(Hvala Ivana23)
Eksperiment u blogovanju
(Čovek sedi, prekrštenih nogu, na sredini bine. Oponaša pušenje džointa i dodavanja nevidljivom kompanjonu.)
To je kao kada drvo padne u šumi - razumeš šta hoću da kažem, čoveče? To je ono kao kada svi sve znaju, onda i sve ne znači ništa. Sve je kliše.
Zato sam prestao da stvaram umetnost.
(Preuzima džoint i uvlači)
Znaš šta ne valja sa današnjim svetom? Zašto je sve zeznuto i ništa ne može da se uradi? Zato što mi ne živimo u ljudskom svetu - mi živimo u svetu mašina.
(Dodaje džoint)
Ima taj momak, mogu da ga vidim iz svog stana, preko puta ulice. Po celu noć, svake noći, on leži na kauču, ne pomera se satima, oči širom otvorene...Sada, kad ne bih znao da gleda TV, pomislio bih da nešto ozbiljno sa njim nije u redu, da je paralisan ili hipnotisan ili štogod...
Celu noć leži tako, i poruke iz svemira mu ulaze u glavu. ''Kupi novi auto'', ''Koristi dezodorans'', ''Radi više'', ''Tvom psu se oseća iz usta'', ''Kupi mikrotalasnu'' ...Celu noć, čoveče, pravo u mozak.
(Uzima džoint i uvlači dim)
Mislim, šta je ta mikrotalasna, čoveče? Svako ima po jednu, niko ne zna šta ona radi, niko ne zna kako radi, a svako ima po jednu. Zašto? Zašto svako ima mikrotalasnu rernu?
Zato što im je TV rekao da je kupe, eto zašto.
(Uvlači dim i dodaje dalje)
Kažem ti, čoveče, država pravi taj kompjuter, najveći kompjuter koji su ikad napravili. Troše na njega milijarde i milijarde dolara. To je tajni projekat, ali ja sam o njemu pročitao...
Kada ga naprave, svi ćemo biti mrtvi, čoveče...Zato što će povezati taj ogromni kompjuter sa TV prijemnicima koje svi imaju. Onda će da izokrenu TV prijemnike tako da TV može da vidi šta radiš u svojoj kući? Kompjuter će da te posmatra, čoveče, i ako uradiš nešto što se kompjuteru ne dopada, poslaće poruku TV prijemniku. TV prijemnik će poslati poruku mikrotalasnoj, vrata na njoj će se otvoriti i pretvoriće te u pepeo, čoveče...
Ne veruješ mi? Idi u radnju i uzmi neki proizvod, bilo koji, i pogledaj ga...svi imaju one kompjuterske linijice na sebi danas. Svi. Šta znače te kompjuterske linije, čoveče?
Niko ne zna. Niko ne zna šta tu piše - jer to nije na normalnom jeziku, to je na kompjuterskom. I svi ovi kompjuteri jedni sa drugima razgovaraju, čoveče, i niko nema pojma o čemu razgovaraju. To je kao da živimo u okupiranoj zemlji, čoveče.
Celu noć i ceo dan, kompjuteri se dogovaraju preko modema, faks-mašina i preko satelitske veze. Ceo dan i celu noć. O čemu razgovaraju? O čemu razgovaraju? Reći ću ti o čemu razgovaraju. Razgovaraju o tebi i meni...o tome kako da nas efikasnije iskoriste...
Vidiš, oni nemaju osećanja, čoveče, oni su samo mašine. Njih zanima samo efikasnost.
Čak i najgore ljudsko biće koje je ikad živelo imalo je osećanja. Džingis Kan je imao osećanja. Adolf Hitler je imao osećanja. Ponekad bi se i iznervirao. Ali kompjuteri se nikad ne iznerviraju, čoveče, nikad.
(Povuče iz džointa, prosledi)
Znaš kako se pravi slanina? Ne, mislim, jel' znaš kako se pravi slanina? Postoje te gigantske fabrike mesa u Ajdahu kojima upravljaju kompjuteri. Ceo proces, sve do kraja gde mora da stoji čovek da preuzme meso? Zato što je svaki komad mesa drugačiji. I ta dvadeset i četiri, kao žilet oštra noža se spuste, proseku kroz meso, i tako dobiješ komad slanine.
I tako, neki tip dodje na posao, ne razmišlja mnogo - možda se svadjao sa ženom te noći, štagod - sedne na svoje mesto, dole se spusti dvadeset i četiri kao žilet oštra noža i, umesto šake, sada ima pola funte isečene i izdimljene Armor Star slanine.
(Uvlači)
Sranje, ha?
Dešava se jednom nedeljno. I niko ništa ne radi po tom pitanju. Nikoga nije briga. Koga da je briga? Mašine sada kontrolišu sve, čoveče.
Svakoga dana mašine otpuštaju naftu u vodu, otrov u vazduh, seku džungle. Šta njih briga? One ne dišu vazduh, ne piju vodu.
A mi da.
(Razgleda džoint, razmišlja za trenutak, i proguta ga. Čudan izraz na licu)
Ukomiran, čoveče.
Voleo bih da imam neku muziku da slušam. Voleo sam da slušam rok, kad sam haj. Sve te velike stare grupe - Džeferson Airplane, Stonse, the Who.
Svi su oni sada mrtvi...
Šta, te grupe što su na turnejama? Misliš da su to Stonsi, čoveče? Misliš da su to the Who?
Roboti, čoveče.
Mora da su roboti. Slušaj njihovu muzilu. Stare grupe, o čemu su oni pevali? Ljubav, Mir, Sloboda, Revolucije, Anarhija, budi haj...O čemu pevaju nove grupe? Strah, Paranoja, Više Radi, Kupi Mikrotalasnu Rernu...
Samo pokušavaju da nam isperu mozak, čoveče. Oni su deo sistema - kad ne bi bili deo sistema, nikada za njih ne bi ni čuo. Sve te grupe što su se borile protiv sistema - Dženis, Džimi, Morison - sve su ih ubili i napravili da izgleda kao nesreća. Svi su oni bivši sada, i samo je sistem ostao.
A sistem ima samo jednu poruku, čoveče - strah. O tome nam govore po ceo dan, strah. Jer mi smo kao miševi u kavezu, čoveče, trčimo po onom točku što brže možemo, jer se plašimo.
Svako jutro, ustani u sedam ujutru, popij dve šolje kafeina, uskoči u auto, zaglavi se u saobraćaju, idi na posao, gazda se izdere na tebe, završi na vreme, popij još kafeina, vrati se u auto, zaglavi se ponovo u saobraćaju, dodji kući, plati račune koje ne možeš da priuštiš, pojedi mikrotalasnu večeru, skoči u krevet ...Oh, čekaj, čekaj, zaboravio sam najvažnije - gledaj TV - moraš te poruke da staviš u mozak!
Ustani sledećeg jutra, sve ponovo, ustani sledećeg jutra, pa ponovo sve. Pa ponovo, pa ponovo, ponovo, ponovo...
To zovu da si odgovoran, čoveče. Svi su preplašeni, čoveče - plaše se da, ako ne rade to što treba, beng, postanu beskućnici.
To je ono što su beskućnici, čoveče. Oni su upozorenje za sve nas. ''Ostani u kavezu, ne talasaj''.
Jel' si razgovarao nekad sa tim ljudima sa ulice? Svi kažu da su oni ludi. Probaj malo da živiš na ulici, i da vidiš kakve ceš ideje ti da dobiješ. Ne poludiš, čoveče - samo počneš da uvidjaš istinu. Počneš da uvidjaš pravu istinu, počneš da govoriš istinu, počneš da govoriš o tome kakve su stvari zaista.
Zato i drže te na ulici, čoveče. Sistem se njih plaši. Plaši se njihove slobode. Sloboda je suprotno od odgovornosti. Sloboda je opasnost za sistem.
Zato više niko ne puši travu - svi se plaše slobode. Plaše se da će dunuti malo trave, postanu haj, promisle par misli, uvide kakvo je sranje njihov život...i prolupaju.
Zato sam ja prestao da stvaram umetnost, čoveče. Beznadežno je. Šta može da se kaže o ovoj situaciji?
Napišeš knjigu, najbolju knjigu ikad napisanu, postane bestseler, svi je čitaju. Dva meseca kasnije zaboravljena je, pojavila se nova važna knjiga koju svako treba da čita. Napiši pesmu, sjajnu pesmu, stigne na top 40. Dok si se okrenuo, počnu da je sviraju u reklamama za pivo. Naslikaš sliku, neki milioner je otkupi i okači na zid svoje kompanije...
U ranijim vremenima, čoveče, bogataši su preparirane glave lavova i tigrova kačili na zid - tako su se osećali moćniji, sigurniji.
Sistem danas sakuplja mozgove umetnika, čoveče. Bolje spava noću ako zna da su najbolji i najpametniji mrtvi od vrata na gore.
Zato neću da im pružim to zadovoljstvo. Ja čuvam svoj mozak u glavi gde ne mogu da dopru. Sve postaje deo sistema, čoveče. Jedini način da ne postaneš deo sistema je da ništa ne radiš.
I to je ono što ja radim. Hoću da naslikam sliku, ili napišem nešto, ja to uradim u glavi, gde ne mogu da to vide.
Kad bi znali šta mislim, čoveče ... bio bih mrtav.