeno cuti i vrlo dobrih pevaca, cesto i operskih, koji su onako, za svoju dusu pevali u crkvenim horovima. Ruska crkva na Tasmajdanu je stalno negovala dobar hor sa vrlo dobrim zenskim i muskim vokalima onako torzestveno i glasno kako cini mi se, jos samo rusi znaju da pevaju. I ja pozivam nekog strucnijeg da se oglasi povodom ove teme.
Evo jedne "ljubiteljke" i braniteljke tzv. vizantijskog pojanja u pravoslavnim crkvama, koje je sve popularnije a navodno je izvorno nase...hmm?!
http://www.vidovdan.org/article367.html
jeca jeca 23:18 27.07.2007

Re: Crkva i Mokranjac

Hvala Drago na objašnjenju, kao i na ovom tekstu Vesne- Sare Peno (inače nemam pojma ko je ta žena). Njena poruka je da dela kompozitora koji su reformisali našu pravoslavnu muziku po uzoru na zapadne kompozitore i samim tim uspostavili neke nove muzičke standarde, nisu podobna da se izvode u crkvi jer imaju uticaje zapada u sebi, što je po njoj loše. To je univerzalni princip ovde, da ljudi koji se obrazuju na zapadu i koji uvedu nešto novo i tako obogate našu kulturu pre ili kasnije bivaju proglašeni nepodobnima ili nepotrebnima. U stvari ja ne vidim razlog za ovo izbacivanje horova iz crkava, osim da i u tom segmentu se što više udaljimo od zapada, tako nećemo imati ni jednu jedinu zajedničku tačku sa lošim zapadom. Naši vernici će moći u crkvi da uživaju u istočnjačko-vizantijskom jednoglasnom pojanju i verovatno da uživaju u propovedima Amfilohija Radovića i njegovih istomišljenika. Šta reći osim da nam uvek ostaju ruski horovi i kako ste vi rekli dvoransko slušanje srpsko-zapadnjačke- duhovne muzike. Samo treba naći neku akustičnu dvoranu.
babic babic 01:44 28.07.2007

Re: Crkva i Mokranjac

Na žalost,država podržava Guču i Egzit,iako oni imaju pun komercijalni kapacitet da se sami izdržavaju.Kolateralna šteta toga su ovakve manifestacije koje nisu komercijalne.
sinadin sinadin 13:11 28.07.2007

Popovi i polifonija.

Molim vas, šta naša nesretna crkva zna o višeglasju? Za Boga miloga, pa mi zapravo i ne znamo šta je to Srpska muzika te bezbrižno posežemo za melizmatičnim jednoglasim melodijskom formama sa istoka. Takav je odnos koji kao narod imamo prema muzici. Kada je ubijen premijer Đinđić na nekim televizijama su puštali takozvanu “klasičnu muziku”, koja je po narodnjačkoj definiciji “tužna“. U ime te izmišljotine, tih dana smo mogli čuti Štrausove valcere i neke od najveselijih stavova simfonijske literature. Nakon toga nije čudno kada čujem da Mokranjac nije "pogodan" i da neuki popovi i popadije baljezgare o jednoglasju. Jednog mog studenta pitali su u Žiči čime se bavi a kada je on odgovorio da studira klavir, pop se prekrstio i podviknuo da bi ovaj morao da svira neki od "božjih" instrumenata, na primer frulu ili gajde. Kakve sad pop, molim vas, ima veze sa etnomuzikologijom i izborom demonskih odnosno anđeoskih instrumenata!? I kakve su to strahovite gluposti? Da nije opasno, bilo bi smešno.

Odnos prema muzici zapravo ni ne postoji. Kada su odgovorne za spot o Srbiji na CNN-u pitali o problemu sa muzikom, neko je, onako, usput odgovorio da se previše pažnje posvećuje ”nevažnim detaljima”. Muzika je za njih efemerna, uzgredna pojava o kojoj ne treba previše razmišljati. Zbog toga smo pre izvesnog vremena za himnu mogli da dobijemo militarni marš, zbog toga se u skupštini raspravljalo o lemljenju himne ”Bože pravde“ i pesme ”Oj svijetla majska zoro“. Za naše nepismene ali izabrane, sasvim je moguć lem jedne durske i jedne molske kompozicije, u različitom taktu i sa dijametralno suprotstavljenim harmonskim jezikom i karakterom. Ta stvar je u to vreme bila do te mere nevažna, da nije konsultovan ni nijedan muzikolog sa Fakulteta muzičke umetnosti.

Građanska opcija je jedini spas za Srbiju jer su stvari o kojima pišem opasno oboljenje koje implicira dalje komplikacije u kolektivnoj svesti jednog naroda. Ne smemo dozvoliti da se kultura marginalizuje do svrstavanja u ”nevažne detalje”. Moramo shvatiti da je naše istorijsko opredeljenje, kultura razvijene Evrope a ne tek aplikativna predizborna Islamska šota na Trgu republike. Razlika između naše i njihove Srbije postoji na najelementarnijem nivou - to je razlikovanje kulture od Bregovićevog “Orkestra za svadbe i sahrane”.

Mokranjac je bio slobodni zidar baš kao i Dositej Obradović. Zar ne treba zbog toga da ga više cenimo? Ne mogu da nađem opravdanje za postupke nekih naših popova i političara, te javnih ličnosti koji su o masoneriji govorili kao o tajnom udruženju koje kuje zaveru protiv države, protiv crkve, protiv čoveka samoga. Ne razumem anti-masonsku pomamu koja je nastala nakon istorijske krize koja je našu zemljiu dovela do ruba propasti. Umesto da smo zagledani u sve one činioce koje bi državi pomogli u sticanju međunarodnog priznanja, mi smo i dalje spremni na samoobmanjivanje koje nam donosi ogromnu štetu. Kada se uzme u obzir koliko je dobra porodila jugoslovenska masonerija a koliko zla jugoslovenska politika, tada se uistinu u čudu možemo zapitati o pravom poreklu tih bizarnih okolnosti koja je od masona načinila đavole a od političara bogove. Da li mi uopšte imamo pravo da nakon Mokranjca, Vajferta, Vuka, Dositeja i Andrića istorijsku ulogu Slobodnog zidarstva naružujemo slaboumnim interpretacijama koje njenu delatnost opisuju kao nepatriotsku, nemoralnu i sektašku? Da li smo u stanju da uvažimo elementarne istoriske istine ili i tu pokazujemo taj nacionalni nesretni razvojni defekt oličen u nečemu što smo, obnevideli u samoljublju nazvali "inatom", pa u orgiji gluposti proizvodimo dobro u loše a loše u dobro?

Dok Mokranjca proglašavaju za nepodobnog, Srbija u kojoj živimo i radimo još uvek je razapeta između dana i noći, ogromna većina u njoj je tek puka većina, neosvešćena svetina koja se izdaje za narod. Ona ne trpi tuđ uspeh, ne poštuje nadređene; čak ih prezire i mrzi. Svako ko je odbacio zlo, javno je prezren. U zemlji u kojoj se zlato, častoljublje i moć prihvataju kao najvažnije i najsvetije u čovekovom životu, sve je moguće. U takvom životu ubija se iz zabave, vara se iz uživanja a greši po navici. U našoj zemlji pogrebna zvona zvone za dane seoskih vašara, retard ubica premijera objavljuje autobiografiju, nežnost je odraz lošeg vaspitanja a grubost najveća vrlina, srednjoškolci se na smrt prebijaju ispred svojih škola a učenice beogradskih elitnih osnovnih škola prodaju za paklo cigareta. Lenjost umesto radinosti, zlo umesto dobra, glupost umesto pameti. U toj zemlji vlada najnekreativniji haos. Moguće je i to da najuspešniji budu potisnuti od prosečnih. Pametni se sklanjaju u stranu da bi glupi imali više prostora za svoj imbecilni posao. Ti uspešni se međutim, prečesto zadovoljavaju saznanjem da nisu izbodeni nekim od bureka masnim bodežom ili ubijeni ispod jakne sakrivenom utokom. Prosečnost se u noći osnažila a čast je prezrena kao greh. Greh je zamenio mesto sa vrlinom tako da i u jutro vlada gust mrak.

Izvinjavam se na podužem komentaru. Zovem se Dejan Sinadinović, pijanista sam i profesor na FMU Univerziteta umetnosti u Bgd. Boriću se svim snagama da se situacija sa Mokranjčevim danima promeni.
audrey audrey 22:54 28.07.2007

Re: Popovi i polifonija.

Poštovani profesore Sinadinoviću,
iskreno Vam hvala za ovaj post, slažem se sa svakom Vašom rečenicom. Muzika je u svakoj državi samo odraz opšte kulturne svesti, a i bilo bi zaista neobično da je drugačije. Utoliko je dragocenija svaka manifestacija pravih vrednosti, svaka osoba, svaki pijanista, svaki profesor muzike. Nažalost, prava muzika će još neko vreme sigurno ostati marginalna, ali kako vidim svaki put kad se vratim u Novi Sad, ona nikako ne propada, naprotiv, rekla bih. Kvalitet izvođenja je solidan i primeren malom mestu, ali je interesovanje za klasičnu muziku, kako sudim prema posećenosti koncerata, ipak zadovoljavajuće, i svakako veće nego u vreme moje mladosti i grozničavog traganja za pločama i notama, 90-tih. Jedini izuzetak su nesrećne predstave opere i baleta, koje i dalje trpe nevaspitanje školske dečurlije, pod moranje dovedene (što je pedagoški nonsens prvog reda).
U Hamburgu se svake nedelje drže službe u srpskoj prav. crkvi, uz koje pojanje obavlja nekoliko starijih žena, potpuno nepripremljenih za taj posao, o harmoniranju sa popom nema ni govora. Nedostaje mi četvoroglasna liturgija, i jedino što imam ovde je baš CD sa Mokranjčevom liturgijom. Nadam se da se tradicija u beogradskim crkvama održava.
Srdačni pozdravi iz Hamburga. Olga (bez klavira, ovde)
Luka Ivanišević Luka Ivanišević 19:55 31.07.2007

MOKRANJAC KAO VELIKAN SRPSKE MUZIČKE SCENE

Kada sam bio maturant Filološke gimnazije ovde u Beogradu i budući da nijedan drugi profesor nije imao vremena ni razumevanja da prihvati teme koje sam predlagao za maturski rad, ja sam se onda obratio profesoru muzičke kulture
da kod njega radim maturski rad. Nas dvojica smo se relativno brzo dogovorili oko teme koja je bila:"STEVAN STOJANOVIĆ-MOKRANJAC: ŽIVOT I DELO". Radeći na ovoj temi, i slušajući Mokranjčeve "RUKOVETI", "PRIMORSKE NAPJEVE", "KOZAR", "LITURGIJU SVETOG JOVANA ZLATOUSTOG" i "OPELO" shvatio sam koliki je Mokranjac trud uložio da sakupi sve te pesme i spoji u rukoveti i na kraju da komponuje liturgiju i opelo. Mokranjac nije zaslužio da se
ovako ophodi sa njim. On je velikan srpske muzičke scene i prava je sramota da država ovako postupa prema njemu.

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana