Matrix...

debela.hladovina RSS / 19.11.2008. u 12:14

Prvi put sam otišao jednog dalekog 5-og oktobra predveče. To je bio moj doprinos revoluciji. Nisam ukrao stolicu iz Skupštine, nisam zapalio zgradu Televizije. Nisam ni prolio krv. Okrenuo sam se u sred šetnje i otišao sam i dao sam je u Zavodu za transfuziju. Sećam se, bila je jedna mlada lepa lekarka i da nisam već bio zaljubljen, davao bih krv svaki dan...

Vreme je prolazilo, ja sam tu i tamo povremeno (ne baš redovno) nastavio da dajem krv. Ne obavezno svaki put u Zavodu (onu lekarku više nikad nisam sreo), i ne baš svaki put u Beogradu. Jednom su mi rekli da izgledam kao da je meni potrebna, a ne kao da hoću da dam. Sećam se, bližio se neki milestone, moralo je da se radi i prekovremeno, nije se mnogo ni spavalo tih dana...

Onda sam jednom pročitao u novinama da Srbiji nedostaje krv. Da pacijenti čekaju. I pročitao sam (čini mi se da je Blic pisao o tome) da krvi nema u Zavodu za transfuziju, ali ima na privatnim klinikama, oko 100-inak evra je koštalo jedno ono pakovanje (ma kakav mu naziv bio u njihovoj stručnoj terminologiji). Priznajem, popizdeo sam, i dugo posle toga nisam išao. Jer nikoga nisam ovlastio da prodaje moju krv. I nikada nisam rekao niti potpisao da može da je dobije samo onaj ko ima 100 evra.

Meseci su prolazili (i više nego što treba da prođe između dva davanja), nisam išao. Nisam išao da ne bi prodavali moju krv. Nisam išao jer su neki umesto da vode državu vodili kamermane da ih snimaju kako daju krv. Onda nisam išao da me ne bi u svoje stado ubrajale TV kuće koje pokreću nekakve akcije... Mislio sam - ići ću kada JA hoću, kada mogu, imam vremena, kada to JA želim...

I opet sam nastavio da idem uprkos svima njima. Uprkos onima koji svojom krvlju kupuju glasove na izborima. Otišao sam uprkos TV kući koja tuđom krvlju popravlja svoj imidž. Išao sam i uprkos onim trgovcima krvlju koji je prodaju privatnim klinikama. Računao sam da makar malo, malčice samo, završi tamo gde treba... A onda sam počeo da dobijam SMS poruke... Česte. Poslednja je stigla jutros.

Akcija dobrovoljnog davanja krvi. DANAS 19.11.2008. od 12 do 17h CRVENI KRST Cukarice ul.Vladimira Radovanovica 2, nadamo se da cete doci...hvala

E pa nema na čemu. Neću doći. Neću doći iz više razloga. Prvo gospodo POTROŠAČI para - ja moram da radim i da zaradim i moju i vašu platu. Da zaradim za banane koje ćete kupiti večeras kada odete kući. I imam neko radno vreme. Tako da, ako ste toliko fini - onda bar prilagodite radno vreme meni. Jer ja nisam na državnim jaslama. Ja radim u neevropskoj Srbiji, ali sa evropskim radnim vremenom. A i neću vam doći jer se pod takvim pritiskom ne osećam kao da to radim dobrovoljno.

U ovoj zemlji čovek ne može nešto da da - oni moraju da mu UZMU. Pa dokle bre više? Ako sam vam ostavio broj telefona na nekom upitniku, nisam to uradio da bi ga vi zloupotrebljavali gilipteri jedni! Pa nije ovo matriks, nego Srbija. Nije ovo farma za proizvodnju organa i krvi! Alo, bre! Dokle više? I kome da prijavim ovo uznemiravanje preko telefona? I šta da uradim pa da ono prestane? Šta da uradim, gospodine večiti ministre, pa da prestanete da mi tražite krv SMS porukama?

I da li je moguće (i ako jeste, onda kako) - da neko ko da krv sazna ko je tu krv dobio i da li je morao da je plati?



Komentari (0)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana