Društvo

Srpske trilogije

jeremija92 RSS / 28.11.2008. u 01:22


Kad god se govori o I svetskom ratu, a ovih dana se govori u povodu 90 godina od njegovog kraja, uvek se setim Stevana Jakovljevića i Srpske trilogije. Setim se i žara sa kojim sam je pre dosta godina čitao, jer Srpska trilogija je za mene bila otkrovenje.

Iz školkih programa, ne samo ja, već i generacije učenika u propaloj nam državi, učili smo sve o drugu Titu: Kako je skuvao svinjsku glavu sa tavana i kako su on i malđa braća mu, a i sestra, dobili proliv, kako je kao mašinšloser izradio ogradu onog stepenište u Sisku, bio mlinar u predoktobarskoj Rusiji, tamnovao kao kaplar Austro-ugarske vojne u Petrovaradinskoj tvrđavi, kada, kako i zašto je došao na čelo KPJ, kako je poveo naše narode i narodnosti u borbu, na koji je kamen stao na Sutjesci, u kojoj se pećini skrivao u Drvaru...

Škola nas je o Srbiji o I svetskom ratu naučila vrlo malo, gotovo ništa: Princip je ubio Ferdinanda i Sofiju u Sarajevu, Austro-ugarska je objavila prvo ultimatum, a zatim i rat, Kraljevini Srbiji, bilo je neke gužve na Ceru i oko Kolubare, pa onda Solunski front. I to je bilo manje-više sve.

Stevan Jakovljević (1890-1962) je u tri romana Devetstočetrnaesta, Pod krstom, Kapija slobode, dao romansiranu istoriju Srbije u I svetskom ratu i, meni bar, nadoknadio sve namerne i nenamerne propuste šturih školskih programa istorije.

Sećam se kako sam, čitajući, kao jedan od 1.300 kaplara putovao onim vozom koji nikako da stigne na front, kako sam, kao

ordonans vojvode Putnika, jurio na konju noseći depešu
đeneralu Šturmu da sa svojom Trećom pohita u pomoć
Stepinoj Drugoj armiji, kako sam zajedno sa ostalim srpskim vojnicima sa šajkačom na glavi i opancima na nogama, jurio Poćoreka nazad preko Drine, kako sam zadivljen pozdravljao

vojvodu Mišića dok je na svom belom konju prolazio pored moje čete na Suvoboru, kako smo preživeli Albansku golgotu, kako smo na Krfu i u rovovima Solunskog fronta sanjali dan da se vratimo kući u Srbiju.

Iz stranice u stranicu, sve sam manje bio Jugosloven, Titov pionir i omladinac, a sve više Srbin.

Ovih dana Dobrica Ćosić, pisac Vremena smrti, bez sumnje drugog velikog romana o Srbiji u I svetskom ratu, na pitanje zašto nije opisao Solunski front, proboj i oslobođenje Srbije odgovara:

Nepristajanjem na kapitulaciju, iako je srpska vojska saterana na Kosovo i Metohiju, srpska vlada i komanda odlučuju da se izvrši vojni i državni, u stvari nacionalni egzodus u Albaniju, jedini takav egzodus u evropskoj istoriji....

Taj herojski podvig, ali i putoslovni, samoubilački čin platilo je mučeničkom smrću preko 140.000 srpskih vojnika i civila, a od četrdesetak hiljada srpskih regruta i dečaka mobilisanih i povučenih pred neprijateljskom najezdom, do Drača i Valone dovuklo se samo oko sedam hiljada izgladnelih, bolesnih, bosih nemoćnika....

Ne mogu da se divim političkoj i državničkoj mudrosti Nikole Pašića, ratovodstvu i strategiji prestolonaslednika Aleksnadra i vojvoda Putnika i Stepanovića, koji su prepolovljenu vojsku i stotinu hiljada civila, žena i dečaka, rukovođeni fanatičnom idejom da sloboda i Jugoslavija nemaju cenu, poveli u kolektivno, masadsko samoubistvo za ratni cilj koji saveznici nisu tada prihvatali....

.... kakvi su ljudi bili ti srpski političari, državnici, vojskovođe, prestolonaslednik, koji su mogli i smeli da donesu tako hazardsku, surovu, ubilačku odluku da se jedna Srbija, i to ona koja je životno jezgro nacije, uputi u decembru, u siromašnu, neprijateljsku Albaniju; dakle - u potpunu neizvesnog i kolektivnu smrt. (Vidi ceo Intervju,Večernje novosti)

Čini se da Dobrica govori mudro, ali opet mogu li se, sa ovolike istorijske distance, tako lako procenjivati sudbonosni događaji i tako olako suditi ljudima koji su o njima odlučivali.

Atačmenti



Komentari (305)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

mkaleb mkaleb 01:44 28.11.2008

Jedini?

A Arsenije III Čarnojević nije izvršio egzodus Srba sa Kosmeta? I za to mu još dali ulicu, ma šta ulicu, autoput, ko da ih je preko Gazele preveo!
jeremija92 jeremija92 01:50 28.11.2008

Re: Jedini?

Ćosić ne spominje Arsenija, pa mu i ne sudi, ali možemo ga osuditi mi.
I njega i Cara Lazara, Miloša Obilića i sve redom unazad do onih koji su nas preveli preko Karpata i doveli na Balkan, da se ovde zlopatimo.
Kad se sudi, nek se sudi.:)
49 41 49 41 02:13 28.11.2008

Re: Jedini?

jeremija92
Ćosić ne spominje Arsenija, pa mu i ne sudi, ali možemo ga osuditi mi.
I njega i Cara Lazara, Miloša Obilića i sve redom unazad do onih koji su nas preveli preko Karpata i doveli na Balkan, da se ovde zlopatimo.
Kad se sudi, nek se sudi.:)

"Kuca nasred puta" ili s licno je krasan clanak Dave Bindera, dugogodisnjeg dopisnika Njujork Tajmsa iz Beograda. Svi Binderovi clanci su fenomenalni.
U Kuci nasred puta, je bas iskreno i od srca; inace veliki srbofil, rekao kako smo eto tu, bas nasred puta; izmedju zapada i istoka napravili sebi kucu.
jeremija92 jeremija92 02:47 28.11.2008

Re: Jedini?

49 41
bas nasred puta; izmedju zapada i istoka napravili sebi kucu.

Nije to tako ni loše, zbog naplate putarine.:)
Predrag Brajovic Predrag Brajovic 03:34 28.11.2008

Re: Jedini?

49 41
"Kuca nasred puta"

'Ајде, пре него усним, да зачиним ствар: ова саобраћајна тврдња о Србији, која се, неоправдано, приписује још Светом Сави (до ујутро ће ме исправити когод ако сам погрешио), и кроз нашу историју непрестано понавља (Протић, Цвијић, Ћосић, Бећковић, остале допуните сами...), у истоветном облику јавља се код следећих народа: Грка, Бугара, Румуна, Пољака... Биће да се овде списак не завршава, и мада величина тог списка није од пресудне важности, он ипак болећиво указује на осетљивост "малих" народа на њихову судбину.

Историјске поразе, грешке и заблуде најлакше је припитомити "објективизирајући" их, односно преневши њихове узроке на какву дату околност. Сличним поступком и појединац настоји да очува властиту структуру личности, што је у психологији познат феномен, али лакше уочљив, јер у његовом настанку не учествује многољудна суперструктура – нација. Наравно, не треба бити слеп па не признати да каткад и параноје имају добро почетно упориште, али оне су ипак параноје. (Не треба викати на мене, не проглашавам никог параночиним, нити ми је то прикривена намера ;-)

Поредбене примере можемо у другим традицијама пронаћи и за Косовски мит из народних песама, који није јединствен по томе што пева о поразу, већ пре по својој уметничкој лепоти.

Опет, српки егзодус у Првом светском рату наликује оном библијском јеврејском, као и настало страдање, док бисмо истоветне судбине могли пронаћи дубље и шире у историји.

Мало чија историја није испуњена поразима. И мало ко се, при том, не осећа историјски "закинутим".
vitabug vitabug 07:07 28.11.2008

Re: Jedini?

Hvala Arseniju III ili IV što me je(moje pretke) na vreme doveo u Novi Sad.
serbdeszentendre serbdeszentendre 09:07 28.11.2008

Re: Jedini?

Hvala Arseniju III ili IV što me je(moje pretke) na vreme doveo u Novi Sad


potpuno se slazem. nas je odveo jos dalje...kamo srece da smo tamo i ostali.
vladimir petrovic vladimir petrovic 11:26 28.11.2008

Re: Jedini?

4941
"Kuca nasred puta"

G. Bajnder je bio jedan od boljih americkih dopisnika, prilicno nas je razumeo, ali je i govorio ono sto zelimo da cujemo.

Ovo da je Srbija "kuca nasred puta" je obicna floskula, kao sto su floskule da smo mi, bas mi, na granici izmedju Istoka i Zapada, bla, bla, bla...
Poznato je da, recimo, Madjari, isto to misle za sebe - da su oni na razmedji izmedju Istoka i Zapada; cak vidim da se i Hrvati sa tim prse (smatrajuci da je za njih Srbija - Daleki istok, a da Zapad pocinje sa njima) itd. itd.
Ima i drugih zemalja koje veruju da su bas one na nekakvom "strateskom" polozaju, jedinstvenom u svetu...

Prazne price.
jeremija92 jeremija92 11:37 28.11.2008

Re: Jedini?

Predrag Brajovic

Мало чија историја није испуњена поразима. И мало ко се, при том, не осећа историјски "закинутим".


Tuđi porazi ne bole, a ponekad su oni naše pobede.

Mene fascinira sličnost pojedinih istorijskih sekvenci sa današnjicom.

Npr. ultimatum KundK monarhije da oni svojom policijom i vojskom jure Mladobosance po Srbiji, posle atentata u Sarajevu. Nisu imali poverenja da će to država Srbija da uradi.
Postoji očita sličnost sa današnjim uslovljavanjima oko hapšenja Ratka Mladića.

jeremija92 jeremija92 12:47 28.11.2008

Re: Jedini?

serbdeszentendre
Hvala Arseniju III ili IV što me je(moje pretke) na vreme doveo u Novi Sadpotpuno se slazem. nas je odveo jos dalje...kamo srece da smo tamo i ostali.

Jedna grana mojih predaka (po majčinoj liniji) za Čarnojevićem je otišla u mađarski deo Baranje.
Posle raspada Austro-ugarske, a zbog pritiska mađarskog nacionalizma, 1920.g. vratili su se u Dunavsku banovinu (među Srbe, mislili su to je Srbija). Međutim, to je 1941. do 1945. bila NDH, sada je Republika Hrvatska. I to je bolje nego da su se vratili na Kosovo od kuda su pod Čarnojevićem krenuli.
Seobama nikad kraja, rekao bi Crnjanski.
49 41 49 41 15:19 28.11.2008

Re: Jedini?

vladimir petrovic
4941
"Kuca nasred puta"

G. Bajnder je bio jedan od boljih americkih dopisnika, prilicno nas je razumeo, ali je i govorio ono sto zelimo da cujemo.

