Piše: Boban Stojanović
Potrebno je malo revolucije.
Dugo, toplo leto, u čijim čarima i ne-čarima provodim vreme, duboko&intimno inspiriše na podrivanje patrijarhalnog sistema vrednosti. Da stvar bude još ozbiljnija, nepodnošljivo je osećanje da nam sudbinu kroje kojekakvi nadri starci, u čiju mudrost i svetost treba da verujem bespogovorno – makar bio to i patrijarh Pavle.
Dakle, ono što sledi je (ponovna) kritika Gojka S. među stanovništvom ovdašnjim poznatim kao patrijarh Pavle – te, ako Vas protivljenje njegovom liku i delu potresa ili ga smatrate neadekvatnim, bolje da ne trošite vreme na čitanje ovog bloga.
Prvo što želim da naglasim je - patrijarha Pavla ne zarezujem tri posto, ni kao svetost ni kao poglavara koje već crkve, jer sam građanin i ateista i samo me u okviru tih granica patrijarh i zanima.
Dakle, zanima me šta to on radi i kako deluje kao Gojko Stojčević – jednakoprani građanin (!?) ove države, kao i većina nas.
Ranije sam pisao o njegovom veoma planskom (ali božanskom, nedodirljivim zakonima neupitnom), političkom angažovanju po pitanju Ustava Srbije, za koji je interesovaje glasača rapidno poraslo nakon manekenskog agitovanja Gojka i njegovog zaokruživanja svetog DA za Ustav.
No, opet se Gojko meša.
Nikako da se smiri.
I to iritira.
Pre svega tangira njegovo uplitanje u bebinje pelene (ima li njegovo zavirivanje u gaće granica), ali i njegova pozicija moći sa koje je nedodirljiv.
Bio sam prisutan na nekoliko diskusija na kojima se načela ova moralna tema/dilema: obično se složimo da je cool što je sve to ukinuto, ali je zaista upitan način na koji funkcioniše jedna SEKULARNA država, poput Srbije, u kojoj je crkva odvojena od države?
Prvo, ova država nije spremna da čuje svoje građane, čak i kada oni sasvim uredno sprovedu peticiju po svim zakonima državnim.
35.000 (i slovima: tridesetpet hiljada ljudi), je potpisalo peticiju za ukidanje poreza na promet bebi hrane, opreme i odeće, i bili su odbijeni jer kako je rekao Mirko Cvetković ministar finansija – predlog nije dovoljno jasan!!!
Dakle, 35.000 građana i građanki ove države nije moglo jasno da formuliše, a taj jedan, Gojko Stojčević bio je dovoljno pametan da primeti da je većina sela u Srbiji opustela, da se škole i po gradovima zatvaraju i da nas bela kuga opominje....te je zamolio (ako je to dostojno velikog boss-a), Koštunicu da to brže bolje ukine, što je ovaj sproveo u delo.
Eto, tako funkcioniše država, kao u bajci Carevo novo odelo- svi vide šta je a niko da se usudi da kaže, jer – vlast je to.
OK, ako je u BAJCI kralj simbol neupitne vlasti i moći, koje onda u svemu ovome patrijarh Pavle?
Ako niste primetili, Pavle je najveća faca u zemlji.
Ima dovoljno godina da se graniči sa biološkim fenomenima, dovoljno moći da vređa koga želi i da za to ne biva prozivan i dovoljno nebeskog ugleda da mora da mu se ispuni svaka želja. U neku ruku, razmažena Marija Antoaneta srpske stege koju čine vlada i crkva.
Gojko Stojčević, pretendent na visoku poziciju živog sveca (neki kažu da već to i jeste), odlukom da se Svevišnjem približi, odlučio je da se vazda bavi tuđim gaćicama, matericama, odlukama, menstruacijom i reprodukcijom. Otkud ovolika opsesija ka tome, psihologija će možda naći odogvor, ali njegovo uplitanje u pomenute reone je neukusno.
Gojko sa svoje pozicije patrijarha Pavla koristi svaku priliku, a posebo božićne poslanice da opomene kako je abortus ubistvo, a kontracepcija satanski izum, kako nas je sve manje (pa stoga žene: rađajte, rađajte, rađajte...), kako smo ogrezli u grehu...a da svojim kapilarno raspoređenim radnicima, oličenim u mitropolitima raznim da prava da pljuju i blate koga stignu: žene, gejeve, lezbejke, Rome, Muslimane, Albance...ma koga god, jer im je to dato po volji Božjoj...
Iako ga ne srećem često, uvek u glavi imam ideju da patrijarhu kažem: Zaobiđi me!, ako ga slučajno sretnem, jer ne mogu da verujem da taj mali božiji čovek, može toliko mnogo i neupitno (gore od svega) da utiče na društvo.
Lepo što se ovoga puta patrijarh Pavle oglasio kao božiji ekonomista, ali se bojim šta će se desiti ako sutra patrijarh pozove na rat, nasilje, ako počne da širi mržnju...?
Da li će i tada Koštunica da prihvati sve i složi se sa Pavlom, ili će ga demokratski saslušati, zahvaliti i poslati nazad u odaje da mašta o teoduliji umesto urušavanja sekualarne države u kojoj živi.
Iako je cilj pozitivan, način na koji je ukinut porez na dečiju opremu, odeću i hranu nije.
Postavlja brojna pitanja.
Pre svega za koga smo glasali na izborima – ko donosi odluke u naše ime – vlada ili Pavle?
Ko ima društvenu moć – država ili crkva?
Da li je 35.000 građana ove države manje vredno od jednog – Gojka Stojčevića?
To što je Pavle nekome svetac, mene se ne tiče.
Kao građanin koji ima pravo glasa, podložan je kritici kao i bilo koji drugi.
Kao i ranije, potpuno je legitinmo da patrijarh bude politička manekenka bilo kog vladinog ili nevladinog projekta, ali da on sam preuzima inicijativu, slušalicu i komandu – e, to mu ne dam za pravo!
Najviše od svega me brine što je čvrsta povezanost Crkve i Vlasti jedna od odlika fašističkog društva, pa sada, razmislimo još jednom, o čemu ćutimo...zapravo...
Za QueeriaFreeState: Boban Stojanović