Moja prijateljica Vesna Bernardic zivi u Zagrebu i ima dva psa, koje je spasila ulice. Prvi je Lola, zenkica, koju je njena cerka Breza pokupila kao stene, drugi je Gugi, koji je sam izabrao moju drugaricu da mu bude porodica, tojest, mesecima isao za njom i pored nje i glumio da je njen pas, cekao je na ulaznim vratima, ispracao, cak se jednom i vratio presavsi 30 kilometara, kada je probala da ga udomi u seoskom domacinstvu van Zagreba...:)
Vise o Gugiju i Loli i Vesni pisala sam ovde, u blogu u kome sam opisala nase septembarsko zajednicko putovanje po Gorskom Kotaru, Krku, Cresu, Istri...No, sad zelim da podelim s vama email koji mi je napisala Vesna, o Gugiju, znajuci koliko volim tog neobicnog psa, koji izgleda kao vuk i ima neverovatno srce = viteza pravog. Jer Gugi je pravi kavaljer, uverite se sami.
Vesnino pismo:
Evo da ti ispricam kako nam kavalir nas gospodin Gugi zaustavlja promet kako bi ja i Lola prosle:
Ima tu jedna ulica u mom kvartu (Rapska) koja je ujutru krcata autima, jer da bi si skratili put kroz avenije Drziceva i Vukovarska auti idu kroz nas kvart..
Uglavnom, kad mi hocemo da predjemo tu ulicu, Gugi se izmigolji izmedju auta i pretrci preko za cas, ali ja i Lola oprezno cekamo da se smanji promet pa da onda predjemo - no kad zbog guste kolone auta nikako to nismo mogle docekati, Gugi je malo promatrao sa druge strane nasu nemoc, a onda se vratio, stao na sred ulice i zaustavio promet (ali napola na svakoj traci, tako da moze da gibne ako se neko zaleti na njega), i onda, tako nasred ceste i ispred zaustavljenih auta mene pogledao u oci - u stilu - izvolte moje dame.
Mi smo fino presle, a onde je on opet pustio promet na slobodu..
Nakon toga prvoga puta, sada to redovito cini svaki put kad nas dvije imamo teskoca u prelasku ulice.. a vozaci ili pizde ili se smiju....