Ovo da je Srbija "kuca nasred puta" je obicna floskula, kao sto su floskule da smo mi, bas mi, na granici izmedju Istoka i Zapada, bla, bla, bla...
Poznato je da, recimo, Madjari, isto to misle za sebe - da su oni na razmedji izmedju Istoka i Zapada; cak vidim da se i Hrvati sa tim prse (smatrajuci da je za njih Srbija - Daleki istok, a da Zapad pocinje sa njima) itd. itd.
Ima i drugih zemalja koje veruju da su bas one na nekakvom "strateskom" polozaju, jedinstvenom u svetu...

Prazne price.

Mi nismo vise na strateskom polozaju; ali zato jesu Albanci. Kosovski, Albanski i ostali u okruzenju.
"Zapaljiv", coporativan narod, sa najvecim natalitetom u evropi i sire, sa okruzenjem vecinskog hriscanskog stanovnistva, sa najizrazenijim feudalnim odnosima i tradicionalno najace prisutnim: "Patres "familias"- (u svakom smislu).
Kud cete vece bombe na balkanu?!?
Fitilj koji tinja i koji se moze gasnuti ili raspaliti.

49 41 49 41 19:07 28.11.2008

Re: Jedini?

jeremija92
49 41
bas nasred puta; izmedju zapada i istoka napravili sebi kucu.

Nije to tako ni loše, zbog naplate putarine.:)

Znaci i vi ste se "omrsili" od nedavne putarine?
jeremija92 jeremija92 19:35 28.11.2008

Re: Jedini?

49 41
jeremija92
49 41
bas nasred puta; izmedju zapada i istoka napravili sebi kucu.

Nije to tako ni loše, zbog naplate putarine.:)

Znaci i vi ste se "omrsili" od nedavne putarine?

Samo sam malčice kraduckao:
49 41 49 41 21:53 28.11.2008

Re: Jedini?

Ovo da je Srbija "kuca nasred puta" je obicna floskula, kao sto su floskule da smo mi, bas mi, na granici izmedju Istoka i Zapada, bla, bla, bla.

Da Albanija gradi od Draca prema Kosovu, vec nekoliko godina autoput prema Kosovu - sirine aerodromskih pisti mozda je za nekoga floskula?
Verovatno ce se turisti "expresno prevoziti" od jadranskih ortranskih vrata do kulturno - istorijskih spomenika kulture pod zastitom Unesca (radi udobnosti turista!).
...
meni nisu floskule davno, a nisam ni turisticki vodic; a jos manje za ikakve poklice pa i vojne - icije!
blackbox92 blackbox92 10:30 29.11.2008

Re: Jedini?

jeremija92
49 41
bas nasred puta; izmedju zapada i istoka napravili sebi kucu.

Nije to tako ni loše, zbog naplate putarine.:)

i mogućnosti da kraduckamo.
mkaleb mkaleb 01:46 28.11.2008

Prvi?

Zaista, ko bi rekao.
jeremija92 jeremija92 01:52 28.11.2008

Re: Prvi?

Prvi gost jesi, a možda noćas i poslednji.
Predrag Brajovic Predrag Brajovic 02:11 28.11.2008

Re: Prvi?

jeremija92
Prvi gost jesi, a možda noćas i poslednji.

Заборавио си да Срби, као распрострањен народ, живе у свим временским зонама.
Некима је и то мало, па су и те часовне зоне распрострли на деценије и векове.

То наше србско време обухвата, само у овом трену, најмање стотину година.
А ја се, једва, и са овим мени накратко додељеним, некако борим.
jeremija92 jeremija92 02:13 28.11.2008

Re: Prvi?

Predrag Brajovic
jeremija92
Prvi gost jesi, a možda noćas i poslednji.

Заборавио си да Срби, као распрострањен народ, живе у свим временским зонама.

Srbi, rasprosttranjen i nebeski narod.
Filip2412 Filip2412 01:55 28.11.2008

Najbizarnije u istoriji ne Srba nego sveta

Taj prelazak Albanije je najgluplji i najtragicniji potez srpskih politicara.
Odraz neobjasnjivog nedostatka osecaja za realnost i racionalno. Cosic kaze:
Taj herojski podvig, ali i putoslovni, samoubilački čin ...
medjutim ja mislim da je glup epitet koji najvise odgovara.

Moje licno misljenje je da se radi i o svojevrsno izdajnickom potezu jer su slabi i nemocni koji nisu mogli poci na taj put ostavljeni neprijatelju. Odlazak muskih i ostavljanje zena i dece. Kukavicki.
jeremija92 jeremija92 02:03 28.11.2008

Re: Najbizarnije u istoriji ne Srba nego s

Filipe, da se poslužim Pašićevom terminologijom: I ti si u pravu
scabies scabies 02:03 28.11.2008

Re: Najbizarnije u istoriji ne Srba nego s

mislim da je glup epitet koji najvise odgovara.

Moje licno misljenje je da se radi i o svojevrsno izdajnickom potezu jer su slabi i nemocni koji nisu mogli poci na taj put ostavljeni neprijatelju.

A oni koji su u medjuvremenu onemocali su usput ostavljani u snegu Prokletija...
jeremija92 jeremija92 02:09 28.11.2008

Re: Najbizarnije u istoriji ne Srba nego s

scabies, onda čini se, da ni u prošlosti, kao ni u novije doba, nemamo sreće sa našim vođama.
dolybell92 dolybell92 02:19 28.11.2008

Re: Najbizarnije u istoriji ne Srba nego s

Šta biste vi onda uradili - ne sada i ne danas - nego tada ?
vladimir petrovic vladimir petrovic 11:19 28.11.2008

Re: Najbizarnije u istoriji ne Srba nego s

Jeremija
...onda čini se, da ni u prošlosti, kao ni u novije doba, nemamo sreće sa našim vođama.

Ovo nije bas najispravnije receno.
Ako hocemo da budemo kritizeri, to je najlakse. Tito nije bio dobar (ni kasnije Slobodan Milosevic i ini), a pre njega nisu bili dobri ni kralj Aleksandar Karadjordjevic, ni kralj Aleksandar Obrenovic, ni kralj Milan, ni Knez Mihailo, ni predsednik vlade Nikola Pasic, ni... Neki kazu da je jos Sv. Sava mnogo pogresio sto je Srbe "oterao" u pravoslavce, bolje je bilo da smo bili - katolici. Drugi kazu da je Vuk Karadzic ucinio vise stete nego koristi sa svojom jezickom reformom...

Ima li nekog za koga svi kazemo: bas je bio dobar lider?!

Vodje se izdvajaju od/iz naroda i umnogome slice narodu iz koga su potekli. Ponekad zastrane, ali i na mikro planu, domacini u selu ponekad zastrane, itekako zastrane... samo sto je u tim slucajevima steta po naciju manja.

Stoga bih se cuvao olakih kvalifikacija da
da ni u prošlosti, kao ni u novije doba, nemamo sreće sa našim vođama

Naprosto, ne verujem da smo mi, kao Srbi, hendikepiraniji od drugih naroda.
jeremija92 jeremija92 11:45 28.11.2008

Re: Najbizarnije u istoriji ne Srba nego s

vladimir petrovic

...Vodje se izdvajaju od/iz naroda i umnogome slice narodu iz koga su potekli.

Slažem se.
To je lepo pokazao Domanović sa svojim "Vođom".:)
jeremija92 jeremija92 22:51 28.11.2008

Re: Najbizarnije u istoriji ne Srba nego s

dolybell92
Šta biste vi onda uradili - ne sada i ne danas - nego tada ?


Sigurno isto što i oni.
Nije bilo drugog izbora.
Da je moglo drugačije, bilo bi drugačije.
Predrag Brajovic Predrag Brajovic 23:11 28.11.2008

Re: Najbizarnije u istoriji ne Srba nego s

jeremija92
dolybell92
Šta biste vi onda uradili - ne sada i ne danas - nego tada?
Sigurno isto što i oni.
Nije bilo drugog izbora.
Da je moglo drugačije, bilo bi drugačije.

Ево теоријског утемељења другачије историјe: Counterfactual history.
Нисмо ни знали колико паметно расправљамо.
mkaleb mkaleb 02:11 28.11.2008

Jedini?

Nepristajanjem na kapitulaciju, iako je srpska vojska saterana na Kosovo i Metohiju, srpska vlada i komanda odlučuju da se izvrši vojni i državni, u stvari nacionalni egzodus u Albaniju, jedini takav egzodus u evropskoj istoriji....
Nije jedini, ali sam ja možda pogrešno shvaćen. Nije na nama da sudimo o opravdanosti nekog poteza u istoriji(makar ja ne mogu, nisam istoričar, mogao bih sa vojnog aspekta, ali to nije tema), još manje nekog možemo proglašavati glupim jer je uradio ono što mi mislimo da je pogrešno. Mi samo možemo komentarisati opravdanost veličanja takvih postupaka.
jeremija92 jeremija92 02:16 28.11.2008

Re: Jedini?

mkaleb
mogao bih sa vojnog aspekta, ali to nije tema)

Zašto nije, pa tema je Srbija u prvom sv.ratu?
Filip2412 Filip2412 02:18 28.11.2008

Re: Jedini?

naravno da nema nista od osudjivanja niti bih ja da osudjujem one koji su to uradili

ja bih samo da se zauzme pravilan stav o tome radi buducih generacija: da je to bio vanserijski glup i kukavicki potez

naravno, tradicionalno izvitopereno shvatanje u Srbiji je da je kukavicki ostati i pregovarati zar ne?
a herojski je poginuti i samo poginuti.....

ma uzas, obuzme me bes kad pomislim na sve te gluposti, ne verujem pre svega da smo uopste morali ratovati sa Austrougarima u tom ratu..

U OBA SVETSKA RATA ne postoji narod na svetu koji je izginuo u tom procentu kao Srbi. Jel to zato sto nas svet mrzi? Da, postoje i objektivne okolnosti kao sto je geografska lokacija - nemirni Balkan ali mislim da se radi pre svega o gluposti vodja. Imali smo naucnike, mozda najvece na svetu ali isto tako ubedljivo najgluplje vodje na svetu.
crossover crossover 02:23 28.11.2008

Re: Jedini?

jeremija92
mkaleb
mogao bih sa vojnog aspekta, ali to nije tema)

Zašto nije, pa tema je Srbija u prvom sv.ratu?

Узе ми Јеремија реч из уста.
И ја бих да чујем нешто више о томе.
mkaleb mkaleb 02:24 28.11.2008

Re: Jedini?

