Elita i emigracija

Nikola Morena RSS / 17.11.2008. u 15:45

 

Govor koji sam održao kao bivši student sadašnjim studentima Elektronskog fakulteta povodom Međunarodnog dana studenata, 17.11.2008

Poštovane kolege,

Danas želim da sa vama podelim moja razmišljanja na temu o kojoj većina vas sigurno razmišlja - otići ili ostati u Srbiji nakon završetka studija.

Jedan moj prijatelj, Branko Gorgijev, inače profesor starogrčkog i latinskog, objasnio mi je pre neki dan da reč škola, school potiče od grčke reči shole što u prevodu znači dokolica. U Grčkoj su u školu išli samo dokoličari, oni koji su nisu imali obavezu da rade za smeštaj, hranu, koji nisu morali da se brinu oko garderobe i koji su bili dovoljno bogati da školu plate... oni za koje su radili robovi. Većina vas ste takođe dokoličari. Ko danas omogućava da vi budete dokoličari koji svoju dokolicu ispunjavaju obrazujući se na ovom fakultetu? Ko su vaši robovi?

Na prvom mestu, vaši roditelji. Vi ste sa biološkog stanovišta sada u punoj zrelosti, u naponu snage i za vašu porodicu bi bilo najbolje da zarađujete radeći ono što najbolje znate. Ko ume da pravi softver, tako što će da pravi softver, ko ume da kopa na njivi, tako što će da kopa na njivi. Ipak, vaši roditelji su odlučili da rade i za sebe i za vas. Zašto? Ponekad zato što žele da svoju ambiciju ostvare kroz vas, ponekad zato što to društvo očekuje od njih. Ipak, u najvećem broju slučajeva, zato što vas vole i žele da u životu iskoristite sav potencijal koji nosite.

Osim vaših roditelja i država doprinosi vašem dokoličarenju, tako što obezbeđuje većini vas besplatno školovanje. Država je apstraktni pojam, iza nje stoje (ponovo) vaši roditelji, ali i svi drugi građani ove zemlje koji plaćaju porez, pune budžet i omogućavaju da profesori dobijaju plate a fakulteti imaju barem elementarna sredstva za rad. Zašto to država radi? Zato što ste joj potrebni. Zato što je nužna kritična masa pametnih i obrazovanih ljudi da bi promene na bolje u bilo kojoj oblasti bile moguće. Zato što svakom društvu treba elita. Istinska, intelektualna, duhovna elita.

Biti deo elite je s jedne strane privilegija, s druge strane velika obaveza. Odgovornost elite za stanje u društvu je obrnuto proporcionalna zastupljenosti elite u populaciji. Samo 5% najboljih, a vi ste tih pet posto, nosi 95% odgovornosti za stanje u društvu. Zašto danas Srbija po mnogim parametrima zaostaje za svetom? Između ostalog, zato što je iz moje generacije, i desetak generacija pre i posle mene, 4% ljudi otišlo iz zemlje. Ali ne bilo kojih 4%, nego iz onih 5% koji čine elitu. Znači 80% elite je otišlo. Onih 20% elitnih ljudi koji su ostali, zbog hrabrosti, kukavičluka, patriotizma, odanosti prema porodici ili gluposti, svejedno, koji sada čine samo 1% populacije koja je na vrhuncu svojih stvaralačkih moći, nemaju dovoljno sinergije, nemaju kritičnu masu da društvo menjaju na radikalniji način od onog koji trenutno gledamo.

Da li je onih 80% elite iz moje generacije, koji su danas u inostranstvu, postalo deo elite u zemljama u kojima danas žive, čije su državljanstvo često uzeli? Najčešće ne. Oni žive materijalnim standardom koji je viši, ponekad mnogo viši nego standard koji bi ovde mogli sebi da dopuste. Međutim malo je njih dobilo priliku da preuzme odgovorne, elitne socijalne funkcije u društvu koje ih je primilo. Šef razvoja da, ali CEO ne. Glasačko pravo da, ali niko nije postao gradonačelnik. Predavač na fakultetu da, ali dekan ne. Savetnik za ekonomska pitanja, može, ali mesto ministra u vladi je za neke druge ljude koji pripadaju lokalnoj eliti. Istovremeno, moja generacija preuzima odgovorne socijalne pozicije u srpskom društvu. Ljudi koje ja znam iz ovih klupa u kojima vi sada sedite postaju direktori preduzeća, ministri, gradonačelnici, prodekani. Po neki put pomislim, čoveče, sećam se ovog tipa sa faksa, on je bio jedva prosečan, nije on sposoban za takvu funkciju. Ali, izgleda da nema boljih. Bolji su na mnogo manje značajnim pozicijama u SAD, Kanadi, Novom Zelandu ili Australiji.

Država od vas očekuje da sutra preuzmete svoju odgovornost pripadnika elite. Šta od vas očekuju roditelji? Ako vas istinski vole, reći će vam da ne očekuju ništa, da žele da budete srećni i da će oni biti srećni ako vi budete srečni. I neće vas lagati. Ali to je samo deo priče. Onaj deo priče koji vam neće ispričati, koji neće priznati na glas ni sami sebi, je da bi voleli da gledaju unuke kako rastu pored njih, da bi voleli da ima ko da podeli sa njima probleme koje nosi starost i da ih, kad za to dođe vreme, sahrani. I, ako imate srca, i vas će boleti ukoliko to uskratite svojim roditeljima. Moći ćete da racionalizujete stvari, na primer, evo ja šaljem ocu pare za lečenje, nikad ne bi mogao da mu obezbedim te pare i takvo lečenje da sam ostao u Srbiji. Ali u dubini duše znaćete da je njemu vaše prisustvo i podrška važnija od lekova.

Hoću da pred vas postavim dva pitanja i ponudim dva moguća odgovora.

Prvo, da li imate obavezu da svoju budućnost, životno i profesionalno, vežete za Srbiju?

Kratko i jasno, ne. Niste vi tražili od države da vam obezbedi besplatno školovanje. Niste vi tražili od roditelja da vas izdržavaju. Niste vi preuzeli nikakve obaveze ni prema državi ni prema svojim roditeljima. Vaš život je vaša stvar i vi imate neprikosnoveno pravo da donosite odluke koje se tiču vašeg života. Čak i kada su u suprtotnosti sa interesima države. Ćak i kada su u suprotnosti sa interesima vaših roditelja.

Drugo pitanje je - da li treba da probate, kao prvu opciju, da životno i profesionalno ostanete vezani za Srbiju?

Da. Zato što je to dobro za vas. Zato što je to dobro za vaše roditelje. Zato što je to dobro za Srbiju. To ne isključuje mogućnost da deo obrazovanja steknete van Srbije, uostalom to je ideja Bolonje. Ali vratite se, ili barem sarađujte sa ljudima koji ostanu ovde. To ne isključuje mogučnost da u vašem budućem poslu jednu nedelju provodite u Londonu, drugu u Krakovu, treću u Pekingu a tek četvrtu u Nišu. Ali probajte da plaćate porez Srbiji a ne Novom Zelandu.

Velika ekonomska kriza ranih 30-ih godina prošlog veka u Americi savladana je dogovorom između države i njenih građana poznatim kao „New Deal". Ja sam ubeđen da je vreme za „New Deal" između Srbije i njene elite.

Koje su obaveze Srbije u tom dogovoru? Da poštuje svoju elitu, tako što neće karikirati ideju demokratije svodeći je na egalitizam. Da bude liberalna zemlja. To znači da ne pokušava više sistematski da indoktrinira svoje građane iracionalnim učenjima, bez obzira da li su ideološka, religiozna ili nacionalna. Da ne pokušava da lične slobode ograniči više nego što je to nužno da bi država funkcionisala. Čak i kada uživanje tih sloboda nije u interesu države. Dešavanja na političkoj sceni poslednjih godina pokazuju da idemo u tom pravcu. I ne samo na političkoj sceni. Ja sam ubeđen da nije slučajno što je baš u ovim godinama tenis po uspešnosti i popularnosti zamenio ekipne, kolektivne sportove u kojima smo ranije, u doba kolektivizma, bili veoma dobri.

Koje su obaveze nove elite koja upravo stasava? Da za razliku od predhodnih generacija, prihvati svoju odgovornost za budućnost ove zemlje i učini sve što je u njenoj moći da svoje sposobnosti koristi ne samo za sopstvenu dobrobit, nego i za dobrobit svoje porodice, lokalne zajednice i dobrobit svoje države. Da ne pokušava da ignorišete etičke norme koje svaki čovek nosi u sebi. Nemojte nikada da prihvatite da je budalasto misliti o drugima a ne samo o sebi. Nemojte nikada da prihvatitete da je normalno davati mito, lagati ili krasti ako te niko ne vidi. Nemojte nikada da se stidite da budete dobri.

Za 15-20 godina, neko od vas će se kao nekadašnji student fakulteta obraćati studentima koji se ovih dana tek rađaju. Ukoliko obe strane, i država i vi, nova srpska elita, ispunite svoje obaveze iz ovog dogovora, ubeđen sam da će govornik moći će da pohvali da je lično i profesionalno ispunjen i srećan što živi u zemlji mnogo boljoj od one koju je zatekao kad je završavao fakultet.

Hvala na pažnji.



Komentari (0)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana