Strah,nelagodnost,i predrasude

dali76 RSS / 26.11.2008. u 22:42

 

            Jos koliko ima do pocetka casa?

Hej!!!  zar to vec zvoni  ?nevoljko je odgovorio drug  iz klupi nesiguran cuje li se to skolsko zvono .  Nije ovo bilo prvi put da je   zagor  ucione,ono bar na trenutke,       nadglasavao  inace glasno skolsko zvono. Bili smo drugi razred  I vec   smo postali "stari" gimnazijalci I  malo ko se sjecao tih prvih nedelja u prvom razredu  kad smo,jos ne poznavajuci jedni druge, s nekom strepnjom al I uzbudjenjem cekali prve profesore. 

I ovog puta ocekivali smo jednog profesora po prvi put jer predmet psihologija pojavila se tek  tad u nasem rasporedu.  Hej, nismo vise  bili "fazani  I nismo vise imali taj "strah" I uzbudjenje cekajuci nekog novog profesora. Nitko nije imao bas nikakve  informacije ko bi nam mogao biti professor,  I nitko nije narocito mnogo  ni pricao o tome.

  Onda je poznati zvuk skripe vrata  uvijek podrzan ehom velikog hodnika  stvorio  momentalni tajac u razredu.  Kad po prvi put imate neki cas I ocekujete novog profesora nema toga djaka koji ne pogleda ka vratima. Ni ovaj put nije bilo drugacije,samo ipak  neka cudnija tisina je vladala  razredom ovaj put.  Prizor koji je usljedio ucutkao je I one  nahrabrije koji bi prvi nesto  dobacili  izazivajuci salvu smijeha.

 Starija ggospodja ga je drzala ispod ruke  istovremeno      mu objasnjavajuci kako izgleda stol.     Njegovi relativno mali koraci odavali su nesigurnost.  Zena  ga je Dovela   do ivice stola   I on je vec rukom  opipavao po stolu I sad vec mnogo slobodnije krenuo oko istog ne prestajuci koristiti ruke kako bi valda  osjetio oblik stola ,stolice.....

 Nosio je tamne naocale I bilo mi je ovo    prvi put da se susrecem s sljepim covijekom koji ce nama postati te godine professor  psihologije.

Sjecam se da se salio taj prvi dan. Ne sjecam se oko cega, ali ono sto pamtim jeste taj osjecaj straha ili bolje reci nelagodnosti  koje sam osjecao posebno dok bi lupkajuci stapom a nekad I bez istog prolazio  pored I moje klupe   dodirivajuci  rubove klupa.

  Nekad dok  bih cekao gradski bus I on je stajao tamo s istom onom gospodjom koja bi ga svaki  put kad smo imali cas dovodila I odvodila iz ucione.      Nisam imao problem pricati s profesorima van skole ,il pozdraviti ih ako ih slucajno vidim, ali ovog puta nisam ni prisao profesoru psihologije. Taj osjecaj nelagode  odvesce me  svaki put na "sigurnu" distancu  od njega kako na stajalistu tako I u samom  gradskom prevozu. Nije ni cudo onda sto sam tek u drugom srednje imao prvi bliski susret s jednom sljepom osobom jer  je tad nisam mogao izbjeci bar ne u razredu.   

Boze kako moze ovako da zivi razmisljao sam dok sam gledao kako prelazi prstima po jednolicnom papiru citajuci nasa imena. Nelagodnost I strha dolazili   su od  neznanja o takvim ljudima I od straha da uopce I razmisljam o tome.  Bilo je to po onoj narodnoj :daleko bilo,zlu ne trebalo.  

Nepune dvije godine poslje izgubicu vid  zbog radi "igranja vatrom, pardon  ratom". S  svojih 18 godina kao gimnazijalac ranjen sam u jednoj od mnogobrojnih "oslobodilackih" akcija u bivsoj nam zemlji. Doduse moj vid se godinama vracao ali ni blizu onoga sto bi nazvali  nekim prosecnim vidom.

Deceniju poslje sudbina ce jos jednom pokazati kako zivot pise romane.

 Ponovo I po prvi put nakon  nesto vise od deset godina vraticu se u srednju skolu.  Ovog puta kao ucitelj.  Ne,  meni  nije trebao stap   il jos manje da me neko uvodi u ucionu  , ali moj vid je ostao ipak dosta ostecen dovoljno da bi bio kvalificiran kao "legally blind".  

Moje prvo predavanje bit ce upravo 10 razredu ( isti razred koji sam bio I ja taj put kad smo dobili sljepog profesora".

Ucenici su ulazili u ucionu dok sam ja pripremao stvari na komputeru I primjetio sam da  je nekima bas  bilo cudno sto cuju moj  computer kako "prica".

Bio je to moj prvi  susret s djacima  I odlucio sam  nesto reci o sebi     .

Trudio sam se malo nasaliti pa sam tako  "zamolio" ove u zadnjim klupama da barem ne  hrcu jer ja ipak losije vidim I bolje cujem.

Usprkos  mom pokusaju da opustim  tu prvu zategnutu atmosferu  nije mi uspijelo.

Jasno sam osjecao njihovu nelagodu.  Istu onu koju sam ja osjecao prema svom profesoru 15 godina ranije.

Sledeci dan odlucio sam im ispricati moju pricu o mom profesoru I mojoj nelagodnosti I strahu.

Prolazeci hodnicima skole cesto, nekad I precesto, mogao sam cuti  ono hy mister pa nespretno izgovoreno moje prezime.

  Djaci bi mi prilazili dok sam cekao  ispred skole da sestra dodje po mene. Maltene uvijek sam bio "okupiran" I kolege su to gledale s nevjericom.

Za razliku od  djaka neke kolege su   hodnicima  nekad suskali :"to je onaj ucitelj sto ne vidi dobro", zaboravljajuci valjda da taj ucitelj  ipak cuje .

  Poznat mi  je  taj strah I nelagodnost , ali nisu oni moji ucenici vec odrasli ljudi sta ja imam da im pricam o tom.

 Cudili bi se kad bi im  rekao da nemam nikakvih problema s mojim djacima.

Djeca mogu da budu zla,upozoravala me je moja mentorka prvih nedelja.

Ni blizu kao odrasli,odgovorio sam.  

Na nama odraslim je da pomognemo djeci da pobjede strah nelagodnost I predrasude ,ali mozemo li to ako ih I sami imamo?

Ovo bi se trebali pitati izmedju ostalih i "odrasli"gradski oci glavne prestolnice.



Komentari (53)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

malasneki malasneki 22:54 26.11.2008

Predrasude

su po meni jedan od najvecih neprijatelja nas samih a i napretka drustva. I tacno je, deca lakse prilagodjavaju nego odrasli, zato se i treba zalagati da se u sve skole uvede inkluzivno obrazovanje-obrazovanje za sve.
A to, zasto tvoj razred tj tvoje odelenje nije bilo spremno za takvog profesora, mozda ce ti dati odgovor ovaj text proletere
dali76 dali76 04:07 27.11.2008

Re: Predrasude

da ukljucivanje djece zajedno jeste rijesenje , ali eto ja zivim u drzavi gdje to postoji decenijama a opet susreo sam se s predrasudama ne mojih djaka vec mojih nekih kolega.
Obitelj, a ne samo skolamora biti polazna osnova za promjene.Skolstvo bez roditelja malo sta moze ,i obrnuto.
AlexDunja AlexDunja 00:06 27.11.2008

:) dali!

Ni blizu kao odrasli,odgovorio sam.

i bio si u pravu!
dali76 dali76 04:12 27.11.2008

Re: :) dali!

nikad vise nisam osjecao da sam u pravu ad sam odgovorio tako kako sam odgovorio.
Oni recu s stajalista da su djeca losa a mi smo tu da ih naucimo dobru , a ja sam pokazao povjerenje prema njima i dobio istom mjerom nazad od djece.
naravno , svi klinci nisu isti ,al ja bar ne polazim od toga kako su svi losi pa to ako ih ja "popravim" ,vau to je uspijeh!!!
mirelarado mirelarado 01:19 27.11.2008

Predrasude - uzrok mnogih zala

Na nama odraslim je da pomognemo djeci da pobjede strah nelagodnost I predrasude ,ali mozemo li to ako ih I sami imamo?

Dobro pitanje. Najpre se moramo suočiti i izboriti sa vlastitim predrasudama, jer one se tako lako usađuju, a teško iskorenjuju.
dali76 dali76 04:17 27.11.2008

Re: Predrasude - uzrok mnogih zala

da,predrasude su nesto s cim se moramo suociti mi odrasli.
Djeca i te kako osjete ako govorimo nesto sto ni sami ne vjerujemo.
ali kao sto sam rekao i Alex Dunji,skola bez pomoci drustva/roditelja ne moze mnogo.
vracarac92 vracarac92 11:25 27.11.2008

Re: Predrasude - uzrok mnogih zala

Na nama odraslim je da pomognemo djeci da pobjede strah nelagodnost I predrasude ,ali mozemo li to ako ih I sami imamo?
Možemo. Strah, nelagodnosti pa i predrasude možemo probati da prevaziđemo jakom voljom i istinskom željom.
dali76 dali76 17:11 27.11.2008

Re: Predrasude - uzrok mnogih zala

da volja jeste neophodna , samo predrasude moramo prvo vidjeti u nama.
kako je myredneckself rekla : mnoge su dobro kamuflirane u nama samima.
margos margos 03:47 27.11.2008

Hej, divna ti je priča:)

Život nas uvek iznenadi i suoči sa nečim novim - a meni su uvek najzanimljivije ove situacije - kada se nađemo s druge strane nekog prethodnog iskustva.

Naravno da smo puni predrasuda i da je njihovo prevazilaženje neophodno -ali je jednako potrebno strpljenja i upornosti. Svaki put kad neko pomene predrasude, setim se jedne radionice sa adolescentima na kojoj smo tretirali temu : ''Predrasude i diskriminacije'' - te je moja koleginica vrlo žustro pričala nekakve primere vezane za Romsku populaciju. Sačekala sam da klinci odu i zapitala je da li je svesna koliko ima predrasuda prema ljudima koji imaju predrasude o Romima. Uvek se tome smejemo kad se setimo.

Zato kažem - strpljenje. I mudrost - da bežeći od jednog zla ne uletimo u drugo.

I da, naravno, moraju odrasli da se zapitaju... Najviše predrasuda ipak pokupimo u kući.
dali76 dali76 04:03 27.11.2008

Re: Hej, divna ti je priča:)

Da strpljenje jeste kljuc uspijeha.
Desegragacija skola u SADtrajala je skoro deceniju I bilo je na pocetku situacija das u vojnici I garda cuvali crnacku djecu koja su upisivana u skole s bjelcima.
Zamislite reakciju nasih roditelja u Srbiju da Romska djeca se pocnu masovnije upisivati u skole?
Nisam siguran ali mislim das sam cuo da u Srbiji imaju “Romske skole”?
Eto sta se desavalo kad je grad odlucio napraviti neka Romska naselja u Beogradu pokusavajucimaknuti Rome iz nehumanih kartonskih naselja.
Imali smo proteste gradjana koji su bili I te kako protiv takvih novih komsija.

maya.sangoma maya.sangoma 09:50 27.11.2008

samo drugaciji nacin

Evo , vec peti put pokusavam da zapocnem ovaj komentar i i dalje ne znam " kako " .Sve si rekao ti i prethodni komentatori . Prica ti je u svakom pogledu odlicna .
Zelim , Dali , da ja tebi ispricam jednu istinitu pricu koja ce iz jednog drugacijeg ugla , ustvari , pricati i tvoju pricu .
Ja jos studentkinja . Stanujem u nesto kao studentskom domu . U susednoj sobi, a u nasem drustvu drugarica koja ne vidi -studira muziku . I svi , od pocetka naseg poznanstva , nesto u njenom drustvu izbegavaju reci "vidi ,vidis ", pa onda grimase ako se nekom 'omakne 'dok ja nisam "uvela red "( moram malo da se salim , izvini ): Za mene je bilo najprirodnije ( niti sam ja to bila htela ili tako odlucila ) da je vidim kao i sve druge i kao sebe samu - ona je samo videla na svoj nacin ( imala je fantastican osecaj za dodir i ,naravno , sluh ). Ta razlicitost je drugima do kraja smetala a ta njena razlicitost je meni bila najnormalnija i isla je u kompletu sa njom i ja sam je kao takvu prihvatila i na kraju drzim ,da me je to iskustvo , kao karakter , obogatilo. Ona je bila jedna od od mojih najboljih drugarica i ja njena dok nas zivot nije poslao na dva razlicita kraja sveta .
myredneckself myredneckself 12:27 27.11.2008

Re: samo drugaciji nacin

"Lakše je razbiti atom, nego predrasudu" - tako nešto je rekao Ajnštajn.
Svi imamo neke predrasude, ali dobro kamuflirane, pa nam se ne čine takvima. Kad bi malo više razmišljali o drugima, a ne samo o sebi, a naše misli oslobodili i učinili ih neopterećenim tabuima, predubeđenjima i strahom, počeli bi da gubimo i predrasude. Pokušavamo da to naučimo u porodici, školi, društvu, ali mislim najviše na putu i težnji ka sopstvenoj mudrosti.
maya.sangoma maya.sangoma 15:16 27.11.2008

Re: samo drugaciji nacin

Kako si ovo rekla ! Prosto si me oborila sa stolice . Dodje mi da dodjem u NS na casove kod tebe .
dali76 dali76 17:06 27.11.2008

Re: samo drugaciji nacin

da,ljepo si to rekla . Samo drugaciji nacin.
cesto kazem : nisu sljepi oni koji ne vide vec oni koji odbijaju da vide
niti su gluhi oni koji ne cuju vec oni koji ne umiju poslusati.
AlexDunja AlexDunja 13:11 27.11.2008

hej:))

cestitam!
bravo za urednistvo:)
malasneki malasneki 13:16 27.11.2008

o ho ho

ko nam je to dobio unapredjenje?
cestitke i od mene!
dali76 dali76 17:15 27.11.2008

Re: o ho ho

hvala Alex Dunjai Sneki ...
hvala svim ljudima koji su svracali do moje "kotlarnice"..
Bez vas ne bih bio ovdje.
AlexDunja AlexDunja 17:33 27.11.2008

Re: o ho ho

Bez vas ne bih bio ovdje.

tvoji iskreni tekstovi su te doveli ovde:))
MilutinM MilutinM 00:32 28.11.2008

Re: o ho ho

Svaka čast. Ovaj tekst pokazuje da je zasluženo
dali76 dali76 19:59 27.11.2008

hej

e sad jos da naucim kako ovaj tvoj comment da obrisem hehe
salim se nego ...
Nego , zar niko nema sto dodati na predrasude.
zar moramo ,kako margos kaze :preci s druge strane, da bi smo otkrili ono sto je kamuflirano u nama?
jednatanja jednatanja 21:45 27.11.2008

Svi mi imamo...

...neki hendikep, manje ili vise uocljiv.

Ako si dobar ucitelj, djaci ce te ceniti bez obzira na sve, i pricace svojoj deci o tebi. Imala sam profesora Madjara koji je jako lose znao srpski, brkao padeze, zamuckivao. Deca su bila okrutna sa njim, ali on je samo terao svoje, i jako puno smo od njega naucili. Posle je bar njih 6 iz razreda otislo da studira predmet koji je on predavao.

Lepa prica, i samo nastavi i dalje. Preporuka.
mariopan mariopan 23:22 27.11.2008

Re: Svi mi imamo...

Sta da kazem osim cestiki za unapredjenje

A o predrasudama?

Pa ja nisam ni znala sta je to do punoletstva.
Vise osetila na svojoj kozi nego saznala iz knjiga.
Ima raznih predrasuda , a boriti se protiv njih mozemo samo znanjem, vaspitanjem i postovanjem za ljude, sve ljude.
Komplimenti za pricu
maya.sangoma maya.sangoma 23:41 27.11.2008

Re: Svi mi imamo...

Mariopan , o kakvom to unapredjenju pricas , sta je Dali ? to dobio , neki cin ? u potpalublju ? nemogu da verujem ? Jedva cekam da svane sutra pa da dobijem odgovor od tebe . Unapred hvala ( kao i sto je red ).
dali76 dali76 00:13 28.11.2008

Re: Svi mi imamo...

Tvoja prica je super primjer kolika je satisfakcija kad neka djeca postanu ljudi (nevazno je tu faks)
Hvala Tanja na komentaru.
mariopan mariopan 20:30 28.11.2008

Re: Svi mi imamo...

maya.sangoma
Mariopan , o kakvom to unapredjenju pricas , sta je Dali ? to dobio , neki cin ? u potpalublju ? nemogu da verujem ? Jedva cekam da svane sutra pa da dobijem odgovor od tebe . Unapred hvala ( kao i sto je red ).

Pa na naslovnoj je ili sam ja kasno saznala za to? Blam Ali dobro uvek je na vreme ako se nesto cestita
Unfuckable Unfuckable 00:50 28.11.2008

odličan

tekst, i ne samo ovaj
i logičan potez uredništva.
Kao i sva druga živa bića, nimalo nisam savršen (mada svima pričam da jesam) i naravno, "po fazama" bivam napadnut predrasudama, kojekakvim.
Prepoznatljivo lep i poseban je osećaj kada nas život uveri koliko smo ponekad smešno - glupavi, i koliko mnogo stvari je samo - zmaj od papira
dali76 dali76 01:24 28.11.2008

Re: odličan

Da, svijest o nesavrsenstvu jeste predvorje znanja.
Ja sam imao tu sudbinu sto je Margos pomenula da svijet posmatram iz drugacijeg ugla ,iz ugla onih prema kojima sam imao nelagodu I strah.
Ne moramo nadam se svi proci kroz iste skole , mozda moja prica I pomogne.Hvala , unfuckable I Margos na ljepim rijecima.

MilutinM MilutinM 00:53 28.11.2008

Predrasude

Ja imam neki lud osećaj da mogu čoveka da "prepoznam" na prvi pogled, po izgledu. Drago mi je da sam se dosta puta prevario
omega68 omega68 01:53 28.11.2008

Čestitam

za naslovnu i moram da kažem da mi je dominantan utisak to kakav si pedagog.Tako zamišljam svakog ko uči decu.Samo nastavi da pišeš i da budeš dobar nastavnik.Srećno
dali76 dali76 02:30 28.11.2008

Re: Čestitam

Hvala,Omega.
Ja nazalost ovaj semester vise ne radim kao ucitelj , ali se nadam da cu se tom vratiti posle postdiplomskog na cijem prijemnom radim ovih nedjelja.
Bez obzira na ono sto sam ja imao tih predrasuda s odraslim , meni je odnos koji sam ja imao s djacima odista bio upecatljiv I dao mi dodatnu volju da idem dalje.
Zanimljivo mi je sto su me trazili da idem kod mojih kolega da njihovim djacima pricam svoju zivotnu pricu a s druge strane bi mi rekli :znate svijet nije perfektan”?

Posao ucitelja nije posao vec profesija u kojoj morate vjerovati ono sto im pricate jer ako klinci vide (a dobro vide) da vi “farbate” njih …hm vjerujte brzo uce.

maya.sangoma maya.sangoma 05:31 28.11.2008

Re: Čestitam

Dali , C E S T I T A M !!!! ( @&%$#$$^&$%#@$@#$^^%$^#@#$%$$%^#$%^$#$%^$#%^$#%^$#% )

1. Sad mi je jasno zasto si ti bio tako dobre volje juce .
( sad mi je zao sto te jos nesto nisam pitala )!

2. Sta cemo mi iz podpalublja bez tebe?

3. Pozelela sam da nikad ne dobijem VIP da bi ostala
sa tobom i drustvom o d o z d o !

4 Nemoj na nas zaboraviti , navracaj da i
nas izvuces odavde ( tako ti b.)

5. Nemoj sad da se uobrazis .

7 Pitanje ? Kad planiras da castis nas
koji smo te p o d r z a v l i ?
(Ja pijem samo vodu
ali jedem skupo voce
papaju i kivi)

Osamucena od srece sto je to , ipak ,
moguce ( izaci na svetlost dana )
najsrdacnije te pozdravja
Maya
dali76 dali76 08:11 28.11.2008

Re: Čestitam

ne brini cvrsto sam na zemlji ,doduse morali su me malo vezati s pocetka da ne bih odletio al tu sam ja uvijek blizu potpalublja....
Unfuckable Unfuckable 08:40 28.11.2008

Re: Čestitam

nikad neću razumeti zašto bi izlazak iz Potpalublja by default, značio - uobraziti se ?
dali76 dali76 16:27 28.11.2008

Re: Čestitam

Eto nama jos jedne predrasude,doduse bez straha I nelagodnosti.
Jedan moj professor inace doctor filozofije znao je govoriti :
Svaki idiot moze dobiti doktorat sto ne znaci da je svaki doctor idiot.
Ocigledno jedan od vida borbe protiv predrasuda jeste izlazak iz klisea I to razmisljanjem.
dragoljub92 dragoljub92 13:34 29.11.2008

Re: Čestitam

Unfuckable
nikad neću razumeti zašto bi izlazak iz Potpalublja by default, značio - uobraziti se ?

predarasuda

svi mi imamo predrasude,neki shvate da nisu dobre,neki ne.neki grubo ispoljavaju svoje predrasude drugi ih ne pokazuju, pa se covek iznenadi.vredi pricati o tome samo zbog onih koji hoce da porade na svojim predrasudama ali izleciti sv ljude ,nisam bas ubedjen,eto jos jedne predrasude ili ne..?
mala25 mala25 21:47 28.11.2008

Sve cestitke...

Jednom rijecju - odusevljena sam, ne samo ovim tekstom, vec i ostalim, svaka cast, samo tako nastavi!!! SRECNO!!!
dali76 dali76 22:46 28.11.2008

Re: Sve cestitke...

sto reci nego odista hvala mala25 ...
dali
dali76 dali76 16:41 29.11.2008

svijest o nesavrsenom je put ka boljem

Dragoljube bilo bi glupo vjerovati da se svi mogu kako ti kazes izljeciti od predrasuda , ali zar zbog toga ne pricati o istim.
Ja ako imam 25 djaka u razredu svijestan sam sto god radio kako god radio da postoji njih par koji nece nauciti . Svijet nije savrsen, ali da li je vredno odustati od toga.
Kakos u ovdje neki pisuci o svratistu rekli ,parafraziram, jedno nahranjeno dijete je mozda jedan covijek vise.
Ista satisfakcija je I moja ako ja ucestvujem I pomognem dvojici djaka od njih trideset satisfakcija je velika.
Kao sto je Tanja pomenula u svojoj prici o profesoru koji je mucao ….
Cjeli zivot je borba , borba as samih da budemo bolji ,kazem bolji ne savrseni.

dragoljub92 dragoljub92 18:31 29.11.2008

Re: svijest o nesavrsenom je put ka boljem

Dragoljube bilo bi glupo vjerovati da se svi mogu kako ti kazes izljeciti od predrasuda , ali zar zbog toga ne pricati o istim.

ja to nisam reko ve sam reko ovo:
.vredi pricati o tome samo zbog onih koji hoce da porade na svojim predrasudama ali izleciti sv ljude ,nisam bas ubedjen

dakle nigde nisam rekao nevredi
dali76 dali76 18:53 29.11.2008

Re: svijest o nesavrsenom je put ka boljem

ne ostaje mi nista drgo nego konstatovati da se slazemo i izvinjavam se na krivoj konotaciji izrecenog.
dragoljub92 dragoljub92 19:29 29.11.2008

Re: svijest o nesavrsenom je put ka boljem

hajkula1 hajkula1 22:16 30.11.2008

razmisljala sam

o predrasudama o ljudima koji su invalidi tek kada je tema prvi put pokrenuta u medijima. Sto se mene tice, u prisustvu osobe koja je invalid, u pocetku bar, puno se kontrolisem, pazim sta cu i kako da kazem da je slucajno ne povredim. A time takodje povredjujem jer je dozivljavam kao neravnopravnu. Sazaljenje vredja. Posle dugogodisnjeg druzenja /kolega na poslu, komsinica.../ i dalje postoji, trudim se da se ponasam spontano, ali i dalje pazim... Pricala sam sa njima o tome. Problem je u meni. Strah da moze meni slicno da se desi.


dali76 dali76 00:35 01.12.2008

Re: razmisljala sam

Upravo je to srz problema to o cemu ti pises u svom komentaru.
Ljudi s hendikepom mogu biti,dobri,losi,humoristicni,mrzovoljni.
Nema to veze s hendikepom koga imaju.
Ja se cestso salim na svoj racun I ljudi oko mene to znaju hej pa im I nije potrebno dapaze sto ce reci a meni je to najveca satisfakcija prijateljstva.
Mislim postoje neke stvari koje pazimo sta cemo I kad cemo kome reci , ali raditi to hendikepa radi hm….
Hvala na komentaru odista je takao srce onog o cemu sam pisao u tekstu.

margos margos 09:47 01.12.2008

Re: razmisljala sam

Pricala sam sa njima o tome. Problem je u meni. Strah da moze meni slicno da se desi.

Ne znam zašto - al na ovo odreagovah iznutra. Valjda jer je lično, jer je doživljeno....

Imala sam naviku da se ujutru, idući do posla, podsećam svojih bogatstava. Jedno jutro, prelepo, nebo kao nacrtano, sunčan prijatan dan... ja u svojim mislima i vodim taj unutrašnji monolog pun zahvalnosti - kad krajičkom oka ugledam starijeg čoveka u kolicima koja gura mlađa žena, verovatno kći. Njemu su noge bile gotovo sasušene, a ruke nepokretne. Uletim u kancelariju i kažem koleginici 'ej, imam noge... imam ruke...' Ona, znajući za moje rituale, nasmeši se sa razumevanjem i kaže 'i ja, i ja...'

Ovaj detalj ima svoju predpriču - prijateljica koju sam upoznala tek kad je postala potpuno nepokretna - a prethodno bila izuzetno pokretna (dva sata pre nesrećnog slučaja radila je jogu i dubila na glavi) jednom prilikom, dok sam bila u poseti - na trenutak njena ćerka i ja izađemo na terasu, njoj okrenuti leđima, bio je vreo letnji dan, pa smo je orošavali vodom da je rashladimo - i samo čujemo vrisak iza sebe ''skloni je skloni je..'' Priskočimo do kreveta - a njoj muva stoji na vrh nosa, a ona ne može da pokrene rukom i mlatne ispred nosa da je otera... Otada, često poljubim svoje ruke.

Evo... razmišljam sad i ja... da li je to strah što ja osećam, ili jednostavno sposobnost da se u trenutku prebacim u tuđe cipele i postanem svesna vrednosti, tako često podrazumevajućih, ruku, nogu, vida, kretnji....
dali76 dali76 19:09 01.12.2008

Re: razmisljala sam

Kazu neki da upravo je strah najaci osjecaj (engleski filozof Hobbes tvrdi strah od neprirodne smrti).
Naravno da u nama postoji taj strah ako vidimo nekog u kolicima , il sljepca s stapom jer o cemu razmisljamo? Boze sacuvaj , su nam prve rijeci I prve misli.
I onda najbolji bijeg od ovog je jednostavno “pobjeci” od takvih ljudi.

Ne svatamo da je to ustvari nas hendikep doduse onaj koji se ne vidi.
Naravno da je vidljivi hendikep prava asocijacija na neku osobu.
Znas, ona djevojka iz kolica pricao sam ti o njoj…
Ili znas onaj covijek bez ruke koji je prolazio jucer .
Mislim sasvim je normalno da nam fizicki izgled (u ovom slucaju hendikep)jeste prava asocijacija , ali kad kod ovoga stanemo I nista sem toga ne znamo kazti o doticnim osobama kao na primjer da to je onaj saljivi momak sto nema ruku, ili da ona mala tvrdoglava do zla boga …
To je znak da mi ustvari ne vidimo dalje od onog prvog utiska I eto to je nas vlastiti hendikep.
margos margos 02:57 02.12.2008

Re: razmisljala sam

To je znak da mi ustvari ne vidimo dalje od onog prvog utiska I eto to je nas vlastiti hendikep.

Tako je, no to je na prvi pogled, tada zapazimo fizički nedostatak, kao što i kod drugih ljudi zapažamo velike oči, nos - fizičke karakteristike. Već kad se s nekim združimo - počinjemo da zaboravljamo na takve opise. I još, to dosta zavisi od osobe sa hendikepom - imam slepog prijatelja, ali mi nije prva asocijacija na njega nemanje vida, već mi je odmah u glavi njegov glas i silne priče i šale koje smo razmenili i razmenjujemo.

A da ti ne pričam o dragoj osobi koja hoda sa štapom od svoje šesnaeste zbog skraćene noge - više puta se društvo organizovalo za fudbal, pa su i njega zvali, zaboravljajući da to stvarno ne može da radi - da trči i šutira loptu. Ali smo zato igrali košarku, stoni tenis... on je trenirao plivanje, vaterpolo, karate, kendo. Jednostavno, malo ljudi ga vidi kao osobu sa hendikepom.
dali76 dali76 01:38 01.12.2008

i can fight my doubts, but...

The biggest challenge that a person with any kind of disability faces is attitudes of society.
I can fight my doubts; I do that all my life. However, I can’t fight your doubts those are in your heads. That’s not my disability.
Jedan od najvecih izazova za osobu s bilo kojom vrstom hendikepa jeste odnos ili pristup drustva. Mogu se ja boriti protiv vlastitih sumnji to I radim cjeli svoj zivot.No, ne mogu ja boriti se protiv vasih predrasuda o meni jer one su u vasim glavama. To vec nije mmoj hendikep.

Ovo sam jednom zapisao razmisljajuci o svim tim problemima ,pa pomislih da je ovo mozda vrijeme I mjesto da podjelim sa vama.
hajkula1 hajkula1 00:40 02.12.2008

Re: i can fight my doubts, but...

dali76


Jedan od najvecih izazova za osobu s bilo kojom vrstom hendikepa jeste odnos ili pristup drustva. Mogu se ja boriti protiv vlastitih sumnji to I radim cjeli svoj zivot.No, ne mogu ja boriti se protiv vasih predrasuda o meni jer one su u vasim glavama. To vec nije mmoj hendikep.

Ovo sam jednom zapisao razmisljajuci o svim tim problemima ,pa pomislih da je ovo mozda vrijeme I mjesto da podjelim sa vama.



Ako dublje razmislim, svako od nas ima neki nedostatak, hendikep. Ja sam puna predubedjenja i imam po neku predrasudu, ali radim na tome. Pre svega zbog sebe, jer predrasude ucine pre ili kasnije - da se osecam lose. Predubedjenja nisu nuzno losa. Svako od nas ima neko predubedjenje kada se susrece sa necim po prvi put. Predrasude - druga prica. Zasnovane su na neznanju, strahovima, kada osoba ne zeli da gleda sire, iz druge perspektive, ne zeli da cuje drugo misljenje, kada izgradi stav na neistinama.

Najveci problem je u strahu. Kada se plasim da i mene moze da snadje nesto lose. To je u meni a osoba koja ima tako neki problem je samo moje ogledalo. Ne samo da kazem, hvala Bogu sto sam zdrava, nego i sacuvaj me Boze nemoci.
Kolega i komsinica su mi zauzvrat poverili da se oni sale na svoj racun da bi meni umanjili nelagodnost a ne sto im je do sale na racun licnog hendikepa.
Kada sam u necijoj milosti, onda imam duge, vitke noge, izrazajne oci a kada se naljute onda sam krakata i buljava . A ja tako zelim da primete kako sam pametna, samo sto to ne ide, nikako na prvi pogled.
dali76 dali76 08:26 02.12.2008

Re: i can fight my doubts, but...

shvatas sustinu jos samo da pobedis svoj hendikep..
ako se oni mogu saliti na svoj racun da bi te opustili pokusaj i ti...
vidjeces nije tesko...
thanks za ovakve komentare ...
margos margos 11:11 02.12.2008

Re: i can fight my doubts, but...

ako se oni mogu saliti na svoj racun da bi te opustili pokusaj i ti...
vidjeces nije tesko

Dali, pa nema šta da pokušava - to već radi... uspešno:)))
dragoljub92 dragoljub92 18:15 02.12.2008

#

što ti je pamćenje.u prvom javljanju se uopšte nisam setio dva lika iz mog života.
prvi lik je jedan svojevremeno vrlo poznat niški mangup poznat pod nadimkom Grof.opak tip.nije bilo uopšte uputno kačiti se snjim.pošto su u pitanju rane sedamdesete ,grof se bavio švercovanjem farmerki iz trsta.prilično žestok u nastupu i tako sve u svemu bio bi to opis običnog gradskog mangupa da nije jedan detalj Grofu nešto nije bilo u redu sa nogom,stvarno više ne mogu da se setim da li je bila kraća il nešto drugo uglavnom koristio je štaku sad dali se ispomagao još i sa štapom stvarno ,davno je bilo a nije bilo baš uputno da se mnogo zeva u njegov hendikep.jedna poštovana faca u gradu,ja sam imao par ,,poslovnih"kontakta sa njim i nije mi baš bilo prijatno jer ničim nije odavao hendikepiranog tipa.mangup kao i svi drugi.
drugi lik sam sreo u klubu,moj konjički klub,neočekivano mesto za paraplegičara(mislim da se tako zovu ljudi kojima obve noge nisu uredu)stoji čovek ispred štale.prvo što mi je palo na mozak ako izleti raga iz štale nema ga sakupimo celdan.mislio sam u sebi dobro došo da vidi konje i tolko možda se pojavi još par puta i ništa.oćeš đavola Miša je dolazio svaki dan,popeo nam se na glavu,u poziotivnim smislu,šta da kažem na kraju sam ga zateko jedan dan na konju .jaše čovek.mislim,uvek ima neka mirna raga na koju može da se potavi bilo ko ko može sam da sedi u sedlu bez obzira na uzrast.da na kraju je i postao sudija ,zvanično ima tip ćagu.šta da kažem ,ja se nešto nisam posebno družio sa njim kao drugi,koji su ga doveli,ne zbog hendikepa već zbog drugih stvari koje nemaju veze sa tim.
oba lika su se svojom upornošću nametnula u društvu i naterali ljude da ih ne vide kao invalide.

da dodam
onog prvog su pronašli ,valjda početkom 80ih mrtvog u vozu pri povratku sa neke ture,ispostavilo se da je bio narkoman i da se overio u vozu.teo valjda da prekrati put.takva priča došla do mene
dali76 dali76 19:02 02.12.2008

Re: #

ovo su super primjeri dragoljube i strasno e vazno , po meni, da hendikep ovog drugog momka je bio manje vazan nego neki drugi razlozi zbog kojih se ti nisi druzio s njim.
Hendikep nije razlog da se neko ne druzi s nekim, a jos manje razlog da se neko opet druzi s nekom osobom.
hvala D. za ovaj komentar.
dragoljub92 dragoljub92 19:28 02.12.2008

Re: #

pаod prvog sam begao jer je imao preku narav a od drugog jer mi nije odgovarao isto zbog naravi,malo je zamoran,što bi se reklo davi
samo činjenica da nisu dozvoljavali da im hendikep kvari planove
pozz

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana