Dragi blogodrugari,
Mnogo sam besna! Besna sam toliko da se sve puši!
Šta znači biti potrošač u Srbiji? Znači biti stalno na oprezu, znači urlati da bi ostvario potrošačka prava, znači gubiti živce svakodnevno, znači... Al' da krenem redom:
Danas odem u kupovinu u supermarket JednogVelikogTrgovinskogLanca. I šta se desilo? Prvo što sam primetila je da nema cena ispod svakog artikla (prim. aut. Čini mi se da to nije baš po Zakonu...). Tačnije rečeno, ispod nekih proizvoda su cene za neke druge, a neki proizvodi uopšte nemaju cenu. Ženske čarape su izvađene iz prateće ambalaže (čitaj: kesica u kojima su bile spakovane) i razvučene su svuda po polici... Pitam lepo FinuTetuKojaRadiUSupermarketu šta je to sa čarapama i koje su to čarape (prim. aut. pomislila sam da su na nekoj akciji zato što su tako razbucane), kad će ona meni:
- A što mene pitaš?
- A koga da pitam? - upitah.
- Pitaj nekog drugog. - reče i otperja dalje međ' gondole.
Ubrzo je naišla DrugaFinaTetaKojaRadiUSupermarketu koju sam pitala isto što i Prvu:
- Nemam pojma šta je to. Ko će to više znati kad je tako razbucano... - reče DrugaFinaTeta.
- Da Vas pitam, a koliko koštaju OveČarape (prim. aut. bile su upakovane, ali nisu imale cenu...)? - upitah.
- Otkud znam. Pitaj na kasi. - reče ona.
- A zar ne bi trebalo da svaki proizvod po Zakonu ima jasno naznačenu cenu? - opet ću ja naivno.
Odgovor na ovo pitanje nisam ni dobila, jer je DrugaFinaTetaKojaRadiUSupermarketu otperjala, takođe, negde međ' gondole.
Nastavila sam da punim moja PotrošačkaKolica... Pazarila sam više nego pristojno (čitaj: puna kolica). Od 4-5 postojećih kasa radila je samo jedna, naravno. Bila je velika gužva... Ubrzo je došla nova LjubaznaKasirka i otvorila još jednu kasu:
- Ej, 'ajde upadaj! - dreknu LjubaznaKasirka i JednaGospođa iz reda se stvori na kasi.
Iz razgovora koji su zapodenule mi, ČekačiURedu, shvatismo da su one koleginice. Znači, pravilo OvogTrgovinskogLanca je da za njihove zaposlene ne važe pravila lepog ponašanja i da oni ne čekaju u redu.
Osetih da mi uši polako rastu...
Stigoh na red. LjubaznaKasirka otkuca moje proizvode i naplati. Sklonila sam se u stranu da spakujem u kese robu iz kolica... Pre pakovanja robe, bacih pogled na račun i...
Porastoše mi uši još malo...
Šta je bilo?
Pa, videh na računu da mi je LjubaznaKasirka neke artikle otkucala dva puta (neke je odmah poništila, ali jedan nije)... Priđoh joj i ljubazno tiho rekoh:
- Gospođice, potkrala Vam se greška. Neki artikli su mi duplirani.
- Daj da vidim! - dreknu ona. - Dobro! Čekaj da završim, je l' vidiš ti da ja radim?
Kad je završila sa kucanjem mušteriji, otvori kasu, vrati mi pare (koje mi je ukrala) i reče:
- Doviđenja.
- Čekajte. A gde je moj račun? - upitah.
- To ne mogu da Vam dam. On ostaje kod nas. - reče LjubaznaKasirka.
Uši mi nastaviše rast...
- Kako to račun ostaje kod Vas? - već sam počela da se polako pušim...
- Pravilo kuće. - mrtva 'ladna reče ona.
- Onda mi vratite sav novac.
- Molim?
- Po slovu zakona, ako mi ne izdate fiskalni račun mogu da izađem sa svom robom koju sam nameravala da kupim i odem.
- Šeficeeeeeeeeee!
Neka MalaSlatkaŠefica je došla.
- U čemu je problem? - upita, a ja objasnih.
- Ne možemo da Vam vratimo fiskalni račun. On ostaje kod nas. - reče ona.
Uši su mi porastoše još malo...
- Slušajte me Vi, odavde ne idem dok ne dobijem račun, je l' Vam jasno?
- Po Zakonu, račun mora da ostane kod nas! - dreknu ona.
- Po kom Zakonu? Po, kom Članu kog Zakona?
Tada je MalaSlatkaŠefica otišla negde... Brzo se vratila i bacila mi fiskalni račun. Prezirivo je rekla:
- Moja šefica je rekla da Vam vratim račun. Sad idite...
Ne čuh ni „izvinite", ni „žao nam je zbog nenamerne greške"...
- Izvinite, možete li mi reći Vaše ime? - upitah.
- Zašto?
- Zato što ću Vas prijaviti Udruženju za zaštitu potrošača, pa da znam koga prijavljujem.
- Šta?
- To što ste čuli.
- Ja sam radila po Zakonu! - dreknu ona.
- Pa, kad je tako onda nije problem da mi kažete Vaše ime, zar ne?
MalaSlatkaŠefica me je ignorisala i ja sam, na kraju, otišla kući... Po dolasku, pozvala sam Udruženje za zaštitu potrošača i iznela im slučaj (rekoše mi da ne mogu puno toga da urade, al' će probati...)...
E, sad, pitam ja vas, moje drage blogokolege & blogodrugari:
Da li su vam se ovakve ili slične situacije već desile?
Je l' baš toliko teško biti fin?
p.s.
Sa OvimTrgovinskimLancem sam završila! Neću više kročiti ni u jedan njihov objekat, makar mi život zavisio od toga i tačka!