Veruj mi, kao bivšem vojniku, niko ne mrzi ratovanje više od nas, jer mi jedini znamo šta je to iz prve ruke. Da bi se pregovaralo trebaju dve strane, a Austro-Ugarska je pobedjivala u tom momentu i njima neki iskreni pregovori i nisu baš bili potrebni.
crossover crossover 02:28 28.11.2008

Re: Jedini?

mkaleb
Veruj mi, kao bivšem vojniku, niko ne mrzi ratovanje više od nas, jer mi jedini znamo šta je to iz prve ruke.

Знам, зато бих и волео да чујем шта имаш да кажеш.
Ако хоћеш.
Filip2412 Filip2412 02:29 28.11.2008

Re: Jedini?

Veruj mi, kao bivšem vojniku, niko ne mrzi ratovanje više od nas, jer mi jedini znamo šta je to iz prve ruke. Da bi se pregovaralo trebaju dve strane, a Austro-Ugarska je pobedjivala u tom momentu i njima neki iskreni pregovori i nisu baš bili potrebni.


ne postoji ta situacija koja ce opravdati preseljenje celog naroda i ostavljanje nesposobnih na cedilu neprijatelju. Ako mi neprijatelj dolazi u kucu da li cu da ostavim zenu i decu a ja da se pobegnem???

Posebna prica sto se qurcimo uvek sa velikom silom u susedstvu bez ikakve potrebe. Pa ti Austrougari su drzali celu Hrvatsku pa opet nisu Hrvati najvise nayebali od njih nego mi.

Da je ne gram, nego miligram mozga bio u glavama politicara pred I svetski rat oni bi potpisali kakav takav sporazum - KAPITLACIJU ako treba i izbegli rat sa Austrougarima.

Medjutim neeee kapitulacija je kukavicluk a bezanija preko Albanije i ostavljanje nejaci na milost i nemilost neprijatelju je junastvo.

mkaleb mkaleb 02:29 28.11.2008

Re: Jedini?

Da li je trebalo ratovati, verujem da delimo mišljenje. Naučnici se radjaju sa predispozicijom, a veliki postaju svojom upornošću i radom, sami sebe stvaraju. Vodje, na žalost, sami biramo, makar većinski. I to više govori o nama nego o svetu.
mkaleb mkaleb 02:34 28.11.2008

Re: Jedini?

Moglo bi se o tome naklapati nadugačko. Ja mogu da govorim, sa mojim znanjem, o izvodjenjima pojedinih operacija, ali tema je bliža vojno-političkoj tematici, a ja tolike škole nisam završio.
dali76 dali76 02:56 28.11.2008

Re: Jedini?

filipe o kom pregovaranju vi tacno mislite?
da ne bude greske nsam ja za to da se "gine sine",, al malo ta revisionisticka politika danas prema ucer.
Istorija e izvor razumevanja i mozda putokaz za sutra.Istorija u isto vreme ,ako se izuzmu okolnosti iz onog sto je bilo "jucer",moze postati odlicno oruzje manipulacije i pravdanja.
Valda smo presli ono "historia est magistra vita?a da se ne zapitamo koliko je zloupotreba iste u pitanju.
Ja se slazem da se Srbi trebaju maniti mitologije , ali reba li ici u sustu suprotnost i tvrditi kako je sve glupost ?
svijet nije crno bijelo sem u pjesmama "prljavaca"
marco_de.manccini marco_de.manccini 06:23 28.11.2008

Re: Jedini?

Imali smo naucnike, mozda najvece na svetu

???
Filip2412 Filip2412 09:16 28.11.2008

Re: Jedini?

filipe o kom pregovaranju vi tacno mislite?
da ne bude greske nsam ja za to da se "gine sine",, al malo ta revisionisticka politika danas prema ucer.

Ako ne pregovori onda predaja, Predaja je svakako bolja od bezanije kroz nedodjiju.
Filip2412 Filip2412 09:17 28.11.2008

Re: Jedini?

Imali smo naucnike, mozda najvece na svetu
???

???
jeremija92 jeremija92 11:29 28.11.2008

Re: Jedini?

Filip2412
filipe o kom pregovaranju vi tacno mislite?da ne bude greske nsam ja za to da se "gine sine",, al malo ta revisionisticka politika danas prema ucer.Ako ne pregovori onda predaja, Predaja je svakako bolja od bezanije kroz nedodjiju.

U novembru 1915.g. Srbija i njena vojska su bili u kritičnom stanju.
Kakvo je bilo stanje, govori saopštenje nemačke Vrhovne komande od 29. novembra: "Pošto srpska vojska više ne postoji, već postoje samo njeni bedni ostaci koji su se razbegli u divlje albanske i crnogorske planine, gde će bez hrane po voj zimi naći svoju smrt, to su prekinute dalje operacije i neće se više izdavati izveštaji sa balkanskog ratišta".

Pored kapitulacije i povlačenja, postojala je i treća opcija: kontraofanziva.

Polazeći od svojih iskustava iz Kolubarske bitke, kontraofanzivu je predlagao vojvoda Mišić. Radomir Putnik i Vrhovna komada taj predlog nisu prihvatili, pa je Mišić lobirao kod ostalih komandanata armija.
Na četiri sastanka (29. novembar - 1. decembar) sa Stepom Stepanovićem, Pavlom Jurišićem Šturmom i M. Živkovićem, Mišić je predlagao kontraofanzivu. Ideja nije prihvaćena ni od njih, te je preostalo da se postupi po naređenju Vrhovne komande, tj. da se krene u albansku golgotu.

Da li bi kontraofanziva uspela, kao što je uspela u Kolubarskoj bitci, i koliko bi života odnela, mi danas ne možemo znati. Sigurno je da bi krah kontraofanzive bio krah Kraljevine Srbije.

To je dokaz da da vrh Kraljevine Srbije, Prestolonaslednik, Pašić i đeneralski vrh, sem Mišića, nije bio spreman na hazard do kraja, kako to tumači Ćosić u citiranom intervjuu.
blackbox92 blackbox92 12:44 28.11.2008

Re: Jedini?

mkaleb
Moglo bi se o tome naklapati nadugačko. Ja mogu da govorim, sa mojim znanjem, o izvodjenjima pojedinih operacija, ali tema je bliža vojno-političkoj tematici, a ja tolike škole nisam završio.

Pa logično je da se sve učini da se rat izbegne. Srbija je to mogla ali su neki koji su i pripremili i poslali Principa u Sarajevo smatrali da za njihov projekat treba da se gine.
Da su saradjivali oko istrage, formirali zajedničku komisiju isl. moglo se odugovlačiti i ne uvući Srbiju u rat.
E sada, ako je već došlo do rata valjda vojska vodi odbrambena i ofanzivna dejstva, sa manevrima, pregrupisavanje pa i povlačenjem ali do određene linije gde ulazi u odsudnu bitku pa ili dobije ili kapitulira.To je logika.
Odlika da se vojska povlači preko Albanije i po treći put za nekoliko godina izbija na Jadransko more, prepuštajući državnu teritoriju i ostavljajući žene, decu i stare je istorijski skoro nepoznat primer i nacionalna sramota a ne ponos.
Ono što su uradili probijajući Slunski front je za ponos koji nikako ne može opravdati sramotu.
Covek u belom Covek u belom 15:26 28.11.2008

Re: Jedini?

blackbox92
Da su saradjivali oko istrage, formirali zajedničku komisiju isl. moglo se odugovlačiti i ne uvući Srbiju u rat.
Da te pitam nesto onako iskreno, a jel ti verujes da deda mraz postoji? Pitam te posto se iz tvojih komentara namece zakljucak da ocigledno verujes...
blackbox92 blackbox92 15:55 28.11.2008

Re: Jedini?

Covek u belom
blackbox92
Da su saradjivali oko istrage, formirali zajedničku komisiju isl. moglo se odugovlačiti i ne uvući Srbiju u rat.
Da te pitam nesto onako iskreno, a jel ti verujes da deda mraz postoji? Pitam te posto se iz tvojih komentara namece zakljucak da ocigledno verujes...

Pa da, to je onaj čika u belom što svima deli paketiće ako su bili dobri.
ivana23 ivana23 16:07 28.11.2008

Re: Jedini?

blackbox92
Pa da, to je onaj čika u belom što svima deli paketiće ako su bili dobri.

U crvenom!

tyson tyson 16:20 28.11.2008

Re: Jedini?

Filip2412
ne postoji ta situacija koja ce opravdati preseljenje celog naroda i ostavljanje nesposobnih na cedilu neprijatelju. Ako mi neprijatelj dolazi u kucu da li cu da ostavim zenu i decu a ja da se pobegnem???
(...)
Da je ne gram, nego miligram mozga bio u glavama politicara pred I svetski rat oni bi potpisali kakav takav sporazum - KAPITLACIJU ako treba i izbegli rat sa Austrougarima.Medjutim neeee kapitulacija je kukavicluk a bezanija preko Albanije i ostavljanje nejaci na milost i nemilost neprijatelju je junastvo.

Malo si kontradiktoran u svojoj žuči.
Nisi za "ostavljanje nesposobnih na cedilu neprijatelju", ali si za to da i nesposobni i sposobni ostanu "na cedilu neprijatelju", t.j. da se ne polači niko. Pa, sad, šta je bolje? Svi da ostanu na milost i nemilost neprijatelju, ili samo deo ljudi (koje ti ovde zoveš nesposobnima)? Ili možda ja ne razumem dobro - ti možda zastupaš tezu da je trebalo kompletno stanovništvo Srbije da se povlači preko Albanije, kako se ne bi "ostavili nesposobni na cedilu neprijatelju"?
Molim te pojasni ako ti nije teško.

Da, ako si u jednom trenutku nadvladan od strane neprijatelja - povlačiš vojsku sa dela svoje teritorije (ili sa kompletne teritorije, nije bitno). Povlačenje i celokupnog stanovništa istom prilikom je zaista retko viđen koncept. Polazi se od pretpostavke da vojske ratuju, a civili ne bi trebali da stradaju makar bili i pod okupacijom.
Ne kapiram šta predlažeš. Kolektnivno samoubistvo cele nacije? Momentalnu kapitulaciju? Brisanje povlačenja iz udžbenika vojne taktike?
Izvini, ali čini mi se da malo detinjasto razmišljaš.

Posebna prica sto se qurcimo uvek sa velikom silom u susedstvu bez ikakve potrebe.

Stvari skoro nikada nisu crno-bele. Na Balkanu su se u to doba već više od 100 godina preklapali i na razne načine sukobljavali interesi kako evropskih sila, tako i država koje su u to vreme tu nastajale. Po ovome kako si napisao, ispada da je Srbija bila agresivna strana, a Austro-Ugarska benevolentni sused. Pa, neće biti baš da je tako. Ne kažem da je sve što je Srbija tada radila bilo 100% pametno i opravdano, ali svakako krivica za događaje koji su usledili nije samo na njenoj strani.

Moje mišljenje, sa ove istorijske distance, je da je mogla biti donešena odluka da se odabrani borbeni deo vojske, sa samo najneophodnijim neborbenim delom jedinica, u najvećem redu, sa neophodnim zalihama hrane i adekvatno obučen organizovano povuče unapred određenim pravcima preko Albanije (postoje čitavi pukovi koji su se na ovakav način povukli sa minimalnim gubicima i posledicama). Ostatak vojske (neborbeni sastav, dobar deo II poziva, III poziv, regrute, kadete) raspustiti i ili organizovati da se predaju neprijatelju i tako ih sačuvati od mogućih žrtava, ili preporučiti da se u malim organizovanim grupama vrate svojim kućama. Možda čak i ostaviti deo kao gerilu, čisto kao neki vid vojne prisutnosti za svaki slučaj, mada mi je ovo sada palo na pamet tako da nisam spreman da branim taj koncept. Narodu zabraniti da prati vojsku u povlačenju.
Herojsko izginuće koje je predlagao Mišić možda ima argumente za (novi Kosovski boj koji bi napajao narod pod okupacijom; sada znamo da bi ukupne žrtve te akcije svakako bile manje od zbira povlačenja preko Albanije i Solunskog fronta), ali u tom trenutku je previše očigledno ličilo na herojsko samoubistvo da bih ga prihvatio.

Mada, sa istorijske distance lako je pametovati. Situacija u kojoj se tada nalazila država i vojska je bila specifična, i vreme je bilo specifično (nacionalni romantizam na vrhuncu), i mogu samo da zamislim pod kakvim okolnostima - u buri očaja, prkosa, osećaja bezizlaznosti, nemoći, istorijske uloge, odgovornosti, nade, racionalnog i iracionalnog - su se donosile odluke. Prava antička tragedija.



Covek u belom Covek u belom 16:28 28.11.2008

Re: Jedini?

tyson
Moje mišljenje, sa ove istorijske distance, je da je mogla biti donešena odluka da se odabrani borbeni deo vojske, sa samo najneophodnijim neborbenim delom jedinica, u najvećem redu, sa neophodnim zalihama hrane i adekvatno obučen organizovano povuče unapred određenim pravcima preko Albanije (postoje čitavi pukovi koji su se na ovakav način povukli sa minimalnim gubicima i posledicama). Ostatak vojske (neborbeni sastav, dobar deo II poziva, III poziv, regrute, kadete) raspustiti i ili organizovati da se predaju neprijatelju i tako ih sačuvati od mogućih žrtava, ili preporučiti da se u malim organizovanim grupama vrate svojim kućama. Možda čak i ostaviti deo kao gerilu, čisto kao neki vid vojne prisutnosti za svaki slučaj, mada mi je ovo sada palo na pamet tako da nisam spreman da branim taj koncept. Narodu zabraniti da prati vojsku u povlačenju.
Hehe, steta sto nema vise ljudi na ovim blogovima koji su u stanju da analiticki razmisljaju...
crossover crossover 16:43 28.11.2008

Re: Jedini?

tyson
Mada, sa istorijske distance lako je pametovati. Situacija u kojoj se tada nalazila država i vojska je bila specifična, i vreme je bilo specifično (nacionalni romantizam na vrhuncu), i mogu samo da zamislim pod kakvim okolnostima - u buri očaja, prkosa, osećaja bezizlaznosti, nemoći, istorijske uloge, odgovornosti, nade, racionalnog i iracionalnog - su se donosile odluke. Prava antička tragedija.

Браво!
Препорука к’о врата.
Filip2412 Filip2412 17:02 28.11.2008

Re: Jedini?

Povlačenje i celokupnog stanovništa istom prilikom je zaista retko viđen koncept. Polazi se od pretpostavke da vojske ratuju, a civili ne bi trebali da stradaju makar bili i pod okupacijom.
Ne kapiram šta predlažeš. Kolektnivno samoubistvo cele nacije? Momentalnu kapitulaciju? Brisanje


Povlačenje i celokupnog stanovništa istom prilikom je zaista retko viđen koncept
Retko neshavljivo glup koncept. Vojska brani stanovnistvo a ne ostavlja ga neprijatelju. Ili se predaj ili se bori do kraja nikada ne BEZI.

Kaputulacija je naravno bila bolji izbor. Kapitulacija je u tom trenutku bila pametan cin za razliku od sramnog i kukavickog cina ostavljanja civila neprijatelju. Nikakvo opravdanje za napustanje zena, dece i starih ne postoji. Ja licno bih u tom slucaju pokusao da dezertiram i ostanem kako bih sacuvao porodicu. Medjutim, eto neki kazu da je bilo i puno streljanja dezertera.... sta da se kaze osim da se zaplace, glupo, besmisleno, tragicno. Retardirani vodje su doveli narod na rub unistenja.

Prvo smo kretenskom politikom uvedeni u taj rat a zatim tragicno glupom vojnom taktikom skoro celo musko stanovnistvo unisteno.

Po ovome kako si napisao, ispada da je Srbija bila agresivna strana, a Austro-Ugarska benevolentni sused. Pa, neće biti baš da je tako.
Austrougarska je SILA i ako se ima mozga, barem malo, ne mnogo saaaaamo malo treba se voditi politika saradnje sa susednom silom. Bas me briga ko je dobar, ko los u moralne diskusije ne ulazim. Radi se o prostoj primeni zdravog seljackog razuma. Srpski politicari razuma su retko imali u istoriji.
blackbox92 blackbox92 20:04 28.11.2008

Re: Jedini?

Povlačenje i celokupnog stanovništa istom prilikom je zaista retko viđen koncept

RSK taj koncept sprovela u praksi.
blackbox92 blackbox92 20:05 28.11.2008

Re: Jedini?

ivana23
blackbox92
Pa da, to je onaj čika u belom što svima deli paketiće ako su bili dobri.

U crvenom!


Mislim bela kosa, bela brada, beli sneg, beli irvasi. Belina i milina.
ivana23 ivana23 20:09 28.11.2008

Re: Jedini?

blackbox92
Mislim bela kosa, bela brada, beli sneg, beli irvasi. Belina i milina.


jeremija92 jeremija92 22:46 28.11.2008

Re: Jedini?

blackbox92


Mislim bela kosa, bela brada, beli sneg, beli irvasi. Belina i milina.

To je onda ovaj čika:
nsarski nsarski 02:30 28.11.2008

Moj deda

je presao sa tim ljudima preko Albanije kao drzavni ratni slikar. Tada nisu postojale kamere i foto aparati za takve uslove pa ga je drzava zaposlila da oslika istoriju. Za njim je ostao veliki broj slika i prizora tog istorijskog dogadjaja, a ja sam uz mnoge od tih slika odrastao. Neka platna su zaista ogromna, pravljena u klasicnom maniru. Neka su, nazalost, unistena ili pokradena (znam da se neka nalaze na Dedinju trenutno). Za razliku od Arsenija, on nema ulicu koja se po njemu zove u Beogradu, ali ima u Sarajevu. Ali, to su nevesele teme.
Preporucujem svakome ko nije da procita poglavlje Arlet pri kraju "Srpske Trilogije" S. Jakovljevica.
jeremija92 jeremija92 02:35 28.11.2008

Re: Moj deda

nsarski, da li je ostala koja priča od tvog dede?
nsarski nsarski 02:46 28.11.2008

Re: Moj deda

jeremija92
nsarski, da li je ostala koja priča od tvog dede?

On je bio slikar. Ostalo je mnogo slika po muzejima i privatnim kolekcijama.
Ja ga nikad nisam upoznao - on je umro mnogo, mnogo godina pre nego sto sam se ja rodio.
jeremija92 jeremija92 02:58 28.11.2008

Re: Moj deda

Mislio sam na one priče s kolena, na koleno.
A evo i dede Todora (autoportret):

nsarski nsarski 03:21 28.11.2008

Re: Moj deda

Mislio sam na one priče s kolena, na koleno.

Takvih prica mi je ostalo od drugog dede on je poziveo do sredine sedamdesetih. Ali, to manje vise svako u Srbiji moze da kaze o svojim dedama i pradedovima - te price iz WWI.
DejanOz DejanOz 03:29 28.11.2008

Re: Moj deda

nsarski
je presao sa tim ljudima preko Albanije kao drzavni ratni slikar.
Nsarski, mora da vam je deda bio veoma mlad tada? Sa tom drzavnom ekipom bio je i moj pradeda. Bio je "cika Perin" licni sluga. Preko najgorih prelaza kroz Albaniju, nosio je kralja na krkace. Da su znali sta ce sve posle da bude sa Srbijom (i sta i dalje biva), mogli su lepo odmah da se predaju i da skrate svima muke.
nsarski nsarski 03:34 28.11.2008

Re: Moj deda

Nsarski, mora da vam je deda bio veoma mlad tada?

Da, oko 26 godina je imao tada. Samo sto je zavrsio akademiju (u Pragu, mislim).
jeremija92 jeremija92 21:54 28.11.2008

Re: Moj deda

U Nusicevoj knjizi 1915 Todor Švrakić je radio naslovnu ilustraciju. Jedini zvanican portret Nikole Pasica je radio Todor švrakić. Taj portret se danas nalazi u nekoj vili na Dedinju. Mnoge slike iz njegovog ciklusa "Prelaz preko Albanije" su se nalazile u Muzeju Grada, u podrumu, i ko zna da li još postoje.
dragoljub92 dragoljub92 02:34 28.11.2008

#

Čini se da Dobrica govori mudro, ali opet mogu li se, sa ovolike istorijske distance, tako lako procenjivati sudbonosni događaji i tako olako suditi ljudima koji su o njima odlučivali.

samo dubokim proučavanjem istoriskih događaja i stvarno nepristrasno odmeriti šta se ustvari desilo,ja .. nemam toliko znanja da bih ovde sudio

a da se osvrnem na čarnojevića,koliko sam ja imao prilike da pročitam istorijske podatke ,njegov egzodus je bio opravdan.ali ja ipak nisam istoričar, a ni sudija.

sve u svemu treba to ponovo preispitati,ali poznavajući nas ne verujem mnogo u objektivo sagledavanje tih događaja.
mkaleb mkaleb 02:36 28.11.2008

Re: #

Ma, objektivnost je naše srednje ime.
jeremija92 jeremija92 02:40 28.11.2008

Re: #

Ćosić o tom periodu naše istorije može govoriti argumentovano. Pišući Vreme smrti on je detaljno proučavao učešće Srbije u I sv. ratu:

"DOKUMENTARNO U ROMANU

Cosic unosi u roman veliki broj dokumenata u izvornom obliku. Roman od nebeletristickih oblika sadrzi: pisma, zapise, letke, proglase, naredbe, depese, izjave, novinske clanke i dr.

Obimna dokumentarna gradja, unijeta u ovaj roman, ima visestruku vrednost. Njome se ostvaruje kontekstualizacija zbivanja i njihov odjek na sirim evropskim prostorima.Omoguceno je sagledavanje desavanja i aktivnosti izvan prostora koji je obuhvacen romaneskom pricom. Prikazano je dinamicno djelovanje diplomatije i zamrsen splet interesa razlicitih vlada, diplomatija,stampe.

Govor dokumenata nadomjestio je piscevu obavezu da sve to prikaze narativnim sredstvima,sto bi zahtijevalo razgranavanje price, usloznjavanje sizea, uvodjenje i oblikovanje novih likova.U procesu recepcije,dokumentarna gradja ima znacajnu vrijednost, jer romanesknu pricu podupire cinjenicama koje su realne, a dogadjajima i likovima pridaje stvarnosni karakter. Prica se dozivljava kao svjedocenje, a piscevo oblikovanje price kao nastojanje da se obezbijede relevantne cinjenice." link
dragoljub92 dragoljub92 02:48 28.11.2008

Re: #

čitao sam vreme smrti kad je izašlo,dobrica unosi dileju u mene jer je velika razlika između onog što piše i onog što sam radi na političkoj sceni i tu sam doveden u konfuziju.a i malo si me uhvatio nespremnog u ovaj sitan sat
omega68 omega68 16:29 28.11.2008

Re: #

Čini se da Dobrica govori mudro, ali opet mogu li se, sa ovolike istorijske distance, tako lako procenjivati sudbonosni događaji i tako olako suditi ljudima koji su o njima odlučivali.


samo dubokim proučavanjem istoriskih događaja i stvarno nepristrasno odmeriti šta se ustvari desilo,ja .. nemam toliko znanja da bih ovde sudio

a da se osvrnem na čarnojevića,koliko sam ja imao prilike da pročitam istorijske podatke ,njegov egzodus je bio opravdan.ali ja ipak nisam istoričar, a ni sudija.

sve u svemu treba to ponovo preispitati,ali poznavajući nas ne verujem mnogo u objektivo sagledavanje tih događaja.

Milion puta sam rekao( ne samo ja) da KOMUNISTA ne može da bude SRBIN.Ovo nije ekstremistički stav.Ovo je nažalost velika istina.Nekima bi bilo bplje da se iskreno pokaju za sve što su ili nisu uradili SVOM narodu.
Ne možemo da sudimo šta je trebalo uraditi ako nismo živeli u to vreme.Možemo da raspravljamo, čisto zbog nauka za budućnost,ali nismo živeli.U srcu tadašnje i sadašnje Srbije gde živim, još ima ljudi koji pamte ili su im pričali neposredni akteri.Posle aneksije Bosne, ali i pre toga, atmosfera u Srbiji je bila - da se gine. Mi tu sada ne možemo ništa.Narod je , godinama indoktrinisan , jednostavno to hteo.Prvi čas u svakoj školi je godinama bio posvećen nacionalnoj svesti.Kad je izbio prvi balkanski rat, prijavilo se nenormalno više ljudi od broja koji je predviđen.Prosto su se utrkivali ko će pre...Devojke su ispraćale momke u rat sa pesmom.Da li to možemo da shvatimo kad SMO MNOGI gledali da izbegnemo rat pre 17 godina.Posle balk. ratova smo bili zemlja u uzletu u svakom smislu.Pobedili smo i K$ K monarhiju u početku I sv. rata.Šta mislite, da li možemo da se stavimo na mesto tadašnjih političara, vojskovođa, ljudi...iz ove perspektive kada ne znamo ni delić tog nacionalnog ponosa koji su ti ljudi tada imali?
Covek u belom Covek u belom 16:34 28.11.2008

Re: #

omega68
Šta mislite, da li možemo da se stavimo na mesto tadašnjih političara, vojskovođa, ljudi...iz ove perspektive kada ne znamo ni delić tog nacionalnog ponosa koji su ti ljudi tada imali?
Na njihovo mesto je svakako nemoguce staviti se, ali je moguce zamisliti datu situciju ako covek ukljuci mozak. Nazalost nisu svi u stanju za istu operaciju. Preporuka za komentar.
mkaleb mkaleb 02:51 28.11.2008

objektivno

Apsolutno verujem da je Dobrica uneo dosta dokumentarnog. Verujem da se gospodin Jeremija u tematiku razume(čitajući prethodne tekstove). Ja sam završio samo Vojnu Akademiju, i ne želim da se, ulazeći u polemike o temi koju poznajem kao i svaki prosečan posetilac bloga, znači površno, počnem ponašati kao stručnjak opšte prakse.
jeremija92 jeremija92 03:05 28.11.2008

Re: objektivno

mkaleb
Verujem da se gospodin Jeremija u tematiku razume


Post je samo povod, da se iznese mišljenje i pokoji podatak. Zajedno sa komentarima, blog daje celinu.
Nije poenta u tome da se nadmudrujemo.
mkaleb mkaleb 03:26 28.11.2008

Re: objektivno

I nije mi namera da se sa bilo kime nadmudrujem, žao mi je ako sam tako shvaćen.
Da rekapituliram,pa da se odjavim u ove sitne sate.
Istoriju ne treba niti veličati, niti nipodaštavati. Ona zaista treba da bude učiteljica života. Dobre stvari treba vrednovati prenošenjem na pokoljenja, loše treba analizirati kako greške ne bismo ponavljali.
Do novog čitanja, a biće ih sa moje strane svakako još, jer zaista volim da čitam postove ljudi od kojih mislim da nešto mogu i da naučim, kao i iz komentara blogera.
blackbox92 blackbox92 10:57 29.11.2008

Re: objektivno

I nije mi namera da se sa bilo kime nadmudrujem, žao mi je ako sam tako shvaćen.
Da rekapituliram,pa da se odjavim u ove sitne sate.
Istoriju ne treba niti veličati, niti nipodaštavati. Ona zaista treba da bude učiteljica života. Dobre stvari treba vrednovati prenošenjem na pokoljenja, loše treba analizirati kako greške ne bismo ponavljali.

Svaka reč je na mestu. Potpisujem sve rečeno.
Upravo to sam pitanje hteo da otvorim pojim tekstom kod AD.
vladimir petrovic vladimir petrovic 17:17 29.11.2008

Re: objektivno

Jeremija92

Post je samo povod, da se iznese mišljenje i pokoji podatak. Zajedno sa komentarima, blog daje celinu.


Ovo je tacno, veoma tacno.
Zapravo, ovo je sustastvena definicija bloga.
To je blog.
crossover crossover 03:16 28.11.2008

Друга армија

Шумадијска дивизија, је јединица у којој је мој прадеда по оцу стигао до Драча. Тамо им је речено да сви који то желе могу да оставе оружје и да се врате у Србију. Он је тако и учинио. Када се вратио кући, после две недеље неко га је, као активног војника, пријавио окупационим властима. Ухапшен је и одведен у војни заробљенички логор у Чешкој. После три године, по завршетку рата, вратио се кући.
Прадеда по мајци није био те среће, погинуо је на Церу 1914.
nicolaus_liesinich nicolaus_liesinich 04:00 28.11.2008

poduzi elaborat, pomalo konfuzan :-)

Mislim da su bolji vladari bili Milutin ili Obrenovici nego car Dusan ili Karadjordjevici. I Dusan i Karadjordjevici su se sirili bespotrebno i prebrzo i time istanjivali srpski korpus i rasplinjavali nas i onda smo obavezno dobijali po glavi i gubili silne ljude ratujuci. Bolje je polako ali sigurno. Ja sam jedan od onih koji misle da je ljudski korpus mnogo bitniji od teritorije, ionako se stalno seljakamo. Prvo smo imali Rasku kao srce (Nemanja do Milutina), pa onda Kosovo (Milutin do Lazara, pa do Carnojevica pod turcima), u medjuvremenu je Dusan potegao cak do Sera, ali se nismo odrzali ni u grckoj, ni u vardarskoj Makedoniji. Sad je BG srce.

Kad nailazi velika sila na nasu kucu, uvek je pametnije pokoriti se, nicija nije doveka gorela, doduse treba znati odrzati se pod islamom i komunizmom. Sta je falilo Djurdju Smederevcu da malo bude turski vazal, a malo madjarski? Covek je radio najbolje sto je znao, barem nije izginuo kao Lazar, cak je i izdao je u drugoj kosovskoj bitci, izvini Janko.

Kad postaje pretesko pod stranom silom, uvek je bolje pokupiti se i preseliti se, kao pod Carnojevicem. Da je ostao, Srbi bi izumrli za 20 godina na Kosovu, toliki je bio zulum i glad.

Kad nestane velike sile koja te je stitila, bolje je pokupiti se, ovo pisem u vezi krajisnika u Hrvatskoj (a i preci mi zazdise pred turcima u crnogorska brda). Dosli su da brane Austriju od Turaka, turci su nestali, Austrija propala, bezi kuci odakle si dosao. Kad je nestalo komunista i Slobe, bolje je bilo pokupiti se sa Kosova. Ako nam Kosovo toliko znaci, sami cemo ga vratiti kad tad, cemu zurba. Makedonija i Krajina nam ocito ne znace puno i necemo ih nikad vratiti, sem u mozda nekoj sledecoj ekspanziji, ako do neke takve dodje, ko zna.

Sto se tice prvog svetskog rata, trebalo je pristati na sve ultimatume Austrije, ionako je bila trula carevina.

Jugoslavija nam nije trebala i zbog nje smo onako prosli kao bosi po trnju u drugom svetskom ratu. Da smo tad imali neku Srbiju srednje velicine, prosli bi kao Bugari, prvo bi ratovali pod Hitlerom, pa pod rusima, al' evo Bugara zdravih i veselih, jos kao bonus im je Todor sredio nacionalno pitanje, eto sta znaci kompaktna drzava.

Sloba je ponosni naslednik cara Dusana i Karadjordjevica, tako da njegov rezultat necu da komentarisem, tu Dobrica nema opravdanja.

E da, evo sad konacno imamo Tadica-Obrenovica, bice bolje, samo pamet u glavu, ne udaraj prvi, nego tuzi tati u Briselu.

Filip2412 Filip2412 04:34 28.11.2008

Re: poduzi elaborat, pomalo konfuzan :-)

Kad nailazi velika sila na nasu kucu, uvek je pametnije pokoriti se, nicija nije doveka gorela, doduse treba znati odrzati se pod islamom i komunizmom. Sta je falilo Djurdju Smederevcu da malo bude turski vazal, a malo madjarski?
pa sta drugo kad si slabiji? I Rusija se ne qrci protiv NATO a ni NATO se ne qrcu protiv Rusije vise nego sto treba i jedna i druga strana znaju svoju meru. A mi se ponasamo ko da smo svetska sila nekakva. Sve zemlje oko Srbije su tokom proslog veka menjale strane kako vetar duva a mi pishali uz vetar uvek i bili ponosni na pogibije i razaranja. Pa ko da smo retardirani bre.

Turci isto ne mogu biti krivi za sve, nisu samo nas drzali, drzali su celi Balkan pa cini mi se da drugi nekako prodjose bolje od nas u 20-om veku. Samo nama svu pamet Turci isprali. Komunizam... da, rado bih svalio i ja svu krivicu na komunizam ali kad pogledam sta su uradili Pasic i Karadjordjevici cini mi se ko da su pripremali teren za Tita.

Obrenovici, mozda jedina svetla tacka.
behemot123 behemot123 07:32 28.11.2008

Re: poduzi elaborat, pomalo konfuzan :-)

Jugoslavija nam nije trebala i zbog nje smo onako prosli kao bosi po trnju u drugom svetskom ratu. Da smo tad imali neku Srbiju srednje velicine, prosli bi kao Bugari, prvo bi ratovali pod Hitlerom, pa pod rusima, al' evo Bugara zdravih i veselih, jos kao bonus im je Todor sredio nacionalno pitanje, eto sta znaci kompaktna drzava.


Ovo je sto posto tacno. Srbi su uvek ginuli suludo i uludo. Za to je kriv Nikola Pasic, koga velicamo kao nekakvog politickog genija. On je bio politicki idiot, kao i svaki drugi, (mada, vrlo je duhovita ona anegdota o deci koja vole slatko. Istorija se ponavlja hehe). Takodje, verujem teoriji da je Kraljevina SHS bila zelja Antante da stvori snazniji, ujedinjen otpor protiv Austrougraske. Inace su nas prezirali i umanjivali nase briljantne pobede. Da smo ujedinjenje, kao najjaci u regionu, odbili, ko zna kako bi izgledala kasnija istorija. Opet verujem, mnogo manje krvavo.
Hvala na ovom divnom postu. Lepo je videti da se moze razgovarati o Srbiji i bez jeftinog dnevnopolitickog prepucavanja. Ono sto je Srbija prosla i ucinila u Prvom svetskom ratu je poslednji veliki podvig jednog, nekada velikog, hrabrog i ponosnog naroda, koji je neslavno zavrsio karijeru. To niko ne moze da nam oduzme. A Ameri bi snimili 1.234.567 filmova o tome (and counting). Dobro, imamo odlican Mars na Drinu.
Da se razumemo, nesklon sam nacionalnoj patetici, ali kada sam pretprosle godine posetio ostrvo Vido i obisao Plavu Grobnicu, zaplakao sam. Imam i snimak na kojem, kao idiot, pevam Tamo daleko kroz suze.
ivana23 ivana23 10:19 28.11.2008

Re: poduzi elaborat, pomalo konfuzan :-)

Dobro, imamo odlican Mars na Drinu.






Proko, burazeru - B92
jeremija92 jeremija92 12:33 28.11.2008

Re: poduzi elaborat, pomalo konfuzan :-)

ivana23
Dobro, imamo odlican Mars na Drinu. Proko, burazeru - B92

Velike srpske junake, dočarali i približili nam veliki srpski glumci.
ivana23 ivana23 12:40 28.11.2008

Re: poduzi elaborat, pomalo konfuzan :-)

jeremija92
Velike srpske junake, dočarali i približili nam veliki srpski glumci.


Jesi li kliknuo na link?
radojicic92 radojicic92 13:29 28.11.2008

Re: poduzi elaborat, pomalo konfuzan :-)

jeremija92
ivana23
Dobro, imamo odlican Mars na Drinu. Proko, burazeru - B92

Velike srpske junake, dočarali i približili nam veliki srpski glumci.


bioskop
Covek u belom Covek u belom 15:41 28.11.2008

Re: poduzi elaborat, pomalo konfuzan :-)

radojicic92
bioskop
Radojicicu imas srece sto je reziser pocivsi Zika Mitrovic, a ne Goran Markovic, jer bi te sad 'apsili zbog sirenja piraterije ko i onog nesrecnog Jelica.
radojicic92 radojicic92 19:42 28.11.2008

Re: poduzi elaborat, pomalo konfuzan :-)

Covek u belom
radojicic92
bioskop
Radojicicu imas srece sto je reziser pocivsi Zika Mitrovic, a ne Goran Markovic, jer bi te sad 'apsili zbog sirenja piraterije ko i onog nesrecnog Jelica.


"mene neeecee nikad uhvatiti"
ma jok Cub, nisam ja postavio, samo pronasao

a gle ovo

The First World War, navodno je ovo najbolji dokumentarni o istom, ovo je prva epizoda, pa posle kliknes dole na video response i tako dalje sve do 10

ako neko hoce da ubije 10ak sati

ps. ispada ovde da je Gavrilo Princip stvorio americku imperiju
Predrag Brajovic Predrag Brajovic 20:11 28.11.2008

Re: poduzi elaborat, pomalo konfuzan :-)

radojicic92
ps. ispada ovde da je Gavrilo Princip stvorio americku imperiju

Тек да видиш како историја изгледа у интерпретацији овог прикана. Ovaj Skot Ferguson (извињавам се на латиници, треба да пише: Шкот Фергусон) као да је ишао у средњу школу код професора Гебелса, а факултет је одмах прерастао. Докторирао је са тезом: "Срби су гадови за све криви". (I, II, III светски рат, геноцид над Јеврејима, Јерменима, Муслиманима, закашњења британских возова, пропаст спејсшатл програма, прекомерна дебљина Бритни Спирс...)

Овом смо естрадном историчару сви дужни бар по две шљаге.
NNN NNN 21:08 28.11.2008

Re: poduzi elaborat, pomalo konfuzan :-)

Jesi li kliknuo na link?
Neće
Ivana samo mi ti možeš pomoći: daj neki link gde ima onih divnih džinglova sa radija B92 (kao npr. Proko, ...) i biće mi to divan poklon za Novu godinu!
...A u vezi Milutina koji se brine za "korpus" - posebno se istakao u brizi za svoje SUPRUGE!
ivana23 ivana23 21:15 28.11.2008

Re: poduzi elaborat, pomalo konfuzan :-)

NNN
Jesi li kliknuo na link?Neće Ivana samo mi ti možeš pomoći: daj neki link gde ima onih divnih džinglova sa radija B92 (kao npr. Proko, ...) i biće mi to divan poklon za Novu godinu!

Otvara se u real player-u, klini 2x na start (1x, pa sacekaj malo, pa ponovo).

Ima ovde, ali ne bas svi.
jeremija92 jeremija92 21:30 28.11.2008

Re: poduzi elaborat, pomalo konfuzan :-)

Predrag Brajovic
Ovaj Skot

E, gde ga nađe Predraže, pokvari mi večeru.
vladimir petrovic vladimir petrovic 13:45 29.11.2008

Re: poduzi elaborat, pomalo konfuzan :-)

Nicolaus...
...E da, evo sad konacno imamo Tadica-Obrenovica, bice bolje, samo pamet u glavu, ne udaraj prvi, nego tuzi tati u Briselu.


Zanimljivo razmisljanje.
Da nije ovo malo prejak kompliment Borisu Tadicu?
Da li ga stvarno vidite kao Milosa Obrenovica?
(Naravno, siguran sam da ga ne vidite kao kralja Aleksandra Obrenovica, Draginog muza?). Jer nisu svi Obrenovici bili - cvecke.
vladimir petrovic vladimir petrovic 17:32 29.11.2008

Re: poduzi elaborat, pomalo konfuzan :-)

Nicolaus Liesinich
Jugoslavija nam nije trebala i zbog nje smo onako prosli kao bosi po trnju u drugom svetskom ratu.


Ne mogu se sloziti sa ovim (ovakvim) stavom da nam "Jugoslavija nije trebala". U tome sam govorio vec negde drugde na ovom blogu.

Ali Jugoslavije vise nema. Svako od nas ima pravo da misli kako hoce o toj bivsoj tvorevini juznoslovenskih naroda, stvorenoj, prvenstveno, iz PLEMENITIH POBUDA.

Meni je bliska poruka koju nosi clanak u danasnjoj POLITICI (Kulturni dodatak), pod naslovom: “Izgubljeno drustvo i njegovi prijatelji”, od Zlatka Pakovica.
Pocinje ovako:

“Jugoslavija se rodila najpre kao san; potom je, poput svojih ilegalnih zagovornika, pod raznim imenima, zivela i, u vise navrata, umirala. Danas, posle devedeset godina od svoje drzavne emanacije, ona je, vec gotovo dve decenije, mrtva. Ta zemlja se, na nekadasnjem svom prostranstvu, ne pojavljuje vise ni kao sablast, ni kao senka jedne ideje i jednog sna. Sa njom je svrseno – ona je definitivno predata krhkom secanju u multidisciplinarnom arheoloskom ispitivanju posvecenika. Kao predmet individualne i kolektivne svesti, Jugoslavija s vremenom sve vise bledi, dok sasvim ne predje u zaborav i mit. Kao predmet arheologije, materijalne ili duhovne, ona, s vremenom, prelazi u sve dublje i dublje slojeve svog konacnog odredista. Jugoslavija, stvorena u krvi, odrzavana zrtvovanjima, okoncala je krvavo. I kao kraljevina i kao republika, ona je imala svoje heroje i svoje bogove, imala je svoju istoriju i mitologiju, svoju predistoriju i svoj medjunarodni ugled, ali ne i viziju demokratske buducnosti medju drugim narodima i drzavama! Oni koji su prihvatili jugoslovenstvo kao nacionalno opredeljenje – i oni koji su svojevremeno uspeli da naciju shvati kao politicku, a ne kao prirodnu kategoriju, i oni koji su jugoslovenstvo prihvatili iz razvratnih ideoloskih razloga – danas nigde nemaju pravo nacionalne manjine. Oni koji su svoja filozofska, umetnicka, naucna i publicisticka dela smatrali delom jugoslovenske kulture danas su uredno klasifikovani u registrima nacionalnih kultura, po datim oblastima. Jugoslavija kao da je bila jedan dugi kosmarni san – sa pevanjem i pucanjem, s hladnim znojem i smehom – koji su preziveli oni koji su se probudili i tek sad uronili, zapravo, iz sna u sopstvenu svest!"

Clanak se zavrsava sledecim recima:

"Ono sto je preostalo od razbijenih ostataka jedne zemlje, nasledje je u duhu levice, stvoreno nekada u sukobu s partijskim rezimom. Poslednja velika Jugoslavija bila je partijska drzava i sve sto je stvoreno u tom partijskom duhu propalo je s dobrim istorijskim razlogom. Jugoslavija je, bez daljnjeg, izgubljeno drustvo, ali, i kao takvo, ona ima svoje jos zive prijatelje koji teze da je, bez prekrajanja sadasnjih drzavnih granica na Balkanu, obnove, bez imena i znamenja, u duhu regionalne saradnje unutar Evropske unije. Prijatelji tog izgubljenog drustva, koje zapravo nikada nije ni bilo uspostavljeno, shvataju da je najbolje i najodgovornije kad drzavne granice medju drustvima postoje samo na geografskoj mapi. Najzad, ljude treba pustiti da odzive svoj nacionalni san – za koji su zrtvovali ceo jedan narod nevinih – kako bi na javi, najzad, mogli da se bave sopstvenim zivotima".

Svako ko iole drzi do ljudskosti u ovim nasim prostorima, zalice za tom Jugoslavijom koju smo tako necasno unistili.
Ok, nje vise nema, ali mislim da ne bismo smeli da je poganimo naknadnim prekorima i pljuvanjima.
Ako hocemo da budemo iskreni - svi su (neki manje - neki vise) profitirali u njoj, da bi je, najzad, sutnuli.
I Slovenci, i Hrvati, i Bosanci, i Makedonci, i Crnogorci.
Naravno, i Srbi.
(Profitirali su ne samo narodi vec i - nacionalne manjine!).
jeremija92 jeremija92 18:18 29.11.2008

Re: poduzi elaborat, pomalo konfuzan :-)

Mislim da je od Jugoslavije i EU preuzela ponešto, recimo način predsedavanja.
Bila je to ozbiljna država.
Nije zaslužila tako krvav kraj.
ivana23 ivana23 18:49 29.11.2008

Re: poduzi elaborat, pomalo konfuzan :-)

jeremija92
Bila je to ozbiljna država.


I napredovala je krupnim koracima.
Ako napravimo paralelu 1945, pa narednih 8 godina i 2000. i ovih 8 godina - razvoj tokom prve osmoletke je neuporediv sa ovom.
Mislim da je uzrok pre svega u nemanju entuzijazma i apatiji kod naroda (ovom prilikom ne bih o politici, jer bi smo otisli predaleko).
jeremija92 jeremija92 20:57 29.11.2008

Re: poduzi elaborat, pomalo konfuzan :-)

Ne bih ni ja o politici.

Mislim da je entuzijazam imao izvor u pobedama I u II ratu, u osećanju naroda da slede lepši dani i bolje sutra.
A kakva je Srbija izašla iz građanskih ratova 1991.-1999.g?
Pobeđena, postiđena, popljuvana i sa grižom savesti .

Novi Stevan Jakovljević, koji bude pisao romansiranu istoriju savremene Srbije, moraće imati maštu jednog Edgara Alana Poa da bi napisao iole svarljivo štivo.

Nikako ne uspevam da nađem zadovoljavajuće priihvatljive odgovore na pitanje: kako nam se sve to moglo desiti?
maya.sangoma maya.sangoma 08:07 28.11.2008

najbolje vreme je 1 i 22

Jeremija ,
od tebe sam naucila
bas ti fala
da je najbolje
postaviti blog
u 1 i 22
Prvo se izredjaju oni
iz Amerike i okoline ,
pa onda mi iz juzne zone
( nista ti necu prevoditi
ni nikoga citirati ovaj put
Ne , ne kao prosli put
nisam valjda luda
i tako to
jer mi za ono
prosli put
jos nisi rek'o
hvala
ali sve je ovo
jedna mala sala
jeremija92 jeremija92 21:37 28.11.2008

Re: najbolje vreme je 1 i 22

maya.sangoma
Jeremija ,
od tebe sam naucila

Od Jeremije, možeš naučiti samo plač.
vracarac92 vracarac92 08:33 28.11.2008

Srbija u velikom ratu

Pre 90 godina, 15. septembra u zoru, francuski general Franš D’ Epere naredio je da se krene u proboj Solunskog fronta, u kome je srpska vojska odigrala glavnu ulogu i koji se ubraja među najuspešnije operacije Prvog svetskog rata. Ova neviđena ofanziva i dan-danas se izučava na mnogim vojnim akademijama širom sveta, kao blistavi primer jedne velike pobede.
U 5.30 časova, posle snažne artiljerijske pripreme, divizije prvog ešalona Druge armije započele su napad. Srpska vojska nezadrživo je krenula u otadžbinu! Za manje od 15 dana srpska vojska prevalila je više od 700 kilometara. Savezničke trupe u čudu su posmatrale neverovatno prodiranje srpskih vojnika. Kako su saveznici svedočili, često su imali poteškoća da na motornim vozilima sustignu srpske borce koji su - jurišali pešice!

Srbija je posle četiri godine neviđenih muka i patnji - ponovo slobodna!
Sve je, zapravo, počelo tri godine ranije.

Solunski front nastao je kao pokušaj saveznika (posle mnogih kalkulacija, taktiziranja i odugovlačenja) da pomognu Srbiji u jesen 1915. godine protiv združenog napada Nemačke, Austrougarske i Bugarske.

Ali, ekspedicija je došla prekasno i u nedovoljnom broju da spreči pad Srbije, a bila je i otežana unutrašnjom političkom krizom u Grčkoj. Na kraju je stvoren stabilan front, koji se prostirao od albanske obale Jadranskog mora do reke Struma, u kome su se međunarodne savezničke snage borile sa Centralnim silama. Solunski front je ostao prilično stabilan, uprkos lokalnim akcijama, sve do velike savezničke ofanzive predvođene Srbijom u septembru 1918. godine, koja je rezultirala kapitulacijom Bugarske i oslobođenjem Srbije.

Austrougarska je napala Srbiju u avgustu 1914. godine, ali nije uspela da savlada srpski otpor. Posle ulaska u rat Otomanskog carstva na strani Centralnih sila, odlučujući faktor bio je položaj Bugarske. Ova zemlja je zauzimala strateški položaj na boku Srbije, a njena intervencija, verovalo se, na bilo kojoj od strana odlučujuće bi poremetila ravnotežu. Dok su saveznici mogli da ponude male teritorijalne ustupke od Srbije i (još uvek neutralne) Grčke, obećanja Centralnih sila bila su mnogo primamljivija, pošto su one nudile većinu teritorija koja je Bugarska tražila. Posle poraza Antante kod Galipolja i ruskim porazom u Gorlice-Tarnovskoj ofanzivi, koje su demonstrirale snagu Centralnih sila, kralj Ferdinand je potpisao sporazum sa Nemačkom i 21. septembra 1915. godine je započeo mobilizaciju za rat.



Srbija je pokušavala da obnovi svoje oslabljene armije i poboljša stanje sa zalihama. Uprkos velikim naporima, srpska vojska je bila za samo 30.000 ljudi veća nego na početku rata (oko 225.000) i još uvek nije bila dobro opremljena. Iako su Velika Britanija i Francuska govorile o ozbiljnijoj vojnoj pomoći Srbiji, ipak su je ostavile na cedilu i ništa nisu uradile sve dok nije bilo prekasno.
Kada je Bugarska započela mobilizaciju, Francuzi i Britanci su poslali dve divizije da pomognu Srbiji, ali su kasno stigle u Solun. Delimični razlog za ovo odlaganje bila su sukobljena mišljenja u grčkoj vladi o ovom ratu. Prema Srbiji su krenule Bugarska, Nemačka i Austrougarska vojska, sve pod komandom feldmaršala Makenzena, koje su ukupno brojale oko 500.000 ljudi. Nemci i Austrougari su započeli svoj napad 5. oktobra masovnom artiljerijskom pripremom, koju su sledile prelasci preko Save i Dunava. Zatim je 11. novembra bugarska vojska napala iz dva pravca, jednim sa severa prema Nišu, a jednim sa juga prema Skoplju. Bugarska vojska je bila velika i brzo se probila kroz slabije srpske snage koje su pokušavale da zaustave njeno napredovanje. Zbog bugarskog proboja, pozicija Srbije je bila beznadežna - njena glavna vojska na severu zemlje bila bi ili okružena i primorana na predaju ili bi morala da se povuče.
Vojvoda Radomir Putnik naredio je povlačenje na jug i zapad prema Crnoj Gori i Albaniji. Srbija je gotovo opustela! Vreme je bilo loše, kao i putevi, a vojska je morala da pomogne desetinama hiljada civila koji su se povlačili sa njom. S vojskom i narodom povlačio se i već ostareli kralj Petar Karađorđević. Po ciči zimi, kroz sneg i led, naši vojnici i civili povlačili su se kroz bespuća Albanije. Izmučeni, izgladneli, slabo odeveni imali su protiv sebe još jednog podmuklog protivnika - stanovništvo Albanije. Gde god su mogli, Arbanasi su mučki, s leđa, napadali i ubijali naš narod. Na ovom strašnom putu stradalo je više hiljada Srba.
Ukupno je oko 125.000 srpskih vojnika stiglo do obale Jadranskog mora i ukrcalo se na francuske transportne brodove koji su ih prevezli na brojna grčka ostrva, a većina je otišla na Krf, pre nego što su poslati za Solun. Vojvoda Putnik je zbog bolesti morao biti nošen tokom celog povlačenja i umro je u bolnici u Nici (Francuska) 1917. godine.

Srpska vojska (sada pod komandom generala Petra Bojovića), posle odmora i oporavka na Krfu, francuskim brodovima prebačena je na Solunski front. Tada su i savezničke snage bile vrlo velike, a konačno su imale i grčku vojsku na svojoj strani. Međutim, i Bugarska je povećala brojnost svoje vojske tokom 1917. godine i u pogledu ukupnog broja vojnika dve strane su bile približno jednake. Ali, ratna sreća sada je bila na strani saveznika. U pogledu morala dve strane su bile potpuno različite. Saveznici, koje je ponosito predvodila Srbija, bili su uvereni u svoju skoru pobedu, dok su bugarski vojnici uvideli da je i ovaj rat za njih izgubljen - Otomansko carstvo je bilo pred kolapsom, vlada Austrougarske je bila u haosu, a nekada moćna nemačka vojska je poražena na Zapadnom frontu.

U jesen 1918. godine, uporedo sa ofanzivom savezničkih snaga na zapadu pripremana je i velika ofanziva na širokom i dugačkom Solunskom frontu. Krajem decembra 1917. godine postavljen je komandant savezničkih vojska na solunskom frontu, francuski general Gijoma. Po prijemu dužnosti on je od srpske Vrhovne komande tražio da proširi front svoje vojske, ali načelnik štaba srpske vrhovne komande general Petar Bojović nije se složio sa tim i tražio je da se srpski front još više skrati. Kao rezultat ovih nesuglasica došlo je do promena - na mesto generala Gijoma, došao je general Franš D’ Epere, a na mesto generala Bojovića vojvoda Živojin Mišić čiju je Prvu armiju primio general Bojović. Vrhovnu komandu nad celom savezničkom vojskom imao je general D’ Epere, a nad srpskom, pored prestolonaslednika Aleksandra Karađorđevića i vojvoda Mišić.

Posle dužih priprema, na današnji dan pre 90 godina, srpska vojska, uz pomoć saveznika počela je proboj Solunskog fronta u Prvom svetskom ratu, koji je završen oslobođenjem Beograda 1. novembra 1918. godine
Poginuli vojnici na frontu su sahranjeni u sklopu srpskog vojničkog groblja na Zejtinliku u Solunu.SLAVA IM!

SRBI IDU KAO OLUJA

Maršal Franš D’ Eperea u izveštaju francuskoj vladi pri proboju Solunskog fronta napisao je, između ostalog, da se operacije moraju usporavati jer nema komunikacije radi dobacivanja hrane francuskim trupama koje napreduju, samo srpskim trupama nisu potrebne komunikacije, oni idu kao oluja - napred.
U novom izveštaju poslatom svojoj vladi krajem oktobra 1918. godine maršal D ‘Epere konstatuje: To su seljaci, skoro svi. To su Srbi tvrdi na muci, trezveni, skromni, nesalomivi. To su ljudi slobodni, gordi na svoju rasu i gospodari svojih njiva... Ali, došao je rat. I, eto, kako su se namah za slobodu zemlje ti seljaci, bez napora, pretvorili u vojnike najhrabrije, najistrajnije, najbolje od svih. To su te sjajne trupe, stvorene od izdržljivosti i poleta, zbog kojih sam gord što sam ih ja vodio, rame uz rame sa vojnicima Francuske, u pobedonosnu slobodu njihove otadžbine...

REAKCIJE PROTIVNIKA

Posle velike pobede srpske vojske, krajem septembra 1918. godine, bugarski kralj Ferdinad je rekao: Ovo je kraj svih nas... Kralj Ferdinand je abdicirao i otišao u izgnanstvo početkom oktobra iste godine.
Nekoliko dana ranije, nemački car Viljem Drugi je u telegramu upućenom bugarskom kralju Ferdinandu, oktobra 1918. godine napisao: Šezdeset dve hiljade srpskih vojnika odlučilo je rat. SRAMOTA!

NAPRED U OTADŽBINU

Zapovest vojvode Živojina Mišića srpskoj vojsci za proboj Solunskog fronta od 13. septembra 1918. godine bila je kratka i jasna:
- Svi komadanti, komandiri i vojnici treba da budu prožeti idejom, od brzine prodiranja zavisi ceo uspeh ofanzive. Ta brzina je u isto vreme i najbolja garancija protiv iznenađenja, jer se njome postiže rastrojstvo neprijatelja i potpuna sloboda u našim dejstvima. Treba drsko prodirati, bez počinka, do krajnjih granica ljudske i konjske snage. U smrt, samo ne stajte! S nepokolebljivom verom i nadom, junaci napred u otadžbinu!

behemot123 behemot123 08:56 28.11.2008

Re: Srbija u velikom ratu

To su seljaci, skoro svi. To su Srbi tvrdi na muci, trezveni, skromni, nesalomivi. To su ljudi slobodni, gordi na svoju rasu i gospodari svojih njiva... Ali, došao je rat. I, eto, kako su se namah za slobodu zemlje ti seljaci, bez napora, pretvorili u vojnike najhrabrije, najistrajnije, najbolje od svih. To su te sjajne trupe, stvorene od izdržljivosti i poleta, zbog kojih sam gord što sam ih ja vodio, rame uz rame sa vojnicima Francuske, u pobedonosnu slobodu njihove otadžbine...

REAKCIJE PROTIVNIKA

Posle velike pobede srpske vojske, krajem septembra 1918. godine, bugarski kralj Ferdinad je rekao: Ovo je kraj svih nas... Kralj Ferdinand je abdicirao i otišao u izgnanstvo početkom oktobra iste godine.
Nekoliko dana ranije, nemački car Viljem Drugi je u telegramu upućenom bugarskom kralju Ferdinandu, oktobra 1918. godine napisao: Šezdeset dve hiljade srpskih vojnika odlučilo je rat. SRAMOTA!


Vracarac, hvala ti beskrajno! Mediteran ti zelim... Onaj prelepi, tirkizni, ne Plavu Grobnicu, daleko bilo :)!
Kad smo vec kod toga, jel imas nesto ovako iscrpno o odbrani Beograda pod komandom majora Gavrilovica. Meni je ta prica toliko slicna sa Bitkom kod Termopila, da je to neverovatno. Eto, Srbi su i vlasnici najboljeg i najefektnijeg govora u istoriji! Ono, izbrisani ste iz spiskova itd. Kakvo crno THIS IS SPARTAAA, to je p.... dim. Ako imas, posalji. Pozdrav.
P. S. Napomenuo bih jos samo da su Srbi, koje pominje Depere, odavno mrtvi. Preziveo je sebican soj tatinih sinova (Pasicev sin, inkarniran u Bojanu Kristu), koji kroje tuzne, nepostojece granice i ekonomiju zemlje koja je izvojevala velicnstvenu pobedu za celu Evropu.
vracarac92 vracarac92 09:06 28.11.2008

Re: Srbija u velikom ratu

U toku borbi za odbranu Beograda 6-7. oktobra 1915. godine Austrijanci su forsirali Dunav i iskrcali se na delu obale koji je držao 2. bataljon 10 kadrovskog puka kojim je komandovao major Dragutin Gavrilović. Austrijske jedinice utvrdile su se iza železničkog nasipa na samoj obali. Žestoko dejstvo austrijske artiljerije pretvorilo je srpske položaje u Banatskoj ulici u hrpu ruševina ali su hrabri branici i dalje pružali otpor. Rastojanje između srpskih i austrijskih položaja na nekim mestima nije bilo veće od 30 m.

Neprijatelju se nikako nije smelo dozvoliti da utvrdi mostobran. Prvo je u napad krenuo žandarmerijski odred koji uprkos teškim gubicima nije uspeo da potisne neprijatelja. Jedino rešenje bilo je da sve raspoložive srpske jedinice na ovom sektoru fronta izvrše opšti kontranapad.

Oko 14.30 major Gavrilović je prikupio svoja tri voda, dva voda 3. bataljona, Sremski odred i pred kafanom "Jasenicom" izdao sledeću zapovest:




“ Vojnici, tačno u 15 časova neprijatelj se ima razbiti vašim silnim jurišem,

razneti vašim bombama i bajonetima.
Obraz Beograda, naše prestonice, ima da bude svetao.
Vojnici!
Junaci!
Vrhovna komanda izbrisala je naš puk iz svog brojnog stanja.
Naš puk je žrtvovan za čast Otadžbine i Beograda.
Vi nemate više da brinete za vaše živote, koji više ne postoje.
Zato napred, u slavu! Živeo kralj, živeo Beograd!


Uz gromoglasni poklič srpski vojnici su krenuli u kontranapad. Međutim, snažna vatra austrijskih jedinica na nasipu podržana uraganskim dejstvom austrijske artiljerije odbila je i ovaj napad. Major Gavrilović je teško ranjen.

Žestoki napadi srpske vojske su se nastavili sve do sumraka. Austrijski položaj na nasipu je bio ugrožen i samo je noć spasila austrijske jedinice od poraza. U toku noći 7-8 oktobra Austrijanci su nastavili da prebacuju pojačanja preko Dunava...

behemot123 behemot123 09:41 28.11.2008

Re: Srbija u velikom ratu

Jos jednom hvala majstore. Kada se sve ovo sabere, zar nije logicno da nam ti isti, koje smo onomad brutalno porazili, danas kroje mrku kapu? Nista se ne zaboravlja, bar kad su u pitanju „velike”, sujetne nacije... Zakljucio bih samo da i svetska kinematografija zasluzuje SRPSKU TRILOGIJU, jednu epopeju koja ce zauvek zabeleziti besmrtne trenutke jedne od najhrabrijih i najslavnijih evropskih nacija. Nesto kao Gospodar prstenova, why not? Posle toga mozemo da se povucemo na potpunu marginu istorije, gde smo, zahvaljujuci svojim greskama, raznim genocidima, glupavim potezima i izdajom laznih prijatelja, zavrsili.
A da odvratna patetika, koju prezirem, bude sasvim kompletna, za kraj, stihovi (parafraza):

Moja su braca ostavljena
tamo daleko u cvecu
i nema vise nikoga
ko ce zapaliti svecu...

vracarac92 vracarac92 09:48 28.11.2008

Re: Srbija u velikom ratu

Zakljucio bih samo da i svetska kinematografija zasluzuje SRPSKU TRILOGIJU, jednu epopeju koja ce zauvek zabeleziti besmrtne trenutke jedne od najhrabrijih i najslavnijih evropskih nacija.

Pre nekoliko godina je kružila priča da Srđan Dragojević želi da snimi SRPSKU TRILOGIJU. Na žalost, ništa od toga.
bik_koji_sedi bik_koji_sedi 10:08 28.11.2008

Re: Srbija u velikom ratu

колико ја знам,
немачки генерал Мекензен који је командовао нападом на Србију (куд и камо способноји од Поћорека, који је после битке на Церу и Колубари смењен) је подигао споменик браниоцима Београда.

Овакав пример војничке части, да се спомеником одаје почаст побеђеном противнику, јединствен је у свету (бар ја не знам за други).

Иначе, веома је тешко, чак и са ове временске дистанце, просудити колико је повлачење преко Албаније био добар или катастрофалан потез.

Рат са Аустроугарском се вероватно није могао избећи. Чак и да је Србија пристала на све услове, они би измишљали нове, све док се на неки не пристане, па да то буде повод за рат.
Војнички, сама Аустроугарска није била много јача од Србије тада, њена војска је у себи имала много мобилисаних Словена, који нису баш били орни да ратују против другог словенског народа.
То се и види по томе што је Србија Аустроугарску поразила на самом почетку рата, те су Немци били присиљени послати елитне пруске војнике под командом Мекензена, да сломе Србију.

Поред тога, Србија тада није била усамљена, са њом су у савезништву биле велике силе (то савезништво је, наравно, било такво да Срби треба буду топовско месо)

Да Срби тада нису кренули преко Албаније, велика већина војника би сигурно била стрељана и одведена у заробљеништво, а народ би трпео оне исте тортуре као и они који су остали у Србији.

У сваком случају, мени се то повлачење чини као гори потез од остајања, мислим да би мање Срба страдало да тога није било (колико мање, не знам).

Гледе савезништва, Французи и Енглези нису били баш претерано вољни да помогну Србима у евакуацији, све док руски цар Николај није запретио сепаратним миром са Немачком, ако се Србији не помогне.

Касније, Французи су "помогли" опоравак српске војске, ту помоћ смо ми касније морали да платимо златом, а део помоћи су била и ђулад погрешног калибра...

Било би занимљиво видети, колико је наших, а колико савезничких војника изгинуло на пробоју солунског фронта.

На Виду ми се грло толико стегло, да нисам могао реч да проговорим.

Нека је вечна слава и хвала свим нашим храбрим војницима, који дадоше живот за слободу.
А слобода нам не треба, ако немамо части.

А сунцу и манастирима угушите пој.
Кадифе и свиле нек нестане драж.
Јаук и гробље је народ мој.
А сјајна прошлост је лаж.

Мој народ није стег царски што се вије,
него мајка обешчашћена.
Зној и сиротиња и мржња што тиња
у стиду згаришта и стена.



Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana