Stalno se pitam koliko su ljudi spremni da se zapitaju sta zapravo jesu i koliko su spremni da (makar u svojoj mikro-javnosti) to pokazu drugima...
Stalno primecujem koliko tesko ljudi balansiraju izmedju duboke potrebe da budu individue (unikati u svemiru) i pritiska drustva da budu deo kolektiva (kopije/proizvodi sa fabricke trake Sistema). Cena sigurnosti u masi je kretanje u smeru u kom ide masa, sto najcesce nije nase zeljeno odrediste.
Stalno se pitam koliko smo spremni da priznamo svoje slabosti i mane. Sebi da priznamo koliko smo nekad sebicni, surovi, npravedni, licemerni... Koliko smo spremni da to prihvatimo i tolerisemo kad primetimo kod drugih... Koliko smo hrabri da posumnjamo u ono u sta svi veruju i da kazemo ono sa cim se niko ne slaze... Koliko smo spremni da izgradimo svoj sistem vrednosti i da ga zivimo, spremni na sve cene koje cemo mozda platiti... Koliko dugo mozemo da dizemo glavu (i glas) dok svi oko nas gledaju svoja posla...
Cini mi se da su retke reci koje su toliko slicne po zvucanju, a tako razlicite po znacenju kao JEDINSTVO i JEDINSTVENOST.