Sinan Četin, vrlo poznati turski reditelj, će se najverovatnije naći na optuženičkoj klupi zbog svog kratkog (5 min) filma Mutlu Ol! (Budi srećan!). Zahvaljujući ovde zabranjenom YouTube-u mogu sa vama podeliti ovaj dragulj, koji je učinio da se smejem i plačem u isto vreme.
Pošto nema titlova, mada ima malo teksta i film bi bio razumljiv i bez njih, ja ću ih ipak otkucati. Neće vam biti teško da ih rasporedite.
2. novembar 1934. jedno anadolijsko selo
Tih godina vlada Turske republike je zabranila tursku muziku na radiju. Cilj je bio popularisanje Zapadne kulture. Mlada republika je želela da zameni a la turca sa a la franca, odnosno da usadi Zapadnu kulturu u narod.
– Tišina!
– Šta to svirate?
– Tursku.
– Kakvu tursku?
– Narodnu tursku.
– Zabranjeno! Tako sedeći pevanje kao turskih pesama je zabranjeno. Od sada samo se samo zapadne stvari mogu svirati. Ove ćete da svirati:
(Žandarm čita sa kolegom sa spiska, kako čitaju ćete videti i čuti)
– Dobro zašto pevate turske pesme kao seljaci? Jeste vi seljaci? Zapadnjaci ćemo biti. Savremeni ćemo biti. Moderni ćemo biti. Srećni ćemo biti. Zvanično vam kažem budite srećni! Zašto niste srećni? Srećan budi! Ajde srećan budi brate! Čekam! Je li se vi to suprotstavljate državi? Vidi sine. Budi srećan! Ajde osmeh da vidim. Šta me gledate tako nesrećno! Budite srećni! Budi srećan, pevaj zapadnjački!
– Mocart! Zapadnjački sviraj. Ajde sviraj Mocarta.
– Njega ćemo svirati.
– Po meni ovo nije zapadno.
– To je Mocartova 40 simfonija.
– To ne zvuči zapadnjački... Sa sazom (muz. instrument) se može svirati zapadnjački? Ludvig van Betovena sviraj.
– Može...
– Ako je ovo zapadno, kako to da mi se dopada?
– Ovo je zapadnjačko?
(off muzičar) – Ovo je deveta Betovenova.
– Betoven je tako lep!?
(početak odjavne špice) Politički autoritet koji zabranjuje narodnu kulturu, muziku i način života uvek upada u tragikomične situacije.
============================================
Beleške na margini
Ne znam zašto, gledajući ovaj film naročito čitajući tekst na kraju, između ostalih stvari, pade mi na pamet onaj lumen Nenad Prokić i Peščanikova špica.
Reditelj dokumentarnog filma Mustafa, koji je trenutni blokbaster u turskim bioskopima, takođe može da očekuje probleme. Film o Kemal paši, rađen na osnovu njegovog dnevnika, ne dopada se "sekularističkim" fundamentalistima, jer je otac nacije prikazan kao ženskaroš, mnogo duvani i pije flašu rakije dnevno, osim toga mnogo je nizak u odnosu na savremenike na fotografijama. (Btw dopisnik Jutarnjeg.hr za koji sam dao link je "zaboravio" da napiše da je muziku za film napisao Goran Bregović)
Tekst o maslinama (drugi deo) je gotov, ali ovo je iskrslo, a nemam srca da zadržim samo za sebe. Ne znam ima li smisla objavljivati dva tekstau istom danu.